Manjinski jezici u Hrvatskoj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Translation Latin Alphabet-cs.svg Ovom članku je neophodan prijevod sa hrvatskog na bosanski jezik.
Ovaj članak je napisan na nekom drugom jeziku, umjesto na bosanskom. Ako je članak bio predviđen za čitaoce Wikipedije na tom jeziku, premjestite ga na odgovarajući projekt. Pogledajte i spisak Wikipedijinih jezičkih projekata.

Ustav Hrvatske u svom uvodu definira Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, zemlju svih njenih državljana i zemlju tradicionalnih zajednica koje ustav naziva nacionalnim manjinama. Nacionalne manjine eksplicitno nabrojane u ustavu su Srbi, Česi, Slovaci, Italijani, Mađari, Jevreji, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumuni, Turci, Vlasi i Albanci. Član 12. Ustava navodi da je službeni jezik u Hrvatskoj hrvatski jezik, dok se u pojedinim jedinicama lokalne samouprave neki drugi jezik i ćirilično ili neko drugo pismo mogu uvesti u službenu paralelnu upotrebu.

Službena upotreba manjinskih jezika je na osnovu relevantnih zakona u Republici Hrvatskoj i međunarodnih konvencija i sporazuma kojima je zemlja pristupila i/ili potpisala ih. Najvažniji zakoni na nacionalnom nivou su Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i Zakon o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Najvažniji međunarodni sporazumi koji se odnose na manjinske jezike su Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima i Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina koje je usvojilo Vijeće Evrope. Određena prava pripadnici nacionalnih manjina stekli su i kroz međudržavne i međunarodne ugovore i sporazume kao što su Rapalski ugovor i Erdutski sporazum.

Preduslov od 33.3% pripadnika nacionalnih manjina u lokalnoj populaciji za obavezno uvođenje ravnopravne upotrebe manjinskog jezika smatra se srazmjerno visokim, budući da Savjetodavni komitet Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina Vijeća Evrope smatra udio od 10 do 20% primjerenim.[1] Hrvatska uvijek ne pokazuje pozitivan stav po pitanjima manjinskih prava ali je pristupanje Hrvatske Evropskoj uniji imalo pozitivan utjecaj na afirmaciju službene upotrebe manjinskih jezika.[2]

Manjinski jezici[uredi | uredi izvor]

Srpski[uredi | uredi izvor]

Dvojezična ploča u naselju Trpinja

Obrazovanje na srpskom jeziku omogućeno je na prostoru nekadašnje Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema na osnovu Erdutskog sporazuma. Uz škole u ovom području, u Zagrebu je od 2005. sa radom započela i Srpska pravoslavna opšta gimnazija Kantakuzina Katarina Branković.

Od decembra 1999. Srpsko narodno vijeće objavljuje nedeljnik Novosti. Uz njega, na srpskom se jeziku objavljuju i Identitet, Izvor, Bijela pčela, Prosvjeta i Forum. U istočnoj Hrvatskoj postoje i tri lokalne radio stanice koje emituju program na srpskom jeziku.

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

U prvim godinama nakon uvođenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina pojedine jedinice lokalne samouprave pružale su otpor provođenju svojih zakonskih obveza. U ombudsmanovom izvještaju iz 2005. godine navode se općine Vojnić, Krnjak, Gvozd, Donji Kukuruzari, Dvor i Korenica navedene su kao one u kojima se odredbe zakona ne provode iako su ga te jedinice lokalne samouprave obvezne provoditi.[3] Izvještaj ističe i slučaj Vukovara u kojemu je manjini onemogućeno konzumiranje zakonskih prava iako je njezin udio manje nego 1% niži od zakonom propisanog udjela.[3] Nakon popisa stanovništva u Hrvatskoj 2011. Srbi u Vukovaru su ispunili zakonski preduvjet za uvođenje ćirilice što je međutim ovoga puta dovelo do protesta protiv ćirilice u Hrvatskoj. Uaprilu 2015. Komitet Ujedinjenih nacija za ljudska prava pozvao je Hrvatsku da osigura manjinama pravo na upotrebu njihova jezika i pisama.[4] Izvještaj Komiteta ističe da se poziv primarno odnosi na upotrebu ćirilice u Vukovaru i općinama na koje se zakoni odnose.[4]

Italijanski[uredi | uredi izvor]

Italijanska škola u Rijeci

Italijanska manjina je ostvarila znatno šire pravo na upotrebu vlastitog jezika od svih drugih manjinskih zajednica u Hrvatskoj.[3] La Voce del Popolo su dnevne novine na italijanskom jeziku koje se objavljuju u Rijeci.

