Ksaver Šandor Gjalski

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Ksaver Šandor Gjalski
Example alt text
Rođenje 26. oktobar 1854.
Zabok, Austro-Ugarska
Smrt 9. februar 1935.
Zabok, Kraljevina Jugoslavija
Zanimanje književnik

Ksaver Šandor Gjalski, (Đalski) pravim imenom Ljubomir Tito Babić[1] (Gredice, Klanjec, 26. oktobar 1854. - Gredice, Klanjec, 9. februar 1935.), je bio hrvatski književnik. Pisao je romane, pripovjetke, hronike, književne članke, filološke oglede te političke i historijske rasprave.

Jedan od najtipičnijih hrvatskih književnika druge polovine 19. i početka 20. stoljeća. Rođen je u plemićkoj porodici Hrvatskog zagorja, što će znatno utjecati na izbor njegovih književnih tema. U svojim pripovijetkama Pod starim krovovima, Za materinsku riječ i Na rođenoj grudi, on je ne samo hroničar, već i osjetljivi lirik, te istančan i zreo umjetnik. Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prema prirodi i zagorskom ladanju.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Hrvatski književnik i političar Ksaver Šandor Gjalski rođen je kao Ljubomir Tito Babić 26. oktobra 1854. godine u Gredicama kod Zaboka. Kasnije će u svom djelu Za moj životopis zapisati:

...U petak sam se rodio (26. listopada 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: "Die Geisterstunde!" I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani liječnik, i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio...

U roditeljskom domu odgajan je u izrazito ilirskom duhu, o čemu će u djelu Za moj životopis zapisati:

...Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rođenoj grudi - domovinsku ljubav...

Pored domoljublja Gjalski je u ranom djetinjstvu otkrio veliku ljubav prema knjizi, posebno prema latinskim klasicima i poeziji. Ljubav prema književnosti vjerovatno je naslijedio od majke koja je rado čitala djela francuskih, engleskih i njemačkih književnika.

Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Varaždinu, a nakon završetka gimnazije u Zagrebu upisuje studij prava na Pravoslovnom fakultetu.[1] Studij prava završiti će 1874. godine, ali ne u Zagrebu već u Beču. U vrijeme školovanja susreće se s Eugenom Kvaternikom i s oduševljenjem prihvaća njegove političke stavove i zamisli.[1] No, kasnije će njegove političke stavove odbaciti i zastupatiti ideje Josipa Jurja Strossmayera. Četiri godine kasnije (1878.) u Beču će položiti državni ispit i zaposliti se u Koprivnici kao državni činovnik. Kasnije će često mijenjati mjesto boravka (Virovitica, Osijek, Sisak, Pakrac, Šušak, Zagreb...). Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposliti će se 1891. godine, ali već sedam godina kasnije (1898.) biti će umirovljen zbog neslaganja s politikom bana Khuen-Hédervárya.

Književno stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

U hrvatskoj književnosti javlja se prvi puta u listu Vienac 1884. godine pripovjetkom Illustrissimus Battorych uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinom ocu. Jedno će vrijeme, zajedno s Milivojem Dežmanom, biti urednik lista Vienac. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo Pod starim krovovima (1886). No, značajni su svakako i njegovi romani U novom dvoru te Na rođenoj grudi. Pored njih piše i politički roman U noći te tri historijska romana: Osvit, Za materinsku riječ i Dolazak Hrvata. Svakako treba spomenuti i djela: Iz varmeđinskih dana, Diljem doma, Tri pripovijesti bez naslova, Janko Borislavić, Bijedne priče, Đurđica Agićeva, Male pripovijesti, Radmilović, Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovijetke, Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića. Pored romana pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i historijske rasprave. U dva mandata bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, a 1903. godine izabran je za počasnog člana JAZU.

U politički život uključuje se 1906. godine kada biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. U vremenu od 1929. do 1920. godine na dužnosti je velikog župana Zagrebačke županije. Preminuo je 9. februara 1935. godine u rodnim Gredicama.

Dani Ksavera Šandora Gjalskog[uredi | uredi izvor]

Njemu u čast, od 1979. godine povodom obilježavanja 125-godišnjice rođenja u Zaboku održava se manifestacija Dani Ksavera Šandora Gjalskog, na kojem se dodjeljuje i istoimena nagrada, nagrada "Ksaver Šandor Gjalski".[2] Od početne zamisli da se Nagrada K. Š. Gjalski, kao poticaj neafirmiranim autorima za pisanje književne proze, dodjeljuje svake druge godine za rukopis neobjavljenog djela, Nagrada je 1985. godine postala godišnja književna nagrada, ugledno i prestižno priznanje piscu najboljeg objavljenog proznog književnog djela u Hrvatskoj.[2] Kulturna manifestacija održava se svake godine krajem oktobra, u sedmici kada je rođen Gjalski. U okviru manifestacije organiziraju se mnogobrojni kulturni programi — izložbe, koncerti, kazališne predstave, promocije knjiga i, kao najznačajniji program, svečanost dodjele Nagrade.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: