Idi na sadržaj

Tragači

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tragači
Originalni poster filma
RežiserJohn Ford
ProducentCornelius Vanderbilt Whitney
Scenarist(i)Frank S. Nugent, zasnovano na istoimenom romanu Alana Le Maya
Uloge
Muzika
KinematografijaWinton C. Hoch
MontažaJack Murray
ProdukcijaC. V. Whitney Pictures
DistributerWarner Bros.
Premijera13. 3. 1956
Trajanje119 minuta
ZemljaSAD
JezikEngleski
Budžet3,75 miliona $[1]

Tragači je naziv američkog vesterna snimljenog 1956. u Technicoloru u režiji Johna Forda, na osnovu romana Alana Le Maya iz 1954. Radnja filma se dešava tokom ratova sa Indijancima u Texasu. Glavne uloge tumače John Wayne kao sredovječni veteran iz Američkog građanskog rata koji, zajedno sa svojim usvojenim nećakom (Jeffrey Hunter), provodi godine u potrazi za svojom otetom nećakom (Natalie Wood). Kritičar Roger Ebert smatrao je da je lik Ethana Edwardsa koji je tumačio Wayne, "jedan od najuvjerljivih likova koje su Ford i Wayne ikada kreirali".[2]

Film je imao komercijalni uspjeh, iako nije dobio nijednu nominaciju za Oscara. Od svog objavljivanja, smatran je remek-djelom i jedan je od najvećih i najutjecajnijih filmova ikad napravljenih. Američki filmski institut stavio je 2008. godine film na listu deset najvećih američkih vesterna, a 2007. zauzeo je 12 mjesto na listi 100 najvećih američkih filmova svih vremena od strane iste organizacije.[3] Entertainment Weekly ga je nazvao najboljim vesternom. Magazin Sight & Sound kojeg izdaje Britanski filmski institut rangirao ga je kao sedmi najbolji film svih vremena na osnovu istraživanja filmskih kritičara iz 2012.[4][5] a 2008. godine, francuski magazin Cahiers du cinéma rangirao je Tragače na 10. poziciji na njihovoj listi 100 vrhunskih najboljih filmova ikada snimljenih.[6]

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Godina je 1868. Ethan Edwards (Wayne) vraća se nakon dugog odsustva u kuću svog brata Aarona (Walter Coy) koji se nalazi u pustinjama zapadnog Texasa. Ethan se borio u Američkom građanskom ratu na strani Konfederacije, i tri godine od završetka rata on se navodno borio u Meksičkom revolucionarnom ratu. On posjeduje veliku količinu zlatnika sumnjivog porijekla, kao i medalju iz meksičkog rata koju poklanja svojoj mladoj nećaki, Debbie (Lana Wood). Kao bivši vojnik Konfederacije, on je morao da položi zakletvu na vjernost teksaškim rendžerima, što on odbija. Kao što je svećenik Samuel Clayton (Ward Bond) primijetio, Ethan se "uklapa u mnogo profila". Ubrzo nakon Ethanovog dolaska, stoka koja pripada njegovom komšiji Larsu Jorgensenu (John Qualen) biva ukradena. Kapetan Clayton zajedno s Ethanom predvodi grupu rendžera da ih pronađu, i ubrzo otkrivaju da je krađa bila trik Komanča kako bi ih odveli daleko od njihovih porodica. Kada su se vratili pronašli su naselje Edwards u plamenu. Aaronova supruga Martha (Dorothy Jordan), i njegov sin Ben (Robert Lyden) su mrtvi, a Debbie i njena starija sestra Lucy (Pippa Scott ) su otete.

Nakon kratke sahrane grupa kreće u potragu. Oni nailaze na groblje Komanča koji su ubijeni tokom racije. Kada su pronašli kamp Komanča, Ethan naređuje frontalni napad, ali Clayton insistira na tajnom pristupu kako bi se izbjeglo ubijanje talaca. Logor izgleda kao da je pust, a dalje uz stazu jahači upadaju u zasjedu. Iako su se odbranili od napada, rendžerima ipak ponestaje ljudi kako bi se efikasno borili sa Indijancima. Oni su se vratili kući, ostavljajući Ethana da nastavi svoju potragu za djevojkama, zajedno sa zaručnikom Lucy, Bradom Jorgensenom (Harry Carey, Jr.) i Debbienim usvojenim bratom Martinom Pawleyjem (Jeffrey Hunter). Ethan otkriva da je Lucy brutalno ubijena, a po svoj prilici i silovana u kanjonu u blizini logora Komanča. U slijepom bijesu, Brad odlazi direktno u indijanski kamp i biva ubijen.

"Pretpostavljam da se sad moramo izvlačiti iz okruženja", kaže kapetan Clayton (Ward Bond) Ethanu (John Wayne), shvativši da su uhvaćeni u zamku i da moraju bježati kako bi spasili svoje živote.

Kada je zima stigla Ethan i Martin su se izgubili na stazi i vraćaju se nazad na Jorgensenov ranč. Martin je oduševljeno dočekan od strane Jorgensenove kćeri Laurie (Vera Miles), dok Ethan pronalazi pismo koje ga je čekalo od trgovca po imenu Futterman (Peter Mamakos), koji tvrdi da ima podatke o Debbie. Ethan, koji radije voli da putuje sam, nastavlja sljedećeg jutra dalje bez Martina, ali Laurie daje Martinu konja da ga sustigne. Kod Futtermanove trgovačke ispostave, Ethan i Martin saznaju da je Debbie oteo poglavica Komanča po imenu "Unakaženi" (Henry Brandon). Nakon više od godinu dana, Laurie dobija pismo od Martina koji opisuje tok potrage. Tokom čitanja pisma naglas, Laurie pripovijeda narednih nekoliko scena, u kojima Ethan ubija Futtermana zbog pokušaja da ukrade novac. Martin sticajem okolnosti kupuje ženu Komanča (Beulah Archuletta). Njih dvojica pronalaze manju grupu "Unakaženog" koje su ubili vojnici.

Potraga vodi Ethana i Martina do vojnog utvrđenja, a zatim do Novog Meksika, gdje ih jedan Meksikanac dovodi do "Unakaženog". Tu pronalaze Debbie nakon pet godina, a sada već odrasla (Natalie Wood), živi kao jedna od supruga "Unakaženog". Ona im objašnjava da je se saživjela sa Komančima, i da želi da ostane s njima. Ethan bi radije da je vidi mrtvu nego da živi kao Indijanka, i pokušava da je upuca, ali Martin je zaklanja svojim tijelom dok jedan od Komanča ranjava Ethana sa strijelom dok su pokušavali pobjeći. Iako Martin previja Ethanove rane, on je bijesan zbog njegovog pokušaja da ubije Debbie, i više bi želio vidjeti Ethana mrtvog. "To bi tek bio dan," Ethan odgovara, dok su se vraćali kući.

Scena kad Martin štiti Ethanovu nećaku kako bi ga spriječio da je ne ubije.

U međuvremenu, Charlie McCorry (Ken Curtis) se udvarao Laurie dok je Martin bio odsutan. Ethan i Martin stižu kući baš u vrijeme početka vjenčanja Charlieja i Laurie. Nakon tuče između Martina i Charlieja, nervozni "Yankee" vojnik, poručnik Greenhill (Patrick Wayne), stiže sa viješću da je Ethanov otkačeni prijatelj Mose Harper (Hank Worden) pronašao gdje se nalazi "Unakaženi". Clayton vodi svoje ljude u logor Komanča, ovaj put sa direktnim napadom, ali Martin koristi priliku da krišom, uoči napada, pronađe Debbie, koja mu se obradovala. Martin ubija "Unakaženog" tokom bitke, i Ethan uzima njegov skalp. Ethan uočava Debbie, i namjerava da je povede sa sobom na konju. Martin strahuje da će je Ethan ubiti, kao što je već obećao. Umjesto njega Martin je stavlja na sedlo i kaže: "Idemo kući". Debbie je ponovo sa svojom porodicom, a Martin sa Laurie. U kultnoj završnoj sceni, Ethan odlazi držeći svoju ranjenu ruku, dok se vrata kuće polahko zatvaraju i njegov lik se udaljava.

