Dr. Strangelove

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu
Poster filma Dr. Strangelove.jpg
Originalni poster filma
Režiser Stanley Kubrick
Producent Stanley Kubrick
Scenarist(i) Stanley Kubrick
Terry Southern
Peter George na osnovu romana Crvena uzbuna Petera Georgea
Uloge Peter Sellers
George C. Scott
Sterling Hayden
Keenan WynnSlim Pickens
Tracy Reed
Muzika Laurie Johnson
Kinematografija Gilbert Taylor
Montaža Anthony Harvey
Produkcija Columbia Pictures
Datum izlaska 29. januar 1964.
Trajanje 94 minute[1]
Zemlja Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo SAD[2]
Jezik engleski
Budžet 1.8 miliona dolara
Zarada 9.4 miliona dolara

Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu, poznatiji kao Dr. Strangelove, je američko britanski film u žanru političke satire i crne komedije snimljen 1964 godine. Stanley Kubrick je bio režiser, producent, i saradnik na scenariju. Glavna tema filma je satira u vezi sa Hladnim ratom i strahom od nuklearnog sukoba između SSSR-a i SAD-a. Glavne zvijezde filma su Peter Sellers i George C. Scott, a u sporednim ulogama su se istakli Sterling Hayden, Keenan Wynn, i Slim Pickens. Snimanje se održavalo u Velikoj Britaniji. Film je djelimično zasnovan na triler romanu Petera Georgea Crvena uzbuna.

Priča se odnosi na neuračunljivog generala Američkog ratnog vazduhoplovstva koji naređuje prvi nuklearni napad na Sovjetski Savez. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, njegovi savjetnici, Združeni generalštab, i oficir Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva (RAF) pokušavaju da opozovu bombardere kako bi se spriječila nuklearna apokalipsa. Film posebno prati posadu jednog B-52 bombardera dok pokušavaju da ispale bombu na cilj.

Kongresna biblioteka je 1989, godine uvrstila film u prvoj grupi filmova odabranih za očuvanje u Nacionalnom filmskom registru. Također je uvršten kao treći na listi AFI-jevih 100 godina ... 100 smijehova.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje čitaocu: Tekst koji slijedi mogao bi vam otkriti ključne detalje i završetak radnje ovog djela!

Brigadni general Američkog ratnog vazduhoplovstva Jack D. Ripper (Sterling Hayden) je komandant vojne baze Burpelson Air Force Base, u kojoj se nalazi i Strateška vazduhoplovna komanda jedinice 843. Bomb Wing, opremljena sa B-52 bombarderima. 843. jedinica se trenutno nalazi u letu na redovnoj patroli, nekoliko sati leta od sovjetske granice. General Ripper naređuje svom podređenom, britanskom kapetanu RAF-a Lionelu Mandrakeu (Peter Sellers), da stavi bazu u stanje pripravnosti. Ripper također naređuje primjenjivanje "Plana R" svim avionima koji su patrolirali, a jednim od njih komandovao je major TJ "King" Kong (Slim Pickens). Svi avioni su započeli let s ciljem napada na Rusiju i svu radio komunikaciju prebacuju samo preko CRM 114 (fiktivni uređaj), koji je programiran da prenese samo komunikacije preko tajna tri koda poznatih samo generalu Ripperu.

Mandrake otkriva da nema nikakve ratne naredbe koju je izdao Pentagon i zatim pokušava da zaustavi Rippera, ali on ga zaključava u svojoj kancelariji. Ripper kaže Mandrakeu da on smatra da Sovjeti pomoću fluora pokušavaju zagaditi američke vode i "plemenite tjelesne sokove" Amerikanaca; u ovom trenutku, Mandrake shvata da je Ripper poludio.

U Pentagonu, u "ratnoj sobi" general Buck Turgidson (George C. Scott) informiše predsjednika Merkina Muffleya (također Peter Sellers) i druge službenike i pomoćnike o napadu. Predsjednik Muffley je šokiran kada je saznao da takve naredbe može neko izdati bez njegovog odobrenja, ali Turgidson ga podsjeća da plan R omogućava takvu akciju i da viši oficir može da pokrene udare protiv Sovjeta ako su svi pretpostavljeni ubijeni u prvom napadu na Washington D.C. Turgidson navodi da njegovi ljudi pokušavaju da otkriju sve moguće kombinacije tri slova CRM koda kojim bi izdali nalog za obustavu napada, ali da bi to moglo da potraje dva dana, a avioni mogu da dostignu svoje ciljeve u roku od sat vremena. Muffley naređuje načelniku Generalštaba Vojske da upadnu u bazu i uhapse generala Rippera.

Turgidson pokušava uvjeriti Muffleya da pusti da se napad nastavi i da iskoriste element iznenađenja i tako unište sovjetske vojne kapacitete prije nego što budu u mogućnosti da uzvrate; Muffley, međutim, odbija da bude učesnik u prvom nuklearnom udaru. Umjesto toga, on dovodi sovjetskog ambasadora Alekseja de Sadeskog (Peter Bull) u ratnu sobu, i poziva sovjetskog premijera Dimitrija Kisova telefonom preko "vruće linije". Muffley upozorava premijera na predstojeći napad i nudi mu da otkrije položaje i ciljeve aviona, tako da se Rusi mogu sami zaštititi.

Nakon žučne rasprave na ruskom sa premijerom, ambasador obavještava predsjednika Muffleya da je Sovjetski Savez stvorio "oružje sudnjeg dana", koje se sastoji od mnogih podzemnih kobaltnih bombi "Cobalt-Thorium G" povezanih sa kompjuterskom mrežom postavljenom na automatsko detoniranje ukoliko se dese nuklearni napadi na zemlju. U roku od dva mjeseca nakon detonacije, Kobalt-Thorium G bi okružio Zemlju u radioaktivni oblak, brišući sav život ljudi i životinja, čineći da površina zemlje bude nenastanjiva 93 godine. Uređaj se ne može zaustaviti ili "deaktivirati", pošto je programiran da eksplodira ako bi bilo kakvog pokušaja da se zaustavi. Kada predsjednikov naučni savjetnik u invalidskim kolicima, bivši nacistički dr. Strangelove (opet, Peter Sellers), ističe da bi takvo oružje sudnjeg dana bilo efikasno sredstvo odvraćanja, samo ako bi svi znali za to. De Sadeski odgovara da je ruski premijer planirao da otkrije svijetu njegovo postojanje naredne sedmice za rođendan vođe.


U međuvremenu, Armija Sjedinjenih američkih država dolazi do baze Burpelson, koja je utvrđena po naredbi generala Rippera. Nastaje krvava borba, a snage Armije konačno preuzimaju bazu. Ripper izvršava samoubistvo, bojeći se da će biti mučen kako bi otkrio kod za opoziv udara. Vojnik po imenu pukovnik "Bat" Guano (Keenan Wynn) provaljuje u Ripperovu kancelariju, gdje zatiče Mandrakea koji uspijeva da identificira Ripperov CRM kod koristeći podsjetnik sa njegovog stola ("OPE", varijanta sintagmi Mir na Zemlji i čistoća suštine)..[3]Mandrake sa poteškoćama dojavljuje kod Pentagonu putem javnog telefona, koji je bio jedini način komunikacije. Korištenjem koda za opoziv, SAC uspješno vraća većinu aviona; Međutim, Muffley saznaje da je raketa zemlja-zrak probila spremnik za gorivo u Kongovom avionu i uništila njegov komunikacijski uređaj, što je onemogućilo da se obavijesti posada aviona čak i uz ispravan kod opoziva. Predsjednik Muffley otkriva Sovjetima cilj aviona kako bi im pomogao da ga pronađu, ali zbog oštećenja aviona, major Kong je odabrao bliži cilj. Dok se avion približava novom cilju, posada ne može otvoriti oštećena vrata za izbacivanje bombe. Major Kong silazi i podešava žice, nakon čega se vrata otvaraju. Zajedno sa Kongom koji je zajahao bombu, nuklearna bomba pada i detonira se, i tako pokreće oružje sudnjeg dana.

Dr. Strangelove preporučuje da predsjednik skupi nekoliko stotina hiljada ljudi koji bi živjeli u dubokim rudnicima gdje zračenje neće prodrijeti. On predlaže omjer 10 žena na jednog muškarca kao program rasplođavanja, kako bi ponovo nastanili Zemlju kada zračenje oslabi. Turgidson, zabrinut da će Sovjeti učiniti isto, upozorava na "jaz u rudarskom oknu", ali tada dr. Strangelove koji je bio vezan za invalidska kolica iznenada ustaje i kaže: "Mein Führer, ja mogu hodati!!". Film tada prikazuje montažu nuklearnih detonacija, u pratnji pjesme Vere Lynn "Mi ćemo se ponovo sastati".

Uloge[uredi | uredi izvor]

  • Peter Sellers kao:
    • kapetan Lionel Mandrake, britanski oficir RAF-a
    • Predsjednik Merkin Muffley, Predsjednik SAD-a
    • Dr. Strangelove, stručnjak za nuklearni rat i bivši nacist vezan za invalidska kolica
  • George C. Scott - general Buck Turgidson, jingoistički general
  • Sterling Hayden - brigadni general Jack D. Ripper, paranoidni ultra-nacionalist
  • Keenan Wynn - pukovnik Bat Guano, oficir koji je pronašao mrtve Mandrakea i Rippera
  • Slim Pickens - major T. J. "King" Kong, pilot i komandir bombardera B-52
  • Peter Bull - sovjetski ambasador Aleksej de Sadeski
  • James Earl Jones - poručnik Lothar Zogg, član posade bombardera B-52
  • Tracy Reed - gđa. Scott, sekretarica i ljubavnica generala Turgidsona, jedini je ženski lik u filmu. Reed se također pojavljuje kao "Miss vanjskih poslova", na duplerici magazina Playboy u junskom izdanju 1962. godine[4]koji major Kong u jednoj sceni čita u pilotskoj kabini.[5]
  • Shane Rimmer - kapetan Ace Owens, ko-pilot bombardera B-52

Višestruke uloge Petera Sellersa[uredi | uredi izvor]

Columbia Pictures je pristao finansirati film, uz uslov da Peter Sellers odigra najmanje četiri glavne uloge. Ovo mišljenje studija je proizašlo iz činjenice da je za uspjeh Kubrickovog prethodnog filma Lolita (1962) zaslužan nastup Petera Sellersa, u kojem njegov jedan lik preuzima niz identiteta. Sellers je također igrao tri uloge u filmu Miš koji je urlao (1959). Kubrick je prihvatio zahtjev, naknadno objašnjavajući "da su tako velike i groteskne odredbe bile sine qua non poslovanja u svijetu pokretnih slika."[6]


