Aristodije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Aristodije, zlatar i slikar (druga pol. 12.- početak 13. vijeka).

Aristodije je sin Grka Zorobabela koji se u Zadar doselio iz Apulije. Djetinjstvo je proveo u tom gdje se spominje zajedno s bratom Matejem. Prema pisanju Tome arhiđakona u njegovoj knjizi Hronika, Zadar je bio utočište za bogumilske heretike koje su njegovi ugledni građani ugošćavali i pomagali. Među njima najviše su se isticali braċa Aristodije i Matej. U to vrijeme područje današnje Dalmacije bilo je pod sve veċim utjecajem bogumilskog učenja koje se protivilo crkvenom posjedu i zahtjevu da se crkvi plaća desetina. Split je bio grad u kojem dolazi do najjačeg protivljenja uzrokovanog ekonomskim povlasticama koje je uživao katolički kler. Bogumili su se protivili crkvenom posjedu i zahtjevu da se crkvi plaća desetina. Čini se da su braċa iz Zadra bila protjerana zbog patarenskog učenja te su prebjegla u Split i tu nastavila širiti bogumilstvo.

U Splitu 1162. godine dolazi do velikog spora građana sa crkvom, kada gradsko vijeće donosi odluku da se crkvi ne smiju ni darivati ni prodavati nekretnine, da bi spriječilo gomilanje crkvenog posjeda. Crkveni poglavari se obraćaju papi Aleksandru III, koji je zaprijetio da se odluka ukine, inače će glavari Splita biti izopšteni iz crkve a grad kažnjen zabranom obavljanja hrišċanskih rituala interdiktom. Novi splitski nadbiskup Bernard, rodom iz Peruđe, ubrzo po preuzimanju dužnosti 1196. godine počeo je organizovati akcije protiv patarena, među kojima bijahu braċa Matej i Aristodije. Uskoro su ovi hrišćani koje je crkva osudila kao heretike, prognani iz grada, njihova imanja zaplijenjena, a knjige spaljene. Mnogi prognanici su tada, početkom 1200. godine, našli utočište pod okriljem Crkve bosanske i bana Kulina.[1]

Uskoro su se Aristodije i Matej vratili u Split i odrekli hereze, našto su im vraćena imanja. Često su putovali u Bosnu, pa Cvito Fisković drži da je procvat zlatarske djelatnosti u livanjskom kraju (Grborezi) vezan uz njihova imena. Drugi pripisuju braci izradbu minijatura u Miroslavljevu evanđelju, iako je tu potpisan Grigorije »dijak«. Vjerovatno je boravak braće u Bosni i njihovo patarenstvo uzrok poistovjećivanju Aristodija s dostojanstvenikom Crkve bosanske, djedom Rastudijem. Prvi je Aristodija poistovjetio s Rastudijem Aleksandar Solovjev, a za njim su se, s više ili manje rezerve, poveli Dominik Mandić, Franjo Šanjek, Stjepan Antoljak, dok Jaroslav Šidak i John V. A. Fine odriču tu mogućnost.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "POPIS BOGUMILSKIH VLADARA". orbus.be. Pristupljeno 6. 2. 2017..