Srednjovjekovna bosanska numizmatika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Numizmatika je pomoćna historijska disciplina koja se bavi proučavanjem nastanka, razvoja i upotrebe kovanog novca kroz historiju. Znanstveno zanimanje za srednjovjekovni bosanski novac javilo se dosta kasno, tek sredinom 19. vijeka, kada ih je po prvi put sistematičnije objavio i opisao novosadski profesor Janko Šafarik. Poslije njega određenim pitanjima bosanske srednjovjekovne numizmatike uspješno su se bavili Šime Ljubić, Ćiro Truhelka, Milan Rešetar, Ivan Rengjeo i Mihailo Dinić.


Počeci kovanja novca u Bosni[uredi | uredi izvor]

Novac bana Stjepana II

Prvi novci koje su samostalno kovali bosanski vladari pojavili su se tek u prvoj polovini 14. vijeka, za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića. Nažalost, historijski izvori nam ne govore o tome gdje se nalazila njegova kovnica, niti kada je tačno počeo sa ovom izuzetno unosnom aktivnošću koja je, kao isključivi vladarev monopol (regalno pravo), obezbjeđivala znatna materijalna sredstva vladarskom dvoru. Ban Stjepan je za vrijeme svoje vladavine razvio široku aktivnost kovanja novca te se njegove kovanice javljaju u većem broju različitih vrsta. Uglavnom su rađene po uzoru na novce koje su tada kovali Bribirski (Šubići), Mletačka republika, Dubrovnik i Srbija. Sličnost banovog novca sa novcem susjednih zemalja trebala je poslužiti da se što prije i što lakše njihov novac istisne iz banove zemlje, kao i da se njegov novac proširi po susjedstvu, ali i da se u samoj Bosni on lakše primi i sigurnije uđe u upotrebu. Najčešći motiv zastupljen na prvim bosanskim novcima bio je prikaz bana na prijestolju s mačem s jedne, i sa predstavom Isusa na prijestolju s druge strane. Pored pojednostavljene sheme kovanja novca sa isključivim bosanskim predznakom, kovnica bana Stjepana proizvodila je i 1) novce s jedne strane bosanski a s druge dubrovački, 2) s jedne bosanski a s druge srpski, 3) falsifikate dubrovačkog novca, i 4) falsifikate napola srpskog, napola dubrovačkog novca.

Bosanski novac za vrijeme bana i kralja Tvrtka I Kotromanića[uredi | uredi izvor]

Zlatni novac kralja Tvrtka I avers
Zlatni novac kralja Tvrtka I revers

Ban Tvrtko je nastavio aktivnost svog prethodnika te je i sam kovao vlastiti novac koji nam je poznat u samo dvije tipološki različite vrste. Unatoč tome, Tvrtkovi banski novci spadaju u ljepše i bolje novce bosanskog srednjovjekovlja. Na njihovoj izradi su posebno bili angažovani dubrovački zlatari koji su na molbu bana za njega izrađivali vrhunske kalupe za kovanje. Odlukom od 18. marta 1365. godine dubrovačko Vijeće umoljenih (Consilium Rogatorum) dozvolilo je majstoru Radoju da za Tvrtka izradi 12 kalupa, ali pod prijetnjom da će mu se odsjeći ruka ako izradi koji komad više. Dugo se vremena u nauci smatralo da Tvrtko za vrijeme kraljevanja nije kovao svoj novac, ali su takva mišljenja oborena pronalaskom srebrenog dinara kovanog u kotorskoj kovnici sa natpisom T : REX : BOS - NE : > : RASIE.

Za kralja Tvrtka se veže i jedan od najljepših primjeraka novca čitavog srednjeg vijeka - to je čuveni četverostruki zlatnik, u nauci poznat pod tim imenom jer je, u poređenju sa tadašnjim mletačkim dukatom, bio četiri puta teži. Na zlatnoj pločici debljine 1mm, širine 30 mm i težine 14.05 g, iskovan je, na aversu: lav i natpis + MONETA AUREA REGIS STEPHANI, i na reversu kraljevski grb sa natpisom + GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA. U nauci je danas uglavnom općeprihvaćeno da ovaj zlatnik pripada kralju Tvrtku, međutim, Ivan Rengjeo, koji ga je prvi objavio i opisao smatrao je da se on treba pripisati kralju Stjepanu Tomaševiću. Svoju tezu temeljio je na argumentima da prikaz lava na aversu predstavlja grb Brankovića, kojim je pripadala kraljica Mara, supruga Stjepana Tomaševića. Njegovim argumentima je Mihailo Dinić suprotstavio pisani arhivski podatak iz marta 1393. godine u kojem se spominju ducatos domini regis Bosne magnos quatordecim, znači veliki dukati bosanskog kralja.

