Tottenham Hotspur FC

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Tottenham Hotspur
Tottenham Hotspur.png
Puno ime kluba Tottenham Hotspur Football Club
Nadimak Spursi, The Lilywhites
Osnovni podaci
Osnovan 5. septembar 1882, kao Hotspur F.C.
Lokacija Tottenham, London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Stadion White Hart Lane
Kapacitet: 36,284
Vlasnik/ci ENIC International Ltd.
Predsjednik Daniel Levy
Menadžer Tim Sherwood
Liga Premijer liga
Federacija Engleski nogometni savez
Konfederacija UEFA
Pozicija
(2013/14.)
6.
Dresovi
Kit left arm tottenham1314h.png
Boje ekipe
Kit body tottenham1314h.png
Boje ekipe
Kit right arm tottenham1314h.png
Boje ekipe
Kit shorts tottenham1314h.png
Boje ekipe
Kit socks tottenham1314h.png
Boje ekipe
Domaći
Kit left arm tottenham1314a.png
Boje ekipe
Kit body tottenham1314a.png
Boje ekipe
Kit right arm tottenham1314a.png
Boje ekipe
Kit shorts tottenham1314a.png
Boje ekipe
Kit socks tottenham1314a.png
Boje ekipe
Gostujući
Kit left arm tottenham1314t.png
Boje ekipe
Kit body tottenham1314t.png
Boje ekipe
Kit right arm tottenham1314t.png
Boje ekipe
Kit shorts tottenham1314t.png
Boje ekipe
Kit socks tottenham1314t.png
Boje ekipe
Treći
Web stranica: Oficijelna web stranica

Tottenham Hotspur FC je nogometni klub iz Londona. Klub se takmiči u Premier Leagueu i većinu svoje historije proveo je u vrhu engleskog nogometa. Tottenham je osvojio 30 trofeja, po čemu spada među najveće evropske klubove. Domaće utakmice igra na stadionu White Hart Lane. [1] Nadimak kluba je Spurs i klub ima dugogodišnje rivalstvo s najbližim susjedom, Arsenalom. Utakmice između ta dva kluba veoma su zanimljive i često se nazivaju Sjevernolondonskim derbijem.

Historija[uredi | uredi izvor]

Tottenham je dvaput bio prvak Engleske, 1951. i 1961. Domaće kupove je osvajao 12 puta (8 puta FA kup i 4 puta Liga kup). Klub je također imao uspjeha i na evropskoj sceni, tri osvojena trofeja. Godine 1963. je osvojen Kup pobjednika kupova i tako je Spurs postao prvi britanski klub koji je osvojio jedno europsko takmičenje. [2] 1972. osvojen je i UEFA kup i s tim uspjehom je Spurs postao prvi britanski klub koji je osvojio dva različita evropska trofeja. Treći evropski pehar osvojen je 1984, ponovo UEFA kup. U kupu šampiona je nastupio jednom. Bilo je to davne 1962, kad je ispao u polufinalu.

Klub je osnovan davne 1882. godine od strane nekoliko gimnazijalaca. Oni su istovremeno bili članovi jednog kriketskog kluba, Hotspur Cricket Club, pa odatle i naziv Hotspur. U početku su Spursi igrali u mornarskoplavim majicama. Boje kluba se se u prvim godinama često mijenjale ali u sezoni 1899/1900. klub je dobio svoje bijele košulje i tamnoplave šorceve. Charles Roberts postao je prvi predsjednik kluba 1898. i na toj funkciji je ostao sve do 1943.

U 1900-toj godini je Tottenham osvojio naslov prvaka Južne lige, a potom iduće godine po prvi put osvaja FA Kup i tako postaje prvi nižerazredni klub koji je osvojio to takmičenje. Sezona 1908-09 je završena veoma uspješno i klub se uspio plasirati u najviši rang engleskog nogometnog takmičenja. Izbijanjem Prvog svjetskog rata prekida se prventsvo a kad je rat stao 1919, liga je reformirana i Tottenham se seli u nižu ligu. Istovremeno u najvišu ligu ulazi Arsenal. Ta odluka od strane FA, engleskog nogometnog saveza, je bila veoma kontraverzna jer je Arsenal završio prethodno prvensto na 6. mjestu druge divizije. Tu počinje ljuto rivalstvo između ta dva kluba.