Sellers je na kraju dobio da igra tri od ukupno četiri uloge koje su pisane za njega. On je očekivao da igra majora T. J. "King" Konga, pilota i komandira bombardera B-52, ali od samog početka Seller je bio neodlučan. Osjetio je da bi mu posao bio pretežak i bio je zabrinut da neće ispravno prikazati lik sa teksaškim naglaskom. Kubrick se izjasnio za Sellersa i pitao je scenaristu Terrya Southerna (koji je odrastao u Texasu) da snimi kasete sa Kongovim dijalozima sa teksaškim naglaskom. Koristeći Southernovu traku, Sellers je uspio savladati naglasak, i počeo je snimati scene u avionu, ali onda je on iščašio gležanj i nije više mogao raditi u tijesnoj kabini na setu.[6][8]Sellers je rekao da je improvizirao veći dio svog dijaloga, a Kubrick je uključio ove "ad-libs" u pisanu verziju scenarija, tako da su improvizirani dijalozi postali dio kanonskog scenarija, praksa danas poznata kao retroskripcija.[9]

Kapetan Grupe Lionel Mandrake

Prema filmskom kritičaru Alexanderu Walkeru, autoru biografija o Sellersu i Kubricku, uloga kapetana Lionela Mandrakea je bila najlakša od tri uloge koje je Sellers igrao, jer je on imao iskustva sa oponašanjem svojih nadređenih dok je služio u RAF-u tokom Drugog svjetskog rata.[9]

Predsjednik Merkin Muffley

Za svoj nastup kao predsjednik Merkin Muffley, Sellers je morao prikrivati svoj prirodni engleski naglasak kako bi što više ličio na američki naglasak srednjeg zapada. Sellers je našao inspiraciju za ulogu po stvarnom liku Adlai Stevensona,[9]bivšeg guvernera države Illinois koji je bio Demokratski kandidat na predsjedničkim izborima 1952 i 1956 i ambasador u Ujedinjenim nacijama tokom Kubanske raketne krize. Na početku snimanja, Sellers je glumio simptome prehlade kako bi naglasio očiglednu slabost lika. To je izazvalo smijeh među filmskom ekipom, pa su morali da snimaju scene iz više pokušaja. Kubrick je na kraju smatrao da je ovakav pristup prikazivanja lika bio neprikladan, jer je osjećao da Muffley treba biti ozbiljan lik. U kasnijim scenama Sellers je igrao ulogu u ozbiljnom tonu, iako se predsjednikova prehlada i dalje primjećuje u nekoliko scena. U skladu sa satiričnom prirodom imena likova, "merkin" je perika koja se stavlja na stidne dlake. Predsjednik je ćelav, a njegovo prezime je "Muffley"; oba termina dodatno podsjećaju na periku.

Dr. Strangelove

Dr. Strangelove je bivši nacistički naučnik, što podsjeća na Operaciju spajalica, u kojoj su SAD zaposlili tim njemačkih tehničkih talenata na kraju Drugog svjetskog rata.[10][11]On služi kao naučni savjetnik predsjednika Muffleya u ratnoj sobi. Kada general Turgidson pita naglas kakvo je to ime "Strangelove", rekavši gospodinu Stainsu (Jack Creley) da to nije "krautsko ime,"; Stains odgovara da prezime Strangelove potiče od originalnog njemačkog prezimena "Merkwurdigliebe", ne spominjući da se "Merkwurdigliebe" prevodi kao "Strangelove" na engleskom jeziku. Dva puta u filmu, Strangelove "slučajno" oslovljava predsjednika kao "Mein Führer". Lik dr. Strangelovea nije postojao u knjizi Crvena uzbuna.[12]

Lik je spoj stvarnih likova Hermana Kahna stratega RAND korporacije, Johna von Neumanna matematičara i direktora Projekta "Manhattan", Wernhera von Brauna raketnog naučnika, koji je bio centralna figura u nacističkoj Njemačkoj za razvoj raketnog programa a regrutovan je od strane SAD-a nakon rata, i Edwarda Tellera, "oca hidrogenske bombe."[13]Postoji pogrešno shvatanje da je lik bio zasnovan na Henryu Kissingeru, ali Kubrick i Sellers su to negirali;[14]Sellers je rekao: "Strangelove nikada nije bio stvaran po uzoru na Kissingera - to je zabluda. To je uvijek bio Wernher von Braun."[15]

Lik Strangelovea u invalidskim kolicima nastavak je Kubrickovog lika koji je opasan, nepokretni antagonist, prvi put prikazan kroz lik dr. Zaempfa u filmu Lolita.[16]Naglasak Strangelovea je bio pod uticajem austrijsko-američkog fotografa WeeGee, koji je radio za Kubricka kao poseban konsultant za fotografske efekte.[9]Nastup Strangelovea podsjeća na prototip ludog naučnika koji se vidi u liku Rotwanga u filmu Fritza Langa Metropolis(1927). Sellersov Strangelove preuzima od Rotwanga jedinstvenu crnu rukavicu (koja je u slučaju Rotwanga mehanička zbog laboratorijske nesreće), raščupana kosa i, što je najvažnije, njegova sposobnost da ne bude pod kontrolom političke moći.[17]Prema filmskom kritičaru Alexanderu Walkeru, Sellers je improvizirao incident dr. Strangelovea kada je upotrijebio nacistički pozdrav, a od Kubricka je posudio jednu od njegovih crnih kožnih rukavica kada njegova nekontrolisana ruka čini pozdrav. Dr. Strangelove je navodno bolovao od dijagnostičke apraksije (sindrom vještačke ruke). Kubrick je nosio rukavice na setu kako se ne bi opržio prilikom rukovanja vrućeg svjetla, a Sellers, prepoznajući potencijal veze sa Langovim stvaralaštvom, shvatio je rukavicu kao uvećanje zlokobnosti.[9]

