Ovaj članak je dobar.

Bilo jednom na Divljem zapadu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Bilo jednom na Divljem zapadu
Bilo jednom na Divljem zapadu (poster).jpg
Režiser Sergio Leone
Producent Fulvio Mosella
Bino Cicogna
Scenarist(i) Sergio Donati
Sergio Leone
Uloge Henry Fonda
Charles Bronson
Claudia Cardinale
Jason Robards
Gabriele Ferzetti
Muzika Ennio Morricone
Žanr Vestern
Kinematografija Tonino Delli Colli
Montaža Nino Baragli
Produkcija Rafran Cinematografica
Finanzia San Marco
Paramount Pictures
Distributer Euro International Film (Italija)
Paramount Pictures (SAD)
Premijera 21. decembar 1968.
Trajanje Kino verzija: 145 min.
Restaurirana verzija: 165 min.
Produžena verzija: 171 min.
Zemlja Italija
SAD
Španija
Jezik Italijanski
Engleski
Budžet 5 miliona $
Zarada 5.321.508 $

Bilo jednom za Divljem zapadu (engleski: Once Upon a Time in the West; italijanski: C'era una volta il West) jest epski špageti-vestern Sergia Leonea iz 1968. Neki kritičari proglasili su ga "najvećim vesternom svih vremena".

U glavnim ulogama pojavljuju se Henry Fonda, u neobičnoj ulozi razbojnika Franka, Charles Bronson kao "Harmonica", Jason Robards kao dobroćudni bandit Cheyenne i Claudia Cardinale kao Jill McBain, novopečena udovica s burnom prošlošću.

Film je prvi dio djelomično nepovezane epske trilogije filmova koji se bave društvenim i političkim problemima američke historije. Uslijedio je film Za šaku dinamita 1971, a 1984. Bilo jednom u Americi.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Priča počinje s trojicom muškaraca na izoliranoj željezničkoj stanici u Arizoni. Ploča pokazuje da će voz iz Flagstonea kasniti dva sata. Voz konačno stiže i ostavlja za sobom čovjeka koji svira usnu harmoniku (Charles Bronson). On upita za zloglasnog razbojnika Franka (Henry Fonda), s kojim se trebao sastati. Frank nije došao, ali je poslao trojicu svojih ljudi kako bi smjestili tajanstvenom strancu. Jedan od njih kaže: "Izgleda da smo kratki za jednog konja", s obzirom na to da su tu samo tri konja za četiri čovjeka. Bronson uzvraća: "Doveli ste dva viška." Uslijedi obračun. Bronson ubija svu trojicu, ali biva ranjen.

Na zabačenoj farmi McBainovih, "Sweetwater", Brett McBain (Frank Wolff) i njegova porodica pripremaju gozbu u čast dolaska njegove nove žene, Jill (Claudia Cardinale). No, ubijaju ih Frank i njegova banda, koji ostavljaju djelić kožnog kaputa kakav nosi banda dobroćudnog bandita Cheyennea (Jason Robards) kako bi prebacili krivicu na njega.

Ubrzo nakon toga Jill stiže u Flagstone vozom iz New Orleansa i uzima kočiju do farme McBainovih. Na putu vozač svraća u jednu nastambu, a Jill pođe za njim. Nakon glasne pucnjave (koja se čuje, ali ne vidi), ulazi Cheyenne sa svojom zatvorskom pratnjom. Čovjek s harmonikom također je tamo, a Cheyenne ga jednostavno nazove "Harmonica". Uzima njegov pištolj i upotrijebi ga kako bi presjekao lisice. Stižu njegovi ljudi, a on im dobaci: "Došli ste baš na vrijeme... da pokopate moju pratnju." Primijetivši kapute na Cheyenneovim ljudima, Harmonica mu ispriča za raniji obračun: "Vidio sam tri ovakva kaputa maloprije. Čekali su voz. U kaputima su bila trojica muškaraca. U muškarcima su bila tri metka." Cheyenne odvrati da je priča luda jer se niko osim njegovih ljudi ne bi usudio nositi takve kapute u tim krajevima, a njegovi ljudi ne bi ni bili pobijeni.