Godine 1921. Tottenham po drugi put osvaja FA kup i naredne godine se vraća u prvu diviziju ali iz nje ponovo ispada 1928. godine i tu ostaje sve do Drugog svjetskog rata. Konačno u sezoni 1949-50 klub se vraća u najvisu diviziju kao pobjednik druge divizije. Trener je u to vrijeme bio Arthur Rowe. Samo godinu dana kasnije Tottenham osvaja i prvu diviziju i tako postaje prvak Engleske po prvi put u svojoj historiji. Najbolji igrači u to vrijeme su bili: Alf Ramsey, Ronnie Burgess, Ted Ditchburn, Len Duquemin, Sonny Walters i Bill Nicholson. Nakon toga uspjeha nastao je relativan pad u godinama koje su slijedile. Godina 1954. je značajna po tome sto je u klub stigla jedna od najvecih igračkih zvijezda tih vremena: Danny Blanchflower. Njegov tranfer je kostao oko 30 000 funti.

Godine 1958. je Bill Nicholson postao trener i tako počinje najuspješnije razdoblje u historiji ovoga kluba. Nicholson je osvojio 8 velikih trofeja u 16 godina svog mandata. Bio je prvak Engleske 1961, FA kup je osvojio 1961., 1962. i 1967., Liga kup 1971. i 1973., Kup pobjednika kupova 1963. i kup UEFA 1972. godine. Ali s vremenom je ekipa ostarila i tako stagnirala. Nicholson je otisao u zasluzenu penziju 1974. godine i za svoje nasljednike je predložio dvojac Johnny Giles i Danny Blanchflower. Ali rukovodstvo kluba je ignoriralo njegov savjet i za novog trenera je imenovan bivši igrač Arsenala, Terry Neill. Iako je je Neill uspio izbjeći ispadanje u nižu diviziju na kraju sezone 1974-75, navijači ga nikako nisu prihvatili. Napustio je klub nakon dvije godine. Zamijenio ga je njegov pomoćnik Keith Burkinshaw koji nije uspio spriječiti ispadanje u nižu diviziju 1977. godine, nakon 27 godina u prvoj diviziji.

Unatoč ispadanju iz lige Burkinshaw je ostao trener i godinu dana kasnije klub se vratio u elitni razred engleskog nogometa. U ljeto 1978 Burkinshaw je doveo dvije argentinske zvijezde: Osvaldo Ardiles i Ricardo Villa. U godinama koje su slijedile osvojena su tri trofeja, dva puta FA kup 1981. i 1982. godine i jednom UEFA kup 1984. godine. Pored argentinskog dvojca istakla su se jos neka imena: Steve Archibald, Garth Crooks, Glenn Hoddle i Steve Perryman. Burkinshaw je napustio klub 1984. nezadovoljan novim rukovodstvom kluba. Ubrzo je novi trener postao Peter Shreeves a samo dvije godine kasnije klupsko kormilo preuzeo je David Pleat. U tom periodu Tottenham je bio dosta jaka ekipa i borio se za sve trofeje ali nije uspio pored dosta jakih Liverpolla i Evertona. Dva puta je bio treći u prvenstvu. Zbog jednog privatnog skandala je trener David Pleat bio prisiljen napustiti svoj posao 1987 godine. Iste godine klub je napustio i Glenn Hoddle, valika zvijezda Tottenhama.

Za novog trenera je imenovan Terry Venables. On je pojačao tim dovodjenjem dva velika igrača: Paul Gascoigne i Gary Lineker i najavio nove velike uspjehe kluba. Ali uspjeha nije bilo, treće mjesto u prvenstvu 1990. godine i osvajanje FA- kupa 1991. godine su bili najbolje osvareni rezulati za vrijeme Terryja Venablesa. U to vrijeme klub je bio na rubu konkursa. Novi gazda kluba biznismen Alan Sugar preuzeo je 1991. godine sva klupska dugovanja i tako uspio spasiti klub. Terry Venables je postao sportski direktor a za trenera ponovo je imenovan Peter Shreeves.

