Tumuli u Trebinju

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Tumuli u Trebinju (u porječju rijeke Trebišnjice), evidentirani su u velikom broju kao (nadgrobne humke) iz bronzanog i željeznog doba, iz vremena Iliriilirskog plemena Plereja. Takve grobne gomile u trebinjskom kraju sačuvane su u 9 srednjovjekovnih nekropola (Bjelač, Gola Glavica, Orah, Začula, Zaplanik, Bijela, Rapti, Gomiljani i Hum). U Bjelaču i Začuli nalaze se po dvije, u Bijeloj tri, a u Gomiljanima mnoštvo starih kamenih gomila.[1]

Tumuli u Gomiljanima je skupina od šest grobnih gomila i proglašeni su za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2] Na osnovi do sada vršenih arheoloških istraživanja na području Hercegovine može se zaključiti da gomile u Gomiljanima sadrže iste ili slične priloge.

Među stanovništvom ovoga kraja teško se prekidalo s praksom sahranjivanja u grobne gomile, tako da je i većina srednjovjekovnih nekropola sa stećcima nastajala na grobnim gomilama ili uz njih.

Tumuli zauzimaju prostor sa promjerom od 24 do 40 metara, visine do 6,5 metara, i površine 452 do 1252 metara. U dijelovima koji su niži i bliži zemlji gomile su obrasle travom, dok se oko nje nalazi nisko trnje, raslinje pa čak i veće drveće. Osim kamena koji je postavljan u kružnom toku na vrhu se ne primjećuju bilo koji drugi ostaci grobnice. Samo na jednom tumulusu vidljivi su ostaci manjeg kamenog sanduka, čija je orijentacija jugoistok–sjeverozapad. Dimenzije sanduka su: 90 x 50 x 40 cm.

Tumuli u Moskom ukazuju na to da je negdje u njihovoj blizini (u Ljubomiru ili negdje drugo) bilo jedno od ilirskih naselja. To govore svakako i gomile razasute oko Arslanagića Mosta i Gomiljana, a naročito u Hrupjelima. Proglašeni su za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [3] Oko 1892. god., jedan činovnik austrijske uprave u Bileći prekopao je 4 tumula u Moskom. Materijal se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Nalaze je obradio Vjenceslav Radimski. Tumuli se jedva naziru na površini. Ostaci tumula su visoki oko 0,5 do 2 m. Na njima raste drveće, šiblje i grmlje. Od jednog tumula je ostao samo donji kameni vijenac.

U svakom tumulu ima više grobova, a u svakom grobu sahranjen je po jedan pokojnik. Grobne kamene konstrukcije su iste. Prilozi su polagani samo u jedan grob u svakom tumulu. Mnogi elementi forme i ukrasa na prilozima pripadaju glasinačkoj kulturi koja kulminira u periodu od 7. do 5. vijeka prije naše ere. Za taj period je pored ostalog, karakteristično skeletno sahranjivanje, koje se u Hercegovini nastavilo sve do 3. stoljeća prije naše ere. Naime, negdje od 6. vijeka prije naše ere, počinje paralelno sahranjivanje: inhumacije i incineracije, koji traje do 3. vijeka, iako je inhumacija, na nekim područjima, a posebno u Hercegovini i dalje dominantna.

Tumul u Mesarima od Trebinja udaljen je 17 kilometara vazdušne linije prema sjeverozapadu. Gomila zauzima prostor sa promjerom od oko 30 metara, visoka je dva-tri metra, obrasla je travom, niskim trnjem i rastinjem. Na vrhu se primjećuju isprekidani manji ostaci grobnice, karakteristične za ovo područje. [4]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Đorđo Odavić, Praistorijska nalazišta na području Trebinja (gomile i gradine), Tribunia 4, Trebinje 1978.
  • Ivo Bojanovski, Rimska cesta Narona-Leusinium kao primjer saobraćajnog kontinuiteta. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Godišnjak, knjiga X, Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 8., Sarajevo, 1973., 165.
  • Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga LXVI, Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 6., Sarajevo, 1988., 85.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arheološki leksikon". Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. ^ Tumuli u Gomiljanima
  3. ^ "Arheološko područje Mosko". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016. 
  4. ^ "Tumul u Mesarima". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]