Slim Pickens kao major T. J. "King" Kong[uredi | uredi izvor]

Slim Pickens, poznati karakterni glumac i veteran mnogih vestern filmova, na kraju je izabran da zamijeni Sellersa kao major Kong nakon Sellersove povrede. Terry Southernov biograf, Lee Hill, je rekao da je uloga napisana sa Johnom Wayneom na umu, a kad je uloga bila ponuđena Wayneu nakon što je Sellers bio povrijeđen, on ju je odmah odbio.[18]Dan Blocker iz vestern televizijske serije Bonanza dobio je punudu da igra ulogu, ali prema Terryu Southernu, Blockerov agent je odbacio scenarij kao "previše ružičast".[19]Kubrick je onda zaposlio Pickensa, kojeg je znao da je radio sa Marlonom Brandom u filmu Jednooki Jack.[18]Kolega glumac James Earl Jones podsjeća, da je "on je bio major Kong na setu i van seta - on nije mijenjao ništa, njegov temperament, njegov jezik, njegovo ponašanje." Pickensu nije bilo rečeno da je film komedija i dobio je samo dijelove scenarija u kojem su bile njegove scene, kako bi bio što uvjerljiviji.[20]

Kubrickov biograf John Baxter, objašnjava u dokumentarcu Unutar snimanja Dr. Strangelovea:

Kako se ispostavilo, Slim Pickens nikada nije boravio van SAD-a. Morao je da požuri i dobije svoj prvi pasoš. Kada je stigao na set, neko je rekao "Bože, on je stigao u glumačkom kostimu!", ne shvaćajući da je upravo to bio način kako se on uvijek odijevao. ... Sa kaubojskim šeširom i jaknom sa resama i kaubojskim čizmama, on je govorio na način na koji je lik upravo trebao da govori.

Pickens, koji je prethodno igrao samo manje i karakterne uloge, rekao je da je njegov nastup kao major Kong uveliko poboljšao njegovu karijeru. Kasnije je prokomentarisao: "Nakon nastupa u Dr. Strangeloveu , uloge, svlačionice i čekovi počeli su da budu sve veći."[21]

George C. Scott kao general Buck Turgidson[uredi | uredi izvor]

Kubrick je uz pomoć trikova uveo Scotta u ulogu generala Turgidsona i to puno više nego što je Scott bio u mogućnosti da to odradi. Kubrick je govorio Scottu da snima scene koje bi bile kao "praksa", i kako je Kubrick rekao Scottu da one nikada neće biti korištene u filmu, i da je to način da se zagrije za "pravo" snimanje. Kubrick je koristio ove scene u završnici filma, uzrokujući da se Scott zakleo da nikad više neće raditi sa Kubrickom.[22]Tokom snimanja, Kubrick i Scott su imali različita mišljenja o nekim scenama, ali Kubrick je odobrovoljio Scotta tako što ga je nekoliko puta potukao u šahu, koji su igrali često na setu.[23]Scott, koji je i sam bio vješt šahist, kasnije je rekao da dok se on i Kubrick nisu mogli uvijek podnositi, on je cijenio Kubrickovu iznimnu vještinu u šahu.

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Roman i scenarij[uredi | uredi izvor]

Stanley Kubrick je započeo sa nejasnom idejom da se napravi triler o nuklearnoj katastrofi, oslanjajući se na široko rasprostranjeni strah od Hladnog rata.[24]Prema istraživanju, Kubrick je postepeno postao svjestan suptilne i paradoksalne "ravnoteže straha" između nuklearnih sila. Na zahtjev Kubricka, Alastair Buchan direktor Međunarodnog instituta za strateške studije upoznaje ga sa triler romanom Crvena uzbuna koji je napisao Peter George.[25]Kubrick je bio impresioniran sa knjigom, koju je također pohvalio teoretičar igara i budućnosti dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Thomas Schelling, u članku napisanom za Bilten atomskih naučnika i u magazinu Observer,[26]Kubrick je odmah otkupio filmska prava.[27]2006. godine, Schelling je napisao da su razgovori između Kubricka, Schellinga, i Georgea krajem 1960 oko adaptacije Crvene uzbune i interkontinentalnih projektila, na kraju doveli do snimanja filma.[28]U saradnji sa Georgeom, Kubrick je počeo pisati scenarij zasnovan na knjizi. Dok su pisali scenarij, oni su našli korisnim nekoliko kratkih konsultacija sa Schelingom i, kasnije, sa Hermanom Kahnom.[29]Slijedeći ton knjige, Kubrick je isprva imao namjeru da snimi priču kao ozbiljnu dramu. Ali, kako je kasnije objasnio tokom razgovora, on je počeo da uviđa da je komedija nerazdvojiva sa idejom međusobnog sigurnog uništenja, nakon što je napisao svoj prvi nacrt scenarija. Kubrick je rekao:

Moja ideja da se to uradi kao komedija noćne more došla je u prvim sedmicama rada na scenariju. Otkrio sam da u pokušaju da se stavi meso na kosti i zamisle scene u potpunosti, moraju se izostavljati stvari koje su ili apsurdne ili paradoksalne, da bi se spriječilo da film bude zabavan; kada bi ove stvari preovladale dovodile su scene u pitanje.[30]

Među naslovima koje je Kubrick razmatrao za film su Dr. Doomsday ili: Kako pokrenuti III svjetski rat bez imalo truda, te Tajna upotreba urana dr. Strangelovea, i Divna bomba.[31]Nakon odluke da se film snimi kao crna komedija, Kubrick je doveo Terrya Southerna kao saradnika na scenariju. Izbor je bio pod utjecajem čitanja Southernovog strip romana Magic Christian, koji je Kubrick dobio na poklon od Petera Sellersa,[32]i koji je i sam kasnije postao Sellersov film iz 1969.

Setovi i snimanje[uredi | uredi izvor]

Model ratne sobe izgrađene za film.

Dr. Strangelove je sniman u Shepperton Studiosu, u blizini Londona, pošto je Sellers bio u procesu razvoda i u to vrijeme nije mogao napustiti Englesku.[33]Setovi su okupirali tri glavne zvučne pozornice: Pentagonova ratna soba, B-52 bombarder i posljednji koji se sastojao od motelske sobe i kancelarije generala Rippera.[32]Zgrada studija se također koristila kao eksterijer vazduhoplovne baze. Scenograf filma je bio Ken Adam, koji je radio na nekoliko filmova o Jamesu Bondu (u to vrijeme je već radio na filmu Dr No ). Crno bijela fotografija je urađena od strane Gilberta Taylora, a montažeri su bili Anthony Harvey i Stanley Kubrick, ali Kubricku nije priznat doprinos. Prvobitna muzika za film je komponovana od strane Laurie Johnson a specijalne efekte je uradio Wally Veevers. Tema kada hor pjeva u sceni eksplozije bombe je modifikacija pjesme When Johnny Comes Marching Home. Sellers i Kubrick su slavno sarađivali na snimanju filma i dijelili su zajedničku ljubav prema fotografiji.[34]

Za ratnu sobu, Ken Adam je prvo izgradio set na dva sprata koji su se Kubricku na početku svidjeli, ali kasnije je odlučio da to nije ono što je želio. Adam je zatim počeo raditi na dizajnu koji je korišten u filmu, ekspresionistički set koji se mogao usporediti sa onima iz filmova Kabinet dr. Caligarija i Metropolis Fritza Langa. To je bila ogromna betonska soba 40 metara duga i 35 metara široka, sa plafonom visokim 11 metara,[27]sugerirajući sklonište, sa trokutastim oblikom (na osnovu Kubrickove ideje da bi ovaj oblik mogao biti najotporniji na eksplozije). Jedna strana sobe bila je prekrivena gigantskim strateškm mapama koje se odražavaju na sjajnom crnom podu što je inspirirano plesnim scenama iz starijih filmova Freda Astairea. U sredini sobe bio je veliki kružni sto osvijetljen odozgo sa nizom svjetiljki, sugerirajući pokerski sto. Kubrick je insistirao da sto može biti prekriven zelenom čohom (iako se to nije moglo vidjeti u crno-bijelom filmu) kako bi pojačao dojam kod glumaca da oni ustvari igraju "igru pokera sa sudbinom svijeta."[35]Kubrick je upitao Adama da izgradi set sa plafonom od betona i tako je prisilio snimatelja da koristi samo svjetla od niza svjetiljki sa seta. Štaviše, Kubrick je svaku svjetiljku pažljivo postavljao i ispitivao sve dok nije bio zadovoljan rezultatom.[36]

Bez saradnje sa Ministarstvom obrane Sjedinjenih Američkih Država (Pentagon) u izradi filma, dizajneri su izgradili rekonstrukciju avionske kabine najbolje što su mogli, koristeći fotografiju kabine jednog B-29 Superfortress, vodeći računa o razmjerama trupa B-52 aviona. B-52 je u to vrijeme (1960) bio čudo tehnologije, a njegova kabina nije bila dostupna za filmsku ekipu. Kada su neki iz osoblja Američkog ratnog vazduhoplovstva bili pozvani da bi vidjeli izgrađenu repliku kabine B-52 aviona, rekli su da je "apsolutno tačna, čak i mala crna kutija koja je predstavljala CRM." Kabina je bila toliko precizna da je Kubrick bio zabrinut da li je tim scenografa Kena Adama uradio svoj istraživački posao legalno, u strahu od moguće istrage od strane FBI-a.[9]U nekoliko snimaka gdje B-52 leti iznad polarnih područja na putu prema Rusiji, sjenka ispod stvarnog aviona je vidljiva na snijegu. B-52 je bio maketa koja je bila dodana na arktički snimak koji je bio ubrzan kako bi se stvorio osjećaj brzine leta aviona.[37]Verzija filma za kućno prikazivanje uključuje dokumentarac Unutar snimanja dr. Strangelovea iz 2001. godine. Specijalno izdanje DVD-a prikazuje snimke aviona B-17 sa natpisom "Dr. Strangelove" naslikanim preko zadnjeg otvora na desnoj strani trupa.

Film Kritična tačka[uredi | uredi izvor]

Autor romana Crvena uzbuna Peter George sarađivao je na scenariju sa Kubrickom, kao i satiričar Terry Southern. Roman je bio više nego ozbiljan u odnosu na svoju filmsku verziju i u njemu nije postojao lik dr. Strangelovea, iako su glavni zaplet i tehnički elementi bili prilično slični. George je objavio novelizaciju stvarnog filma, a ne novo izdanje originalnog romana, koja je bila zasnovana na ranim nacrtima u kojima je narativ potpomognut sa pojavom vanzemaljaca koji su, nakon dolaska na opustošenu planetu Zemlju, pokušali razjasniti ono šta se dogodilo. Ova novelizacija je ponovo izdata u decembru 2014. godine od izdavačke kuće Candy Jar Books, i sadrži nikad-prije-objavljeni materijal o ranoj karijeri dr. Strangelovea.[38]

Za vrijeme snimanja filma Dr. Strangelove , Stanley Kubrick je saznao da je film Kritična tačka , sa sličnom tematikom, bio u procesu snimanja. Iako je Kritična tačka trebala da bude ultra-realistični triler, Kubrick se plašio da sličnost radnje tog filma ne bi oštetila zarade na kino-blagajnama i cijeli potencijal njegovog filma, posebno ukoliko bude objavljen prvi. Zaista, roman Kritična tačka, na kojem se zasniva istoimeni film, je toliko slična romanu Crvena uzbuna pa ih je Peter George tužio za plagijat i dobio je nagodbu van suda.[39]Ono šta je najviše brinulo Kubricka je filmska ekipa Kritične tačke na kojoj su radili hvaljeni i proslavljeni režiser Sidney Lumet, prvoklasni dramski glumac Henry Fonda kao američki predsjednik, i Walter Matthau kao savjetnik u Pentagonu , profesor Groeteschele. Kubrick je odlučio da obeshrabri snimanje filma i ubaci pravni zastoj među zupčanike Kritične tačke. Lumet je podsjetio na ovu situaciju u dokumentarcu, Unutar snimanja dr. Strangelovea : "Počeli smo sa dodjelom uloga i već smo Fondu doveli na set; ... što je naravno značilo veliku potrošnju u smislu novca, te Walter [Bernstein.. , scenarist]; ... i odjednom, stigla je ovu tužba, koju je podnio Stanley Kubrick i Columbia Pictures ". Kubrick je tvrdio da je izvorni roman Kritične tačke objavljen 1960. bio plagijat Crvene uzbune Petera George-a, za koji je Kubrick posjedovao autorska prava, te je naglasio nepogrešivu sličnost u namjerama između likova Groeteschelea i Strangelovea. Plan je uspio, i film Kritična tačka imao je premijeru osam mjeseci iza Dr. Strangelovea , dobivši povoljne kritike, ali prodaja kino-ulaznica bila je osrednja.

Završetak filma[uredi | uredi izvor]

Na kraju filma prikazuje se dr. Strangelove uzvikujući "Mein Führer, ja mogu da hodam!" prije nego počinje snimka nuklearnih eksplozija, sa pjesmom Mi ćemo se opet sresti koju pjeva Vera Lynn. Ovaj snimak dolazi iz nuklearnih testova, kao što su snimci BAKER operacije Crossroads na atolu Bikini, zatim testovi Trinity, Operacija Sandstone i testovi hidrogenske bombe iz operacija Redwing i Ivy. U nekim snimcima, stari ratni brodovi, kao što je njemačka teška krstarica Prinz Eugen, koji su korišteni kao mete, jasno su vidljivi u filmu. U drugim scenama dimne putanje raketa koristile su se za kreiranje kalibracije što se može vidjeti u pozadini. Bivši pisac komedije Goon Show pisac, i prijatelj Sellersa, Spike Milligan, zaslužni na ideji za muziku i da Vera Lynn pjeva pjesmu za kraj filma.

Scena borbi sa krem pitama je uklonjen iz konačnog reza

Prvobitno je planirano za kraj filma da se uključe scene koje su snimljene sa svima u ratnoj sobi gdje se odvija borba sa krem-pitama. Tumačenja o tome zašto je borba sa krem-pitama bila uklonjena se dosta razlikuju. U intervjuu iz 1969. godine, Kubrick je rekao: "Odlučio sam da ta farsa nije bila u skladu sa satiričnim tonom ostatka filma."[33]Kritičar Alexander Walker primijetio je da je "količina krem-pita bila tolika da se ljudi nisu mogli prepoznati, i niste mogli reći ko je ko." Nile Southern, sin scenariste Terrya Southerna, smatrao je da je borba trebalo da bude manje vesela. "Budući da su se svi smijali, bilo je neupotrebljivo, jer umjesto da ima potpuno crn ton, što bi bilo odlično, ova borba koja je na neki način metaforička za sve rakete koje dolaze, umjesto toga vidimo ove momke koji se dobro provode. Dakle, kao što je Kubrick kasnije rekao: "to je bila katastrofa homerovskih proporcija."[9]

Utjecaj atentata na Kennedya na film[uredi | uredi izvor]

Prva probna projekcija filma bila je zakazana za 22. novembar, 1963. godine, na dan Atentata na Johna F. Kennedyja. Film je imao samo par sedmica od predviđene premijere, ali zbog atentata objavljivanje je odgođeno do kraja januara 1964. godine, jer se smatralo da javnost nije bila raspoložena za takav film.

