Idući svojim putem

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Going My Way
Going My Way (1944 poster).jpg
Originalni poster filma
RežiserLeo McCarey
ProducentLeo McCarey
Scenarist(i)
  • Frank Butler
  • Frank Cavett Izmijeni na Wikipodacima
Uloge
MuzikaRobert Emmett Dolan
KinematografijaLionel Lindon
MontažaLeRoy Stone
Produkcija
DistributerParamount Pictures
Premijera
  • 3. decembar 1944. (1944-12-03) (US)
Trajanje126 minutes
ZemljaUnited States
JezikEnglish
Zarada$6.5 million (US/Canada rentals)[1]

Idući svojim putem američki je film u žanru mjuzikla i dramske komedije snimljen 1944. godine u režiji Lea McCareya. Glavne uloge tumače Bing Crosby i Barry Fitzgerald. Scenarij su napisali Frank Butler i Frank Cavett prema priči McCareya. Radnja filma se usredsređuje na novog mladog svećenika koji preuzima parohiju od starog veterana. Crosby pjeva pet pjesama zajedno sa ostalim pjesmama koje u filmu izvodi zvijezda Metropolitan opere mezzosopran Risë Stevens i hor Robert Mitchell Boys Choir. Sljedeće godine Idući svojim putem je dobio nastavak, "The Bells of St. Mary's". Film je 1944. godine imao najveću zaradu, i bio je nominiran za deset nagrada Oscara, osvojivši sedam, uključujući i onaj za najbolji film.[2]Njegov uspjeh pomogao je da distributeri filmova odaberu Crosbyja za najveći uspjeh godine na kino-blagajnama,[3][4]rekord koji će se održati do kraja 1940-ih. Nakon Drugog svjetskog rata, Crosby i McCarey su poklonili kopiju filma papi Piju XII u Vatikanu.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Charles “Chuck” O’Malley (Bing Crosby), novi svećenik iz Istočnog St. Louis, premješten je u crkvu Svetog Dominika u New York City. Prvog dana, njegov nesvakidašnji stil dovodi ga u niz nezgoda; njegov neformalni izgled i stav ostavljaju loš utisak na starijeg pastora, oca FiTZgibBona (Barry Fitzgerald). Vrlo tradicionalni Fitzgibbon dodatno odvraća O’Malleya od njegovih rekreativnih navika – posebno njegovog igranja golfa i njegovo prijateljstvo s još ležernijim ocem Timmyjem O’Dowdom (Frank McHugh). O'Malley nasamo obavještava O'Dowda da ga je poslao biskup da preuzme poslove u župi, ali da Fitzgibbon ostaje kao pastor. Da bi poštedio Fitzgibonove osjećaje, O’Malley se ponaša kao da je samo pomoćnik.

Razlika između O’Malleyjevog i Fitzgibbonovog stila je više nego očigledna jer se bave događajima poput deložacije župljanke i mlade žene po imenu Carol James (Jean Heather) koja je pobjegla od kuće. Najveća razlika nastaje u njihovom ophođenju prema omladini crkve, od kojih mnogi stalno upadaju u probleme sa zakonom zbog bande koju predvodi Tony Scaponi (Stanley Clements). Fitzgibbon je sklon da gleda kroz prste, priklanjajući se momcima zbog njihovih redovnih dolazaka u crkvu. O'Malley nastoji da uđe u njihove momačke živote, sprijateljivši se sa Scaponijem i na kraju uvjerivši ih da postanu članovi crkvenog hora.

Buka vježbanja hora nervira Fitzgibona, koji odlazi kod biskupa i traži da se O'Malley premjesti. U toku razgovora, Fitzgibbon shvata o namjeri biskupa da postavi O’Malleya na čelo župe. Kako bi izbjegao neugodnu situaciju, Fitzgibbon traži od biskupa da postavi O'Malleyja na čelo, a zatim, pomiren sa sudbinom, obavještava O'Malleyja o njegovoj novoj ulozi. Uznemireni Fitzgibbon bježi, vraćajući se kasno te noći. O’Malley mu pomaže da se smjesti u krevet i njih dvojica otpočinju priču. Razgovaraju o Fitzgibbonovoj dugo odlaganoj želji da ode u Irsku i vidi svoju majku, koja sada ima preko 90 godina. O’Malley uspavljuje Fitzgibbona uz irsku uspavanku "Too Ra Loo Ra Loo Ral".

O'Malley nailazi na Jenny Tuffel (Risë Stevens), bivšu djevojku koju je napustio da bi se pridružio svećenstvu. Jenny sada ima uspješnu karijeru u Metropoliten operi, nastupajući pod umjetničkim imenom Genevieve Linden. Dok se sprema da izađe na scenu kao glavna protagonistkinja u izvođenju opere Carmen, njih dvoje razgovaraju o svojoj prošlosti, a ona saznaje da su njena svetska putovanja s prethodnom operskom trupom dovela do toga da je propustila njegovo pismo u kojem joj on objašnjava da je pristupio svećenstvu.

O'Malley zatim dolazi u posjetu Carol, koja je sada osumnjičena da živi u grijehu sa Tedom Hainesom Jr. (James Brown), sinom vlasnika crkvene hipoteke. O’Malley opisuje mladom paru svoj životni poziv da "ide svojim putem", što za njega znači da slijedi radosnu stranu religije i navodi druge da učine isto. On im pjeva pjesmu "Going My Way", koju je napisao na ovu temu. Jenny posjećuje O'Malleyja u crkvi, sluša dječački hor i čita notne zapise pjesme "Going My Way". Ona, O'Malley i O'Dowd smišljaju plan da iznajme Metropoliten, i da hor to izvede sa punim orkestrom, a zatim prodaju prava na pjesmu, spašavajući crkvu od finansijskih problema. Kada Max Dolan (William Frawley), muzički direktor koji je doveden da čuje pjesmu ne vjeruje da će se prodati, hor odlučuje da maksimalno iskoristi svoju priliku na velikoj bini i pjeva "Swinging on a Star". Kad je muzički direktor čuo izvedbu odlučuje da je kupi, obezbjeđujući dovoljno novca za otplatu crkvene hipoteke. Sad kad je sve riješilo, O'Malley je premješten na novi zadatak; O’Dowd će biti Fitzgibonov novi asistent, a za hor će biti zadužen Tony Scaponi. Međutim, crkva je oštećena u velikom požaru. Na Badnje veče, župljani se okupljaju u privremenoj crkvi na misi koja se služi i za O'Malleyjev oproštaj. Kao poklon za odlazak, O’Malley je poslao po Fitzgibbonovu majku (Adeline De Walt Reynolds) da dođe iz Irske. Dok se majka i sin grle prvi put nakon 45 godina, hor pjeva „Too-ra-loo-ra-loo-ral“, dok svećenik O’Malley tiho izmiče u noć.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "All-Time Top-Grossers", Variety 18 January 1950 p 18
  2. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom imdbawards
  3. ^ "Bing Crosby Profile". Turner Classic Movies.
  4. ^ Šablon:Pop Chronicles 40s

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]