Uloge

[uredi | uredi izvor]

Snimanje

[uredi | uredi izvor]

Iako je radnja prvenstveno smještena u ravnicama sjeverozapadnog Texasa, film je zapravo snimljen u dolini Monument Valley, u Arizoni i Utahu. Dodatne scene snimane su u malom mjestu Mexican Hat u Utahu, dolini Bronson Canyon u Griffith Parku, Los Angelesu, i u Alberti.[7] Film je sniman u VistaVision tehnici širokog ekrana. Ford je prvobitno htio da dodijeli ulogu Fessu Parkeru, čija je uloga Davyja Crocketta u televizijskom filmu Davy Crockett, kralj divljine pomogla da na sebe skrene pažnju, ali Walt Disney, s kim je Parker bio pod ugovorom, odbio je da mu dozvoli snimanje i nije uopšte ni rekao Parkeru o ponudi, sudeći prema Parkerovom tv-intervjuu za Arhivu američke televizije. Parker napominje da je to bilo do tada njegov najgori promašaj u karijeri.[8]

U sklopu svoje promocije Tragača, Warner Bros. je 1956. snimio i prikazao jedan od prvih "iza scene" dokumentaraca u historiji filma koji je prikazan kao epizoda iz TV serija Warner Brosovih prezentacija.[9][10] Film je bio prvi od samo tri filma u produkciji Corneliusa Vanderbilta Whitneya i njegove produkcijske kuće CV Whitney Pictures; drugi je bio Putnik iz Missourija iz 1958. godine sa Brandonom Dewildeom i Lee Marvinom, a posljednji je bio Mlada zemlja iz 1959. godine sa Patrickom Wayneom i Dennisom Hopperom.

Historijska pozadina

[uredi | uredi izvor]
Scena brutalnog napada na logor Indijanaca

Nekoliko filmskih kritičara smatrali su da su Tragači inspirisani stvarnom otmicom iz 1836. kada je devetogodišnja Cynthia Ann Parker oteta od strane ratnika plemena Komanča koji su upali u kuću njene porodice u Fort Parkeru, Texas.[11][12] Ona je provela 24 godine sa Komančima, i udala se za ratnog poglavicu, i imala je sa njim troje djece, od kojih je jedan bio poznati poglavica Komanča (Quanah Parker). Teksaški rendžeri su je izbavili protiv njene volje. James W. Parker, ujak Cynthije Ann, proveo je veći dio svog života i potrošio dosta novca na ono što je postalo opsesivno traganje za njegovom nećakom, kao što je Ethan Edwards portretirao u filmu. Osim toga, spašavanje Cynthije Ann, prilikom napada Teksaških rendžera poznato je kao Bitka kod rijeke Pease, koje sliči spašavanju Debbie Edwards kada su rendžeri napali logor "Unakaženog". Parkerova priča bila je samo jedna od ukupno 64 stvarna slučaja iz 19. vijeka o otmicama djece u Teksasu, koje je pisac Alan Le May proučavao dok je istraživao građu za roman na kojem je zasnovan film. Njegove zaostale istraživačke bilješke ukazuju na to da su dva lika koja idu u potragu za nestalim djevojkama bili inspirisani Britom Johnsonom, crncem koji je 1865. otkupio od Komanča svoju zarobljenu ženu i djecu.[13] Nakon toga, Johnson je najmanje tri puta obilazio Indijanske teritorije i Kansas, neumorno tragajući za još jednom otetom djevojkom, Millie Durgan (ili Durkin), sve dok ga ratnici plemena Kiowa nisu ubili 1871. godine.[14]

Završetak romana Le Maya u suprotnosti je sa završetkom filma, gdje Debbie, koju su Komanči preimenovali u "Kosa poput suhe trave", bježi od bijelaca kao i od Indijanaca. Marty, u jednoj od njegovih konačnih potjera, pronalazi je dan kasnije, tek nakon što je se onesvijestila od iscrpljenosti. U filmu, grupa ratnika Komanča naziva se Nawyecka. Prikladnije ime za ovu grupu Komanča (s kojima je Cynthia Ann Parker živjela) bilo je Nokoni ili Nocona.