Jedan dijalog koji je Slim Pickens izgovorio u film:"sa svim ovim stvarima, neko može imati prilično dobar provod preko vikenda u Dallasu " Grad "Dallas" je promijenjen u "Las Vegas", jer je Dallas bio grad u kojem je Kennedy bio ubijen.[40]Prvobitno podsjećanje na Dallas preživjelo je u verziji filma sa francuskim titlovima. Atentat također služi kao još jedan mogući razlog zašto je uklonjena borba sa krem-pitama. U sceni, nakon što Muffley dobija pitu u lice, general Turgidson uzvikuje: "Gospodo naš galantni mladi predsjednik je dobro udaren!" Montažer Anthony Harvey je izjavio da bi "scena možda i opstala, ali su rukovodeći iz Columbia Picturesa bili užasnuti, i mislili su da će to uvrijediti porodicu predsjednika."[41]

Teme[uredi | uredi izvor]

Ismijavanje Hladnog rata[uredi | uredi izvor]

Satira filma cilja na brojne termine Hladnog rata, kao što je "jaz raketa", ali prije svega se fokusira na teoriju međusobnog sigurnog uništenja (MAD),[42]u kojoj svaka strana treba da se odvrati od nuklearnog rata zbog mogućnosti sveopćih kataklizmičkih katastrofa bez obzira na to ko je "pobijedio". Vojni strateg i bivši fizičar Herman Kahn, u svojoj knjizi iz 1960 O termonuklearnom ratu, koristi teorijski primjer mašine za sudnji dan kako bi ilustrirao ograničenja MAD-a, koji je razvio John von Neumann; on je samo usput naveo da se doktrina MAD-a ne treba gurati u krajnost. Bio je zabrinut da bi vojni predstavnici možda željeli da prihvate ideju mašine sudnjeg dana i da čak izgrade jednu.[43]Kahn, vodeći kritičar MAD-a, pozvao je Ameriku da planiraju ograničeni nuklearni rat, a kasnije je postao jedan od arhitekata doktrine koja je površno ličila na MAD, ali je dozvoljavala ograničeni nuklearni rat. On se zapravo konsultovao sa Kubrickom oko koncepta mašine sudnjeg dana za film. Kahn je prikazan kao hladan i proračunat, na primjer njegova spremnost da procijeni koliko ljudskih života bi se moglo izgubiti u SAD-u i da se kasnije obnovi ekonomski, što nije bilo fer, jer on nije zapravo zagovarao nuklearni rat. (On je jednostavno smatrao da, ako bi došlo do nuklearnog rata, može u stvari biti ograničen, ali da bi se trebale držati sve opcije otvorene.)[44]Kahnov hladni analitički odnos prema potencijalnim milionskim žrtvama ogleda se u Turgidsonovoj napomeni predsjedniku oko ishoda preventivnog nuklearnog rata: "Gospodine predsjedniče, ja ne kažem da nećemo ostati netaknuti u svemu ovome. Ali ja kažem ne više od 10-20 miliona ubijenih, zavisno od pauza." Turgidson ima svesku koja je označena kao "Svjetske mete megasmrti", termin koji je 1953. godine uveo Kahn i popularizirao u svojoj knjizi O termonuklearnom ratu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Dr. Strangelove". British Board of Film Classification. Pristupljeno July 6, 2013. 
  2. ^ "Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb (1963)". British Film Institute. Pristupljeno November 13, 2014. 
  3. ^ Kramer, Peter (2014). Dr. Strangelove or: How I learned to Stop Worrying and Love the Bomb. Palgrave Macmillan. ISBN 1844577791. Pristupljeno 27 February 2015. 
  4. ^ The distinctive bikinied torso on the cover dates this as the real June 1962 issue, which features the pictorial "A Toast to Bikinis" (being a play on the testing-site atoll for nukes), shown as the pinups on the inside of the B-52's safe door. Grant B. Stillman, "Last Secrets of Strangelove Revealed", 2008.
  5. ^ For the pose, Reed lay flat on her chest and had the January 1963 (Vol. 41, No. 2) issue of Foreign Affairs covering her buttocks. Despite this modest pose, her mother was furious. In the novel and advertising posters, the Playboy model is identified as "Miss Foreign Affairs". Brian Siano, "A Commentary on Dr. Strangelove", 1995 and "Inside the Making of Dr. Strangelove," a documentary included with the 40th Anniversary Special Edition DVD of the film.
  6. ^ a b Lee Hill, "Interview with a Grand Guy": interview with Terry Southern
  7. ^ Tulsa TV Memories. U.N.C.L.E., SAGE, SABRE, Strangelove & Tulsa: Connections
  8. ^ In the fictionalized biopic The Life and Death of Peter Sellers, it is suggested that Sellers faked the injury as a way to force Kubrick to release him from the contractual obligation to play this fourth role.
  9. ^ a b c d e f g "Inside the Making of Dr. Strangelove," a documentary included with the 40th Anniversary Special Edition DVD of the film
  10. ^ Dan Geddes, "Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb (1964)"; The Satirist, December 2011.
