Moja Afrika (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Moja Afrika
Originalni poster za film
RežiserSydney Pollack
ProducentSydney Pollack
Kim Jorgensen
Terence A. Clegg
Scenarist(i)Kurt Luedtke
(prema istoimenom romanu Karen Blixen)
UlogeRobert Redford
Meryl Streep
Klaus Maria Brandauer
Michael Kitchen
Malick Bowens
Joseph Thiaka
Stephen Kinyanjui
MuzikaJohn Barry
Žanrdrama, biografija
KinematografijaDavid Watkin
MontažaPembroke J. Herring
ProdukcijaUniversal Pictures
DistributerUniversal Pictures
Premijera18. decembar 1985.
Trajanje161 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet31 milion dolara
Zarada266,1 milion dolara
NasljednikVod smrti Izmijeni na Wikipodacima

Moja Afrika jest romantična filmska drama snimljena 1985. čiji je režiser i producent bio Sydney Pollack, a glavne uloge su tumačili Robert Redford i Meryl Streep. Film je približno baziran na autobiografskom romanu Moja Afrika autora Isaka Dinesena (pseudonim autorice Karen Blixen), koji je bio objavljen 1937., sa dodatnim materijalom iz njenog romana Sjenke na travi i još nekih drugih izvora. Ovaj film je dobio 28 različitih filmskih nagrada, uključujući 7 nagrada Oskara. Roman je adaptiran u scenarij od strane pisca Kurta Luedtkea. Meryl Streep je glumila lik Karen Blixen dok je Redford glumio Denysa Fincha Hattona, a Klaus Maria Brandauer Barona Brora Blixena. Sporedne uloge su tumačili Michael Kitchen kao Berkeley Cole, Malick Bowens kao Farah, Stephen Kinyanjui kao šef, Michael Gough kao lord Delamere, Suzanna Hamilton kao Felicity, i manekenka Iman kao Mariammo. [1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Imućna Dankinja odlazi u englesku koloniju u Africi i kupuje 1.000 hektara zemlje. Kako bi izbjegla usamljenost, ona predlaže brak svom prijatelju. On se slaže, ali uglavnom jer ona ima novac. Oni se slažu da počnu stočnu farmu i onda odlazi nazad u Dansku kako bi dobila novčana sredstva od svoje porodice, ali kad se vratila iznenadila se kad je saznala da je njen muž odlučio na svoju ruku da uzgaja kahvu, uprkos činjenici da se kahva nikada nije uzgajala na toj visini.

Prvi svjetski rat izbija i većina ljudi ide na jug kako bi zaštitili front, ali ona sama vodi dugu i opasnu liniju snabdjevanja, učeći mnogo o preživljavanju i snalažljivosti na putu, i tako zadobiva rijetko poštovanje od ljudi koji misle da žena nije sposobna za tako nešto. Nakon rata, njen suprug i dalje živi nezavisniji život više nego što bi ona to voljela, i na kraju on prenosi sifilis na nju, iako on pati a nema vidljive posljedice toga. On priznaje da joj je prenio bolest, ali nije se izvinjavao zbog svoje nevjernosti. Ona se vraća nazad u Dansku i nakon tri godine liječenja vraća se na farmu, ali ovaj put ne želi da ima ikakve bračne odnose s njim. On se za sva vremena seli iz njene kuće nakon što je od nje dobio svotu novca.

Usjevi kahve počeli su pristizati ali je jako teško ostvariti profit. Ona traži od lokalnog plemena da rade na njenoj ​​farmi i na kraju oni završavaju živeći na njenim neobrađenim hektarima. Ona gradi školu i zapošljava učitelja za crnu djecu, nešto što je naišlo na neodobravanje mnogih engleskih doseljenika koji bi radije vidjeli starosjedioce da ostanu neobrazovani i izloženi manipulaciji. Počela se zabavljati sa jednim lovcem, ali njeni osjećaji prema njemu nisu joj uzvraćeni i ubrzo potom on umire. Njegov partner (Robert Redford) postepeno postaje zaljubljen u nju, ali i ona gaji ista osjećanja prema njemu. On je iskren i vjeran, ali je vrlo nezavisan i živi život ispunjen avanturama u pustinji, međutim, sa žaljenjem konstatira prodor civilizacije. Ona želi da ga malo pripitomi, ali on puno putuje i dolazi i odlazi kad hoće.

Farma jedva uspijeva da opstane pošto se ona zadužuje od lokalnog kreditora. Njenu štalu sa usjevima zahvata požar, uzrokujući da ode u stečaj. Ona nije imala osiguranje jer se to u ta pionirska vremena smatralo bespotrebnim. Njen ljubavnik umire u udesu sa privatnim avionom, a ona ga sahranjuje na svom imanju. Pošto je izgubila farmu i ljubavnika, njen život u Africi se završava, a ona odlazi da se više nikada ne vrati. Na kraju ona je otišla da piše knjige pod pseudonimom o svojim avanturama.[2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

[2]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Oscari[uredi | uredi izvor]

BAFTA[uredi | uredi izvor]

  • David Watkin - najbolja fotografija
  • Kurt Luedtke - najbolji adaptirani scenarij
  • Tom McCarthy Jr., Peter Handford, Chris Jenkins - Najbolji zvuk

Zlatni globus[uredi | uredi izvor]

Ostale nagrade[uredi | uredi izvor]

