Rocky

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rocky
Originalni poster za film
RežiserJohn G. Avildsen
ProducentRobert Chartoff
Irwin Winkler
Gene Kirkwood
Scenarist(i)Sylvester Stallone
UlogeSylvester Stallone
Talia Shire
Burt Young
Carl Weathers
Burgess Meredith
Thayer David
Joe Spinell
MuzikaBill Conti
ŽanrDrama
KinematografijaJames Crabe
MontažaScott Conrad
Richard Halsey
ProdukcijaUnited Artists
DistributerUnited Artists
Premijera3. 12. 1976
Trajanje119 minuta
ZemljaSAD
JezikEngleski
Budžet1,1 milion $
Zarada225 miliona $[1]

Rocky je američka sportska drama snimljena 1976. u režiji Johna G. Avildsena, sa Sylvesterom Stalloneom u glavnoj ulozi kao i autorom scenarija. To je priča o Rockyju Balboi koji počinje sa dna i dostiže "američki san". Rocky je neobrazovani, ali bezazleni utjerivač dugova koji radi za lokalnog gazdu u Philadelphiji. Počinje kao bokser u lokalnom klubu i kasnije dobija šansu u šampionatu superteške kategorije. U sporednim ulogama su Talia Shire kao Adriana, Burt Young kao Adrianin brat Paulie, Burgess Meredith kao Rockyjev trener Mickey Goldmill i Carl Weathers kao šampion, Apollo Creed. Film, koji je imao budžet oko million dolara i sniman 28 dana, doživio je veliki uspjeh; zaradio je ukupno 225 milliona dolara i bio je film s najvišom zaradom 1976. osvojivši je tri Oscara, uključujući onaj za najbolji film. Filmska kritika jako je pozitivno primila film i potvrdila Stallonea kao glavnu filmsku zvijezdu. Nakon ovog originalnog, snimljeno je još pet nastavaka: Rocky II, III, IV, V i Rocky Balboa.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

U novembru 1975. bokser Rocky Balboa osvaja najnoviji meč, više bijesom nego sa talentom. Iako veoma poznat i cijenjen od stanovnika južne Philadelphije, u svom malom stanu on živi sa svojim kornjačama s kojima dijeli radost svojih pobjeda. Zatim posjećuje lokalnu prodavnicu hrane za kućne ljubimce u nadi da će zavesti stidljivu kasirku, Adrian Pennino, ali ona je potpuno hladna prema njemu. Tokom dana Rocky radi kao utjerivač dugova za lokalnog gazdu Tonyja Gazzu, ali kad ne uspijeva da povrati novac od jednog dužnika, Gazzo postaje nezadovoljan s njegovim radom. Obeshrabren, Rocky se posvjećuje jedinom mjestu gdje se osjeća sretnim a to je gimnastička dvorana, ali ubrzo otkriva da njegov menadžer, Mickey Goldmill, predaje njegovo mjesto novom takmičaru. Kad se Rocky suprotstavio Mickeyju, 76-godišnji bivši bokser banta teške kategorije, tvrdi da iako Rocky ima srce, on se bori "kao majmun". Nakon što ponovo ne uspijeva da uspostavi kontakt sa Adrian, Rocky posjećuje njenog brata, vlasnika mesnice Paulieja Pennina, i pita ga zašto ga Adrian ignoriše. Paulie tvrdi kako je Adrian izgubljena i bez braka u svojoj tridesetoj, ali poziva Rockyja na večeru kod njih za Dan zahvalnosti. U međuvremenu, trenutni šampion super-teške kategorije Apollo Creed saznaje da je njegov bubući protivnik, koji treba da se pojavi na meču za pet sedmica, povrijeđen i da nema ko da ga zamijeni. Creed, u želji da privuče pažnju medija, odlučuje da pokrene meč uoči Nove godine sa nekim iz Philadelphije ko je nepoznat, proslavljajući tako 200 godina od osnivanja Amerike. On uzima listu lokalnih boksera i bira Rockyja, koji je sam sebi dao nadimak "Italijanska muškarčina", kao interesantnog i etnički različitog protivnika. U isto vrijeme, Rocky se priprema za prvi izlazak sa Adrian, ali nakon dolaska u Pauliejevu kuću, shvata da ona nema pojma o tome. Zbunjena, govori mu da ona nije spremna da primi goste, što izaziva Pauliejev bijes i baca večeru u dvorište. Pošto se ona zaključala u svoju sobu, Rocky je moli da izađe sa njim u ledenu dvoranu na klizanje. Dok su se klizali, Rocky joj objašnjava da je glavni razlog njegovog neuspjeha kao boksera taj što najbolje udara lijevom rukom. Nakon što joj Rocky otkriva da mu je otac rekao da nema mozga i da mu je bolje da se posveti razvoju svog tijela, Adrian mu otkriva da je njoj njena majka rekla suprotno, da nema lijepo tijelo i da bi trebala da se posveti razvoju svog mozga. Dok su šetali do stana, Rocky joj govori da ih njihovi nedostaci upravo čine savršenim parom.

Sljedeći dan, Rocky saznaje od Mickeyja da Creedov menadžer, Miles Jergens, želi da se sastane sa njim. U Jergensovoj kancelariji, Rocky iznenađen saznaje da mu se nudi šansa za šampionat u super-teškoj kategoriji ali je tiho odbija, znajući da nema nikakve šanse da pobijedi. Međutim, Jergens ga ubjeđuje da ne može odbiti takvu životnu šansu, i uskoro vijesti o njemu pojavljuju se na televiziji. Nakon što je gledao izvještaj na TV-u, Paulie govori Rockyju da se sportski komentatori ismijavaju sa njim, i iako Rocky tvrdi da ga nije briga, on kasnije priznaje Adrian da mu je to ipak smetalo. Planira da vježba sam, i nakon dosta prepiranja Rocky odlučuje da zaposli Mickeyja kao svog menadžera, koji je u Rockyju vidio svoju životnu šansu. Rocky započinje strogi režim treniranja, trčeći gradom u 4 sata ujutro. Prvog dana on trči uz stepenice ispred Philadelphijskog muzeja umjetnosti i premoren je nakon dolaska na vrh. Posjećuje Pauliejevu mesnicu, i nakon što ga Paulie ljutito ispitiva da li je spavao sa Adrian, Rocky ga gura od sebe i u bijesu udara u meso koje je visilo. Kasnije, razdragani Mickey trenira Rockyja sa poletom, i uprkos obećanju svom treneru da prestane viđati žene dok trenira, Rocky provodi sve više i više vremena sa Adrian. Nakon nekoliko sedmica Rockyjevog treninga, u koji je uključeno i udaranje u smrznuto meso, pijani Paulie priređuje televizijski intervju u mesnici. Iako je Creed, zauzet oko svog medijskog imidža, ignorisao tv izvještaje, njegov trener je oduševljen sa Rockyjevom predanošću. Nakon svađe između Paulie i Adrian, ona odlučuje da se preseli kod Rockyja i živi kod njega. Svaki dan Rocky trči ulicama grada, nagrađen dobrim željama od lokalnog stanovništva. Konačno, nakon mukotrpnog treniranja, uspijeva da pretrči sve stepenice muzeja bez ikakve muke, i na samom vrhu trijumfalno podiže ruke u vis. Njegov status slabijeg protivnika uskoro privlači pažnju i podršku cijele nacije, ali noć prije same borbe, Rocky posjećuje praznu dvoranu i počinje sumnjati da bi mogao biti pobjednik. Kod kuće, govori Adrian da nema veze ako izgubi, ali barem da izdrži svih petnaest rundi, što nikom nije uspjelo protiv Creeda, što će uspjeti da dokaže da on nije samo "obični siromah iz susjedstva".

Na dan borbe, dok se dvorana popunjava, Rocky se moli Bogu, zatim se oprašta sa Adrian. Nakon ulaska u ring, najavljivači saopštavaju da je neko nazvao ovaj meč "pećinski čovjek protiv viteza," i da su Rockyjeve šanse velike da bude nokautiran u trećoj rundi. Ubrzo, slijedi spektakularni ulazak Creeda, bacajući novac gomili i obučen kao George Washington na brodu. Borba počinje, dok Rockyjevi prijatelji uzbuđeni gledaju tv-prenos u lokalnoj gostionici. Creed, pun samopouzdanja, puno je brži od Rockyja, ali kad Rocky zadaje neočekivano jak udarac, Creed se vraća sa još jačim pritiskom. On počinje da zasipa Rockyja udarcima, i on uspijeva da ga potisne do konopca, i utom Creed mu slama nos. Rocky prima neizdržive udarce ali se povraća sa još nekoliko jakih udaraca. Nakon četrnaest rundi, borba se polako izjednačava i obojica imaju mnogo ozljeda. Iznuren, Rocky pokušava da se zadrži na nogama, čak i komentatori se pitaju šta ga još drži u snazi, a Mickey traži od njega da odustane. Konačno, Rocky udara Creeda u prsa, što uzrokuje unutrašnje krvarenje. Dok su se odmarali, Rocky traži da se napravi rez kod oka kako bi istekla krv, dok Creed traži od svog trenera da se borba nastavi. Petnaesta runda konačno se bliži kraju a publika gromoglasno odobrava. Pošto su ga novinari salijetali sa pitanjima, Rocky ih gura od sebe i uzvikuje Adrianino ime. Ona trči prema njemu, probijajući se kroz gomilu, dok najavljivač proglašava da je rezultat jako neizvjestan. Kad je Adrian stigla do Rockyja, ona mu pada u zagrljaj. Razdragan svojom ličnom pobjedom on uopšte ne primjećuje da je meč pripao Creedu, a Rocky izjavljuje ljubav prema Adriani.[3]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Oskari[uredi | uredi izvor]

BAFTA[uredi | uredi izvor]

Film nije osvojio nijednu BAFTA-u ali je imao ukupno 5 nominacija:

Zlatni globus[uredi | uredi izvor]

