Džinovska ćelija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Divovske ćelije s više jedara zbog infekcije (boja H&E).

Džinovska ćelija (multijedarna gigantska ćelija, multijedrirana gigantska ćelija) ili divovska ćelija je masa nastala spajanjem nekoliko različitih ćelija (obično histiocita), često formirajući granulom.[1] Iako se tipski fokusira na patološke aspekte višejedarnih divovskih ćelija (MGC), one također imaju mnoge važne fiziološke uloge. Osteoklasti su posebno neprocjenjivi za zdrave fiziološke funkcije i ključni su faktori u skeletnom sistemu. Osteoklasti se često klasifikuju i raspravljaju odvojeno od drugih MGC-a, koji su bliže povezani sa ljudskim patološkim stanjima.

Neosteoklastni MGC mogu nastati kao odgovor na infekcije, kao što su tuberkuloza, herpes, ili HIV ili strano tijelo. Ovi MGC su ćelije monocita ili makrofagne loze spojene zajedno. Slično kao i njihovi monocitni prekursori, u stanju su da fagocitiraju strane materijale. Međutim, njihove velike dimenzije i ekstenzivna naboranost membrane čine ih bolje opremljenim za čišćenje većih čestica. Oni koriste aktivirane CR3 da unesu mete opsonizirane komplementom. MGC koji nisu osteoklasti su također odgovorni za čišćenje ćelijskih ostataka koji su neophodni za remodeliranje tkiva nakon ozljeda.[2]

Tipovi uključuju džinovska ćelija stranog tela, Langhansove džinovske ćelije, Toutonove džinovske ćelije, arteritisne džinovske ćelije i Reed-Sternbergove ćelije.

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Simptomi mogu uključivati:

  • Blago povišenu temperaturu
  • Gubitak težine
  • Umor
  • Gubitak apetita
  • Gubitak vida i
  • Jake glavobolje.[3] Nakon tretmana, ovi simptomi obićno se ublažavaju.[4] Ako se ne liječi, posljedica može biti trajno sljepilo.[5]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Ćelije ksantogranulomskig pijelonefritisa

Zlatni standard za dijagnozu je biopsija sljepoočne artrije.[6] Koža na licu pacijenta se anestezira, a na licu se pravi rez oko područja sljepoočnica kako bi se dobio uzorak sljepoočnene arterije. Rez će se zatim zašiti. Uzorak se ispituje histološki pod mikroskopom, a zatim izdaje izvještaj o patološkim promjenama (u čekanju na dodatne testove koje može zatražiti patolog).

Režim liječenja se prvenstveno sastoji od sistemskih kortikosteroida (npr. prednizolon), počevši od visokih doza.

Džinovska ćelija stranog tela[uredi | uredi izvor]

Džinovske ćelije stranog tijela u plućima (boja H&E).
Reakcija džinovskih ćelija stranog tijela na šavu (boja H&E).

Kao što naziv implicira, džinovska ćelija stranog tela nastaje kada je subjekt izložen stranoj supstanci. Egzogene supstance uključuju talk ili šavove. Kao i kod drugih tipova divovskih ćelija, epiteloidni makrofagi koji se spajaju izazivaju stvaranje i rast ovih divovskih ćelija.[7] U ovom obliku džinovske ćelije, imaju jedra raspoređena na način koji se preklapa. Ova gigantska ćelija se često nalazi u tkivu zbog tragova medicinskih uređaja, proteza i biomaterijala.

Langhansova džinovska ćelija[uredi | uredi izvor]

Ovaj poseban oblik džinovske ćelije dobio je ime po njemačkom patologu, Theodoru Langhansu. Kao i mnogi drugi tipovi gigantskih ćelijskih formacija, epiteloidni makrofagi se spajaju, a zauzvrat se formiraju više jedara. Ova formacija se često naziva višejedarnim džinovskim ćelijama u kojima jedra formiraju krug ili polukrug u obliku potkovice udaljen od centra ćelije. Langhansova džinovska ćelija je povezana sa tuberkulozom i javlja se u mnogim tipovima granulomatskih bolesti.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Giant Cells na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
  2. ^ Milde, Ronny; Ritter, Julia; Tennent, Glenys A.; Loesch, Andrzej; Martinez, Fernando O.; Gordon, Siamon; Pepys, Mark B.; Verschoor, Admar; Helming, Laura (25. 11. 2015). "Multinucleated Giant Cells Are Specialized for Complement-Mediated Phagocytosis and Large Target Destruction". Cell Reports. 13 (9): 1937–1948. doi:10.1016/j.celrep.2015.10.065. ISSN 2211-1247. PMC 4675895. PMID 26628365.
  3. ^ Baig, Iyza F; Pascoe, Alexis R; Kini, Ashwini; Lee, Andrew G (17. 1. 2019). "Giant cell arteritis: early diagnosis is key". Eye and Brain. 11: 1–12. doi:10.2147/EB.S170388. ISSN 1179-2744. PMC 6340646. PMID 30697092.
  4. ^ Ness, Thomas; Bley, Thorsten A; Schmidt, Wolfgang A; Lamprecht, Peter (maj 2013). "The Diagnosis and Treatment of Giant Cell Arteritis". Deutsches Ärzteblatt International. 110 (21): 376–386. doi:10.3238/arztebl.2013.0376. ISSN 1866-0452. PMC 3679627. PMID 23795218.
  5. ^ Singh, Abha G.; Kermani, Tanaz A.; Crowson, Cynthia S.; Weyand, Cornelia M.; Matteson, Eric L.; Warrington, Kenneth J. (februar 2015). "Visual Manifestations in Giant Cell Arteritis: Trend over Five Decades in a Population-based Cohort". The Journal of Rheumatology. 42 (2): 309–315. doi:10.3899/jrheum.140188. ISSN 0315-162X. PMC 4367485. PMID 25512481.
  6. ^ Giant Cell Arteritis (Temporal Arteritis) na eMedicine
  7. ^ Saunders, William H.; Wakely Jr., Paul. "ATLAS OF HEAD AND NECK PATHOLOGY – Giant Cells" (PDF). Ohio State University Wexner Medical Center. Arhivirano s originala (PDF), 16. 4. 2014. Pristupljeno 15 Apr 2014.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Upala