Irtiš

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Irtiš
rijeka
Irtish v Omsk.JPG
Porječje Irtiša.

Irtiš (ruski: Ирты́ш, kazaški: Ертіс, kineski: É'ěrqísī hé / 额尔齐斯河) jeste rijeka u Sibiru i glavna pritoka rijeke Ob. Njeno ime znači Bijela rijeka. Ona je zapravo duža nego Ob do svog ušća. Glavna pritoka Irtiša je rijeka Tobol. Ob-Irtiš oblikuje veliki sliv u Aziji, koji obuhvata veći dio zapadnog Sibira i planina Altaj.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Irtiš je druga najduža rijeka-pritoka u svijetu nakon Missourija. Njena dužina iznosi 4.248 km. Protiče kroz područje Kine (525 km), Kazahstana (1.835 km) i Rusije (2.010 km). Površina sliva joj je 1.643.470 km2. izvor Irtiša nalazi se na granici Mongolije i Kine, na istočnim padinama hrbata Mongolskog Altaja. Iz Kine pod imenom Crni Irtiš se spušta u Kazahstan u Zajsansku kotlinu, gdje se ulijeva u protočno Zajsansko jezero. Na ušću Crnog Irtiša nalazi se velika delta. U Zajsan utiče mnoštvo rijeka s Rudnog Altaja, hrbata Tarbagataj i Saur. Višestruko pojačan tim vodama Irtiš istječe iz Zajsanskog jezera na sjeverozapadu kroz Buhtarminsku hidroelektranu i nizvodno od nje smještenu Ust-Kamenogorsku hidroelektranu. Dalje nizvodno se nalazi Šulbinska hidroelektrana i grad Semej (Semipalatinsk). Malo iznad Pavlodara irtišku vodu prikuplja Irtiško-karagandski kanal, tekući prema zapadu. U području Hanti-Mansijska Irtiš se ulijeva u Ob.

Pritoke[uredi | uredi izvor]

Lijeve pritoke[uredi | uredi izvor]

Desne pritoke[uredi | uredi izvor]

Gradovi[uredi | uredi izvor]

Gradovi - Ketokay (Fuyong) Burčun, Serebrjansk, Oskemen (Ust-Kamenogorsk), Semej (Semipalatinsk) i Kurčatov (Kazahstan), Aksu (Kazahstan), Pavlodar, Omsk, Tara, Tobolsk, Hanti-Mansijsk.

Pogled s metromosta na rijeku Irtiš u Omsku.

Hidrologija[uredi | uredi izvor]

Viseći most preko rijeke Irtiš u Semeju (Semipalatinsk).

Izvor vode Irtiša je mješovit: u gornjem toku je od snijega, leda i manje kiše, a na donjem toku od snijega, kiše i podzemnih voda. Priroda vodnog režima također se znatno izmijenjuje. U gornjem toku visoke vode počinju u apriču, s maksimumom od aprilu do juna, opadanje traje do oktobra; oticanje rijeke je regulirano. U donjem toku visoke vode dosežu od kraja maja do septembra, s maksimumom u junu. Oko 50% godišnjeg oticanja prolazi u proljeće, u gornjem dijelu toka postotak oticanja u ljeto i jesen po 20%, 10% zimi, kod Tobolska, 27%, 19% i 7% respektivno. Prosječni istjek kod Ust-Kamenogorska je 628 m3/s, Semeja (Semipalatinska) oko 960 m3/s, Omska 917 m3/s[1][2], Tobolska 2.150 m3/s[3][4], na ušću oko 3000 mm3/s[5], godišnji istjek od oko 95 km3. Razmjer kolebanja nivoa iznad Zajsanskog jezera je 4,4 m, kod Omska 7 m, Ust-Išima 12,7 m, dalje do ušća se smanjuje. Zamrzavanju na Irtišu prethodi period lomljenja leda od oko 20 dana u gornjem i 6–10 dana u donjem dijelu toka. Zamrzava se u gornjem toku krajem novembra, u donjem od početka novembra, otapa se u aprilu.

Prosječni istek mjesečno u Hanti-Mansijsku[uredi | uredi izvor]

Prosječni istek Irtiša mjesečno (u m3/sec.) mjereno na hidrometrijskoj stanici Hanti-Mansijsk
Podaci izračunati preko 22 godine

Komercijalna upotreba[uredi | uredi izvor]

Riječna luka na Irtišu u Hanti-Mansijsku.

Vode Irtiša koristi se za opskrbu Irtiško-karagandskog kanala (unos vode iz Irtiša u kanal u prosjeku od 75 m3/s), za potrebe vodoopskrbe i navodnjavanja.

Redovna plovidba na 3.784 km od ispusta Ust-Kamenogorske hidroelektrane do ušća. Plovidba se odvija od aprila do novembra.

Putnički, teretni brodovi i tankeri plove najviše rijekom između aprila i oktobra, kada nije smrznuta. Omsk je dom sjedište preduzeća u državnom vlasništvu – Irtysh Shipping Company, te najveća riječna luka u zapadnom Sibiru.

Ispod Zajsanskog jezera na Irtišu je izgrađena Irtiška kaskada hidroelektrana uključujući Buhtarminsku, Ust-Kamenogorsku i Šulbinsku hidroelektranu, blizu kazahstansko-kineske granice. Brodska prevodnica koja omogućuje riječni promet da zaobiđe branu kod Ust-Kemenogorska najdublja je na svijetu, s padom od 42 metra[6].

Energetika - Umjetna jezera na Irtišu[uredi | uredi izvor]

Atrakcije[uredi | uredi izvor]

Uz Irtiš i u njegovoj okolini nalazi se veliki broj spomenika prirode, historijskih i arhitektonskih spomenika, uređene su zanimljive turističke rute.

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: