Moždana hemisfera
| Moždana hemisfera | |
|---|---|
 | |
 Desna moždana hemisfera Lijeva moždana hemisfera | |
| Detalji | |
| Dio | CNS |
| Porijeklo | Nervna cijev |
| Identifikatori | |
| Latinski | 'Hemisphaerium cerebri' |
| NeuroNames | 241 |
| NeuroLex ID | birnlex_1796 |
| TA98 | A14.1.09.002 |
| TA2 | 5418 |
| FMA | 61817 |
| Anatomska terminologija | |
Kičmenjački mozak (cerebrum) je formiran od dvije moždane hemisfere koje su odvojene žlijebom, uzdužnom pukotinom. Mozak se stoga može opisati kao podijeljen na lijevu i desnu moždanu hemisferu. Svaka od ovih hemisfera ima vanjski sloj sive tvari, moždanu koru, koji je podržan unutrašnjim slojem bijele tvari. Kod euterijskih (platcentnih) sisara, hemisfere su povezane strukturom zvanom corpus callosum (žuljevito tijelo), veoma velikim snopom nervnih vlakana. Manje komisure, uključujući prednju i zadnju komisuru i forniks, također se pridružuju hemisferama i prisutne su i kod drugih kičmenjaka. Ove komisure prenose informacije između dvije hemisfere radi koordinacije lokaliziranih funkcija.
Postoje tri poznata pola moždanih hemisfera: potiljačni pol, čeoni pol i sljepoočni stub.
Centralni sulkus je istaknuta pukotina koja odvaja tjemeni od čeonog režnja i primarni motorni korteks od primarnog somatosenzornog korteksa.
Makroskopski, hemisfere su otprilike ogledalsk slike jedne druge, sa samo suptilnim razlikama, kao što je Jakovljevski obrtni moment koji se vidi u ljudskom mozgu, što je blago iskrivljenje desne strane, dovodeći ga samo naprijed od lijeve strane. Na mikroskopskom nivou, citoarhitektura moždane kore, pokazuje funkcije ćelija, količine nivoa neurotransmitera i podtipova receptora koje su izrazito asimetrične između hemisfera.[1][2] Međutim, dok su neke od ovih hemisfernih distribucijskih razlika konzistentne među ljudskim bićima, ili čak među nekim vrstama, mnoge vidljive razlike u distribuciji variraju od pojedinca do pojedinca unutar date vrste.
Struktura
[uredi | uredi izvor]Svaka hemisfera mozga ima vanjski sloj moždanog korteksa koji je od sive tvari, au unutrašnjosti moždanih hemisfera je unutrašnji sloj ili jezgro od bijele tvari poznat kao centrum semiovale.[3] Unutrašnji dio hemisfera cerebruma uključuje lateralne komore, bazne ganglije i bijelu masu.[4]
Polovi
[uredi | uredi izvor]_-_inferiror_view.png)
Postoje tri pola velikog mozga, potiljačni (okcipitalni) pol, čeoni (frontalni) i sljepoočni (temporalni) pol. Potiljačni pol je zadnji kraj svakog okcipitalnog režnja u svakoj hemisferi. Zašiljeniji je od zaobljenog frontalnog stuba. Frontalni pol je na krajnjem prednjem dijelu frontalnog režnja u svakoj hemisferi i zaobljeniji je od okcipitalnog pola. Temporalni pol se nalazi između frontalnog i okcipitalnog, i nalazi se u prednjem dijelu srednje lobanjske jame u svakom temporalnom režnju.[5]
Kompozicija
[uredi | uredi izvor]Ako se gornji dio bilo koje hemisfere ukloni, na nivou oko 1,25 cm iznad corpus callosum, centralna bijela tvar će biti izložena kao područje ovalnog oblika, centrum semiovale, okruženo uskim zavijenim rubom sive tvari, prošaran brojnim sitnim crvenim tačkama (puncta vasculosa), koje nastaju bijegom krvi iz podijeljenih krvnih sudova.
Ako se preostali dijelovi hemisfera malo razdvoje, uočava se široka traka bijele supstance, corpus callosum, koja ih povezuje na dnu uzdužne pukotine; rubovi hemisfera koji preklapaju corpus callosum nazivaju se labia cerebri (moždane usne).[6]
Svaka usna je dio već opisanih cingularnnih vijuga; a žljeb između njega i gornje površine corpus callosum se naziva kalozalni sulkus.
Ako se hemisfere odsijeku do nivoa sa gornjom površinom corpus callosum, vidjeće se bijela supstanca te strukture koja povezuje dvije hemisfere.
Velika površina medulske materije koja je sada izložena, okružena zavijenim rubom sive tvari, naziva se centrum semiovale. Snabdijevanje centram semiovale krvlju dolazi iz površne srednje cerebralne arterije.[3] Korteksne grane ove arterije se spuštaju, kako bi obezbijedile krv u centrum semiovale.[7]
Razvoj
[uredi | uredi izvor]Hemisfere mozga su izvedene iz telencephalona. Nastaju pet sedmica nakon začeća kao bilateralne invaginacije zidova. Hemisfere rastu u obliku slova C, a zatim ponovo, povlačeći sa sobom sve strukture unutar hemisfera (kao što su komore). Unutarkomorski otvori (takođe se nazivaju i Monrovi otvori) omogućavaju komunikaciju sa lateralnim komorama. Horoidni pleksus se formira od ependimnih ćelija i vaskularnih mezenhima.
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Laterizacija hemisfere
[uredi | uredi izvor]U popularnoj psihologiji se često prave široke generalizacije o tome da su određene funkcije (npr. logika, kreativnost) lateralizirane, odnosno locirane u desnoj ili lijevoj strani mozga. Ove tvrdnje su često netačne, jer je većina moždanih funkcija zapravo raspoređena na obje hemisfere. Većina naučnih dokaza za asimetriju odnosi se na perceptivne funkcije niskog nivoa, a ne na funkcije višeg nivoa o kojima se popularno raspravlja (npr. podsvjesna obrada gramatike, a ne "logičko razmišljanje" općenito).[8][9] Pored ove lateralizacije nekih funkcija, reprezentacije niskog nivoa također imaju tendenciju da predstavljaju kontralateralnu stranu tijela.
Najbolji primjer uspostavljene lateralizacije je Brocino i Wernickeovo područje (jezik), gdje se oboje često nalaze isključivo na lijevoj hemisferi. Međutim, ova područja često odgovaraju šaci, što znači da se lokalizacija ovih područja redovno nalazi na hemisferi suprotnoj od dominantne ruke. Laterizacija funkcija, kao što su semantika, intonacija, akcentuacija i prozodija, od tada je dovedena u pitanje i uglavnom je pronađena da imaju neuronsku osnovu u obe hemisfere.[10][11]
Perceptivna informacija se obrađuje u obje hemisfere, ali je bočno podijeljena: informacije sa svake strane tijela šalju se na suprotnu hemisferu (vizuelne informacije su podijeljene nešto drugačije, ali su i dalje lateralizovane ). Slično tome, signali kontrole motorike koji se šalju tijelu također dolaze iz hemisfere na suprotnoj strani. Dakle, preferencija ruku (koju ruku neko radije koristi) je također povezana sa lateralizacijom hemisfere.
U nekim aspektima, hemisfere su asimetrične; desna strana je nešto veća. Postoje viši nivoi neurotransmitera noradrenalina na desnoj strani i viši nivoi dopamina na lijevoj strani. S lijeve strane ima više bijele tvari (dužih aksona), a s desne strane više sive tvari (ćelijskih tijela).[12]
Linearne razloge funkcije jezika, kao što su gramatika i proizvodnja riječi, često su lateralizovane na lijevu hemisferu mozga. Nasuprot tome, holističke rezonske funkcije jezika, kao što su intonacija i naglasak, često su lateralizovane na desnu hemisferu mozga. Čini se da su druge integrativne funkcije kao što su intuitivna ili heuristička aritmetika, binauralna lokalizacija zvuka, itd. više bilateralno kontrolirane.[13]
Klinički značaj
[uredi | uredi izvor]Infarktii+ se mogu desiti u centram ovale.[3]
Kao tretman za epilepsiju može se prekinuti corpus callosum, kako bi se prekinula glavna veza između hemisfera u postupku poznatom kao corpus callosotomija.
Hemisferektomija je uklanjanje ili onemogućavanje jedne od hemisfera mozga. Ovo je retka procedura koja se koristi u nekim ekstremnim slučajevima napada koji ne reaguju na druge tretmane.
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Mozak ovce gledan odostraga. Otvor uzdužna pukotina koji razdvaja lijevu i desnu moždanu hemisferu. -
Bočna površina. (Fronalni pol je otprilike na 10, okcipitalni pol je otprilike na 17, a temporalni pol otprilike na 38.)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Anderson, B.; Rutledge, V. (1996). "Age and hemisphere effects on dendritic structure". Brain. 119 (6): 1983–1990. doi:10.1093/brain/119.6.1983. PMID 9010002.
- ^ Hutsler, J.; Galuske, R.A.W. (2003). "Hemispheric asymmetries in cerebral cortical networks". Trends in Neurosciences. 26 (8): 429–435. CiteSeerX 10.1.1.133.2360. doi:10.1016/S0166-2236(03)00198-X. PMID 12900174. S2CID 15968665.
- ^ a b c Bogousslavsky, J; Regli, F (October 1992). "Centrum ovale infarcts: subcortical infarction in the superficial territory of the middle cerebral artery". Neurology. 42 (10): 1992–8. doi:10.1212/wnl.42.10.1992. PMID 1340771.
- ^ Snell, Richard S. (2009). Clinical Neuroanatomy (Clinical Neuroanatomy for Medical Students (Snell)). Hagerstwon, MD: Lippincott Williams & Wilkins. str. 262. ISBN 978-0-7817-9427-5.
- ^ Singh, Vishram (2017). Textbook of Anatomy. Elsevier. str. 389. ISBN 9788131237274.
- ^ Corsini, Ray (5 December 2016). Labia cerebri. ISBN 9781317705703. Pristupljeno 13 August 2019.
- ^ Lee, P H (1 December 2005). "Pathogenesis of deep white matter medullary infarcts: a diffusion weighted magnetic resonance imaging study". Journal of Neurology, Neurosurgery & Psychiatry. 76 (12): 1659–1663. doi:10.1136/jnnp.2005.066860. PMC 1739473. PMID 16291890.
- ^ Western et al. 2006 "Psychology: Australian and New Zealand edition" John Wiley p.107
- ^ "Neuromyth 6" http://www.oecd.org/document/63/0,3746,en_2649_35845581_34555007_1_1_1_1,00.html Retrieved October 15, 2011.
- ^ Weiss, Peter H., and Simon D. Ubben. "Where Language Meets Meaningful Action: A Combined Behavior and Lesion." Springer. 29 Oct. 2014. Web. 31 Mar. 2016.
- ^ Riès, Stephanie K., and Nina F. Dronkers. "Choosing Words: Left Hemisphere, Right Hemisphere, or Both? Perspective on the Lateralization of Word Retrieval."Wiley Online Library. 14 Jan. 2016. Web. 31 Mar. 2016.
- ^ R. Carter, Mapping the Mind, Phoenix, London, 2004, Originally Weidenfeld and Nicolson, 1998.
- ^ Dehaene, S; Spelke, E; Pinel, P; Stanescu, R; Tsivkin, S (1999). "Sources of mathematical thinking: behavioral and brain-imaging evidence". Science. 284 (5416): 970–4. Bibcode:1999Sci...284..970D. doi:10.1126/science.284.5416.970. PMID 10320379.
