Prijatna kandilka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Prijatna kandilika
Aquilegia grata
Status zaštite: Ugroženi
Aquilegia Bijela gora.jpg
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Angiospermae
Razred Eudicotiledonae
Red Ranunculales
Porodica Ranunculaceae
Rod Aquilegia
Vrsta A. grata
Zimmeter

Prijatna kandilka ili prijarna orlica (lat. Aquilegia grata, F. Maly ex Zimmeter – sinonimi: A. viscosa Pane. non Gouan nee Benth., A. thalictrifolia, Pane. non Schott) – je endem kanjona Drine (Bosna i Hercegovina i Crna Gora) iz porodice Ranunculaceae (žabnjaci). Diploidna hromosomska garnitura sadrži 2n=16.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Prijatna kandilka je visegodišnja biljka, visine oko 30-45 cm, iako neki izviri navode i manju (15-). Ima zljezdasto-dlakavu stabljiku, sa 1-5 cvje­tova, grozdastog rasporeda. Prizemni [[list]ovi su jednostruko ili dvostruko trodijelni na peteljkama dužine oko 10 cm. Liske (plojke) su sa trokrpastim, klinasto-jajolikim liskama, koje su zljezdasto-dlakave i zelenog lica i sivkastog naličja. Gornji listovi na stabljici su sjedeci, trorežnjeviti, a sperci su im obično linearni.

Ova kandilka cvjeta u junu i julu. Cvje­tovi imaju duge drške, dvospolni su i aktinomorfni. Pri cvjetanju su svijetlomodri, a kasnije postaju crvenoljubičasti iii ružičasti. Listići koji su u funkciji čašice su dugi oko 3 cm, a široko oko 1,1 cm. Krunica ima 1,4-2 cm duge, ravne ili slabo svinute ostruge, koje su na vrhu glavičasto zadebljale i tamnije. Znatno su duže od plojke nekta­tarija, koje su duge do 3 cm. Cvijet ima mnogo prašnika, koji nadvisuju rub plojke nek­tarija. Plod joj je mjehur, a ima ik 5-10. Dugi su oko 1,5 cm, smeđi i naborani. Pored toga, žljezdasti su i dlakavi i ljep­ljivi, a nalaze se na relativno dugoj, dlakavoj i također zljezdasto-ljepljivoj peteljci. Na vrhu su suženi u kljun. U plodu su brojne sjemenke, dužine oko 2 mm i širine oko 1-1,2 mm.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Prijatna kandilka raste u pukotinam krečnjačkih stijena, u malim polupećinama, potkapinama i sjeno­vitim udubljenjima, što znači da je tipska ombrofobna vrsta. Često se javlja i na pokretnim siparima.

Rasprostranjena je na podrinjskim (jugoistočnim) Dinaridima, na tromeđi Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. U Bosni i se može naći i kanjonu Drine, nizvodno od Višegrada, kanjonu Rzava i klancu Razdoline kod Dobruna, a u Hercegovini na Bijeloj gori.

Locus classicus je hercegovačka Bijela gora (F. Maly).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]