Charles Bronson kao Harmonica

Dok se Jill približava farmi McBainovih, ugleda grupu ljudi kako stoje ispred. Šokira se nakon što je ugledala svog mrtvog muža i njegovu djecu. Ljudi su došli jer su očekivali da će biti gosti na vjenčanju, ali Jill im saopći da se udala za McBaina mjesec dana prije u New Orleansu – to je trebalo biti iznenađenje. Pri završetku sprovoda pronalazi se lažni dokaz koji je Frank podmetnuo, a ljudi pokreću potjeru za Cheyenneom. Jill ostaje na farmi i počne pretraživati kuću u potrazi za nečim vrijednim, jer joj je McBain rekao da je bogat. Pronalazi samo makete zgrada, uključujući model željezničke stanice.

Sljedećeg jutra stižu Cheyenne i njegova banda. Potjera ga je proganjala cijelu noć sve dok im nije utekao u pustinji. Došao je vidjeti mjesto svog navodnog zločina. Jill poslužuje kahvu, a između njih dvoje javi se obostrano poštovanje. On odlazi. Zatim se pojavljuje Harmonica s onim što se ispočetka čini kao prijeteća gesta prema Jill, ali je on zaštiti od dvojice Frankovih ljudi poslanih da je ubiju. Rješava ih se s lahkoćom, a Cheyenne, posmatrajući iz daljine, ugleda kako Harmonica ne samo da dobro svira nego je i odličan revolveraš.

Frank radi kao plaćeni ubica za željezničkog tajkuna Mortona (Gabriele Ferzetti). Morton je htio da Frank prestraši McBaina, ne da ga ubije. Obogaljen i umirući od raka kostiju, Morton rijetko napušta svoj raskošni vagon. Frank je s njim otkad je počeo graditi prugu od Atlantika, a Morton se nada da će dosegnuti Pacifik prije nego što umre. Frank sam ima ambicije da postane biznismen – možda da čak preuzme Mortonovo carstvo – ali mu Morton kaže: "Nikad nećeš postati kao ja." Frank ne shvata da je novac samo oružje moćnije od pištolja.

Henry Fonda kao Frank

Jill dolazi u grad kako bi razgovarala s vlasnikom praonice Wobblesom. Želi dogovoriti sastanak s Frankom. Harmonica počne slijediti Wobblesa do Mortonovog voza i ušulja se unutra, ali ga ubrzo otkrivaju. Frank upita ko je on, ali Harmonica mu samo rekne imena ljudi koje je Frank ubio. Frank ubija Wobblesa, a njegovi ljudi svežu Harmoniku. On odlazi kako bi uhvatio Jill, dok tri njegova čovjeka ostaju kako bi čuvali Harmoniku. Cheyenne se također ušuljao u voz - ubija Frankove ljude, ali poštedi Mortona. On i Harmonica odlaze spasiti Jill.

Na farmu je stigla oprema za gradnju osam građevina. Harmonica kaže Cheyenneu da je McBain znao da željeznica mora proći kroz Sweetwater kako bi došla do izvora vode. McBain je kupio materijal kako bi pretvorio farmu u mali grad, a pribavio je prava da sam upravlja željezničkom stanicom, ostvarujući svoj san. Potrepštine je platio gotovinom, pa one sada pripadaju Jill. Ugovor (koji je Harmonica vidio) određuje da stanica mora biti izgrađena kad pruga dođe do nje, a Cheyenne angažira svoje ljude na gradnji.

Te noći Frank iskorištava otetu Jill, u isto je vrijeme vrijeđajući zbog njene prošlosti (prije nego što se udala za McBaina bila je prostitutka u New Orleansu). Ona mu se podaje kako bi izbjegla sigurnu smrt. Frank počne razmišljati o "udaji" za nju kako bi dobio zemlju, ali zna da neće biti dobar muž: "Šteta. Moramo smisliti drugo rješenje. Jednostavnije. Brže."

