FIM-92 Stinger

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
FIM-92 Stinger
Upotreba
U službi1981 - do danas
Korisnici Sjedinjene Američke Države
RatoviFoklandski rat, Sovjetsko-afganistanski rat,Angolski građanski rat, Rat u SFRJ
Proizvodnja
ProizvođačRaytheon Missile Systems
Cijena po komadu38.000$
VarijanteFIM-92A, FIM-92B, FIM-92C, FIM-92D, FIM-92G
Opis oružja
Težina15.19 kg
Dužina1.52 m
Posada1
Maks. domet4.8 km
Spremnik municije1 raketa

FIM-92 Stinger je američki prijenosni raketni PVO sistem sa infracrvenim navođenjem. Pored SAD-a Stinger službeno koristi 29 zemalja i neodređen broj vojnih organizacija diljem svijeta. Do danas ih je proizvedeno oko 70000 komada, a neki od osnovnih stingera su korišteni u napadima na civilne avione.

Opis[uredi | uredi izvor]

Stigner raketa može napasti ciljeve na udaljenosti od 4800 metara na nadmorskoj visini između 180 i 3800 metara. Postoji i nekoliko verzija koje se montiraju na borbena vozila (M-1097 Avenger, M6 Linebacker), također postoji verzija i za helikoptere koja se zove ATAS (Air-to-air Stinger). Postoji i verzija dodatne opreme na brodovima, gdje služe kao dodatni dio protivzračne odbrane na ratnim brodovima SAD-a. Raketa se lansira s malim motorom na sigurnu udaljenost od strijelca, a zatim se uključuje pogon na čvrsto gorivo, kao kod raketnog motora, koji raketa ubrzava do brzine od 2.2 macha. Bojna glava je teška oko 3 kg. Stinger raketa pronalazi cilj na temelju UV i IR spektra koji čine nišanski sistem. Ovaj sistem nišanjenja je više otporan na standardne protivmjere u avionima.

Proizvodnja verzije FIM-92A je započela u 1978. godine, a 1983. godine je osmišljena verzija B, a 1987. godine sistem je unaprijeđen u C verziju. Tu je već unaprijed planirana buduća nadogradnja, što je kasnije za rezultat dalo verzije D i G. Verzija Stinger FIM-92E Block I je razvijena u 1995. godini. Uz poboljšani softver Stinger je mogao sad da nišani manje mete i avione s malim “potpisom”. U 2001. godini je napravljena F verzija koja ima poboljšani domet od 7600 metara.[1]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Foklandski rat[uredi | uredi izvor]

Britanske jedinice SAS su upotrebljavale rakete stinger protiv argentinskih aviona tokom Folklandskog rata. 21. maja 1982. SAS-ovci su oborili argentinski FMA IA 58 Pucará. Oboren je i helikopter Aerospatiale SA 330, ali drugim projektilom.

Sovjetsko-afganistanski rat[uredi | uredi izvor]

Tokom Sovjetsko-afganistanskog rata afganistanski borci su koristili Stinger rakete. Već 1985. godine se počeo pritisak iz javnosti na CIA-u zbog prodaje Stingera Afganistancima. Kasnije se smatralo da CIA nedovoljno pomaže afganistanske borce protiv SSSR-a. Njih su naoružavali oružjem koje je porijeklom iz Istočnog bloka kupljeno od Izraela koji ga je zarobio prilikom ratova s Egiptom i Sirijom. Nakon rata SAD je otkupljivao Stingere od Afganistanaca kako u budućnosti oni ne bi bili upotrijebljeni u terorističke svrhe, osigurano je 55 miliona dolara, ali 600 Stingera je do 1996. nestalo. Smatra se da su Stingeri ilegalnim tokovima dospjeli u Hrvatsku, Iran, Šri Lanku, Sjevernu Koreju i Katar.[2]

Angolski građanski rat[uredi | uredi izvor]

Reganova administracija je dala 310 Stinger sistema pokretu UNITA u Angoli.[3]

Čad[uredi | uredi izvor]

Tokom libijske invazije Čada amerikanci su isporučili Stingere Čadu koji su oborili libijske Su-22 i MiG-23.[4]

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Američki vojnici s Stingerom u Zaljevskom ratu.
Sistem Avenger.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 3. 7. 2013. Pristupljeno 15. 1. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ Weiner, Tim (24. 7. 1993). "U.S. Increases Fund To Outbid Terrorists For Afghan Missiles". The New York Times. Pristupljeno 12. 1. 2008.
  3. ^ "Stingers, Stingers, Who's Got the Stingers?, Slate.
  4. ^ http://www.acig.org/artman/publish/article_360.shtml