Tom Jones (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tom Jones
RežiserTony Richardson
ProducentTony Richardson
Michael Balcon
Michael Holden
Oscar Lewenstein
Scenarist(i)John Osborne
(prema istoimenom
romanu H. Fieldinga)
Narator
  • Micheál Mac Liammóir Izmijeni na Wikipodacima
UlogeAlbert Finney
Rachel Kempson
Susannah York
George Devine
Jack MacGowran
Joyce Redman
Diane Cilento
MuzikaJohn Addison
ŽanrAvanturistički, komedija, romansa
KinematografijaWalter Lassally
MontažaAnthony Gibbs
ProdukcijaWoodfall Film Productions
DistributerUnited Artists
Premijera6. oktobar 1963.
Trajanje128 minuta
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
JezikEngleski
Budžet1 milion $
Zarada11.922.000 $[1]

Tom Jones je komedija koju je režirao Tony Richardson, a za koju je scenario napisao John Osborne. Bazirana je na istoimenom romanu Henryja Fieldinga i premijerno je prikazana 6. oktobra 1963. Albert Finney glumi Toma Jonesa, mladića iz Engleske 18. vijeka, koji postaje jedan od najvećih zavodnika svog vremena. Film je osvojio četiri Oscara.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Tom Jones, napušten kao beba pod čudnim okolnostima, odgojen je od veleposjednika Allworthyja. Prezren od strane Allworthyjevog zakonskog nasljednika Blifila, Tom odrasta u razuzdanog prestupnika, jako otvorenog prema bludničenju. On voli Sophie, kći veleposjednika Westerna, ali kad su ga njegovi odgajatelji uhvatili u vezi s lokalnom djevojkom Molly, njegovi ga se skrbnici odriču. Nakon brojnih avantura stiže u London i upada u novu vezu s bogatom gđom Bellaston. U međuvremenu, Westernova sestra ugovorila je brak između Sophie i Blifila. Prestrašena, Sophie bježi u London, upoznajući svoju rođakinju, gđu Fitzpatrick, koja je, isto kao ona, pobjegla od svog muža. G. Fitzpatrick ih prati i sumnja da je Tom zaveo njegovu odbjeglu suprugu.[1]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Oscari[uredi | uredi izvor]

BAFTA[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji film
  • John Osborne - najbolji scenarij

Zlatni globus[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji film - mjuzikl
  • Albert Finney - najbolji novajlija na filmu

Ostale nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Tony Richardson - najbolji režiser - Udruženje režisera Amerike
  • John Addison - najbolja muzika - nagrada Grammy
  • Najbolja komedija - nagrada Laurel
  • Najbolji film - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
  • Albert Finney - najbolji glumac - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
  • Tony Richardson - najbolji režiser - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
  • Albert Finney - najbolji glumac - nagrada Filmskog festivala u Veneciji
  • John Osborne - najbolji scenarist - nagrada Udruženja britanskih pisaca [1]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Hugh Griffith navodno je bio pripit tokom cijelog vremena snimanja; scena u kojoj konj koga je jahao pada na njega nije bila planirana i mmogi vjeruju da je bio spašen samo zato što je bio pod djelovanjem alkohola. Ali u filmu se pojavljuje ova scena sve do trenutka kada spasioci stižu da ga izvuku.
  • Pjevač iz Velsa Tom Jones (rođen kao Thomas John Woodward) izabrao je svoje umjetničko ime u čast junaka ovog filma.
  • U sceni lova mogu se jasno vidjeti tragovi guma na putu koje su ostavili automobili. Put ima tragove guma cijelo vrijeme.[1]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Ova snažna adaptacija čuvenog Fieldingovog romana puna je modernih snimateljskih trikova, ali njen sirovi dobri humor donio je opravdani komercijalni uspjeh.

– Georges Sadoul, Rječnik filma[3]

Uprkos snažnoj energiji i ljepoti okruženja, ružnoća scena i sirovost montaže postaju trijumf. Oponašajući stilističku raznolikost Truffauta i Godarda tokom istog perioda, filmu nedostaju elegancija i finese i ne proizvodi ništa drugo nego iznenadne vodviljske preokrete.

– Jonathan Rosenbaum, Chicago Reader[4]

Pripremite se za nešto što je sigurno jedna od najluđih, najzavodljivijih i najzabavnijih komedija koje je osvježavajuće spretni režiser ikada donio na scenu.

– Bosley Crowther, The New York Times[5]

Osborne i Richardson odstupaju od tradicije "kuhinjskog" realizma, koja je obilježila njihove ranije radove, što se odrazilo u filmu Osvrni se u ljutnji. Stilski, Richardson je posudio od francuskog novog vala korištenje kamere na dinamičan i neskladan način. Tom Jones jedini je film u analima Akademije koji je imao tri nominacije za sporednu glumicu. Sve tri su britanske glumice, koje su to i zaslužile: dama Edith Evans, kao neustrašiva tetka, Diane Cilento, kao divlja vratareva kći, a najbolja od svih, Joyce Redman, kao dama slabog morala koja mami junaka velikim obrokom, što je postalo najbolje zapamćena sekvenca filma.