Mezonefrički kanal
Mezonefroski kanal (Wolfov kanal) | |
---|---|
![]() Urogenitalni sinus ženskog ljudskog embriona od osam i 8,25 sedmica | |
Detalji | |
Latinski | Ductus mesonephricus; ductus Wolffi |
Carnegie stage | 11 |
Dani | 28 |
Prekurzor | Intermedijarni mezoderm |
Gives rise to | vas deferens, sjemene vezikule, epididimis |
Gray's | p.1205 |
TE | E5.6.2.0.0.0.4 |
Anatomska terminologija |
Mezonefroski kanal – poznat i kao Wolffov kanal, arhinefrički kanal, Leydigov kanal ili nefrički kanal – je parni organ koji se nalazi u sisara, uključujući i ljude tokom embriogeneze. Muške urogenitalne strukture koje nastaju iz mezonefričkog kanala uključuju epididimis, vas deferens i sjemenske vezikule.
Struktura[uredi | uredi izvor]
Mezonefrosni kanal povezuje primitivni bubreg, mezonefros sa kloakom i predstavlja njegovu rudimentnu osnovu (zvanu anlag) za određene muške reproduktivne organe,
Razvoj[uredi | uredi izvor]
I u muškom i u ženskom mezonefroskom kanalu razvija se u trigon mokraćnog mjehura, kao dio njegovog zida. Međutim, daljnji razvoj razlikuje spolove u razvoju mokraćnih i reproduktivnih organa.
Muškarci[uredi | uredi izvor]
U mužjaka razvija se u sistem povezanih organa između eferentnih kanala testisa i prostate, kao što su epididimis, vas deferens , i sjemenska vezikula. Prostata se formira iz urogenitalnog sinusa, a eferentni kanali se formiraju iz mezonefrosnih tubula.
Za to je ključno da su, tokom embriogeneze, kanali izloženi testosteronu. Testosteron se veže i aktivira androgeni receptor, utičući na unutarćelijske signale i mijenjajući ekspresiju brojnih gena.[1] Kod zrelih mužjaka, funkcija ovog sistema je da skladišti i sazrijeva spermatozoide i osigurava dodatnu sjemensku tečnost.
Ženke[uredi | uredi izvor]
Kod ženki, s nedostatkom izlučivanja antimullerskog hormona Sertolijevih ćelija i kasnije Müllerovskih apoptoza, mezonefrosni kanali se regresiraju, iako mogu biti prisutni. Mogu biti prisutni epooforon i Skeneove žlijezde. Također, bočno na zidu vagine može se stvoriti ostatak ili kao ostatak cista.
Funkcija[uredi | uredi izvor]
Seksualna diferencijacija[uredi | uredi izvor]
Historija[uredi | uredi izvor]
Jedno od imena, kanal je dobio po Casparu Friedrichu Wolffu koji je opisao mezonefros i njegove kanale u svojoj disertaciji 1759.[2]
Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

A – rani embrionskii stadij, koji pokazuje kloaku koja prima mokraćni mjehur, rektum i Wolffov kanal, kao kod nižih kičmenjaka.
B – u kasnijoj fazi, pokazuje početak nabora koji dijeli kloaku na ventralni urogenitalni sinus koji prima mokraćni mjehur, Wolffove kanale i uretere i na dorzalni dio koji prima rektum.
C – daljnji napredak nabora, dijeljenje kloake na urogenitalni sinus i rektum; ureter se odvojio od Wolffovog kanala i pomiče se prema naprijed.
D – završetak nabora, pokazuje potpuno odvajanje kloake na ventralni urogenitalni sinus i dorzalni rektum
-
Dijagram poprečnog presjeka prikazuje način formiranja pilećeg amniona
-
Rekonstrukcija ljudskog embriona od 17 mm.
-
Kloaka ljudskog embriona u dobi od 25. do 27. dana.
-
Kraj rfepa ljudskog embriona od 32 i 33 dana
-
Kraj repa ljudskog embriona od osam i 9,5 sedmica
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Hannema SE, Print CG, Charnock-Jones DS, Coleman N, Hughes IA (2006). "Changes in gene expression during Wolffian duct development". Horm. Res. 65 (4): 200–9. doi:10.1159/000092408. PMID 16567946.
- ^ synd/2845 na Who Named It?
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- How the Body Works / Sex Development / Sexual Differentiation / Duct Differentiation - The Hospital for Sick Children, Toronto, Ontario, Canada)