Povelja Kulina bana
Povelja Kulina bana | |
---|---|
![]() | |
Napravljen | 29. august 1189 |
Mjesto | nepoznato |
Autor(i) | pisar Radoje |
Potpisnici | Kulin Ban |
Svrha | trgovački sporazum |
Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. augusta 1189. godine[1] na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom.[2][3][4][5][6][7][8] Ovaj dokument je najstariji dosad pronađeni dokument na domaćem jeziku kod svih Južnih Slavena i jedan od najznačajnijih dokumenata u historiji bosanskog srednjovjekovlja.[9] Povelja je također najstariji sačuvani diplomatski dokument srednjovjekovne Bosne.[10]
Prema povelji, bosanski ban Kulin obećava knezu Krvašu i svim Dubrovčanima punu slobodu kretanja i trgovine širom svoje zemlje.[11] Povelju je napisao Kulinov dijak (pisar) Radoje.[12]
Historija
Prvi koji je povelju izneo u javnost bio je Jeremija Gagić (1783–1859), bivši ruski konzul u Dubrovniku, koji je tvrdio da je sačuvao dokument 1817. Kasnije se saznalo da se dokument nalazio u Dubrovačkoj arhivi do oko 1832. godine, kada ju je prepisao Đorđe Nikolajević i objavio u Monumenta Serbica. Nikolajeviću je 1832. godine povjereno prepisivanje ćiriličnih rukopisa iz Dubrovačkog arhiva za naučnu publikaciju, ali je on ukrao povelju, zajedno sa drugim rukopisima kao su povelja bosanskog bana Mateja Ninoslava iz 1249., povelja srpskog kralja Stefana Uroša i župana Radoslava iz 1254., pisma Stefana Uroša I iz 1265. i pisma kralja Tvrtka I iz 1385. godine. Jeremija Gagić je pribavio povelju koju je Nikolajević ukrao i prodao ili poklonio Akademiji nauka u Sankt Peterburgu, gde se čuva danas.[13] Dubrovački arhiv čuva još dva primjerka povelje.
Značaj dokumenta
Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku i dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara vladaru, knezu, druge države.
Povelja sadrži sve osobine bosanske redakcije staroslavenskog pisma, po kojima se razlikuje od srpske i hrvatske redakcije. Glavni razlog je zbog načina obilježavanja "je" i "ja", upotreba slova đerv, obilježavanja glasa "ć" slovom "k", nepostojanje distinkcije između grupa sa palatalnim i nepalatalnim suglasnikom.[14]
Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. S prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja "rodni list" bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća. To su kroz historiju prešućivali i pokušavali osporiti razni historičari, geografi, politolozi iz okolnih zemalja. Čak su neki uvrštavali Kulinovu povelju u spomenike vlastite nacionalno-jezičke historije, mada na njenom početku jasno stoji odrednica "(banь) bosьnьski". Također, u povelji se uočava da je Bosna već tada imala prijateljske odnose sa Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. To govori da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i sa drugim državama. Još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova povelja jeste postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura (a ponekad i kulturni nivo) jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.
Prijevod Povelje
- U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
- Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
- Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
- Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
Transliteracija Povelje
- U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.
- Ě banь bosьnьski Kulinь prisezaju tebě kneže Krьvašu i vьsěmь građamь Dubrovьčamь pravy priětelь byti vamь odь sele i dověka i pravь goi drьžati sь vami i pravu věru dokolě sьmь živь.
- Vьsi Dubrovьčane kire hode po moemu vladaniju trьgujuke gьdě si kto hoke krěvati gьdě si kto mine pravovь věrovь i pravymь srьdьcemь drьžati e bezь vьsakoe zledi razvě što mi kto da svoevь volovь poklonь; i da imь ne bude odь moihь čьstьnikovь sile i dokolě u mne budu dati imь sьvětь i pomokь kakore i sebě kolikore moge bezь vьsega zьloga primysla.
- Tako mi Bože pomagai i sie sveto evanьgelie.
- Ě Radoe dijakь banь pisahь siju knigu povelovь banovь odь rožьstva Hristova tisuka i sьto osmьdesetь i devetь lětь měseca avьgusta u dьvadeseti i devety dьnь usěčenie glave Ivana Krьstitela.
Transkripcija Povelje
- U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.
- Ja ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm' građam' Dubrov'čam' pravi prijateĺ' biti vam' od' selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm' živ.
- V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuḱe, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov' vЪrov' i pravim' sr'(d')cem' dr'žati je bez 'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da svojov' voljov' poklon'. I da im' ne bude od' moih' čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im' s'vЪt' i pomoḱ' jajire i sebЪ kolikore moge bez' v'sega z'loga i primis'la.
- Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie.
- Ja Radoje dijak ban pisah' siju knjigu poveljov' banov' od' roždstva H(risto)va tisuḱa i s'to i os'm'deset i devet' IЪt', mЪseca av'gusta u d'vadeseti i deveti d'n', usЪčenie glave Jovana Kr'stiteĺa.
Povelja danas
Povelja Kulina bana očuvana je u 3 primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje, ali ga je Rusija odbila jer smatra da Povelja Kulina bana, kao drugi dokument Slavena po starosti, jednako pripada i njihovoj historiji.
Povelja Kulina bana predstavlja jedan od najznačajnijih pisanih spomenika u historiji Bosne i Hercegovine i vrijedan spomenik iz historije slavenske pismenosti uopće. Njena vrijednost istaknuta je u višestranim mogućnostima koje pruža za izučavanje prošlosti, naročito srednjovjekovne bosanske države i društva krajem 12. vijeka. Proučavanje Povelje iznudilo je i enigmatično pitanje originalnosti sačuvanih primjeraka.
Pokušaj da se odredi odnos među tri očuvana primjerka Povelje bana Kulina doveo je u struci do formulacija original, stariji i mlađi prepis. Proučavanja povelje rezultirala su stanovištem da je samo jedan od tri primjeraka original, a da su druga dva prepisi, pri čemu je jedan stariji a jedan mlađi prepis Kulinove povelje. Polazna postavka je da je petrogradski primjerak original, a da su u dva primjerka u Dubrovniku stariji i mlađi prepisi. Primjerci povelje se tako i danas zovu, iako struka nikada do kraja nije bila saglasna po pitanju koji je primjerak original a koji su primjerci prepisi. Najnovija istraživanja pokazuju da ova dilema nije do kraja zatvorena ni u svom početku. Naime pitanje je da li se u polazištu može ići sa definicijom da je svojevremeno napravljen samo jedan primjerak povelje, a da su u kasnijim vremenima načinjeni prepisi.
Na problemu koji je od tri očuvana primjerka original značajne doprinose dali su u svojim postavkama Gregor Čremošnik i Josip Vrana. Gregor Čremošnik je utvrdio da je original povelje Kulina bana danas nalazi u Dubrovniku, da je to ustvari ranije pogrešno definirani stariji prepis (koji ima devet redova latinskog teksta). Najstarije mišljenje, a u posljednje vrijeme i u bosanskohercegovačkoj javnosti općeprihvaćeno mišljenje da je petrogradski primjerak original zastupao je najznačajnije Josip Vrana, ali postavke Gregora Čremošnika time nisu bile obezvjređene niti je dilema Vraninim postavkama uopće riješena.
Ne poznavajući u potpunosti razvoj ove dileme, definiciju originala i prepisa, te fotografija (faksimila) povelje i viđenje različitih postavki nije rijetko da se danas u javnosti kaže da je original povelje petrogradski primjerak, a da se kao prilog ponudi fotografija (faksimil) starijeg, ili čak mlađeg prepisa Kulinove povelje za kojeg je bilo najmanje opredjeljenja u dilemi da bi mogao biti original.
Postavka Milka Brkovića prošla je nezapaženo u bosanskohercegovačkoj javnosti. Brković zapravo vraća čitavo pitanje proučavanja odnosa među očuvanim primjercima povelje Kulina bana na početak. Svojom analizom Brković upotpunjuje Čremošnikovo mišljenje, ali napominje da nije ni važno koji je od tri primjerka original, jer su sva tri primjerka nastala u približno isto vrijeme, pa su time svi originali. Nerijetko se za povelju Kulina bana kaže da je pisana bosančicom i bosanskim jezikom, a da time sve informacije o vanjskom sadržaju povelje budu uskraćene pred javnošću. Povelja Kulina bana pisana je dvojezično. Pored bosančice i bosanskog jezika tu je i latinica i latinski jezik. To je osnov Brkovićeve postavke po kojoj su ovakve dvojezične povelje rađene u četiri primjerka, po dvije za obje strane, ali da od četiri napisane danas imamo tri očuvana primjerka.