Mađarski[uredi | uredi izvor]

Predstavnici mađarske nacionalne manjine su 2004. pozvali na uvođenje mađarskog jezika u službenu upotrebu u gradu Belom Manastiru pozivajući se na prava stečena prije 1991.[3] 2004. ta je manjina činila 8,5% stanovništva u gradu.[3]

Češki[uredi | uredi izvor]

6,287 osoba u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji izjasnilo se kao Česi.[5] 70% njih istaklo je češki kao maternji jezik.[5] 2013. ambasador Češke Republike u Hrvatskoj Martin Košatka istakao je kako će namjera da se ograniči upotreba ćirilice, ako bude provedena, negativno utjecati i na češku i druge manjine u Hrvatskoj.[6]

Slovački[uredi | uredi izvor]

U suradnji sa Slovačkim kulturnim centrom u Našicama, Unija Slovaka u Hrvatskoj izdaje časopis Prameň na slovačkom jeziku.[7]

Rusinski[uredi | uredi izvor]

Njemački[uredi | uredi izvor]

Jidiš i hebrejski[uredi | uredi izvor]

Spomen ploča na mjestu nekadašnje sinagoge u Zagrebu postavljena 1986.

Ukrajinski[uredi | uredi izvor]

Romski[uredi | uredi izvor]

Ostali jezici[uredi | uredi izvor]

Općine sa manjinskim jezicima u službenoj upotrebi[8][uredi | uredi izvor]

Općine sa službenim manjinskim jezicima
Općina Naziv na manjinskom jeziku Jezik Naselja Osnova uvođenja Populacija (2011) Udio u ukupnoj populaciji Županija
Končanica Končenice Češki sva naselja Ustavni zakon 2,360 47,03% Bjelovarsko-bilogorska
Daruvar Daruvar Češki Ljudevit Selo, Daruvar, Donji Daruvar, Gornji Daruvar i Doljani lokalni statut 11,633 21.36% Bjelovarsko-bilogorska
Kneževi Vinogradi Herczegszöllös Mađarski sva naselja Ustavni zakon 4,614 38,66% Osječko-baranjska
Bilje Bellye Mađarski sva naselja lokalni statut 5,642 29.62% Osječko-baranjska
Ernestinovo Ernestinovo Mađarski Laslovo lokalni statut 2.225 (2001) 22% (2001) Osječko-baranjska
Petlovac Baranyaszentistván Mađarski Novi Bezdan lokalni statut 2,405 13.72% Osječko-baranjska
Tompojevci Tompojevci Mađarski Čakovci lokalni statut 1,561 9.01% Vukovarsko-srijemska
Tordinci Tardhoz Mađarski Korog lokalni statut 2,251 (2001) 18% (2001) Vukovarsko-srijemska
Punitovci Punitovci Slovački sva naselja Ustavni zakon 1.850 (2001) 36,94% Osječko-baranjska
Našice Slovački Jelisavac lokalni statut 16,224 5.57% (2001) Osječko-baranjska
Vrbovsko Врбовско Srpski sva naselja Ustavni zakon 5,076 35,22% Primorsko-goranska
Vukovar Вуковар Srpski sva naselja Ustavni zakon 27,683 34,87% Vukovarsko-srijemska
Biskupija Бискупија Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,699 (2001) 85,46% Šibensko-kninska
Borovo Борово Srpski sva naselja Ustavni zakon 5,056 89,73% Vukovarsko-srijemska
Civljane Цивљане Srpski sva naselja Ustavni zakon 239 78,66% Šibensko-kninska
Donji Kukuruzari Доњи Кукурузари Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,634 34,82% Sisačko-moslavačka
Dvor Двор Srpski sva naselja Ustavni zakon 6,233 71,90% Sisačko-moslavačka
Erdut Ердут Srpski sva naselja Ustavni zakon 7,308 54,56% Osječko-baranjska
Ervenik Ервеник Srpski sva naselja Ustavni zakon 1 105 97,19% Šibensko-kninska
Gračac Грачац Srpski sva naselja Ustavni zakon 4,690 45,16% Zadarska
Gvozd Гвозд ili Вргинмост Srpski sva naselja Ustavni zakon 2,970 66,53% Sisačko-moslavačka
Jagodnjak Јагодњак Srpski sva naselja Ustavni zakon 2,040 65,89% Osječko-baranjska
Kistanje Кистање Srpski sva naselja Ustavni zakon 3,481 62,22% Šibensko-kninska
Krnjak Крњак Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,985 68,61% Karlovačka
Markušica Маркушица Srpski sva naselja Ustavni zakon 2.576 90,10% Vukovarsko-srijemska
Negoslavci Негославци Srpski sva naselja Ustavni zakon 1.463 96,86% Vukovarsko-srijemska
Plaški Плашки Srpski sva naselja Ustavni zakon 2,292 (2001) 45,55% Karlovačka
Šodolovci Шодоловци Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,653 82,58% Osječko-baranjska
Trpinja Трпиња Srpski sva naselja osim Ćelije[9] Ustavni zakon 5,572 89,75% Vukovarsko-srijemska
Udbina Удбина Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,874 51,12% Ličko-senjska
Vojnić Војнић Srpski sva naselja Ustavni zakon 4,764 44,71% Karlovačka
Vrhovine Врховине Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,381 80,23% Ličko-senjska
Donji Lapac Доњи Лапац Srpski sva naselja Ustavni zakon 2,113 80,64% Ličko-senjska
Kneževi Vinogradi Кнежеви Виногради Srpski sva naselja lokalni statut 4,614 18.43% Osječko-baranjska
Nijemci Нијемци Srpski Banovci i Vinkovački Banovci lokalni statut 4,705 10,95% Vukovarsko-srijemska
Grožnjan Grisignana Italijanski sva naselja Ustavni zakon 785 (2001) 39,40% Istarska
Brtonigla Verteneglio Italijanski sva naselja Ustavni zakon (2001) 1,873 (2001) 37.37% (2001) Istarska
Buje Buie Italijanski sva naselja lokalni statut 5,127 Istarska
Cres Cherso Italijanski sva naselja lokalni statut 2,959 (2001) Primorsko-goranska
Novigrad Cittanova Italijanski sva naselja lokalni statut 4,345 10.20% Istarska
Poreč Parenzo Italijanski sva naselja lokalni statut 16,696 3.2% Istarska
Pula Pola Italijanski sva naselja lokalni statut 57,460 4.43% Istarska
Rijeka Fiume Italijanski sva naselja lokalni statut 128,624 1.90%% Primorsko-goranska
Rovinj Rovigno Italijanski sva naselja lokalni statut 14,294 11,5% (2001) Istarska
Umag Umago Italijanski sva naselja lokalni statut 13,467 (2001) 18.3% (2001) Istarska
Vodnjan Dignano Italijanski sva naselja lokalni statut 6,119 16.62% Istarska
Bale Valle d'Istria Italijanski sva naselja lokalni statut 1,127 36,61% (1991) Istarska
Fažana Fasana Italijanski sva naselja lokalni statut 3.635 4,82% (1991) Istarska
Funtana Fontane Italijanski sva naselja lokalni statut 831 (2001) 3,12% (1991) Istarska
Kaštelir-Labinci Castellier-Santa Domenica Italijanski sva naselja lokalni statut 1,334 (2001) Istarska
Ližnjan Lisignano Italijanski Šišan lokalni statut 3.965 Istarska
Motovun Montona Italijanski sva naselja lokalni statut 983 (2001) 9,87% (2001) Istarska
Oprtalj Portole Italijanski sva naselja lokalni statut 850 Istarska
Tar-Vabriga Torre-Abrega Italijanski sva naselja lokalni statut 1,506 (2001) Istarska
Višnjan Visignano Italijanski Višnjan, Markovac, Deklevi, Benčani, Štuti, Bucalovići, Legovići, Strpačići, Barat i Farini lokalni statut 2,187 (2001) 9.1% (2001) Istarska
Vrsar Orsera Italijanski sva naselja lokalni statut 2,703 (2001) 5,66% (1991) Istarska
Bogdanovci Богдановци Rusinski Petrovci lokalni statut 1,960 22.65% Vukovarsko-srijemska
Tompojevci Томпојевци Rusinski Mikluševci lokalni statut 1,561 17.38% Vukovarsko-srijemska