Postoje špekulisanja da je historijski model za napad konjice na selo Komanča, što je rezultiralo Lookovom pogibijom i zarobljavanjem Komanča i njihovim odvođenjem do vojnog utvrđenja, bio poznat kao Bitka kod rijeke Washita, 27. novembra 1868, kada je potpukovnik George Armstrong Custer sa 7. konjičkim pukom napao Black Kettle logor Čejena kod rijeke Washita (u blizini današnjeg grada Cheyenne, Oklahoma). Scene također podsjećaju na Bitku na Red Riveru iz 1872., u kojem je 4. konjički puk zarobio 124 žena i djece Komanča i zatvorio ih u Fort Concho.

Kritike

[uredi | uredi izvor]
Iako je radnja filma postavljena u Teksasu film je snimljen u dolini Monument Valley, Utah.

Po izlasku filma, Bosley Crowther ga je nazvao "snažnim vesternom"; on daje kredit Fordu na odabiru "poznatog korpusa glumaca, pisaca, itd, koji su dali velik doprinos film, počevši od Franka S. Nugenta, čiji je scenarij na osnovu romana Alana Le Maya jako oštar, pa sve do glumaca i tehničara, to je iskreno dostignuće jedne dobro uvezane ekipe." [15] Crowther napominje "dvije manje greške:[15]

  • "Scene se gomilaju jedna za drugom, vrhunac nakon vrhunca, zatim leš nakon leša - opravdanje za to je da sa sigurnošću prenese dugotrajnost potrage, ali ostavlja gledaoca malo iscrpljenim, posebno sa brzinom radnje.
  • Režiser je dozvolio da previše scena na otvorenom prostoru bude postavljeno u očigledno sintetičkom ambijentu studijskog seta ... neke od tih scena su logorska vatra koja kao da je snimana u izlogu prodavnice sportske opreme."

Variety ga je ocijenio kao "zgodno sklopljen i u tradiciji filma Shane, ali je ipak "pomalo razočaravajući" zbog svoje dužine i ponavljanja; režiserski pečat Johna Forda je nepogrešiv. On se fokusira na likove i uspostavlja definitivan ugođaj. To nije dovoljno, međutim, da se prevaziđu mnoge slabosti priče." [16]

New York Herald Tribune nazvao je film "istaknutim"; Newsweek ga je smatrao "izvanrednim." Magazin Look ga je opisao kao "homerovsku odiseju." New York Times je pohvalio Wayneovu glumu kao "neobično zapovjedničkom." Film je zaradio 4,8 miliona dolara u SAD-u i Kanadi u prvoj godini izdanja.[17] 1963. kritičar i redatelj Jean-Luc Godard nazvao je ovaj film četvrtim najvećim američkim filmom ere zvučnog filma, i jednom je uporedio završetak sa filmom "Odisej se ujedinio sa Telemahom".[18]

Slijedi izabrana kritika:

Prvi put sam vidio Tragače, prije otprilike 10 godina, koji su se uveliko smatrali najvećim vesternom ikada napravljenim i jednim od najvećih filmova ikad snimljenim, i nije mi se nimalo svidio. U to vrijeme nisam imao puno iskustva sa vesternima, a još manje iskustva sa Johnom Wayneom. Sada sam opet došao da vidim Waynea kao jednog od velikih zvijezda kina. Smatram sebe sada prilično dobro upućenim u žanr vesterna. Dakle, još sam jednom pogledao Tragače na DVD-u i shvatio sam da sam samo upola bio u krivu. Iako je režiser John Ford bio vizionar tokom svoje cijele karijere, Tragači označavaju poseban početak i prekretnicu u njegovoj karijeri. Od njegovih najranijih zvučnih filmova, kao što su Izgubljena patrola (1934) i Potkazivač (1935), on je zaradio poštovanje svojih savremenika i kritičara. On je kasnije napravio mnogo više visoko cijenjenih filmova: Poštanska kočija (1939), Mladi g. Lincoln (1939), Plodovi gnjeva (1940), Kako je bila zelena moja dolina (1941), Moja draga Klementina (1946), Fort Apache (1948), Nosila je žutu traku (1949) i Wagon Master (1950). Filmovi su rađeni u crno-bijeloj tehnici, sa umjetnicima koji su imali "oko za ritam, prostor i kompoziciju. Ali pripovijedanje i karakterizacija su, u različitom stepenu, donekle bili suzdržani i kruti. Godine 1952., Ford je dobio projekt snova, film Tihi čovjek, u lijepoj Technicolor tehnici. U tom filmu, njegovo pripovijedanje je postalo puno slobodnije i opuštenije. Možda je ostvarenje njegovog sna, ili su možda njegove godine, (57) dozvolili Fordu više samopouzdanja, manje kontrolisani pogled. To se desilo i sa Tragačima. Tragači su lijepo snimljen film kao i većina Fordovih ostalih filmova, ali tehnika širokog ekrana i Technicolora učinili su da njegova omiljena lokacija, Monument Valley, eksplodira sa težinom i značenjem. Ono što zaista izdvaja film od ostalih je njegov mračni ton, nerazdvojni scenarij Franka S. Nugenta (bivši filmski kritičar New York Timesa). Ethan je ogorčen i usamljen čovjek. Čak i prije nego što je počela priča, pretpostavljamo da je on proveo dosta vremena opsjednut svojom izgubljenom ljubavlju, a sada usmjerava tu opsesiju u mržnji prema Indijancima i čežnji da pronađe svoju nećaku. Ethanova opsesija parira zlom poglavici Komanča, Unakaženom, koji je, kako film predstavlja, sličan Ethanu u svakom pogledu. Na početku i na kraju filma, vidimo Ethana kroz otvorena vrata, pokazujući tamu unutra i vanjsku osvijetljenost, podrazumijevajući to da Ethan ne pripada unutra među civilizovanim ljudima. On pripada svom sopstvenom svijetu - istom svijetu kao i Unakaženi. Što se tiče priče i načina kako je pripovijedana, film je u potpunosti uspješan. Wayne pruža zapanjujuću izvedbu, koja ključa ispod površine, naoko lakonska. Njegova krilatica je "i to će biti dan," kad god neko ukazuje na to da mu se nešto loše može desiti. (Zanimljivo je da je Buddy Holly upotrijebio izraz za svoju pjesmu, "To će biti dan (kada umrem))." Gdje Tragači podbacuju je upotreba muzike i djetinjasti pokušaj sa humorom. Napeti trenuci između Ethana i Martina su "olakšani" od strane glupo blebetave muzike i glupim otezanjem gdje je trebala brza montaža isjeckati scene kao kratke i održavati napetost. Hunter u ulozi Martina, pretjeruje u svakoj sceni. On vas čini da priželjkujete vidjeti Brada Pitta umjesto njega i to sve ublaži. Ove stvari se gotovo mogu oprostiti, osim na kraju, kad Martin otkriva Lucy u šatoru Komanča a ona dobrovoljno skače u naručje, što je smiješno. "Vodim te kući", kaže Martin. "Da", kaže Lucy, kao da je android bez sopstvenih misli ili osjećaja. Kada sam prije deset godina vidio film, osjećao sam se prevarenim zbog ovog kraja a i dalje imam takav osjećaj. Ipak Tragači su tako blizu veličanstvu da to gotovo možete omirisati. Tu se lahko može shvatiti zašto su Martin Scorsese, George Lucas, i mnogi drugi bili oduševljeni filmom.

Jeffrey M. Anderson, Combustible Celluloid [19]

Teme

[uredi | uredi izvor]
Ethan (John Wayne) ljutito se suočava sa velečasnim (Ward Bond), nakon što je prekinut ubijajući Indijance u povlačenju.

