Idi na sadržaj

Žuljevito tijelo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Žuljevito tijelo
Corpus callosum odozgo, čeoni dio je na vrhu slike.
Sagitalni presjek mozga, čeoni dio je lijevo. Corpus callosum vidljiv je u centru, svijetlo siv
Detalji
DioMozak
SistemCNS
DijeloviGenu, rostrum, stablo, splenij
Identifikatori
Latinski'Corpus callosum'
MeSHD003337
NeuroNames191
NeuroLex IDbirnlex_1087
TA98A14.1.09.241
TA25604
FMA86464
Anatomska terminologija

Žuljevito tijelo (lat. corpus callosum), znano i kao kalozna komisura, je široki, debeli nervni trakt, koji se sastoji od ravnog snopa komisurnih vlakana, ispod moždane kore u mozgu. Nalazi samo kod placentalnih sisara.[1] Obuhvata dio longitudinalne pukotine, povezujući lijevu i desnu moždanu hemisferu, omogućavajući komunikaciju između njih. To je najveća struktura bijele tvari u ljudskom mozgu, duga oko deset centimetara i sastoji se od 200–300 miliona aksonskih projekcija.[2][3]

Brojni odvojeni nervni traktovi, klasifikovani kao podregije corpus callosum, povezuju različite dijelove hemisfera. Glavni su poznati kao genu, rostrum, stablo ili tijelo i splenij.[4]

Struktura

[uredi | uredi izvor]
MRI snimak corpus callosum i njegovih glavnih dijelova
Corpus callosum

Žuljevito tijelo formira dno uzdužne pukotine, koja razdvaja dvije moždane hemisfere. Njegov dio čini krov bočnih komora.[5]

Corpus callosum ima četiri glavna dijela; pojedinačni nervni trakt koji povezuju različite dijelove hemisfera. To su rostrum, genu, stablo ili tijelo, i splenij.[4] Suženi dio između trupa i spleniuma poznat je kao istmus. Vlakna iz stabla i splenija, poznata zajedno kao tapetum, formiraju krov svake lateralne komore.[6]

Prednji dio corpus callosum, prema frontalnom režnju naziva se genu ("koljeno"). Savija se dolje i nazad ispred pregrade zvane septum pellucidum, značajno se smanjuje u debljini. Donji, znatno tanji dio, je rostrum i povezan je odozdo sa lamina terminalis, koja se proteže od međukomorskih otvora do udubljenja na dnu optičke drške. Rostrum je dobio ime po svojoj sličnosti sa ptičjim kljunom.

Krajnji dio corpus callosum, prema cerebellumu, naziva se splenij. Ovo je najdeblji dio i preklapa tela choroidea treće komore i srednjeg mozga, a završava se debelim, konveksnim, slobodnim rubom. Splenij se prevodi kao zavoj na grčkom.

Sblo corpus callosum je između splenija i genua.

kalozni sulkus odvaja corpus callosum od cingulatne vijuge.

Odnosi

[uredi | uredi izvor]

Sa obe strane corpus callosum, vlakna odlaze radijano u u bijelu tvar i prolaze do različitih dijelova moždanog korteksa; oni koji se zavijaju naprijed od genua u frontalni režanj čine "male forcepse" (također "prednji forcepsi"), a oni koji se zavijaju unazad od splenija u okcipitalni režanj, forceps major (također forceps posterior).[4] Između ova dva dijela nalazi se glavno tijelo vlakana koja čine tapetum i protežu se bočno s obje strane u sljepoočni režanj i poklopac u centralnom dijelu lateralne komore. Tapetum i prednja komisura dijele funkciju povezivanja lijevog i desnog sljepoočnog režnja.

Prednje cerebralne arterije su u kontaktu sa donjom površinom rostruma, savijaju se preko prednjeg dela genua i vodeimpulse duž trupa, snabdevajući prednje četiri petine corpus callosum.[7]

Neuronska vlakna

[uredi | uredi izvor]

Veličina, količina mijelinizacije i gustoća vlakana u podregijama odnose se na funkcije regija mozga koje povezuju.[8] Mijelinizacija je proces presvlačenja neurona mijelinom, koji pomaže u prijenosu informacija između neurona. Vjeruje se da se proces odvija do dobi od oko tridesetih godina, s najvećim rastom u prvoj deceniji života..[9] Tanja, blago mijelinizirana vlakna sporije provode i povezuju asocijacijsko i prefrontalno područje. Deblja i brzo provodna vlakna povezuju vidno i motorno područje.[10]

Traktogram na slici prikazuje nervne puteve iz šest segmenata corpus callosum, obezbeđujući povezivanje kortikalnih regiona između moždanih hemisfera. Oni iz genua prikazani su koralom, premotorika – zelena, senzorno-motorna – ljubičasta, parijetalna – ružičasta, temporalna – žuta, a splenija – plava.[11]

Tanji aksoni u genu-u povezuju prefrontalni korteks između dvije polovine mozga; ova vlakna nastaju iz snopa vlakana nalik na viljušku iz tapetuma, kao male pincete. Deblji aksoni u stablu, međusobno povezuju područja motornog korteksa, s proporcionalno više posvećenog corpus callosum dodatnim motornim regijama, uključujući Brocino područje. Splenij prenosi somatosenzorne informacije između dvije polovine parijetalnog režnja i vizualnog korteksa u okcipitalnom režnju, ovo su vlakna velike pincete.[12][13]

Klinički značaj

[uredi | uredi izvor]

Epilepsija

[uredi | uredi izvor]
Elektroencefalografija se koristi za pronalaženje izvora električne aktivnosti koja uzrokuje napad kao dio hirurške procjene za kalozotomiju korpusa.

Simptomi refraktorne (teško za liječenje) epilepsije mogu se smanjiti rezanjem kalozuma tijela u operaciji poznatoj kao korpusna lobotomijska kalosotomijska paraliza.[14] Ovo je obično rezervisano za slučajeve u kojima su napadi kompleksni ili tzv grand mal napadi uzrokovani epileptogenim fokusom na jednoj strani mozga, uzrokujući međuhemisferni+u električnu oluju. Ostali metodi dijagnostičke procedure za ovakve slučajeve uključuju elektroencefalogram, MRI, PET skeniranje i neurološku evaluaciju, neurohirurgju, psihijatriju i neuroradiologiju, prije nego što se može razmotriti operacija djelimične lobotomije.[15]

Greške u razvoju

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Ageneza corpus callosum

Formiranje corpus callosum počinje prvim srednjim ukrštanjem prvonastalih aksona oko 12. sedmice prenatalnog razvoja čovjeka[16] ili 15. dan embriogeneze miša.[17] Ageneza corpus callosum (ACC) je rijedak kongenitalni poremećaj koji je jedna od najčešćih malformacija mozga uočenih kod ljudskih bića,[18] i kod kojih je corpus callosum djelimično ili potpuno odsutan. ACC se obično dijagnosticira u prve dvije godine života, a može se manifestirati kao teški sindrom u novorođenčadi ili u djetinjstvu, kao blaže stanje kod mladih odraslih osoba ili kao asimptomski slučajni nalaz. Početni simptomi ACC obično uključuju napade, koji mogu biti praćeni problemima s hranjenjem i kašnjenjem u držanju glave uspravno, sjedenju, stajanju i hodanju. Ostali mogući simptomi mogu uključivati poremećaje u mentalnom i fizičkom razvoju, koordinaciji ruku i očiju, te vizualnoj i slušnoj memoriji. Također može se pojaviti i hidrocefalija. U blagim slučajevima, simptomi kao što su napadi, govor koji se ponavlja ili glavobolja možda se neće pojaviti godinama. Neki sindromi koji se često povezuju sa ACC su Aicardijev, Andermanov, Shapiroov i akrokalosalni sindrom.

ACC obično nije fatalan. Tretmanobično uključuje liječenje simptoma, kao što su hidrocefalija i napadi, ako se pojave. Iako mnoga djeca s ovim poremećajem vode normalan život i imaju prosječnu inteligenciju, pažljivo neuropsihološko testiranje otkriva suptilne razlike u višoj funkciji korteksa u poređenju s osobama iste dobi i obrazovanja bez ACC-a. Djecu s ACC-om praćeno kašnjenjem u razvoju i/ili poremećajima napadaja treba pregledati na metaboličke poremećaje.[19]

Osim ageneze corpus callosum, slična stanja su hipogeneza (djelimično formiranje), disgeneza (malformacija) i hipoplazija (nerazvijenost, uključujući i suviše mršavu).

Druge studije su također povezale moguće korelacije između malformacije corpus callosum i poremećaja iz autističkog spektra.[20][21]

Ostale bolesti

[uredi | uredi izvor]

Lezije prednjeg dijela corpus callosum mogu dovesti do akinetičkog mutizma ili anomijske afazije. Vidi također:

Dodatne slike

[uredi | uredi izvor]
  • Corpus callosum
    Corpus callosum
  • MRI snimak mozga na razini kaudatnog jezgra i corpus callosum
    MRI snimak mozga na razini kaudatnog jezgra i corpus callosum
  • Traktografija corpus callosum
  • Corpus callosum sa anatomografijom
    Corpus callosum sa anatomografijom
  • Sagitalni post mortem srednjelinijski presjek mozga. Corpus callosum je savijena traka u centru, iznad hipotalamusa.
    Sagitalni post mortem srednjelinijski presjek mozga. Corpus callosum je savijena traka u centru, iznad hipotalamusa.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Velut, S; Destrieux, C; Kakou, M (maj 1998). "[Morphologic anatomy of the corpus callosum]". Neuro-Chirurgie. 44 (1 Suppl): 17–30. PMID 9757322.
  2. ^ "Corpus callosum". Queensland Brain Institute. 10. 11. 2017.
  3. ^ Luders, Eileen; Thompson, Paul M.; Toga, Arthur W. (18. 8. 2010). "The Development of the Corpus Callosum in the Healthy Human Brain". Journal of Neuroscience. 30 (33): 10985–10990. doi:10.1523/JNEUROSCI.5122-09.2010. PMC 3197828. PMID 20720105.
  4. ^ a b c Gaillard, Frank. "Corpus callosum | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org". radiopaedia.org.
  5. ^ Carpenter, Malcolm (1985). Core text of neuroanatomy (3rd izd.). Baltimore: Williams & Wilkins. str. 26–32. ISBN 978-0683014556.
  6. ^ Cumming, WJ (mart 1970). "An anatomical review of the corpus callosum". Cortex; A Journal Devoted to the Study of the Nervous System and Behavior. 6 (1): 1–18. doi:10.1016/s0010-9452(70)80033-8. PMID 4913253.
  7. ^ Ropper, A.; Samuels, M.; Klein, J. (2014). Adams and Victor's Principles of Neurology (10th izd.). McGraw-Hill. str. 798. ISBN 978-0071794794.
  8. ^ Doron, KW; Gazzaniga, MS (septembar 2008). "Neuroimaging techniques offer new perspectives on callosal transfer and interhemispheric communication". Cortex; A Journal Devoted to the Study of the Nervous System and Behavior. 44 (8): 1023–9. doi:10.1016/j.cortex.2008.03.007. PMID 18672233. S2CID 5641608.
  9. ^ Schlaug, Gotfried; Jäncke, Lutz; Huang, Yanxiong; Staiger, Jochen F; Steinmetz, Helmuth (10. 4. 2010). "Increased Corpus Callosum Size in Musicians". Neuropsychologia. 25 (4): 557–577. doi:10.1177/0743558410366594. PMID 8524453. S2CID 145178347.
  10. ^ Aboitiz, F (1992). "Brain connections: interhemispheric fiber systems and anatomical brain asymmetries in humans". Biological Research. 25 (2): 51–61. PMID 1365702.
  11. ^ "NIAAA Publications". pubs.niaaa.nih.gov. Arhivirano s originala, 7. 11. 2021. Pristupljeno 7. 11. 2021.
  12. ^ Caminiti, Roberto; Ghaziri, Hassan; Galuske, Ralf; Hof, Patrick R.; Innocenti, Giorgio M. (2009). "Evolution amplified processing with temporally dispersed slow neuronal connectivity in primates". Proceedings of the National Academy of Sciences. 106 (46): 19551–6. Bibcode:2009PNAS..10619551C. doi:10.1073/pnas.0907655106. JSTOR 25593230. PMC 2770441. PMID 19875694.
  13. ^ Hofer, Sabine; Frahm, Jens (2006). "Topography of the human corpus callosum revisited—Comprehensive fiber tractography using diffusion tensor magnetic resonance imaging". NeuroImage. 32 (3): 989–94. doi:10.1016/j.neuroimage.2006.05.044. PMID 16854598. S2CID 1164423.
  14. ^ Clarke, Dave F.; Wheless, James W.; Chacon, Monica M.; Breier, Joshua; Koenig, Mary-Kay; McManis, Mark; Castillo, Edward; Baumgartner, James E. (2007). "Corpus callosotomy: A palliative therapeutic technique may help identify resectable epileptogenic foci". Seizure. 16 (6): 545–53. doi:10.1016/j.seizure.2007.04.004. PMID 17521926. S2CID 18192521.
  15. ^ "WebMd Corpus Callotomy". Web MD. 18. 7. 2010. Arhivirano s originala, 2. 7. 2010. Pristupljeno 18. 7. 2010.
  16. ^ Rakic, P; Yakovlev, PI (januar 1968). "Development of the corpus callosum and cavum septi in man". The Journal of Comparative Neurology. 132 (1): 45–72. doi:10.1002/cne.901320103. PMID 5293999. S2CID 40226538.
  17. ^ Rash, BG; Richards, LJ (28. 5. 2001). "A role for cingulate pioneering axons in the development of the corpus callosum". The Journal of Comparative Neurology. 434 (2): 147–57. doi:10.1002/cne.1170. PMID 11331522. S2CID 29992703.
  18. ^ Dobyns, W. B. (1996). "Absence makes the search grow longer". American Journal of Human Genetics. 58 (1): 7–16. PMC 1914936. PMID 8554070.
  19. ^ "NINDS Agenesis of the Corpus Callosum Information Page: NINDS". RightDiagnosis.com. Arhivirano s originala, 24. 3. 2012. Pristupljeno Aug 30, 2011.
  20. ^ Wegiel, Jarek; Kaczmarski, Wojciech; Flory, Michael; Martinez-Cerdeno, Veronica; Wisniewski, Thomas; Nowicki, Krzysztof; Kuchna, Izabela; Wegiel, Jerzy (19. 12. 2018). "Deficit of corpus callosum axons, reduced axon diameter and decreased area are markers of abnormal development of interhemispheric connections in autistic subjects". Acta Neuropathologica Communications. 6 (1): 143. doi:10.1186/s40478-018-0645-7. ISSN 2051-5960. PMC 6299595. PMID 30567587.
  21. ^ "Autism May Involve A Lack Of Connections And Coordination In Separate Areas Of The Brain, Researchers Find". Medical News Today. Arhivirano s originala, 15. 10. 2011.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Žuljevito tijelo

Šablon:CC, LT, CF i F

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Žuljevito_tijelo&oldid=3536087"