Tokom cijelih devedestetih godina je klub stagnirao, treneri su se mijenjali jedan za drugim. Sezonu 1997-98 je Tottenham vodio tešku bitku za opstanak. Visoki porazi od Chelsea 6-1 na svom stadionu i od Newcastle Unitada 7-1 u gostima bolno su pokazali svu nemoć kluba. I pored toga sto je igralo mnogo dobrih i poznatih igrača kao npr. Teddy Sheringham, Darren Anderton, Sol Campbell, Nick Barmby, Jurgen Klinsmann, Ilie Dumitrescu, Gheorghe Popescu, Les Ferdinand i David Ginola, Tottenham nije imao nikakvih uspjeha devedesetih godina, izuzev osvajanja Liga kupa 1999. godine. Upravo u toj sezoni kada je osvojen Ligakup, David Ginola je proglašen najboljim igračem godine. Najbolje ostvaren rezultat u prvenstvu devedesetih godina je sedmo mjesto u sezoni 1994-95 kada je briljirao njemački centarfor Jurgen Klinsmann.

Novija historija[uredi | uredi izvor]

Pred kraj sezone 2000-01, Alan Sugar je bio prisiljen prodati klub. Novim vlasnikom postala je kompanija ENIC Sports PLC, koju vodi Daniel Levy. Odmah nakon dolaska novog vlasnika za trenera je dovoden legendrani Glenn Hoddle. U ljeto 2001. u središtu pozornosti je kapetan Sol Campbell, koji odbija produžiti ugovor. Nekoliko najboljih europskih klubova ga goni ali on odlazi u Arsenal, kao slobodan igrač. Campbell je ranije izjavio u jednom intervjuu za Spursi Monthly da on nikada ne bi igrao za Arsenal. Od tada je on označen kao "Juda" od strane navijača Tottenhama. Campbell je uvijek govorio da voli Tottenham i da je njegova odluka bila u potpunosti profesionalna.

Sezona 2001/2002 je bila prva puna sezona za Hoddlea kao menadžera Tottenhama. Hoddle se okrenuo iskusnijim igračima kao Teddy Sheringham, Gus Poyet i Christian Ziege, i njegov tim je igrao prilično dobar nogomet u otvaranju sezone. Kada je Tottenham primio Manchester Uniteda kod kuće uspjeli su potpuno nadigrati prvaka u prvom poluvremenu i voditi sa 3-0 nakon pauze, ali u drugom se dogodilo nesto nevjerovatno, Manchester United je okrenuo rezultat na 5-3. U februaru 2002. godine je Tottenham igrao finale Liga kupa. Prije finala je Tottenham bio veliki favorit, pogotovo nakon 5-1 pobjede protiv Chelsea u polufinalu. Ali, u finalu je pobjedio Blackburn Rovers. Nakod poraza u finalu Liga kupa ekipa se do kraja sezone nije uspjela oporaviti i Tottenham je zavrsio sezonu na devetom mjestu.

U klubu je je vladao optimizam pred sezonu 2002/2003. Regrutovan je Irac Robbie Keane iz Leedsa. Sezona je otvorena u velikom stilu i Tottenham je vodio na tebeli nakon prvih 4-5 kola. Glenn Hoddle je izabran za najboljeg trenera u augustu mjesecu 2002. godine. Sve do februara mjeseca ekipa se nalazi oko 6 mjesta na tabeli, koje vodi u europska natjecanja. Ali forma ubrzo pada i povrede ključnih igrača prouzrokuje mnogo poraza pred kraj sezone. U tom trenutku Hoddle prima mnogo kritike. U poslednjoj utakmici sezone Tottenham je izgubio na svom terenu od Blackburn Roversa sa visokih 4-0. Nakon šest utakmica u sezoni 2003/2004 Hoddle dobija otkaz. Za privremenog trenera ponovo je imenovan David Pleat. Tottenham završava sezonu na lošem 14. mjestu.

Tokom ljeta 2004. godine dolaze novi ljudi u vodstvo kluba. Danac Frank Arnesen je postao novi sportski direktor. Bivši francuski selektor Jacques Santini je novi trener a za pomoćnika je imenovan Nizozemac Martin Jol. Mnogo novih igrača je dovedeno: Paul Robinson, Pedro Mendez, Michael Carrick, Erik Edman, Jermain Defoe itd. U novembru 2004, nakon samo 13 utakmica, Santini je odjednom podnio ostavku. Martin Jol, koji će ubrzo dobiti nadimak The Godfather, preuzima trenersko mjesto do kraja sezone. Sve do poslednjeg kola Tottenham se borio za 7. mjesto koje je vodilo u europsko takmičenje, ali je sezonu ipak završio na 9. mjestu.

Sezona 2005/2006 je bila najbolja Tottenhamova sezona nakod dugo vremena. Jermaine Jenas, Young-Pyo Lee i Paul Stalteri su bili novopristigli igrači. Međutim najviše pažnje je privukao "Pitbull" Edgard Davids. Sezona počinje pobjedom protiv Portsmoutha u gostima i dobri rezultati se nastavljaju tokom sezone. U decembru je tim na četvrtom mjestu na tabeli, pozicija koja daje kartu za Ligu prvaka. Sve do posljednjeg kola je Tottenham još uvijek na četvrtom mjestu, a Arsenala peti. Noć prije prije poslednje utakmice protiv West Hama veliki dio tima je iznenada obolio i igrači su počeli povraćati. Radilo se o trovanju hranom. Tottenham traži da se utakmica odgodi ali dobija odbijenicu. Dan poslije utakmica se ipak odigrala. West Ham je pobjedio sa 2-1. U međuvremenu Arsenal dobija utakmicu protiv Wigana i osvoja četvrto mjesto na tabeli.

Slijedeću sezonu, 2006-07, Tottenham završava ponovo na petom mjestu. Novi igrač je bugarin Dimitar Berbatov koji ubrzo postaje najbolji strijelac i miljenik navijača. Očekivanja pred sezonu 2007-08 su naglo porasla. Traži se četvrto mjesto, ali početak sezone neobećava ništa dobro. Martin Jol dobija otkaz u oktobru 2007. godine. Juande Ramos, bivši trener Seville zamijenjuje Nizozemaca i ubrzo nakon toga osvaja Liga kup u februaru 2008, nakon finalne pobjede protiv Chelseaja sa 2-1. Prije toga je Arsenal savladan u polufinalu sa visokih 5-1. Ali u prvenstvu nije išlo tako dobro i sezona je završena na lošem jedanaestom mjestu. Ramos je ipak dobio otkaz u oktobru 2008., nakon poraza od Udinesea u Kupu UEFA. Spurs je tada bio usidren na dnu Premier lige. Početak sezone 2008/09 je bio najlošiji početak jedne sezone u historiji kluba. Samo dva osvojena boda u prvih osam utakmica.

Sportski direktor Damien Comolli je takodje dobio otkaz, nakon brojnih kritika zbog prodaje napadača Dimitar Berbatov i Robbie Keane. Također je Jermain Defoe prodan ranije. Dana 26. oktobra 2008. godine, menadžer Portsmoutha Harry Redknapp je preuzeo Tottenham. U prve dvije sedmice Redknapp je izveo klub iz zone ispadanja, osvojivši deset od dvanaest mogućih bodova. U četiri odigrane utakmice poraženi su Bolton, Liverpool i Manchester City, a protiv velikog rivala Arsenala osvojen je bod u gostima. U toku sezone vratili su se napadači Robbie Keane i Jermain Defoe. Redknappov tim zaključuje sezonu 2008/09 na osmom mjestu a uspjeha je bilo i u Liga kupu, drugu godinu zaredom je Tottenham uspio doći do finale Liga kupa ali je ovoga puta poražen na penale od Manchester Uniteda.

Početak sezone 2009/10 je bio jako uspješan. Osvojeno je maksimalnih dvanaest bodova iz prva četvrto kola. Tokom cijele sezone klub se borio za četvrto mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Pred sam kraj sezone Tottenham je imao jako težak raspored. Arsenal i Chelsea na svom terenu i gostovanja protiv oba Manchestera. Ključna utakmica je bila u gostima protiv Manchester Cityja u pretposjednjem kolu. Sezona 2009/10 je završena u velikom stilu. Arsenal i Chelsea su poraženi na White Hart Leneu sa 2-1. U obe utakmice je blistao mladi Gareth Bale. U ključnoj utakmici 5. maja 2010. godine, u gostima protiv Manchester Cityja osvarena je pobjeda sa 1-0 i Tottenham se uspio po prvi put u svojoj historiji plasirati u Ligu prvaka.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ White Hart Lane.
  2. ^ "Tottenham legend Nicholson dies", BBC Sport, 23. oktobar 2004. Postavljeno dana 17. avgust 2010. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: