Vozeći gospođicu Daisy

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vozeći gospođicu Daisy
Originalni poster za film
RežiserBruce Beresford
ProducentRichard D. Zanuck
Lili Fini Zanuck
David Brown
Scenarist(i)Alfred Uhry
(prema istoimenoj drami Alfreda Uhryja)
UlogeMorgan Freeman
Jessica Tandy
Dan Aykroyd
Patti Lupone
Esther Rolle
Joann Havrilla
William Hall Jr.
MuzikaHans Zimmer
ŽanrDrama, komedija
KinematografijaPeter James
MontažaMark Warner
ProdukcijaThe Zanuck Company
DistributerWarner Bros.
Premijera15. decembar 1989.
Trajanje99 minuta
ZemljaSAD
JezikEngleski
Budžet7,5 miliona $
Zarada106,5 miliona $[1]

Vozeći gospođicu Daisy američka je dramska komedija snimljena 1989. koja je adaptacija istoimenog pozorišnog komada Alfreda Uhryja. Film je režirao Bruce Beresford, sa Morganom Freemanom u ulozi Hokea Colburna i Jessikom Tandy u ulozi gospođice Daisy. Priča definira Daisy i njene tačke gledišta kroz mrežu odnosa i emocija, fokusirajući se na njen porodični život, sinagogu, prijatelje, porodicu, strahove i zabrinutosti tokom perioda od 25 godina. Hoke se rijetko viđa van prisutnosti gospođice Daisy, iako naslov implicira da je priča ispričana iz njegove perspektive. Ovaj film osvojio je Oscara za najbolji film i još 3, uključujući i one za najbolju glumicu i za najbolji adaptirani scenarij. Gospođa ("gospođica") Daisy Werthan (Jessica Tandy), 72-godišnja bogata židovska udovica, živi u Atlanti, sama, osim što ima crnu sluškinju Idellu (Esther Rolle). 1948. godine, nakon nesreće u kojoj je njen automobil uništen, njen sin Boolie (Dan Aykroyd) kaže joj da će morati nabaviti vozača jer je nijedno osiguravajuće društvo neće pokriti. Ona odbija, ali Boolie je odlučan da nađe nekoga.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Starija židovska udovica živi u Atlanti koja više ne može voziti. Njen sin insistira da mu dopusti da zaposli vozača, što je u to vrijeme značilo crnca. Ona se opire bilo kakvoj promjeni u svom životu, ali Hoke, vozač je unajmljen od strane njenog sina. Ona odbija dopustiti mu da je vozi bilo gdje u početku, ali Hoke je polako pobijedio sa svojim dobrim uslugama. Film je direktno preuzet iz pozorišnog komada. To pokriva više od dvadeset godina njihovog života zajedno dok oni polako grade odnos koji nadilazi njihove razlike. [1]

Uloge[uredi | uredi izvor]

[1]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Oskari[uredi | uredi izvor]

Zlatni globus[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji film - komedija, mjuzikl
  • Morgan Freeman - Najbolji glumac
  • Jessica Tandy - Najbolja glumica

BAFTA[uredi | uredi izvor]

  • Jessica Tandy - najbolja glumica

Ostale nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Morgan Freeman, Jessica Tandy - najbolji glumci - Filmski festival u Berlinu
  • Jessica Tandy - najbolja glumica - Udruženje filmskih kritičara Bostona
  • Jesscia Tandy - najbolja glumica - Nagrada "David di Donatello"
  • Jessica Tandy, Morgan Freeman - najbolji glumci - nagrada Kruga filmskih kritičara Kansas Cityja
  • Alfred Uhry - najbolji scenarist - nagrada Udruženja pisaca Amerike

[1]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Uloga Florine, koju je igrala Patti LuPone, nije bila u originalnoj predstavi. To je napisao dramatičar i scenarist Alfred Uhry posebno za nju, koji je primijetio, da je izgledala vrlo dobro u kostimu.
  • Autor Alfred Uhry temelji priču o Daisy i Hoke na vlastitom iskustvu sa svojom bakom Lenom Fox i njenom šoferu Willu Colemanu.
  • Jessica Tandy je osvojila Oscara za najbolju glumicu za svoju ulogu kao Daisy Werthan. U dobi od 81, ona je najstarija pobjednica u ovoj kategoriji Oscara.
  • Muzika Hansa Zimmera urađena u potpunosti sa sintisajzerom, koje je on lično svirao. Orkestri se nisu uopšte koristili.
  • U sceni gdje gđa Daisy daje Hokeu knjigu kao poklon ona napominje da je ona učila i gradonačelnika Hartsfielda iz iste knjige. To je referenca na Williama Hartsfielda (1890-1971) koji je bio šest puta gradonačelnik Altante od 1937 pa sve do 1961.
  • Katharine Hepburn, Bette Davis, Lucille Ball, i Angela Lansbury su bile zainteresirane za ulogu gđe Daisy. Studijski rukovodioci su također smatrali da bi Bette Midler i Eddie Murphy bili odličan par.
  • Tokom intervjua 2008 za PBS Alfred Uhry, koji je napisao film i odrastao kao židovsko dijete u Atlanti tokom 40-ih i 50-ih, priznao je da su mnogi Židovi u Atlanti proslavlljali Božić kao Boolie i njegova žena u pokušaju da budu dio zajednice u kojoj su Židovi bili manjina.
  • Alfred Uhryjeva drama "Vozeći gospođicu Daisy", na kojoj se ovaj film temelji, je prvi iz njegove "Atlanta trilogije" predstava o Židovima u Atlanti, Georgia. Druge dvije drame su "Zadnja noć pretjeranog reklamiranja" (1996), te "Parada" (1998), mjuzikl o lažnom uvjerenju i linču menadžera tvornice Lea Franka iz 1915.

[1]

Kritike[uredi | uredi izvor]

...Uhryjeva adaptacija njegovog Pulitzerom nagrađenog komada teži više složenom posmatranju ljudskog ponašanja nego o jednostavnom moralizmu o tome. Upravo zato što ima svoje prave prioritete, izvrsno uspijeva na objema razinama...

Richard Schickel, Time Magazine

...to je inteligentan film sa dobrim osjećajem koji je imao pečat Oscara utisnutog kroz cijeli scenarij, ali nedostaje zalogaj ili uvid koji bi ga mogao pretvoriti u nešto zaista posebno...

Film4

...Skromno pripovijedanje i simpatična izvedba mora da su impresionirale žiri za Oscar zato što je film osvojio nagradu za najbolji film i najbolju glumicu za Jessicu Tandy, čime je potvrđuje kao zvijezdu u poodmakloj dobi...

Emanuel Levy [3]