AGM-65 Maverick

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
AGM-65 Maverick
AGM-65 Maverick MG 1382.jpg
Historija oružja
Upotreba
U službi 1972 - do danas
Korišten od SAD
Proizvodnja
Proizvođač Hughes Missile Systems;
Raytheon
Opis oružja
Težina 210-304 kg
Dužina 249 cm
Kalibar 300 mm
Domet 22 km
Brzina zrna 1150 km/h

AGM-65 Maverick je američka taktička zrak-zemlja raketa namijenjena za blisku zračnu podršku. Raketa posjeduje širok spektar djelovanja protiv ciljeva kao što su oklopna vozila, PVO, utvrđeni objekti, brodovlje. Ovaj raketa se koristi u zrakoplovstvima više od 30 zemalja svijeta i na oko 25 različitih modela aviona.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Razvoj Mavericka je započet 1965. u programu USAF-a za zamjenu AGM-12 Bullpup rakete.[1] Od 1966. do 1968. firme Hughes Missile Systems i Rockwell International su natjecale za ugovor o izradnji raketa. Svalka firma je dobila po 3 miliona dolara za razvoj projekta, ali je pobijedio Hughes i tako osvojio ugovor u vrijednosti od 95 miliona dolara za proizvodnju 17.000 raketa. USAF prihvata raketu 1971., a u serijsku proizvodnju ulazi 1972. godine.

Prve verzije rakete nisu bile namijenjene za srednje maglovite uvijete u Europi za potrebe borbe protiv Varšavskog pakta.[2] Za takav tip borbe razvijena je nova verzija AGM-65B koja je uvedena u operativnu upotrebu kasnih sedamdesetih. AGM-65C/E su bile prve laserski navođene verzije za razliku od ranijih verzija koje su bile navođene pomoću televizjske kamere.

AGM-65F koju koristi Ratna mornarica SAD ima infracrveni sistem navođenja prilagođen praćenju brodova i bojevu glavu težine 136 kg koja je znatno veća od bojeve glave sa konusnim eksplozivnim punjenjem težine 57 kg na modelu koji koristi Marinski korpus SAD i Ratno vazduhoplovstvo SAD. AGM-65 ima dve vrste bojeve glave: prvi model ima kontaktni upaljač, dok drugi teži model koji probija metu svojom kinetičkom energijom ima upaljač sa odloženim dejstvom. Drugi model je naročito povoljan za dejstvovanje po velikim metama od čvrstog materijala. Oba modela pogoni raketni motor na čvrsto gorivo smešten iza bojeve glave.

Verzije[uredi | uredi izvor]

Postavljanje Mavericka ispod krila aviona.
Karakteristike Maverick raketa[3]
AGM-65A/B AGM-65D AGM-65E AGM-65F/G AGM-65H AGM-65J AGM-65K
Dužina 2.49 m
Raspon krila 72 cm
Promjer 30 cm
Težina 210 kg 220 kg 293 kg 306 kg 210 ili 211 kg 297 kg 306 kg
Speed 1.150 km/h
Domet veći od 22 km
Navođenje TV kamera IC laserski IC CCD senzor
Bojeva glava 57 kg 140 kg 57 kg 140 kg
  • AGM-65A - osnovna verzija navođena TV kamerom, nije više u upotrebi u američkoj vojsci.
  • AGM-65B - dosta slična verziji A, posjeduje optički zoom.
  • AGM-65C - verzija s laserskim navođenjem namijenjena američkoj mornarici, ali je proizvodnja otkazana.
  • AGM-65D - verzija s IC navođenjem i smanjenom količinom dima iz raketnog motora, uvedena u upotrebu 1983. godine.
  • AGM-65E - verzija s laserskim navođenjem.
  • AGM-65F - verzija namijenjena isključivo američkoj mornarici, navođenje IC.
  • AGM-65G - verzija slična D verziji sa pojedinim softverskim izmjenama.
  • AGM-65H - verzija B i D sa ugrađenim CCD senzorom namijenjena ratovanju u pustinjskim područjima.
  • AGM-65J - modernizovana F verzija sa CCD senzorom.
  • AGM-65K - modernizovana G verzija sa CCD senzorom.
  • AGM-65L - verzija sa laserskim navođenjem.[4]

Korisnici[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]