Dih-Tau
 |
Na ovoj stranici konstatovane su greške u izvornom kodu koje možda dovode do nepoželjnih rezultata. Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako ispraviti ove greške, onda se obratite na čaršiji za pomoć. |
| Dih-Tau (Дых тау) | |
| planina | |
 | |
| Etimologija: kar-bal. Дых тау = "Zupčasta gora" | |
| Država |  Rusija
|
|---|---|
| Pokrajina | Kabardino-Balkarija |
| Planinski sistem | Kavkasko gorje |
| Nadmorska visina | 5.205 m |
| Relativna visina | 2.002 m |
| Koordinate | 43°3′10″N 43°7′54″E / 43.05278°N 43.13167°E |
| Uspon | John Cockin, Albert Mummery |
| - datum | 1888. |
  | |
Dih-Tau ili Dihtau (rus. Дыхтау, kar-bal. Дых тау = "Zupčasta gora") jeste planina u ruskoj pokrajini Kabardino-Balkariji. Vrh joj je udaljen oko 5 km sjeverno od granice sa Gruzijom. Ovo je druga najviša planina u Kavkaskom gorju nakon Elbrusa.
Pristup[uredi | uredi izvor]
Najbolji pristup ovoj planini jeste sa sjevera. Do sela Bezingija može se doći iz Nalčika ne tako čestim linijama javnog saobraćaja. Ovdje se moraju koristiti vozila s pogonom na sva 4 točka. Kamp Bezingi nalazi se na 2180 m. Odatle je potrebno još 2 dana da se dođe do baze za uspon.[1]
Rute za uspon[uredi | uredi izvor]
Ovo je jedan od velikih kavkaskih vrhova s pogledom na Bezingijski zid preko istoimenog lednika. Na vrh su se prvi popeli Mummery i Zarfluh 1888. i to je tada bio veliki podvig. Ruta uz jugozapadni greben, kojom su oni tada išli, više se ne koristi, već se ide preko sjevernog grebena, čiji je stepen težine 4b (ruska oznaka).
Polazeći iz Misses Kosha, do grebena se dolazi tako što se prvo pređe zapadni greben Misses-Taua, a zatim se nastavlja do ruskog bivaka smještenog u blizini lednika koji se spušta sa sjevernog grebena Dih-Taua, 4 sata od Misses Kosha. Kad se dođe do usjeka između Misses-Taua i Dih-Taua, do vrha se dalje ide preko sjevernog grebena, na kojem se usput nalazi još nekoliko dobrih bivaka.
Mape[uredi | uredi izvor]
Na internetu se mogu naći razne sovjetske vojne mape (na ćirilici). Dvije mape pokrivaju ovo područje.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Robin Collomb and Andrew Wielochowski (1993), Caucasus from Elbrus to Kazbek. 1:200,000 with general information. Map Guides. Cartography by EWP (1st ed.). ISBN 906227-54-2, http://www.ewpnet.com/CAUCCMAP.HTM.
- ^ EWP/WCP (1994), Map and Guide to the Caucasus: Bezingi, Bashil, Adaikhokh. 1:100,000 with mountaineering information. Cartography by EWP (1st ed.). ISBN 0-906227-53-4, http://www.ewpnet.com/bzngimap.htm.
