Ćirilična građa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ćirilična građa ima istaknuto mjesto među izvornom građom, pisanim izvorima za izučavanje historije srednjovjekovne Bosne. Bosna i Hercegovina nema svoj Codex diplomaticus (Diplomatički zbornik) u kojem bi bila objavljena građa za njenu najstariju historiju. Najinteresantiji segment ćirilične građe korisne za historiju srednjovjekovne Bosne predstavlja bosančica, pismo nastalo na bosanskom tlu i pisano bosanskim jezikom.

U Bosni i Hercegovini nisu očuvane srednjovjekovne arhive, ni kraljevska niti arhive pojedinih velmoža. O kakvim arhivama se radilo svjedoči dio arhive roda Hrvatinići koja je završila u Kermendu u Mađarskoj. Početkom 15. vijeka Dubrovčani su govorili da bosanski velikaši imaju pune kuće povelja za raznorazne donacije koje su dobijali ili izdavali drugima.

Danas u Bosni i Hercegovini ima mali broj originalnih ćiriličnih dokumenata. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine ima povelju kralja Tvrtka I Kotromanića Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću iz 1380. i Povelju kralja Stjepana Tomaševića Jurčinićima iz 1461., dok Državni arhiv Bosne i Hercegovine ima Povelju kralja Dabiše iz 1395. Ćirilična građa očuvana izvan BiH, nalazi se u Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Velikoj Britaniji i drugim zemljama, a najvećim dijelom je u Dubrovačkom arhivu. Tamo se nalaze i dva primjerka Povelje Kulina bana.

Ćirilična građa je objavljena u zbirkama građe koja obuhvata druge zemlje i šire prostore. Izuzetak predstavlja epigrafska građa koju je prikupio i objavio Marko Vego u četiri Zbornika natpisa.

Najvažnije objavljene zbirke ćirilične građe[uredi | uredi izvor]

  • Franz Miklošič, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae 1858. (Graz 1964).
  • Medo Pucić, Spomenici srbski, I-II, Beograd 1858, 1962.
  • Konstantin Jireček, Spomenici srpski, Spomenik Srpske kraljevske akademije 11, Beograd 1892.
  • Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, Prvo odelenje, Knjiga 19, Beograd – Sremski Karlovci 1929.
  • Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma II, Srpska kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, Prvo odelenje, Knjiga 24, Beograd – Sremski Karlovci 1934.
  • Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici Dubrovačke arhive, Glasnik Zemaljskog muzeja 23, Sarajevo 1911., 1-162, 303-350.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]