  • najbolji film

Ostale nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Sylvester Stallone - najbolji strani glumac - David di Donatello
  • John G. Avildsen - najbolji režiser - Udruženje režisera Amerike
  • najbolji film - Udruženje filmskih kritičara Los Angelesa
  • Talia Shire - najbolja sporedna glumica - Udruženje filmskih kritičara New Yorka
  • Sylvester Stallone - najbolji scenarij - Udruženje pisaca Amerike
  • najbolji strani film - Japanska filmska akademija [1]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Nakon što su producenti Irwin Winkler i Robert Chartoff postali zainteresirani za scenarij, ponudili su Sylvesteru Stalloneu velikih 350,000 dolara za otkup prava, ali on je odbio da proda sve dok mu ne dozvole da on glumi u filmu (uprkos činjenici da je imao samo 106 dolara na bankovnom računu, nije imao auto i čak je pokušavao da proda svog psa pošto nije imao novca da mu kupuje hranu). Složili su se ali samo pod uslovom da Stallone nastavi da radi kao scenarista bez nadoknade i da dobije minimalnu platu kao glumac. Nakon što su Winkler i Chartoff otkupili prava, uključili su United Artists, koji je zahtijevao da budžet bude 2 milliona, ali da uloga bude dodijeljena nekom potvrđenom glumcu (oni su predlagali glumce kao što su: Robert Redford, Ryan O'Neal, Burt Reynolds ili James Caan). United Artists nije želio Stallonea u ulozi, ali kad su im Winkler i Chartoff rekli da jedini način da se otkupi scenarij je da se njemu ponudi glavna uloga; United Artists je smanjio budžet na 1 million dolara, a Chartoff i Winkler su morali potpisati ugovor po kojem su oni lično odgovorni ako film ode preko budžeta. Konačni troškovi filma su iznosili 1.1 million. Chartoff i Winkler su morali založiti svoje kuće kako bi dobili 0.1 million dolara i priveli kraju snimanje.
  • U jednom intervjuu Sylvester Stallone je bio upitan da li se ikad sreo sa Elvisom Presleyjem. Stallone kaže da ga je, nakon što je "Rocky" bio objavljen, Elvis kontaktirao i pitao ga da dođe kod njega u Graceland i donese kopiju filma sa sobom. Stallone je rekao novinaru da je imao preveliku tremu da bi se sreo sa Elvisom, i zato nije ni otišao, ali mu je poslao kopiju filma. Elvis je gledao film sa nekim svojim prijateljima.
  • Snimatelji su isprva htjeli nekoliko šampiona u super-teškoj kategoriji da se pojave na početku borbe između Rockyja i Apolla. Nakon poziva upućenog svim šampionima, samo se Joe Frazier pojavio na dan snimanja. Snimatelji su to smatrali uspjehom, zato što Frazier živi u Philadelphiji, gdje je ustvari film i snimljen i gdje se radnja odvijala.
  • Tokom svoje audicije, Carl Weathers je vježbao sa Sylvesterom Stalloneom i slučajno ga udario u bradu. Stallone je rekao Weathersu da se smiri, pošto je ovo samo audicija, a Weathers je odgovorio da bi on više volio da vježba sa "pravim" glumcem a ne sa zamjenom, jer mogao bi puno bolje da odradi scene. Režiser John G. Avildsen se nasmijao i rekao mu da je Stallone ustvari pravi glumac a još je i scenarista. Weathers se zagledao u Stallonea pažljivije i rekao: "Pa možda i bude bolji." Stallone mu je odmah nakon toga ponudio ulogu.
  • Carrie Snodgress je bila prva koja je trebala da glumi ulogu Adrian, ali je otpala zbog nesuglasica oko plate. Susan Sarandon je imala audiciju za ulogu, ali se smatralo da je bila previše privlačna za tu ulogu.
  • Prije snimanja, Sylvester Stallone je trenirao šest mjeseci sa legendarnim trenerom borilačkih vještina Jimmyjem Gambinom, koji je također bio tehnički savjetnik (i koji je igrao ulogu Jimmyja u ovom filmu kao i u Rocky V). Tokom ovog perioda, Stallone je također studirao svaki pokret i udarce boksera Rockyja Marciana i Ezzarda Charlesa.
  • Prvi film o sportu koji je osvojio Oskara za najbolji film
  • Jergens opisuje sljedeći Apollov meč u čast "proslave dvjestogodišnjice". U istoj sceni, Apollo kaže da će se meč dogoditi "na dan rođenja ove zemlje" misleći na 4. juli 1976. Ali borba se ustvari održavala na dan Nove godine 1. januara 1976.[1]

Kritike[uredi | uredi izvor]

... Sylvester Stallone me podsjeća na mladog Marlona Branda. Koliko mnogo glumaca se pojavilo i otišlo u zaborav koji su tobože trebali biti "novi Brando," dok je Brando još uvijek ostao nedostignut? Ali u "Rockyju" Stallone je žilav, on je čvrst, govori kao da mrmlja, i krije se iza okrutnosti i šampion je u srcu. "Mogao bih biti izazivač," Brando kaže u filmu "Na dokovima New Yorka." Rocky nastavlja gdje je ovaj film stao.

Roger Ebert [4]

... Rocky re realističan kada je u pitanju njegov cilj. Njemu uopšte nije potrebna pobjeda. Njemu je samo potrebno da se časno dokaže, da pokaže kako je on u istoj ligi kao i šampion. A da bi dostigao taj cilj, on će rizikovati sve što ima ...

Nell Minow, Common Sense Media [5]

... Rocky je staromodna bajka briljantno urađena i uklapa se u depresivno raspoloženje '70-ih.

Geoff Andrew, Time Out [6]