Historija[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Evropska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima stupila je na snagu u Hrvatskoj 1997. godine.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Minorities in Croatia Report, stranica 24" (PDF). Minority Rights Group International. Pristupljeno 12. jul 2015..  Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)[mrtav link]
  2. ^ "Language Policy in Istria, Croatia–Legislation Regarding Minority Language Use, stranica 61" (PDF). Acta Universitatis Sapientiae, European and Regional Studies, 3 (2013) 47-64. Pristupljeno 12. jul 2015..  Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)
  3. ^ a b c d e "The Position of National Minorities in the Republic of Croatia–Legislation and Practice, stranica 18" (PDF). ombudsman.hr. Arhivirano s originala, 24 Septembar 2015. Pristupljeno 12. jul 2015..  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  4. ^ a b "UN calls on Croatia to ensure use of Serbian Cyrillic". B92.net. Pristupljeno 12. jul 2015..  Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)
  5. ^ a b "DAN MATERINJEG JEZIKA". Bjelovar-Bilogora County. 22 February 2015. Pristupljeno 12. jul 2015..  Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)
  6. ^ "Košatka: Reći 'ne može' ćirilici znači biti i protiv Čeha". Večernji list. Pristupljeno 12. jul 2015..  Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)
  7. ^ "Prameň-KULTÚRNO-SPOLOČENSKÝ ČASOPIS SLOVÁKOV V CHORVÁTSKU". Union of Slovaks. Arhivirano s originala, 21 Juni 2015. Pristupljeno 12. jul 2015..  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  8. ^ "PETO IZVJEŠĆE REPUBLIKE HRVATSKE O PRIMJENI EUROPSKE POVELJE O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA, stranica 36" (PDF). Arhivirano s originala, 18 Maj 2015. Pristupljeno 12. jul 2015..  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  9. ^ "Statut Općine Trpinja" (PDF). Pristupljeno 23 June 2015. 
  10. ^ "Europe and Croatia are living and protecting multilingualism". GONG. Pristupljeno 12. juli 2015..  Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Manjinski_jezici_u_Hrvatskoj&oldid=3053642"