Veliki mozak
| Veliki mozak | |
|---|---|
 Režnjevi moždane kore: frontalni (plavi), temporalni (zeleni), okcipitalni (crveni) i Tjemeni (žuti). Mali mozak (sivi) nije dio telencefalona, | |
 Dijagram sa glavnom potpodjelom embrionskog mozga kičmenjaka | |
| Detalji | |
| Latinski | Cerebrum |
| Prdnja, srednja i stražna moždana arterija | |
| Moždane vene | |
| Identifikatori | |
| Gray's | p.817 |
| TA | A14.1.03.008 A14.1.09.001 |
| TH | H3.11.03.6.00001 |
| TE | E5.14.1.0.2.0.12 |
| FMA | 62000 |
| Anatomska terminologija | |
Veliki mozak, cerebrum ili telencefalon je najveći dio mozga koji sadrži moždanu koru (od dvije moždane hemisfere), kao i nekoliko potkornih struktura, uključujući hipokampus, baznu gangliju i mirisni bulbus. U ljudskom mozgu je najviša regija centralnog nervnog sistema. Mozak se razvija prenatalno iz prednjeg mozga (prozencefalon). Kod sisara se dorzalni telencefalon, ili pallium razvija u moždanu koru, a ventralni telencefalon ili subpalijum, postaje bazna ganglija. Mozak je također podijeljen, približno simetrično, na lijevu i desnu moždanu hemisferu. Uz pomoć malog mozga, veliki kontrolira sve voljne akcije u ljudskom tijelu.
Struktura
[uredi | uredi izvor]
Cerebrum je najveći dio mozga. Ovisno o položaju životinje, nalazi se na prednjoj strani ili na vrhu mozga. Kod ljudi je najveći i najbolje razvijen od pet glavnih dijelova mozga. Veliki mozak se sastoji od dvije moždane hemisfere i njihove kore (vanjski slojevi sive mase), te donje regije bijele mase.[1] Njegove potkorteksne strukture uključuju hipokampus, bazne ganglije i mirisne bulbuse. Sastoji se od dvije moždane hemisfere u obliku C, međusobno odijeljene dubokom pukotinom koja se naziva uzdužna pukotina
Moždana kora
[uredi | uredi izvor]
Moždani korteks, vanjski sloj sive mase, postoji kod sisara. Kod većih, uključujući ljude, površina moždane kore stvara giruse (grebene) i sulkuse (brazde) koji stvaraju vijuge, povećavajući površinsko područje.[2]
Cerebralna kora uglavnom se klasificira u četiri režnja: frontalni, parijetalni, okcipitalni i temporalni . Režnjevi su klasificirani na osnovi njihovih pokrovnih neurokranijskih kostiju.[3]
Hemisfere
[uredi | uredi izvor]Veliki mozak je, medijalnom uzdužnom pukotinom podijeljen na dvije moždane hemisfere, desnu i lijevu. Organiziran kontralateralno, tj. desna hemisfera kontrolira i obrađuje signale s lijeve strane tijela, dok lijeva kontrolira i obrađuje signale s desne strane. Postoji snažna, ali ne potpuna bilateralna simetrija između hemisfera. Lateralizacija moždanih funkcija razmatra poznate i moguće razlike između to dvoje.
Razvoj
[uredi | uredi izvor]Kod kičmenjaka, u razvoju embriona, nevna cijev podijeljena je u četiri nerazdijeljena odjela koja se dalje razvijaju u različita područja centralnog nervnog sistem; to su prozencefalon (prednji mozak), mezencefalon (srednji mozak) rombencefalon (zadnji mozak) i kičmena moždina.[4]
Ventralni dio telencefalon stvara bazne ganglije. Dijencefalon se razvija u talamus i hipotalamus, uključujući optičke vezikule (buduća mrežnjača).[5] Dorzalna strana telencefalona tada formira dvijre bočne telencefalonske vezikule, odvojena srednjom linijom, koje se razvijaju u lijevu i desnu moždanu hemisferu. Ptice i ribe imaju dorzalni telencefalon, kao i svi kičmenjaci, ali on je uglavnom slojevit i zbog toga se ne smatra moždanom korteksom. Samo slojevita citoarhitektura može se smatrati moždanom korom.
Funkcije
[uredi | uredi izvor]Napomena: Budući da je cerebrum gruba podjela s mnogim pododjelima i podregijama, važno je navesti da ovaj odjeljak navodi samo funkcije koje veliki mozak obavlja kao cjelina. Za više informacija, pogledajte glavne članke o moždanoj kori i baznoj gangliji.
Gornji motorni neuroni u primarnom motornom korteksu šalju svoje aksone u mozak i kičmenu moždinu u [sinapsu] na donji motorni neuroni, koji inerviraju mišiće. Oštećenje motoričkih područja slučajno, korteksom može dovesti do određenih vrsta bolesti motornih neurona. Ova vrsta oštećenja rezultira gubitkom mišićne snage i preciznosti, a ne potpune paraliza.
Djeluje kao središte osjetilne percepcije, sjećanja, misli i prosuđivanja; moždanog mozga funkcioniše i kao centar dobrovoljnih motornih aktivnosti
Cerebrum je glavni dio mozga, koji kontrolira emocije, sluh, vid, tip ličnosti i još mnogo toga. Kontrolira svu preciznost voljnih akcija.Gornji motorni neuroni u primarnom motornom korteksu šalju svoje aksone u mozak i kičmenu moždinu u sinapse na donjim motornim neuronima, koji inerviraju mišiće. Slučajno oštećenje motornih područja kore može dovesti do određenih vrsta bolesti motornih neurona. Ova vrsta oštećenja rezultira gubitkom mišićne snage i preciznosti, a ne potpunom paralizom. Veliki mozak djeluje kao centar čulne percepcije, sjećanja, misli i prosuđivanja; također funkcionira i kao centar voljnih motornih aktivnosti
Senzorna obrada
[uredi | uredi izvor]Primarna čulna područja moždane kore primaju i obrađuju vizualne, auditivne, somatosenzorne, gustatorne i olfaktorne informacije. Zajedno s korteksnim područjima, ove regije mozga sinteziraju i analiziraju čulne informacije u percepciji okolnog i unutrašnjeg svijeta.
Miris
[uredi | uredi izvor]Mirisni bulbus, odgovoran za čulo mirisa, zauzima veliku površinu cerebruma u većini kičmenjaka. Međutim, u ljudi je ovaj dio mozga mnogo manji i leži ispod frontalnog režnja. Olfaktorni senzorni sistem jedinstven je, jer neuroni u mirisnom bulbusu svoje aksone šalju direktno u olfaktorni korteks, a ne prvo u talamus. Oštećenje mirisnog bulbusa rezultira gubitkom osjećanja mirisa.
Jezik
[uredi | uredi izvor]Govorna komunikacija i jezik uglavnom se pripisuju dijelovima moždane kore. Motorni dijelovi jezika vezani su za Brocino područje unutar čeonog režnja, a razumijevanje govora za Wernickejevo područje, na raskršću sljepoočnog i tjemenog režnja. Ove dvije regije međusobno su povezane velikim traktpm bijele mase, arcuate fasciculus. Oštećenja na Brocinom području rezultiraju ekspresivnom afazijom (bez tečne afazije, tj izgovora), dok oštećenje Wernickeovog područja rezultira receptivnom afazijom (koja se naziva i tekućom afazijom).
Učenje i pamćenje
[uredi | uredi izvor]Izričito ili deklarativno (faktičko) formiranje memorije pripisuje se hipokampusu i pridruženim regijama srednjeg dijela sljepoočnog režnja. Ova asocijacija izvorno je opisana nakon što je pacijentu, poznatom kao HM hirurški uklonjen i lijevi i desni hipokampus radi liječenja hronične epilepsije temporalnih režnjeva. Nakon operacije, HM je imao anterogradnu amneziju ili nemogućnost formiranja novih uspomena.
Implicitno ili proceduralno pamćenje, poput složenog motornog ponašanja, uključuje bazne ganglije.
Kratkoročno ili radno pamćenje uključuje područja asocijacijskog korteksa, posebno dorzolateralnog prefrontalnog kortrksa, kao i hipokampus.
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Lateralnia strana velikog mozga, duboka disekcija -
Medijalna strana, duboka disekcija
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Arnould-Taylor, William (1998). A Textbook of Anatomy and Physiology. Nelson Thornes. str. 52. Pristupljeno 27. 1. 2015.
- ^ Angevine, J.; Cotman, C. (1981). Principles of Neuroanatomy. NY: Oxford University Press. Pristupljeno 25. 1. 2015.
- ^ Rosdahl, Caroline; Kowalski, Mary (2008). Textbook of Basic Nursing (9th izd.). Lippincott Williams & Wilkins. str. 189. Pristupljeno 28. 1. 2015.
- ^ Gilbert, Scott F. (2014). Developmental biology (10th izd.). Sunderland, Mass.: Sinauer. ISBN 978-0-87893-978-7.
- ^ Kandel, Eric R., ured. (2006). Principles of neural science (5th izd.). Appleton and Lange: McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-139011-8.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- NIF Search - Cerebrum via the Neuroscience Information Framework