Jason Robards kao Cheyenne

U velikom salonu u Flagstoneu održava se aukcija na kojoj se prodaje McBainov posjed. Jill je tu, a predsjedava šerif (Keenan Wynn). Frank ima plan da kupi McBainovu farmu jeftino: njegovi ljudi ponude 500 dolara i zastraše druge da se ne pokušavaju cjenkati. Ali Harmonica i Cheyenne imaju svoj plan. Harmonica ponudi 5.000 dolara i "dostavi" traženog odmetnika Cheyennea za cijenu u toj vrijednosti.

Šerif stavlja Cheyennea na voz u novi zatvor u Yumi, ali su u vozu i dvojica Cheyenneovih ljudi. U salonu Jill čestita Harmoniki na dobrom poslu, ali joj on kaže da nije uložio u zemlju. Stiže Frank, a Jill odlazi na sprat kako bi se okupala. Frank ponovo upita ko je on, ali Harmonica mu samo daje imena još nekih Frankovih žrtava. Frank kaže: "Platio si 5.000 dolara za nešto što pripada meni" (imao je namještenu aukciju). Ponudi Harmoniki 5.001 dolar i pokuša ga zastrašiti: "Uhvatio si se u nešto veće od sebe. Imaš šansu izvući se, bolje ti je da je prihvatiš." Umjesto odgovora Harmonica ubaci srebrni dolar u svoju praznu čašu kako bi platio piće. Farma je Jillina.

Mortonu su dosadile Frankove krvničke metode, a vidi da mu izmiče san o dosezanju Pacifika. Zaustavivši se izvan grada u svom vozu, pozove četvoricu Frankovih ljudi na partiju pokera. Umjesto karata počne dijeliti velike iznose novca kako bi kupio njihovu odanost. Jedan odjaše u grad kako bi obavijestio druge i oni počnu čekati Franka da izađe iz salona. Harmonica tajanstveno počne štititi Franka od ubica i pušta ga da pobjegne. Ovo razljuti Jill, koja Franka želi vidjeti mrtvog, ali Harmonica joj objasni da nepuštanje da ga ubiju nije ista stvar kao njegovo spašavanje. Frank dolazi u Mortonov voz i ugleda krvoproliće nakon velikog obračuna između njegove i Cheyenneove bande. Morton je ranjen i umire. Frank ga umalo dokrajči, ali se predomišlja, a Morton umire pužući prema lokvi blata.

Postavljači pruge stigli su u Sweetwater, a radnici dovršavaju stanicu i izgrađuju grad. Harmonica čeka Franka na kapiji Jilline kuće, ali Cheyenne stiže prvi i ulazi unutra kako bi popio kahvu s njom. On se umije i malo obrije. Preporuči Jill da odnese vode radnicima i pusti im da se nagledaju prelijepe žene. Zatim joj kaže da muškarci kao što su on i Harmonica nisu za nju. "Muškarci koji imaju nešto u sebi", reče on, "nešto u vezi sa smrću."

Claudia Cardinale kao Jill McBain

Frank konačno stiže na kapiju i kaže: "Znam da ćeš mi sada reći šta tražiš." Harmonica odvraća: "Tek kad budeš umirao." Frank kaže: "Znam" i njih dvojica počnu se namještati za dvoboj. Harmonikin motiv za osvetu otkriva se u prisjećanju. Mnogo godina prije toga Frank je objesio Harmonikinog starijeg brata. Harmonica, koji je tada bio dječak, bio je prisiljen stajati ispod svog brata, koji je stajao na dječakovim ramenima s omčom oko vrata. Obojici su ruke bile svezane iza leđa. Njegov brat bio bi obješen nakon što bi dječak posrnuo. Frank mu je rekao da "održi svog dragog brata sretnim" i stavio mu harmoniku u usta. Brat mu je umro, a on je ostao žedan osvete. Sada se suočava s Frankom u konačnom obračunu. Potežu i opale. Frank izgubi. Dok umire, Frank ponovo upita: "Ko si ti?" Harmonica tada strgne s vrata staru, istrošenu harmoniku i stavi je Franku u usta. Frank se prisjeti vješanja i slabo zaklima glavom kao znak da je razumio, a zatim umire.

Harmonica ulazi u kuću kako bi pokupio svoju opremu. Jill upita hoće li se ikad vratiti u Sweetwater, a on nejasno odgovori: "Jednog dana." Odlazi i Cheyenne. Dok odlaze, Cheyenne se zaustavlja, silazi s konja i pada na zemlju. Harmonica odlazi po njega i shvati da je ranjen. Cheyenne mu otkrije da ga je Morton ranio u stomak. Potom zamoli Harmoniku da ne gleda dok on umire, a Harmonica skreće pogled dok nije čuo da je Cheyenne umro. Zatim odnosi tijelo, prebačeno preko Cheyenneovog konja. U posljednjoj sceni stiže voz na novopostavljenim šinama, a Jill odnosi vrč vode radnicima.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Henry Fonda Frank
Claudia Cardinale Jill McBain
Jason Robards Cheyenne
Charles Bronson Harmonica
Gabriele Ferzetti Morton
Paolo Stoppa Sam
Woody Strode Stony
Jack Elam Snaky
Keenan Wynn Šerif
Frank Wolff Brett McBain
Lionel Stander Barmen

Pregled[uredi | uredi izvor]

Porijeklo filma[uredi | uredi izvor]

Nakon što je snimio Dobar, loš, zao, Leone se htio povući iz snimanja vesterna. Naišao je na roman Harryja Greya The Hoods, autobiografsku priču o židovskoj četvrti za vrijeme prohibicije, te ju je planirao prenijeti na film (to će 17 godina poslije postati njegov posljednji film, Bilo jednom u Americi). Međutim, Leoneu su filmske kompanije nudile samo vesterne. United Artists (koji je producirao "dolarsku trilogiju"), ponudio mu je priliku da snimi film sa Charltonom Hestonom, Kirkom Douglasom i Rockom Hudsonom, ali je on to odbio. Ali, kad mu je Paramount ponudio veliki budžet i saradnju s Henryjem Fondom, njegovim omiljenim glumcem, s kojim je htio raditi od početka karijere, Leone je prihvatio.

Krajem 1966. pozvao je tadašnje filmske kritičare (i buduće režisere), Bernarda Bertoluccija i Darija Argenta, da mu pomognu u nastanku filma. Trojica muškaraca provela su veći dio sljedeće godine gledajući i raspravljajući o brojnim klasičnim vesternima (kao što su Tačno u podne, Željezni konj, Komančerosi i Tragači) u Leoneovoj kući, te stvorila priču sastavljenu od raznih dijelova starih klasičnih vesterna.

Leone je kasnije angažirao i Sergia Donatija, koji je radio s njim na nekoliko njegovih filmova, da mu pomogne prepraviti scenario, kako bi skratio film prije kraja produkcije. Većinu nezaboravnih dijaloga napisali su Donati i engleski režiser dijaloga, bivši američki glumac Mickey Knox, emigrant.[1]

Stil[uredi | uredi izvor]

Leone je za Bilo jednom na Divljem Zapadu izabrao drugačiji stil, koji se razlikuje od njegovih ranijih vesterna. Dok su "dolarski" filmovi dosjetljivi i brzi, slavljeničke parodije ikona Divljeg zapada, Bilo jednom na Divljem Zapadu mnogo je sporiji i mračniji što se teme tiče. Leoneov jedinstveni stil, koji se dosta razlikuje od Kurosawine Sage o džudu, ali je pod njenim velikim utjecajem, još je prisutan, ali je modificiran za početak Leoneove druge, tzv. "Bilo jednom..." trilogije. Likovi u ovom filmu također su značajno različiti od svojih prethodnika iz "dolarske" trilogije. Nisu toliko definirani i, što je neobično za Leoneove likove dotad, počinju se mijenjati (ili barem pokušavaju) tokom priče. Ovo nagovještava početak druge faze Leoneovog stila, koji će se razviti u filmovima Za šaku dinamita i Bilo jednom u Americi.