Jedna od glavnih tema filma je historijski stav bijelih doseljenika prema Indijancima. Ford nije bio prvi koji će pokušati kinematografski da istraži ovu temu, ali njegov okrutni prikaz je zapanjujući, posebno za kasnije generacije gledalaca. Roger Ebert je napisao: "Mislim da je Ford pokušavao, nesavršeno, čak i nervozno, da prikaže rasizam kao opravdanje za genocid.[2] Srce Tragača je Wayneova uloga kao bijesni, osvetoljubivi Ethan Edwards. Od početka svoje potrage, jasno je da ga manje zanima spašavanje Debbie, nego osveta nad Komančima zbog masakra porodice njegovog brata.[20] Filmski stručnjak Ed Lowry je napisao: "... Dok su Komanči prikazani kao krajnje okrutni ljudi, Ford obrazlaže motive za njihove postupke, i daje im dostojanstvo prikladno jednoj ponosnoj civilizaciji. Nikad nismo vidjeli Indijance da su počinili zvjerstva koja su bila užasnija od onih koje su počinili bijeli ljudi. "Wayne je pravi Ahab", napisao je kritičar kulture Greil Marcus. "On je dobri američki heroj koji je doveo sebe do krajnjih granica i ludila, njegove predanosti časti i učtivosti koji su izgorili do temelja u plamenu osvete." [20] Ford ukazuje na to da je okrutnost Unakaženog također motivirana osvetom ("Dva sina su mi ubili bijelci. Za svakog sina, ja uzimam mnoge ... skalpove".).[21]

Natalie Wood u ulozi Debbie

Tema miješanja rasa također se provlači kroz film. Jednom je Martin dobio kiseli pogled od Ethana kada mu je priznao da je on osminu porijeklom Čiroki. Ethan je u više navrata izjavljivao da će radije ubiti svoju nećaku nego joj dopustiti da živi "sa životinjom", i da "život sa Komančima nije život". Čak i jedan od nježnijih likova filma, Laurie, koju glumi Vera Miles, kaže Martinu kada je on objašnjavao da mora zaštiti svoju usvojenu sestru, da će joj "Ethan ispaliti metak u glavu. Kažem ti da bi i Martha to želila da se uradi." Ova izjava jasno daje do znanja da su čak i navodno nježniji likovi imali isti strah od miješanja rasa.[21] U jednom intervjuu iz 1964. za magazin Cosmopolitan Ford je izjavio:

Ima nekih opravdanja za optužbu da se Indijanci nisu istinito ili pošteno prikazivali u vesternima, ali opet, ova optužba je bila široka generalizacija, i često nepravedna. Indijanci nisu odobravali doseljavanje bijelog čovjeka ... a nisu se ni diplomatski ponašali ... To što su nepravedno bili tretirani u bijelim filmovima, to je, nažalost, bio čest slučaj i u stvarnom životu. Bilo je mnogo rasnih predrasuda na Zapadu.[21]

Skrivena ljubav između Ethana i supruge njegovog brata Marthe i njegova opsesija da je osveti pokretačka su snaga filma.

Važan skriveni detalj radnje je očigledna međusobna privlačnost između Ethana Edwardsa i supruge njegovog brata, Marthe. Iako nema dijaloga koji upućuju na to, postoji mnoštvo vizualnih referenci na njihov odnos kroz film.[22] Neki kritičari su smatrali da ove neiskazane strasti podrazumijevaju da je Debbie - koja je opisana da je imala osam godina kada se Edwards vraća sa osam godina dugog odsustva- mogla biti Ethanova kćer. Takva situacija bi dodatno usložila Ethanovu opsesivnu potragu za Debbie, njegovo zgražanje na pomisao da bi ona mogla živjeti kao Indijanka, i njegova konačna odluka da je dovede nazad kući - i onda mirno ode.[23]

U studiji Glenna Frankela iz 2013. on naziva Tragače "najvećim holivudskim filmom koji je malo ljudi vidjelo." [24]