  • John Barry - najbolja filmska muzika - BMI Film i TV nagrada
  • David Watkin - najbolji fotograf - Britansko udruženje fotografa
  • Meryl Streep - najbolja strana glumica - David di Donatello
  • Sydney Pollack - najbolji strani film - David di Donatello
  • Sydney Pollack - najbolji strani režiser - nagrada Udruženja italijanskih filmskih novinara
  • Meryl Streep - najbolja glumica - nagrada Kruga filmskih kritičara Kansas Cityja
  • Klaus Maria Brandauer - najbolji sporedni glumac - nagrada Kruga filmskih kritičara Kansas Cityja
  • John Barry - najbolja filmska muzika - nagrada Kruga filmskih kritičara Londona
  • Meryl Streep - najbolja glumica - nagrada Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa
  • David Watkin - najbolja fotografija - nagrada Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa
  • Klaus Maria Brandauer - najbolji sporedni glumac - nagrada Kruga filmskih kritičara New Yorka
  • David Watkin - najbolja fotografija - nagrada Kruga filmskih kritičara New Yorka

[2]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Audrey Hepburn je bila prva koja je dobila ponudu za ulogu Karen Blixen.
  • Film je sniman u Africi, ali lokalni zakoni su zabranjivali upotrebu divljih životinja u filmu. Trenirani lavovi su bili uvezeni iz Kalifornije.
  • Priča je isprva bila planirana kao projekat za Gretu Garbo. Tokom vremena, Orson Welles, David Lean i Nicolas Roeg pokušavali su da naprave film o Isak Dinesen (Karen Blixen).
  • Meryl Streep je vježbala njen naglasak slušajući stvarne snimke Isak Dinesen (Karen Blixen) kako čita svoje sopstvene radove.
  • Dizajneri iz filmske ekipe koristili su originalni namještaj Isak Dinesen, koji ona nije nikad uspjela poslati nazad u Dansku nakon što je napustila Keniju.
  • Pilot u sceni gdje jato flamingosa polijeću bio je sir Henry Dalrymple-White, bivši britanski pilot iz Drugog svjetskog rata koji se preselio u Keniju 1940-ih. Pilotirao je sve do svoje 80-te godine starosti.
  • U jednoj sceni, Karen Blixen, putuje kroz opasni teren da doveze vagone sa snabdjevanjem za puk njenog muža. Tokom noći, lav napada jednog od volova a Karen pokušava da ga otjera svojim bičem. Meryl Streep je bilo obećano da će lav biti zavezan za jednu od njegovih šapa tako da on neće moći doći preblizu. Kad je scena bila snimana, lav uopšte nije bio svezan pa joj je prišao bliže nego što je ona to i očekivala; strah na njenom licu je bio stvaran.
  • Robert Redford je isprva htio da glumi Denysa Fincha Hattona, kao Engleza. To je kasnije promijenio režiser Sydney Pollack, koji je osjećao da bi to bilo previše zbunjujuće za publiku. Redford je morao da popravi neke od svojih dijaloga koji su snimljeni ranije, kad je koristio engleski akcent.
  • Meryl Streep je bila veoma nervozna cijelo vrijeme dok je glumila scenu u kojoj je prala kosu, a scena je bila snimana blizu nilskih konja koji su poznati po svojoj teritorijalnosti.
  • Scenograf Stephen B. Grimes proveo je cijelu godinu dana gradeći imitat Nairobija iz 1913. i kuće Karen Blixen. Sve ovo je bilo izgrađeno jako blizu gdje je Blixen nekoć u stvarnosti i živjela. I taj distrikt danas nosi ime "Karen".
  • Klaus Maria Brandauer je uvijek bio prvi izbor Sydneyja Pollacka da tumači ulogu Brora Blixena. Pollack je bio oduševljen njegovom ulogom u filmu Nikad ne reci nikad.
  • Film je objavljen 1985. što je označilo stogodišnjicu rođenja Karen Blixen.
  • Scene sa radnjom u hladnoj Danskoj su ustvari snimane u sjevernoj Engleskoj.
  • U stvarnosti, romansa između Karen i Denysa je bila malo drugačija nego na filmu. Oni su se upoznali u lovačkom klubu a ne u savani. On je zatim otišao dvije godine na vojnu dužnost u Egipat. On je počeo da leti i vozi turiste na safari nakon što se preselio da živi sa Karen, a nikako prije. Film nikako ne spominje da je Karen pobacila bebu. U stvarnosti, Karen Blixen je saznala o smrti njenog ljubavnika od nekih njenih prijatelja u Nairobiju.

[2]

Kritike[uredi | uredi izvor]

... Moja Afrika je, napokon, slobodnog duha, od srca znak da svako čeka da napravi film desetljeća. To je povratak u emocionalni teritorij koji s pravom pripada njima.

Richard Schickel, Time Magazine

... S izuzetkom uloge gđe Streep, užici Moje Afrike su svi periferni - David Watkinova fotografija, krajolici, snimci životinjskog svijeta - sve što bi moglo stati u skicu Nacionalne Geografije ...

Vincent Canby, New York Times

... Moja Afrika je odličan film za pogledati, zapanjujuće sniman na lokaciji. To je film koji s hrabrošću govori o složenim, jakim osjećanjima, i koristi moć svojih glumačkih zvijezda bez ustručavanja ...

Roger Ebert

... Čak ni pedantna Meryl ne može udahnuti život u film koji nikada stvarno i ne počinje, i treba gotovo sat vremena do završi ...

Simon Miraudo, Quickflix

... Uprkos otegnutom pristupu filmu, Moja Afrika je raskošan romantični ep s prekrasnom glavnom ulogom Meryl Streep ...

Wesley Lovell, Cinema Sight

[3]