Lawrence od Arabije (film)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Lawrence od Arabije
Lawrence-of-arabia-2.jpg
Originalni poster za film
Režiser David Lean
Producent David Lean
Sam Spiegel
Scenarist(i) Robert Bolt
Michael Wilson
Uloge Peter O'Toole
Alec Guinness
Anthony Quinn
Omar Sharif
Jack Hawkins
Jose Ferrer
Anthony Quayle
Muzika Maurice Jarre
Žanr avanturistički, biografija, drama
Kinematografija Freddie Young
Montaža Anne V. Coates
Datum izlaska 10. decembar 1962.
Trajanje 216 minuta
Jezik engleski
Budžet 15 miliona $
Ukupna zarada 70 miliona $

Lawrence od Arabije britanski je epski film snimljen 1962, zasnovan na životu Thomasa Edwarda Lawrencea. Film je režirao David Lean, producent je bio Sam Spiegel zajedno sa svojom britanskom producentskom kompanijom Horizon Pictures, scenario su napisali Robert Bolt i Michael Wilson. U glavnoj ulozi je Peter O'Toole. Film se smatra jednim od najvećih i najutjecajnijih u historiji kinematografije. Filmska muzika Mauricea Jarrea i kinematografija Freddieja Younga jako su cijenjeni. Osvojio je 7 Oscara, među kojima su i oni za najbolji film i režiju. [1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Peter O'Toole u sceni iz filma

1916. britanska obavještajna služba podržava arapski ustanak protiv tursko-njemačke alijanse. Dryden, civilni član arapskog biroa, odabire narednika T. E. Lawrencea, zagonetnog 29-godišnjeg učenjaka, da analizira razvoj arapskog ustanka. Preuzimajući ovu dužnost s entuzijazmom, oficir kontaktira s princom Fejsalom, vođom pobune, i uvjerava ga da mu povjeri jedinicu od 50 vojnika. S ovom jedinicom, u društvu sa Sherifom Alijem, Lawrence prelazi pustinju Nefud. Međutim, na kraju putovanja Lawrence otkriva da jedan od njegovih vojnika nedostaje. Nepokoleban arapskim uvjeravanjima da je smrt vojnika koji nedostaje Božija volja, Lawrence se vraća u pustinju i spašava ga, stječući na taj način Alijevo prijateljstvo i poštovanje njegovih podređenih. Na izvoru Lawrence se sukobljava sa šeikom Audom Ebu-Tayijem, koga najzad uvjerava da mu se pridruži u napadu na grad Aqabu, tursko središte na kraju pustinje. Turci, iznenađeni kopnenim napadom, bježe i pobjeda ohrabruje arapsku pobunu. Međutim, arapsko jedinstvo poljuljano je međusobnim sukobima. Kad jedan od njegovih vojnika ubija Ebu-Tayijevog pristalicu, Lawrence pogubljuje ubicu i time dokazuje da je na njihovoj strani. Umorni Lawrence vraća se u Kairo. Osokoljen Lawrenceovim vojnim uspjehom, general Allenby snabdijeva ga oružjem i novcem za buduće pobjede. Lawrence pokreće serije uspješnih gerilskih akcija koje, zahvaljujući izvještajima američkog novinara Jacksona Bentleyja, trasiraju njegovu međunarodnu reputaciju. Dok je bio u izviđačkoj misiji s Alijem, Lawrence biva uhvaćen i mučen od strane Turaka. On se vraća u Kairo, gdje ga Allenby uvjerava da napadne Damask. Nakon bitke Lawrence predvodi svoje ljude u masakru nad turskim vojnicima koji su se povlačili. Nakon ulaska u Damask britanska armija spaja se s pobjedničkim arapskim snagama. Lawrence predaje kontrolu nad gradom arapskom vijeću, ali ubrzo sektaške razmirice prijete da ga unište. 19. maja 1935. Lawrence umire u motociklističkoj nesreći u Dorsetu i sahranjen je u Crkvi svetog Pavla. [2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Oskari[uredi | uredi izvor]

BAFTA[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji film
  • Peter O'Toole - najbolji glumac
  • Robert Bolt - najbolji scenarista

Zlatni globus[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji film - drama
  • David Lean - najbolji režiser
  • Freddie Young - najbolji fotograf
  • Omar Sharif - najbolji sporedni glumac

Ostale nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Freddie Young - najbolji fotograf - nagrada Udruženja britanskih fotografa
  • Peter O'Toole - najbolji strani glumac - nagrada David di Donatello
  • Najbolji strani film - nagrada David di Donatello
  • David Lean - najbolji režiser - nagrada Udruženja režisera Amerike
  • David Lean - najbolji režiser - nagrada Sindikata filmskih novinara Italije
  • Najbolji strani film - nagrada Kinema Junpo
  • Robert Bolt - najbolji scenarij - nagrada Udruženja pisaca Velike britanije [2]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Uloga Sherifa Alija isprva je bila dodijeljena Horstu Buchholzu, ali ovaj ju je odbio zato što je već imao angažman u filmu Billyja Wildera Jedan, dva, tri. Drugi izbor pao je na Alaina Delona, koji je uspješno prošao audiciju, ali je imao probleme sa smeđim kontaktnim sočivima, koja su bila obavezna za ulogu. Maurice Ronet dobio je ponudu, ali je kasnije zamijenjen zbog njegovog problema s francuskim naglaskom i arapskom nošnjom (Lean se žalio "da je on izgledao kao da je nosio žensku haljinu na sebi").
  • Iako traje 227 minuta, ovaj film nema nijednu ženu u glavnoj ulozi. Ovo je najduži film u kojem nijedan dijalog nije vođen od strane žena.
  • Marlon Brando bio je potpisao za ulogu T. E. Lawrencea 1960, ali je odustao da bi prihvatio ulogu Fletchera Christiana u Pobuni na brodu Bounty. Nakon toga, Anthony Perkins također je nakratko bio u konkurenciji.
  • Scene uništavanja voza snimljene su u Španiji.
  • T. E. Lawrence je odbio ponudu da se snimi film po njegovom rukopisu još davne 1926, nakon što je Rex Ingram to predložio. Kasnije je Alexander Korda pokušao napraviti verziju s Lesliejem Howardom, po scenariju Johna Monka Saundersa i u režiji Lewisa Milestonea. Tokom godina, zvijezde poput Roberta Donata, Laurencea Oliviera, Caryja Granta, Burgessa Mereditha i Alana Ladda bile su u konkurenciji za glavnu ulogu. Scenarista Michael Wilson konačno je uvjerio Lawrenceovog brata da proda prava na snimanje filma Samu Spiegelu, koji je odmah podnio scenario za odobrenje 1960.
  • Snimanje je bilo obustavljeno 3 mjeseca zato što je scenarista Robert Bolt bio pritvoren zbog učestvovanja u demonstracijama protiv nuklearnog naoružanja. Bio je oslobođen tek pošto ga je Sam Spiegel uvjerio da potpiše ugovor o dobrom ponašanju.
  • Da bi snimio Sharifov prolaz kroz halucinacije, Freddie Young koristio je specijalnu kameru od 482 mm iz Panavisiona. Panavision još uvijek posjeduje ovu kameru i poznata je među snimateljima kao "Leanova kamera". Bila je specijalno napravljena za ovaj snimak i više nije nikako korištena do danas. [2]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Citat „ ... Evo šta je Omar Sharif, tada mladi glumac koji je samo snimao u Egiptu, mislio kad mu je ponuđena uloga u Lawrenceu od Arabije: "Ja sam pomislio da je to bila pomalo glupa ideja", poručuje on iz Pariza. "Mislim, nema tu uopće žena. Većina glumaca, uključujući i mene, bili su nepoznati. Bilo je malo akcije i mnogo pustinje. Publika neće platiti da vidi to!" On se smije kako je bio u krivu. 50 godina kasnije Lawrence od Arabije postao je jedan od najvećih filmova ikad snimljenih...Roger Moore rogermooresmovienation.blogspot.com

[3]

Citat „ ... za publiku željnu heroja on je bio genije za gerilu, Galahad Prvog svjetskog rata. Za svoje pretpostavljene bio je pričalica. Za Arape je bio "Dinamit Šeik", duh vjetra koji ih je vodio ka pobjedi nad omraženim Turcima. Za Winstona Churchilla bio je "jedan od najvećih ljudi koji su živjeli u našem vremenu"... Magazin Time

[4]


Citat „ ... Spiegel, Lean, i Bolt pokrenuli su neka intrigantna pitanja o ovom čovjeku i njegovoj legendi. Jasno je da su se filmaši odlučili za novu vrstu historijskog epa, i to onaj koji je znatno drugačiji od Cecil B. DeMilleovog "Deset zapovijesti" i Charlton Hestonovog "Ben Hura". Da bi to postigli oni su rizikovali i dodijelili su glavnu ulogu nepoznatom glumcu, tadašnjem mladom pozorišnom glumcu Peteru O'Tooleu, koji je preko noći postao senzacija nakon filma. Naracija je ambiciozna, ali manjkava u onome što uključuje, i onome što isključuje. Tu postoji sukob između cilja da se istinito prikaže složena i zagonetna ličnost, a da se kreira popularni, zabavni film koji bi bio masovno prihvaćen. Selektivan kao što jeste, mi dobivamo ključne elemente Lawrenceovog života: njegov dolazak u arapske pustinje kao predstavnik Engleske tokom Prvog svjetskog rata, njegova sposobnost da pridobije skeptične arapske snage u uvjerenju da se njihova budućnost podudara sa britanskom, njegova sposobnost u organiziranju plemena u snagu koja bi mogla napasti kao gerilska vojska; njegova koncepcija Ujedinjenih Arapskih Država bi bila proširena u budućnosti, i njegovo gubljenje interesa za cijelu situaciju nakon završetka borbi kad profesionalni političari dolaze na scenu. Zanimljivo, filmaši izbjegavaju zaključke o njihovom heroju ili da pruže površno objašnjenje motivacije za njegov čin, što je frustriralo mnoge značajnije kritičare, na premijer, među njima je bio i srednje obrazovani recenzent New York Times-a Bosley Crowther. Cijeli film je vizualno zapanjujući, a neke određene scene se posebno ističu. Posebno se sjećam kako Lean uvodi Sherifa, najprije kao sitnu tačku na horizontu pustinje koja se stalno proširuje dok ne dođe u fokus. Ugledni snimatelj briljantno snima vidike velikih nenaseljenih pustinja, karavane deva, pripadnike plemena, elemente koji se nisu vidjeli prije. Scene Lawrencea i njegove pratnje su očaravajuće: njegovo buđenje, skoro kao Kristovo, u svojim bijelim haljinama obučen kao i njegovi ljudi, šetnja niz padinu s njegovim brojnim sljedbenicima koji ga okružuju sa svih strana. U svojoj ulozi karijere, savršeni glumac za ovu ulogu Peter O'Toole je uvijek fascinantan za gledati; on predstavlja radikalanu, čak i subverzivnu izvedbu. Uloga je bila ponuđena Brandu, ali ju je odbio, i umjesto toga pojavljuje se u remakeu iz 1962. "Pobuna na brodu Bounty", što je bilo neuspjeh. “

Emanuel Levy [5]