Reference
- ^ Imamović, Mustafa, (1998), Historija Bošnjaka, str. 32, Sarajevo
- ^ Bulić, Refik, (1999), Bosanski jezik u praksi i normi, str. 44
- ^ Halilović, Senahid, (1991), Bosanski jezik, str. 227, Biblioteka Ključanin
- ^ Bulić, Refik, (2001), Bosanski jezik: jezičko-pravopisni priručnik za učenike osnovih i srednih škola, str. 50
- ^ Ibrahimagić, Omer, (2001), Serb denial of Bosnia and Bosniaks, str. 1, Magistrat
- ^ Helen Walasek, contributions by Richard Carlton, Amra Hadžimuhamedović, Valery Perry, Tina Wik, (2016), Bosnia and the Destruction of Cultural Heritage, str. 324
- ^ Bugarski, Ranko, Hawkesworth, Celia (2004), Language in the Former Yugoslav Lands, str. 129, Slavica Publishers
- ^ "ZNAČAJ POVELJE KULINA BANA – rodni list bosanske državnosti". Pristupljeno 2022-11-20.
- ^ Kurtović, Lalić, Dautović, Nakaš, Župarić, (2018), Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države, str. 33, Sarajevo: Mladinska knjiga
- ^ "ZNAČAJ POVELJE KULINA BANA – rodni list bosanske državnosti". Pristupljeno 2022-11-20.
- ^ Amira Turbić-Hadžagić, Bosanski književni jezik (prvi razvojni period od 9. do 15. stoljeća), – u Bosanski jezik, časopis za kulturu bosankoga književnog jezika br. 4, Tuzla, 2005.
- ^ Suarez, S.J., Michael F.; Woudhuysen, H.R. (2013). "The History of the Book in the Balkans". The Book: A Global History. Oxford University Press. str. 506–07
- ^ Vrana, J. (1955). Da li je sačuvan original isprave Kulina bana, Paleografijsko-jezična studija o primjercima isprave iz g. 1189.. Radovi Staroslavenskog instituta, 2 (2), 5-57.
- ^ Kurtović, Lalić, Nakaš, Župarić, Dautović, (2018), Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države, str. 33
Greška kod citiranja: <ref>
oznaka s imenom "bihdijaspora" definirana u <references>
nije korištena u ranijem tekstu.
Literatura
- Gregor Čremošnik, Original povelje Kulina bana, GZM, Nova serija 12, Sarajevo 1957, 192-215.
- Josip Vrana, Da li je sačuvan original isprave Kulina bana, Radovi Staroslavenskog instituta 2, Zagreb 1955, 5-56
- Josip Vrana, Koji je od triju sačuvanih primjeraka original iprave Kulina bana?, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 4, Zagreb 1961, 73-86.
- Milko Brković, Srednjovjekovne latinske isprave bosanskih vladara izdane u Dubrovniku, Anali Zavoda za historijske znanosti JAZU 28, Zadar 1990, 41-61.
- Helena Dragić, Jezične karakteristike Povelje Kulina bana, Suvremena pitanja: časopis za prosvjetu i kulturu, 23. Matica hrvatska; FPMOZ. Mostar 2017., str. 146.- 156.
- Lejla Nakaš, Drago Župarić, Ana Lalić, Dženan Dautović, Esad Kurtović, (2018) Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države, Mladinska knjiga, Sarajevo 2018
- Vrana, J. (1955). Da li je sačuvan original isprave Kulina bana, Paleografijsko-jezična studija o primjercima isprave iz g. 1189.. Radovi Staroslavenskog instituta, 2 (2), 5-57.
- Imamović, Mustafa, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1998
- Bulić, Refik, Bosanski jezik u praksi i normi, Tuzla 1999
- Halilović, Senahid, Bosanski jezik, Sarajevo 1991
- Bulić, Refik, Bosanski jezik: jezičko-pravopisni priručnik za učenike osnovih i srednih škola, Tuzla 2001
- Ibrahimagić, Omer, Serb denial of Bosnia and Bosniaks, Sarajevo 2001
- Helen Walasek, contributions by Richard Carlton, Amra Hadžimuhamedović, Valery Perry, Tina Wik, Bosnia and the Destruction of Cultural Heritage, London-New York 2016
- Bugarski, Ranko, Hawkesworth, Celia, Language in the Former Yugoslav Lands, Bloomington 2004
Vanjski linkovi
Commons ima datoteke na temu: Povelja Kulina bana |
- Od Kulina bana i dobrijeh dana
- https://docs.google.com/ pedagoskifakultet.com.ba/wp-content/uploads/2012/04/Analiza-Povelje-Kulina-bana1.doc
- "Godišnjica Povelje: Za Kulina bana i dobrijeh dana" Arhivirano 31. 8. 2013. na Wayback Machine, prof. dr. Amina Turbić-Hadžagić, bportal.ba, 28. 8. 2013.