Zanimljivosti

[uredi | uredi izvor]
  • Sin Johna Waynea, Ethan Wayne, dobio je ime u čast na ulogu Ethana Edwardsa kao najboljeg lika koji je John Wayne ikada portretirao na ekranu, i koja je ujedno bila njegova omiljena filmska uloga.
  • Natalie Wood je još uvijek bila učenica u srednjoj školi, kada je snimljen ovaj film, a u nekoliko navrata John Wayne i Jeffrey Hunter su morali da je pokupe iz škole kada je bila potrebna za snimanje na setu. To je izazvalo dosta uzbuđenja među učenicama iz razreda Natalie Wood.
  • Pretpostavlja se da su ovaj film gledali Buddy Holly i njegovi prijatelji u jednom kinu u Teksasu u ljeto 1956. Oni su bili toliko impresionirani Ethanom (John Wayne) i njegovom upotrebom izraza "I to će biti dan", što su kasnije koristili kao naslov za sada već klasičnu rock pjesmu, koju su nedugo nakon gledanja filma komponirali.
  • Tokom snimanja, jedna Navajo djevojčica postala je ozbiljno bolesna zbog upale pluća i bila joj je potrebna hitna medicinska pomoć. John Wayne je imao svoj privatni avion na lokaciji i naredio je pilotu da preveze devojčicu u bolnicu. Zbog ovog čina, Navajo Indijanci su ga nazvali "Čovjek sa velikih orlom".
  • Glumci koji su igrali Komanče su ustvari Navajo Indijanci, s izuzetkom Unakaženog, kojeg je igrao Henry Brandon, koji je bio Jevrej njemačkog porijekla. Jezik, tradicionalne nošnje i plesovi koji su prikazani u filmu su tradicija Navajo, a ne Komanča. Pjesma "Komanči pjesma smrti" je zapravo Navajo pjesma pod nazivom "Ples skvo".[18]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Box Office Information for The Searchers. Box Office Mojo.
  2. ^ a b The Searchers (1956) Chicago Sun-Times
  3. ^ Welcome: AFI's 100 Years...100 Movies Arhivirano 16. 7. 2011. na Wayback Machine American Film Institute
  4. ^ Sight & Sound 2012 Polls Arhivirano 25. 1. 2016. na Wayback Machine British Film Institute
  5. ^ Hitchcock's Vertigo eventually topped the Sight & Sound critics' poll[mrtav link] The Guardian
  6. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 26. 7. 2016. Pristupljeno 5. 5. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. ^ DGA Magazine, November 2003, http://www.dga.org/news/v28_4/craft_bronson.php3 Arhivirano 20. 7. 2008. na Wayback Machine
  8. ^ Academy of Television Arts & Sciences Foundation Archive, July 24, 2000, http://emmys.tv/foundation/archive
  9. ^ WARNER BROTHERS PRESENTS U.S. Dramatic Series Arhivirano 14. 5. 2013. na Wayback Machine| The Museum of Broadcast Communications
  10. ^ Warner Bros. Presents - Wikipedia Wikipedia
  11. ^ Eckstein, Arthur M., Peter Lehman, The Searchers: Essays and Reflections on John Ford's Classic Western, Wayne State University Press, isbn=0-8143-3056-8
  12. ^ John Milius also makes this point in a documentary about the production, although film historian Edward Buscombe observes in The Searchers (London: British Film Institute, 2000), str.71., that Milius "gives no evidence for this assertion".
  13. ^ "Brit Johnson, The Real Searcher", American History magazine, June 2007, p. 64; "Search for The Searchers", Wild West magazine, April 2009, str. 53.
  14. ^ "Negro Brit Johnson, Dennis Cureton & Paint Crawford" Fort Tour Systems, Inc.
  15. ^ a b The Searchers The New York Times }
  16. ^ The Searchers Variety
  17. ^ 'The Top Box-Office Hits of 1956', Variety Weekly, January 2, 1957
  18. ^ a b Zanimljivosti na imdb.com
  19. ^ Kritika, Jeffrey M. Anderson
  20. ^ a b "Frankel, Glenn. "The Searchers was influential film in its day and still resonates today", The Washington Post, July 4, 2013". Arhivirano s originala, 12. 8. 2013. Pristupljeno 28. 5. 2015.
  21. ^ a b c Priestley, Brenton (n.d.). "Race, Racism and the Fear of Miscegenation". Pristupljeno 14. 10. 2012.
  22. ^ Studlar, Gaylyn. "What Would Martha Want? Captivity, Purity, and Feminine Values in The Searchers," in Eckstein & Lehman, str. 179-182
  23. ^ "After 55 Years, 'The Searchers' Legacy Still Up For Debate". Here & Now. Trustees of Boston University. 29. 3. 2011. Arhivirano s originala, 1. 4. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2011.
  24. ^ As cited in Hoberman, J. (22. 2. 2013). "American Obsession 'The Searchers', by Glenn Frankel". New York Times. Pristupljeno 23. 2. 2013.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Tragači
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Tragači&oldid=3529329"