Teme i motivi[uredi | uredi izvor]

Glavni motiv filma jest željeznica; ona nagovještava dolazak civilizacije i kulture, označavajući smrt mitskog Divljeg zapada (originalni italijanski naslov znači "Bio jednom Divlji zapad"). Odumiru stari kulturni heroji pred zoru modernog svijeta, gdje je najvažniji obični čovjek. Leone je Divlji zapad smatrao posljednjim okružjem staromodnih junaka, a film je nostalgični pogled unazad. Paralelno s time, film zaokružuje priču o starim holivudskim vestern-junacima i legendama, kako sugerira njegov naslov. Konačni obračun između Harmonike i Franka dovodi te poruke u centar pažnje. Druga velika tema filma jest voda. Transformacija glavne junakinje Jill događa se zbog vode na njenoj zemlji, a postoji još nekoliko scena u kojima se pije ili poslužuje voda. Izvor i voda imaju centralnu ulogu u priči kao gorivo koje hrani Novi Zapad, a Tihi okean jest Mortonova motivacija za gradnju transkontinentalne pruge.

Ritam[uredi | uredi izvor]

Film uključuje duge, spore scene u kojima ima vrlo malo dijaloga i malo se toga događa, koje razbija kratko i iznenadno nasilje. Leone je bio zainteresiraniji za rituale prije samog nasilja nego za nasilje kao takvo. Ton filma u skladu je sa suhom polupustinjom u kojoj se priča odvija, a obojen je osjećajem realizma, koji je u suprotnosti s opširno koreografiranom pucnjavom.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Muziku za film napisao je Ennio Morricone, dugogodišnji Leoneov saradnik, a komponirao ju je pod Leoneovom palicom prije početka snimanja filma.

Muzičke teme odnose se na glavne likove kao lajtmotivi, kao i na duh američkog Zapada. Leoneova je želja bila da mu je muzika dostupna tokom snimanja i puštao ju je glumcima prilikom snimanja scena.

Filmske reference[uredi | uredi izvor]

Leoneova namjera bila je uzeti konvencije američkih vesterna Johna Forda, Howarda Hawksa i drugih i preraditi ih u ironičnom stilu, okrećući njihovu originalnu namjenu kako bi postigao mračnije značenje. Najočitiji primjer za to jest angažiranje veterana i dobrog momka Henryja Fonde u ulozi Franka, ali ima i mnogo drugih, diskretnijih obrata. Prema filmskom kritičaru i historičaru Christopheru Fraylingu, film se referira na 30-ak klasičnih američkih vesterna:

  • Tačno u podne – Uvodna scena slična je početku filma Tačno u podne, u kojem tri negativca (Lee Van Cleef, Sheb Wooley i Robert J. Wilke) čekaju na stanici dolazak vođe njihove bande (koji se također zove Frank, a glumi ga Ian MacDonald), koji dolazi vozom u podne. U uvodnoj sceni Bilo jednom na Divljem Zapadu tri razbojnika (Jack Elam, koji se pojavio u manjoj ulozi i u Tačno u podne, Woody Strode i Al Mulock) čekaju na stanici. No, period čekanja opisuje se u dugoj osmominutnoj sekvenci, a voz stiže nekoliko sati poslije podneva, a putnik na njemu junak je filma (Charles Bronson), a ne razbojnik. Scena je poznata po korištenju prirodnih zvukova (škripave vjetrenjače, pucketanja zglobova) i pokušaju Jacka Elama da otjera muhu. Prema jednoj glasini, Leone je uloge ponudio trojici negativaca iz filma Dobar, loš, zao, Eastwoodu, Van Cleefu i Eliju Wallachu.
  • U 3:10 za Yumu – Kultni vestern Delmera Davesa uveliko je utjecao na film. Najočitija referenca jest kratki razgovor šerifa i Cheyennea, u kojem govore da će potonjeg poslati u zatvor u Yumu. Osim toga, kao i u Zapadu, glavnog negativca igra glumac (Glenn Ford) koji obično glumi pozitivce. Scena u kojoj Van Heflin prati Forda na željezničku stanicu izbjegavajući u isto vrijeme zasjedu njegove bande vjerovatno je inspirirala zasjedu za Franka od njegovih ljudi u Leoneovom filmu.
  • Komančerosi – Prezime McBain i ime grada "Sweetwater" dolaze iz ovog filma.
  • Johnny Gitara – Lik Jill McBain navodno je zasnovan na liku Vienne, koju je glumila Joan Crawford, a lik Harmonike na naslovnom junaku, koga je glumio Sterling Hayden. Neki od glavnih elemenata priče (naseljenici protiv željeznice) možda su preuzeti iz ovog filma.
  • Željezni konjZapad ima nekoliko suptilnih referenci na ovaj film, uključujući niskougaoni kadar jurećeg voza s početka filma i kadar voza koji stiže u Sweetwater na kraju filma.
  • Shane – U sceni masakra u Zapadu mali Jimmy McBain lovi sa svojim ocem, baš kao što Joey lovi sa svojim ocem u Shaneu. Sprovod McBainovih gotovo je u potpunosti preuzet iz Shanea.
  • Tragači – Leone je priznao da su tokom masakra McBainovih šuštanje grmlja, utihnuće cvrčaka i letenje fazana (motivi kojima se sugerira nadolazeća opasnost) preuzeti iz Tragača.
  • Čarobnjak – Na kraju ovog filma Fonda nosi odjeću sličnu kostimu koji je nosio u Zapadu. Osim toga, u Čarobnjaku se može čuti i razgovor o majkama između Fonde i Dorothy Malone koji je sličan onom između Cheyennea i Jill. Konačno, u Čarobnjaku Fonda udara bogalja, kome ispadaju štake, kao što je to uradio Mortonu u Zapadu.
  • Sedmorica veličanstvenih – U ovom filmu Bronson rezbari komadić drveta. U Zapadu čini isto, samo u drugom kontekstu.
  • Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea – Kaputi koje nose Frank i njegovi ljudi tokom masakra podsjećaju na one koje nose Liberty Valance (Lee Marvin) i njegovi ortaci u prvom pojavljivanju u filmu. Osim toga, scena aukcije u Zapadu snimana je s namjerom da podsjeti na scenu izbora u Libertyju Valanceu.
  • Posljednji sumrak – Završni obračun Franka i Harmonike snimljen je gotovo identično kao dvoboj između Kirka Douglasa i Rocka Hudsona u ovom filmu.
  • Dvoboj na suncu – Lik Mortona, obogaljenog željezničkog tajkuna u Zapadu, zasnovan je na liku koga u ovom filmu glumi Lionel Barrymore.
  • Moja draga Klementina – U izbačenoj sceni u Zapadu Frank se brije pomoću parfema u brijačnici, kao i Wyatt Earp (Fonda) u ovom filmu.

Suprotno uvriježenom mišljenju, ime grada "Sweetwater" nije preuzeto iz nijemog spektakla Vjetar Victora Sjöströma. Bernardo Bertolucci izjavio je da je pogledao kartu jugozapada SAD-a, pronašao ime grada u Arizoni i odlučio ga ubaciti u film. No, "Sweetwater" – zajedno s likom zvanim McBain – pojavljuje se i u vesternu Michaela Curtiza, Komančerosi.

DVD-izdanje[uredi | uredi izvor]

Bilo jednom na Divljem zapadu - DVD-omot.jpg

Nakon godina velike potražnje Paramount Pictures izdao je 18. novembra 2003. dvostruko, "specijalno kolekcionarsko izdanje" filma.

