Praznik u Rimu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Praznik u Rimu
Praznik u Rimu (poster).jpg
Promotivni poster za ponovno izdanje
Orig. naslov Roman Holiday
Režiser William Wyler
Producent William Wyler
Scenarist(i)
Uloge
Muzika
Žanr Romantična komedija
Kinematografija
Montaža Robert Swink
Produkcija
  • Paramount Pictures Izmijeni na Wikipodacima
Distributer Paramount Pictures
Premijera 27. 8. 1953.
Trajanje 118 minuta
Zemlja SAD
Jezik Engleski
Italijanski
Budžet 1,5 miliona $
Zarada 12 miliona $

Praznik u Rimu (engleski: Roman Holiday) američka je romantična komedija iz 1953. koju je režirao i producirao William Wyler. U glavnim su ulogama Gregory Peck kao reporter i Audrey Hepburn kao princeza koja se iskrade da sama razgleda Rim i pobjegne od kraljevskih obaveza i striktnog rasporeda. Hepburn je za ovu ulogu dobila Oscar za najbolju glavnu žensku ulogu, a film je još dobio Oscar za najbolju originalnu priču i najbolju kostimografiju.

Scenaristi su bili John Dighton i Dalton Trumbo, ali Trumbo nije potpisan jer je tada bio na Holivudskoj crnoj listi; umjesto njega potpisan je Ian McLellan Hunter. Trumbovo ime vraćeno je među potpisane 2003. godine, kad je film izdan na DVD-u, a 19. decembra 2011. njegov rad dobio je potpuno priznanje. Režiser Bernard Vorhaus, također s crne liste, radio je na filmu kao pomoćnik režisera pod pseudonimom.[2][3]

Film je sniman u studijima Cinecittà i na stvarnim lokacijama u Rimu tokom ere poznate kao "Hollywood na Tiberu". Prikazan je na 14. Venecijanskom filmskom festivalu u zvaničnom programu.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Sniman na stvarnoj lokaciji, film u nekoliko scena prikazuje znamenitosti, kao što su, npr., Španske stepenice.

Ann, princeza iz neimenovane zemlje u državnoj posjeti Rimu, postaje frustrirana time što joj je život pretrpan službenim dužnostima. Ljekar joj propiše sedativ kako bi se smirila, ali ona potajno napusti ambasadu svoje zemlje kako bi sama iskusila Rim. Kad sedativ nešto kasnije počne djelovati, ona pada u san na klupi, gdje je pronađe Joe Bradley, reporter "American News Servicea", ne prepoznavši ko je ona. Princeza mu se predstavi kao "Anya Smith". On joj ponudi novac kako bi se mogla vratiti kući taksijem, ali ona je još ošamućena od sedativa. Misleći da je pijana, Joe joj na kraju dopusti da prenoći u njegovom stanu.

Sljedećeg jutra Joe je u žurbi jer kasni na posao i svom uredniku, g. Hennessyju, daje lažne detalje o svojoj pres-konferenciji s princezom. Tek kad ga Hennessy obavijesti da je konferencija otkazana i kad mu pokaže novinski članak o njenoj "iznenadnoj bolesti" Joe shvata ko je zapravo u njegovom stanu. Videći priliku, Joe predlaže da uradi ekskluzivni intervju s princezom i Hennessy to prihvata, nudeći 5.000 dolara ako intervju bude onakav kakav Joe tvrdi da će biti, ali kladeći se s njime u 500 dolara da neće uspjeti.

Joe žuri u stan i, skrivajući da je reporter, ponudi "Anyi" da je povede u razgledanje Rima. Također potajno nazove svog prijatelja fotografa Irvinga Radovicha da im se pridruži i tajno napravi fotografije. Međutim, Ann odbija Joeovu ponudu i odlazi. Uživajući u slobodi, istražuje tržnicu i, kao rezultat impulsa, ulazi u frizerski salon i znatno skrati svoju dugu kosu. Joe je prati i "slučajno" je sreće na Španskim stepenicama. Ovog puta uspijeva je uvjeriti da provede dan s njime i odvodi je u kafić, gdje dođe i Irving. Kasnije, kad ona pokuša voziti Vespu kojom ju je Joe počeo voziti po Rimu, policija ih hapsi i uspijevaju se izvući iz problema tek kad Joe i Irving pokažu svoje novinarske akreditacije.

Joe i Ann voze se Rimom na Vespi

Te večeri, na plesnoj zabavi na brodu na Tiberu, vladini agenti koje je ambasada pozvala konačno uspijevaju pronaći Ann i pokušaju je odvesti. Ann učestvuje u tuči koja izbije, tokom koje Joe upada u zasjedu, a potom i u rijeku. Ann također skoči u vodu kako bi ga spasila. Zatim otplivaju dalje, a policija uhapsi agente. Nakon što isplivaju na obalu, sjednu da se odmore i, dršćući od hladnoće, poljube se. Kasnije, znajući da mora nastaviti sa svojim kraljevskim dužnostima, Ann se ganutljivo oprašta od Joea i vraća se u ambasadu. Osoblje zaduženo da se brine o njoj pokuša joj održati lekciju o osjećaju dužnosti koji jedna princeza mora pokazati, ali ona im odgovori da se nikad ne bi ni vratila da nema taj osjećaj.

U međuvremenu, Hennessy počinje sumnjati da princeza nije bila bolesna kao što se tvrdilo i pokušava navesti Joea da prizna šta zna o tome. Joe je, međutim, odlučio ne napisati priču iako kasnije govori Irvingu da je slobodan prodati fotografije ako to želi. Zatim odlaze u ambasadu na odgođenu pres-konferenciju, iznenadivši princezu Ann. Kad ju je jedan reporter upitao koji joj je grad na njenoj evropskoj turneji bio najdraži, Ann prvo počinje diplomatski odgovarati "Svi su bili jednako dobri", ali zatim impulsivno odgovori: "Rim! Svakako, Rim."

Na kraju konferencije princeza neočekivano zatraži da se upozna s novinarima, rukujući se i kratko razgovarajući sa svakim posebno. Kad dođe do Joea i Irvinga, Irving joj uruči kovertu s fotografijama koje je napravio. Njih dvojica objašnjavaju joj (ali nikome drugome) da će šutjeti o njenoj avanturi. Kad konferencija završi i kad se svi novinari i ostali prisutni raziđu, Joe polahko izlazi sam iz ambasade.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Gregory Peck kao Joe Bradley

Wyler je prvo ponudio ulogu Caryju Grantu, tada omiljenom glumcu u Hollywoodu. Grant je odbio,[4] vjerujući da je prestar da bi glumio Hepburninu potencijalnu ljubav (iako je glumio s njom deset godina kasnije u Šaradi). Drugi izvori kažu da je Grant odbio ulogu zato što je znao da će sva pažnja biti usmjerena na princezu.[5] Pecku je ugovor osiguravao da bude jedini potpisan kao zvijezda filma, dok je novajlija Hepburn navedena mnogo manje istaknuto. Kad je snimanje filma bilo negdje na polovini, Peck je sugerirao Wyleru da njeno ime stavi uz njegovo – gotovo nepoznat gest u Hollywoodu.

Audrey Hepburn kao princeza Ann (Anya "Smitty" Smith)

Za ulogu princeze Wyler je u početku razmatrao Elizabeth Taylor i Jean Simmons, ali su obje bile nedostupne.[6] Bio je veoma uzbuđen kad je pronašao Hepburn, ali je nije odabrao dok nije vidio njenu filmsku probu. Wyler nije bio u mogućnosti ostati i sam snimiti probu, ali je rekao pomoćniku da zatraži od kamermana i snimatelja zvuka da nastave snimati nakon što pomoćnik kaže "Rez!" kako bi se Hepburn mogla vidjeti u opuštenom stanju nakon izvođenja dostojanstvene i suzdržane scene iz filma.[7] Taj skriveni snimak donio joj je ulogu; dio snimka kasnije je uključen u originalni foršpan za film, uz dodatne snimke s probe koje prikazuju Hepburn dok isprobava nešto od Annine garderobe i čak šiša vlastitu kosu (referenca na scenu u filmu). Praznik u Rimu nije bio Hepburnino prvo glumačko pojavljivanje (pojavljivala se u holandskim i britanskim filmovima od 1948, kao i na pozornici, uključujući naslovnu ulogu u brodvejskoj adaptaciji Gigi), ali to je bila njena prva velika filmska uloga i prvo pojavljivanje u američkim filmovima. Wyler je želio "antiitalijansku" glumicu koja je bila drugačija od bujnih Italijanki, kao što je Gina Lollobrigida, i rekao je: "'Bila je savršena...' Njegova nova zvijezda nije imala stražnjicu, grudi, pripijenu odjeću, visoke potpetice. Jednom riječju, marsovka. Ona će biti senzacija."[8]

Joe, "Smitty" i Irving u restoranu, tik prije nego što Joe prevrne Irvingovu stolicu kako bi ga ušutkao

Sporedne uloge[uredi | uredi izvor]

Eddie Albert kao Irving Radovich
Hartley Power kao Hennessy, Joeov urednik
Harcourt Williams kao ambasador države princeze Ann
Margaret Rawlings kao grofica Vereberg, Annina glavna dvorska dama
Tullio Carminati kao general Provno
Paolo Carlini kao Mario Delani
Claudio Ermelli kao Giovanni
Paola Borboni kao čistačica
Laura Solari kao sekretarica
Alfredo Rizzo kao taksist
Gorella Gori kao prodavačica cipela

Lokacije snimanja[uredi | uredi izvor]

Film je u potpunosti snimljen u Rimu i studijima Cinecittà:

Prijem[uredi | uredi izvor]

Film je, prema procjeni, zaradio tri miliona dolara na sjevernoameričkim blagajnama tokom prve godine prikazivanja u kinima.[9]

Zbog popularnosti filma, i Peck i Hepburn dobili su prijedlog da snime nastavak, ali taj projekt nikad nije ni počeo.[10]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Osvojene[uredi | uredi izvor]

* – Nagrada je prvobitno dodijeljena Ianu McLellanu Hunteru, s obzirom na to da je on potpisan kao scenarist umjesto Trumba, koji je bio na crnoj listi. Akademija filmskih umjetnosti i nauka kasnije je pripisala nagradu Trumbu. Godine 1993. Trumbova udovica Cleo primila je nagradu za svog pokojnog muža.[11]

Film se prvo trebao snimati u boji, ali snimanje u Rimu bilo je toliko skuplje da se moralo raditi u crno-bijeloj tehnici.

Nominacije[uredi | uredi izvor]

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Godine 1999. Praznik u Rimu izabran je za čuvanje u američkom Nacionalnom filmskom registru pri Kongresnoj biblioteci kao "kulturno, historijski ili estetski značajan".

Američki filmski institut uvrstio ga je na četvrto mjesto liste 100 godina AFI-ja... 100 strasti i 4. mjesto u kategoriji "Romantične komedije" na listi AFI-jevih 10 top 10.

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Godine 1987. snimljen je rimejk za televiziju. Glavne uloge tumače Tom Conti i Catherine Oxenberg, koja je i sama članica evropske kraljevske porodice (Karađorđevići). Nezvanična adaptacija na tamilskom jeziku pod naslovom Mjesec maj (May Madham) snimljena je 1994. godine.[12]

Za film Ja u ljubav vjerujem, čiji je scenarist Richard Curtis, napisano je da je "verzija Praznika u Rimu smještena u London 1990-ih".[13] Postoji više aluzija na to u filmu, u kojem je lik princeze zamijenjen "holivudskom kraljevskom ličnošću", a muškarac iz građanskog staleža vlasnik je knjižare.[14]

Paramount Pictures dao je licencu za tri adaptacije filma u mjuzikle:

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Radnja je inspirirana istinitom pričom o ljubavi princeze Margaret, mlađe sestre britanske kraljice Elizabete II, i pukovnika RAF-a i ratnog heroja Petera Townsenda. Dvije godine prije izlaska filma Margaret je anonimno otišla u Italiju na odmor.
  • Jedna od najpoznatijih scena u filmu jest ona u kojoj Peck gurne ruku u "Usta istine", kameno lice za koje legenda kaže da će odgristi ruku onome ko laže. U filmu, kad Peck izvuče ruku iz Usta, nema šaku, zbog čega Anya / Hepburn počne vrištati. Zatim njegova šaka izlazi iz rukava i on se smije. Hepburnin krik nije bio gluma – Peck je odlučio izvesti šalu koju je jednom vidio kad ju je izveo Red Skelton, ali prije početka snimanja scene nije ništa rekao Hepburn.
  • Model Vespe koji je korišten u filmu bio je prvi model koji je proizvela kompanija Piaggio.
  • Tania Weber, zvijezda tadašnje italijanske kinematografije, pojavljuje se u manjoj ulozi (Francesca).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Writers Guild of America (19. 12. 2011). "WGA Restores Blacklisted Writer Dalton Trumbo's Screen Credit On 'Roman Holiday'". Deadline Hollywood. Pristupljeno 19. 12. 2011. 
  2. ^ Cheryl Devall, Paige Osburn (19. 12. 2011). "Blacklisted writer gets credit restored after 60 years for Oscar-winning film". 89.3 KPCC. Pristupljeno 7. 1. 2018. 
  3. ^ Verrier, Richard (19. 12. 2011). "Writers Guild restores screenplay credit to Trumbo for 'Roman Holiday'". The Los Angeles Times. Pristupljeno 7. 1. 2018. 
  4. ^ Jaynes, Barbara Grant; Trachtenberg, Robert. "Cary Grant: A Class Apart". Turner Classic Movies (TCM) i Turner Entertainment. 
  5. ^ Posebni dodaci na DVD-u.
  6. ^ "Remembering Roman Holiday", posebni dodatak na DVD-u.
  7. ^ Prema riječima Wylerove kćeri, producentice Catherine Wyler, u posebnom dodatku na DVD-u "Remembering Roman Holiday".
  8. ^ Levy, Shawn (2016). Dolce Vita Confidential. London: Weidenfeld and Nicolson. str. 112. ISBN 9781474606158. 
  9. ^ 'The Top Box Office Hits of 1953', Variety, 13. 1. 1954.
  10. ^ "Roman Holiday (1953) - Articles". Turner Classic Movies. Pristupljeno 26. 1. 2017. 
  11. ^ McLellan, Dennis (12. 1. 2011). "Christopher Trumbo dies at 70; screen and TV writer whose father was blacklisted". The Los Angeles Times. Pristupljeno 26. 1. 2011. 
  12. ^ "சுட்ட படம்" [Stolen film]. Ananda Vikatan (jezik: tamilski). 19. 3. 2016. Arhivirano s originala, 5. 1. 2017. Pristupljeno 21. 1. 2018.  (potrebna pretplata)
  13. ^ Derek Elley (30. 4. 1999). "Notting Hill". Variety. Pristupljeno 21. 1. 2018. 
  14. ^ Peter Bradshaw (17. 3. 2014). ""My Guilty Pleasure: Notting Hill"". The Guardian. Pristupljeno 21. 1. 2018. 
  15. ^ "Roman Holiday". 
  16. ^ "Stephanie Styles, Drew Gehling, Jarrod Spector, Sara Chase to Star in Roman Holiday". TheaterMania.com. Pristupljeno 21. 1. 2018. 
  17. ^ Adam Hetrick (6. 4. 2017). "Broadway-Bound 'Roman Holiday' Musical Sets Complete Cast". Playbill. Pristupljeno 21. 1. 2018. 
  18. ^ "VACANZE ROMANE dal 21 ottobre". 
  19. ^ "Musical Adaptation of Roman Holiday Coming to Tokyo Oct. '98". Playbill. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]