  11. ^ Beverly Merrill Kelley, Reelpolitik II: Political Ideologies in '50s and '60s Films; Oxford: Rowman & Littlefield, 2004; p. 263.
  12. ^ Jeffrey Townsend, et al., 'Red Alert' in John Tibbetts & James Welsh (eds), The Encyclopedia of Novels into Films, New York, 1999, pp. 183–186
  13. ^ Paul Boyer, 'Dr. Strangelove' in Mark C. Carnes (ed.), Past Imperfect: History According to the Movies, New York, 1996.
  14. ^ http://www.moviediva.com/MD_root/reviewpages/MDDrStrangelove.htm
  15. ^ Starr, Michael Seth (1991). Peter Sellers: A Film History. McFarland & Company. str. 100. ISBN 0-89950-512-0. 
  16. ^ http://www.criterion.com/current/posts/836-lolita
  17. ^ Frayling, Christopher. Mad, Bad, and Dangerous?: The Scientist and the Cinema. London: Reaktion, 2006. p.26
  18. ^ a b Lee Hill, A Grand Guy: The Life and Art of Terry Southern (Bloomsbury, 2001), pp.118–119
  19. ^ Biography for Dan Blocker at Internet Movie Database
  20. ^ "Movie Night!". Phenry.org. 1999-02-22. Pristupljeno 2010-03-06. 
  21. ^ Slim Pickens biography
  22. ^ James Earl Jones (2004-11-16). "A Bombardier's Reflection". Opinionjournal.com. Pristupljeno 2010-03-06. 
  23. ^ "Kubrick on The Shining" from Michel Ciment, 'Kubrick', Holt, Rinehart, and Winston; 1st American ed edition (1983), ISBN 0-03-061687-5
  24. ^ Brian Siano, "A Commentary on Dr. Strangelove", 1995
  25. ^ Alexander Walker, "Stanley Kubrick Directs," Harcourt Brace Co, 1972, ISBN 0-15-684892-9, cited in Brian Siano, "A Commentary on Dr. Strangelove", 1995
  26. ^ Phone interview with Thomas Schelling by Sharon Ghamari-Tabrizi, published in her book The Worlds of Herman Kahn; The Intuitive Science of Thermonuclear War (Harvard University Press, 2005) "Dr. Strangelove"
  27. ^ a b Terry Southern,"Check-up with Dr. Strangelove", article written in 1963 for Esquire but unpublished at the time
  28. ^ Schelling, Thomas C. (2006). Strategies of Commitment and Other Essays. Harvard University Press. str. 212. ISBN 0-674-02567-9. 
  29. ^ Sharon Ghamari-Tabrizi, "The Worlds of Herman Kahn; The Intuitive Science of Thermonuclear War", Harvard University Press, 2005.
  30. ^ Macmillan International Dictionary of Films and Filmmakers, vol. 1, p. 126
  31. ^ Usher, Shaun (2012-04-03). "Dr. Strangelove". Lists of Note. Pristupljeno April 16, 2012. 
  32. ^ a b Terry Southern, "Notes from The War Room", Grand Street, issue #49
  33. ^ a b "An Interview with Stanley Kubrick (1969)", published in Joseph Gelmis, The Film Director as Superstar, 1970, Doubleday and Company: Garden City, New York.
  34. ^ Duncan, Paul, Stanley Kubrick: The Complete Films, Taschen GmbH, str. 95, ISBN 978-3-8365-2775-0 
  35. ^ "A Kubrick Masterclass," interview with Sir Ken Adam by Sir Christopher Frayling, 2005; excerpts from the interview were published online at Berlinale talent capus and the Script Factory website
  36. ^ Interview with Ken Adam by Michel Ciment, published in Michel Ciment, "Kubrick," Holt, Rinehart, and Winston; 1st American ed edition (1983), ISBN 0-03-061687-5
  37. ^ The camera ship, a former USAAF B-17G-100-VE, serial 44-85643, registered F-BEEA, had been one of four Flying Fortresses purchased from salvage at Altus, Oklahoma in December 1947 by the French Institut géographique national and converted for survey and photo-mapping duty. It was the last active B-17 of a total of fourteen once operated by the IGN, but it was destroyed in a take-off accident at RAF Binbrook in 1989 during filming of the film Memphis Belle. "1944 USAAF Serial Numbers (44-83886 to 44-92098)". USAAS-USAAC-USAAF-USAF Aircraft Serial Numbers—1908 to Present. Joseph F. Baugher. Pristupljeno 2007-05-04. 
  38. ^ "Candy Jar Publishes Classic". Pristupljeno 14 October 2014. 
  39. ^ "Red Alert—Peter Bryant—Microsoft Reader eBook". eBookMall, Inc. Pristupljeno 2006-11-27. 
  40. ^ Eric D. Snider, "What's the big deal?: Dr. Strangelove (1964)"; Seattle Pi, 25 October 2010.
  41. ^ "No Fighting in the War Room Or: Dr. Strangelove and the Nuclear Threat", a documentary included with the 40th Anniversary Special Edition DVD of the film
  42. ^ King, Mike (2009). The American cinema of excess: extremes of the national mind on film. McFarland. str. 46. ISBN 978-0-7864-3988-1. 
  43. ^ See On Thermonuclear War pp. 144–155
  44. ^ Encyclopedia of American Foreign Policy, Volume 1. Simon and Schuster. 2001. str. 471. ISBN 978-0-684-80657-0. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]