Dodaci uključuju komentar filmskih stručnjaka i historičara, kao što su John Carpenter, John Milius, Alex Cox, filmski historičar i Leoneov biograf, sir Christopher Frayling, dr. Sheldon Hall, kao i glumaca Claudije Cardinale i Gabrielea Ferzettija te Bernarda Bertoluccija, koscenarista filma.

Na drugom disku nalaze se posebni dodaci, uključujući tri novija dokumentarca:

  • An Opera of Violence
  • The Wages of Sin
  • Something to Do with Death.

Osim toga, tu se nalaze i kratki film Railroads: Revolutionizing the West, lokacijske i produkcijske galerije, profili glumaca i originalni foršpan.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Iako nije bio popularan kao filmovi iz "dolarske trilogije", Bilo jednom na Divljem Zapadu smatra se Leoneovim najcjenjenijim djelom, zajedno s filmovima Dobar, loš, zao i Bilo jednom u Americi.

Greške[uredi | uredi izvor]

  • Brettova kći pjeva pjesmu "Danny Boy" dok čeka dolazak Jill McBain. Stihovi te pjesme napisani su tek 1910.
  • Mladi Harmonica ima tamnosmeđe oči, dok su u onog odraslog one zelene.
  • Usna harmonika, koju Frank stavlja u dječakova usta, nalazi se na udici, ali u nekoliko kadrova to nije slučaj. Udica se ponovo pojavljuje u sceni Frankove smrti.

Citati[uredi | uredi izvor]

Frank: "Kako vjerovati čovjeku koji nosi remen i tregere? Čovjek ne vjeruje ni vlastitim pantalonama."

Cheyenne: "Hajde, sviraj, Harmoniko! Sviraj tako da ne možeš pričati gluposti!"

Morton: "Dok god koristiš glavu, ne možeš izgubiti."

Cheyenne: "Znaš li išta o čovjeku koji hoda uokolo i svira harmoniku? To je neko koga bi zapamtio. Kad treba pričati, on svira, a kad treba svirati, on govori."

Cheyenne: "Znaš, Jill, podsjećaš me na moju majku. Ona je bila najveća kurva u Alamedi i najbolja žena koja je ikad živjela. Ko god je moj bio otac – sat vremena ili mjesec – mora da je bio sretan čovjek."

Morton: "Nije loše. Čestitam! Reci mi je li bilo potrebno sve ih pobiti? Samo sam ti rekao da ih prestrašiš."
Frank: "Ljudi se više uplaše kad umiru."

Cheyenne: "Ne razumiješ, Jill. Takvi ljudi imaju nešto u sebi... Nešto u vezi sa smrću."

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Al Mulock (koji se pojavljuje u uvodnoj sceni s vozom, kao i u filmu Dobar, loš, zao) izvršio je samoubistvo skočivši s balkona svoje hotelske sobe. Frank Wolff, koji glumi McBaina, također je počinio samoubistvo u hotelu u Rimu 1971.
  • Leone je ulogu Harmonike prvo ponudio Clintu Eastwoodu; kad ju je on odbio, angažirao je Charlesa Bronsona. Leone je tada pokušao okupiti tri zvijezde iz filma Dobar, loš, zao u ulogama trojice muškaraca koji čekaju voz na stanici.
  • Iako je originalni scenario imao 436 stranica, samo ih se 12 odnosi na dijalog.
  • Fonda je prvo odbio ulogu Franka, pa je Leone odletio u New York da ga uvjeri, kazavši mu: "Zamisli ovo: kamera prikazuje kako odmetnik ubija djecu koja bježe. Zatim mu otkriva lice... Pa to je Henry Fonda." Nakon sastanka s Leoneom Fonda je nazvao prijatelja, Elija Wallacha, koji mu je savjetovao da snimi film i dodao da će se provesti kao nikad u životu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "An Exclusive Interview With Mickey Knox". 9. 4. 1998. Pristupljeno 29. 1. 2018. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]