Bosanski novac u 15. vijeku[uredi | uredi izvor]

Novac Stjepana Tomaševića

Nakon smrti kralja Tvrtka I bosanski vladari prestaju kovati novac sve do druge vladavine kralja Tvrtka II Tvrtkovića koji je sigurno kovao novac 1436. godine. Pošto su se u dugom periodu u kojem nije radila bosanska kovnica u Bosni skoro sasvim udomaćili dubrovački novci, kralj Tvrtko II je nastojao svoje kovove što više približiti dubrovačkim te su oni izrađivani u sasvim identičnoj novčanoj stopi. Prema tome Tvrtko II kovao je groš, dinar i poludinar, sa novinom da se na njegovim novcima sve češće ustaljuju prikazi njegovog grba. Takvu tradiciju nastavio je i njegov nasljednik Stjepan Tomaš koji je također kovao tri vrste novca sa predstavom grba na aversu i sv. Grgura Nazijanskog na reversu. I Tomašev sin, Stjepan Tomašević, kovao je novac kao i njegovi prethodnici, sa istim motivima, i istom tipologijom, s tom razlikom da su njegovi novci izuzetno skladno i lijepo urađeni, po čemu spadaju u sam vrh srednjovjekovnih bosanskih novaca po pitanju umjetničke vrijednosti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Tomislav Anđelić, Ostava srednjovjekovnog novca iz Medina kod Mostara, Hercegovina 2, Mostar, 1982, 33-44.
  • Ismet Bušatlić: Novac srednjovjekovne Bosne, Kabes I/1, Mostar, 1995, 25.
  • Celestin Vidović, Opis nekih bosanskih novaca, GZM, Sarajevo, 1898.
  • Mihailo Dinić, Veliki bosanski zlatnik, Istorijski časopis, 3 (1951-1952), Beograd, 1952, 41-54.
  • Mihailo Dinić, Oko velikog bosanskog zlatnika, Istorijski glasnik, 3-4, Organ istorijskog društva NR Srbije, Beograd, 1955, 149-157.
  • Branko Glišić, Vladarska titula na novcu bosanskog kralja Stefana Tomaševića, Dinar 10, Beograd, 1998, 16-17.
  • Tihomir Glavaš, Druga ostava bosanskog novca iz Ribića kod Konjica, GZM (A) 44, Sarajevo, 1989, 233-266.
  • Tihomir Glavaš, Druga ostava bosanskog novca iz Ribića kod Konjica, Numizmatičke vijesti 44, Zagreb, 1991, 62-97.
  • Enver Imamović, Starobosanski novac, Kabes II/14, Mostar, 1996, 42-43.
  • Nikola Lovrinović, Jedan slučajan nalaz srednjevjekovnog novca, Zbornik Zavičajnog muzeja 4, Travnik, 1991, 133-138.
  • Šime Ljubić, Opis jugoslavenskih novaca, Zagreb, 1875.
  • Augustin Makanec, Četiri nepoznata bosanska novca, GZM, Sarajevo, 1906.
  • Augustin Makanec, Nepoznati polugroš kralja Tomaša, GZM, Sarajevo, 1910.
  • Bože Mimica, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske (IV. st. pr. Krista – 1918.), Numizmatička knjižnica, Rijeka/Zagreb, 1994.
  • Ivan Mirnik, Ćiro Truhelka kao numizmatičar, u: Ćiro Truhelka: zbornik, Urednica: Nives Majnarić-Pandžić, Matica hrvatska, Zbornici i monografije, Zagreb 1994, 73-77. [lat.]
  • Ivan Mirnik: Prilog proučavanju velikog bosanskog zlatnika, u: Numizmatičke vijesti, godina 39, broj 1 (50), Hrvatsko numizmatičko društvo, Zagreb 1997, 101-109. [lat.] [Summary]
  • Boris Nilević, Zadržati ime dinar (Pred izdavanje novih BH novčanica), Oslobođenje 51/16484, Sarajevo 02.05. 1994., 4-5.
  • Boris Nilević, O srednjovjekovnom bosanskom dinaru – Prilog biografiji bosanskog novca, Bosanska vila II/1, Sarajevo, 1995, 10-12.
  • Ivan Rengjeo, Zlatni novac kralja Stjepana Tomaševića, Sarajevo, 1937.
  • Ivan Rengjeo, Nepoznati bosanski novac, Numizmatičke Vijesti, 1939.
  • Ivan Rengjeo, Kraljevski novac Tvrdka I, Numizmatičke Vijesti, 1939.
  • Ivan Rengjeo, Neobjavljeni dinar Stjepana Tomaševića, Numizmatičke Vijesti, 1939.
  • Ivan Rengjeo, Novci bosanskih vladara; u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, Knjiga prva, HKD Napredak, Sarajevo, 1942, 668-684.
  • Ivan Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, Glasnik hrvatskog državnog muzeja u Sarajevu (GZM), god. LV-1943, Sarajevo, 1944, 237-291.
  • Ivan Rengjeo, Četverostruki dukat kralja Stjepana Tomaševića, u: Hrvatski zmaj: Glasilo Viteškog reda Hrvatskoj zmaja, Zagreb 1944, 28-40.
  • Ivan Renđeo, Corpus der Mittelalterlichen Münzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz, 1959.
  • Ivan Renđeo, Bosanski novci (Priredio Tonči Grbelja), HM IV/14, Sarajevo, 2000, 249-253.
  • Milan Rešetar, Stari bosanski novci, Bosanska Vila, Sarajevo, 1913.
  • Milan Rešetar, Novci krivotoreni od bos. vladara, Kalendar Prosveta, Sarajevo, 1925.
  • Slobodanka Stojaković, Zajednički novac despota Đurđa Brankovića i bosanskog kralja Tomaša Ostojića iz kovnice Srebrenica, Dinar 14, Beograd, 2000, 17-19.
  • Jaroslav Šidak: Iz bosanske srednjevjekovne numizmatike, GID BiH, god.. VI, Sarajevo, 1954, 45-53.
  • Jaroslav Šidak, Iz bosanske srednjovjekovne numizmatike (Prilog pitanju o velikom bosanskom zlatniku), GID BiH, god. VII, Sarajevo, 1955, 95-101.
  • Ćiro Truhelka, Nalaz bosanskog novca Obreten kod Ribiča, GZM, Sarajevo, 1905.