Manjinski jezici u Hrvatskoj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ustav Hrvatske u svom uvodu definira Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, zemlju svih njenih državljana i zemlju tradicionalnih zajednica koje ustav naziva nacionalnim manjinama. Nacionalne manjine eksplicitno nabrojane u ustavu su Srbi, Česi, Slovaci, Italijani, Mađari, Jevreji, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumuni, Turci, Vlasi i Albanci. Član 12. Ustava navodi da je službeni jezik u Hrvatskoj hrvatski jezik, dok se u pojedinim jedinicama lokalne samouprave neki drugi jezik i ćirilično ili neko drugo pismo mogu uvesti u službenu paralelnu upotrebu.

Službena upotreba manjinskih jezika je na osnovu relevantnih zakona u Republici Hrvatskoj i međunarodnih konvencija i sporazuma kojima je zemlja pristupila i/ili potpisala ih. Najvažniji zakoni na nacionalnom nivou su Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i Zakon o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Najvažniji međunarodni sporazumi koji se odnose na manjinske jezike su Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima i Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina koje je usvojilo Vijeće Evrope. Određena prava pripadnici nacionalnih manjina stekli su i kroz međudržavne i međunarodne ugovore i sporazume kao što su Rapalski ugovor i Erdutski sporazum.

Preduslov od 33.3% pripadnika nacionalnih manjina u lokalnoj populaciji za obavezno uvođenje ravnopravne upotrebe manjinskog jezika smatra se srazmjerno visokim, budući da Savjetodavni komitet Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina Vijeća Evrope smatra udio od 10 do 20% primjerenim.[1] Hrvatska uvijek ne pokazuje pozitivan stav po pitanjima manjinskih prava ali je pristupanje Hrvatske Evropskoj uniji imalo pozitivan utjecaj na afirmaciju službene upotrebe manjinskih jezika.[2]

Manjinski jezici[uredi | uredi izvor]

Srpski[uredi | uredi izvor]

Dvojezična ploča u naselju Trpinja

Obrazovanje na srpskom jeziku omogućeno je na prostoru nekadašnje Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema na osnovu Erdutskog sporazuma. Uz škole u ovom području, u Zagrebu je od 2005. sa radom započela i Srpska pravoslavna opšta gimnazija Kantakuzina Katarina Branković.

Od decembra 1999. Srpsko narodno vijeće objavljuje nedeljnik Novosti. Uz njega, na srpskom se jeziku objavljuju i Identitet, Izvor, Bijela pčela, Prosvjeta i Forum. U istočnoj Hrvatskoj postoje i tri lokalne radio stanice koje emituju program na srpskom jeziku.

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

U prvim godinama nakon uvođenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina pojedine jedinice lokalne samouprave pružale su otpor provođenju svojih zakonskih obveza. U ombudsmanovom izvještaju iz 2005. godine navode se općine Vojnić, Krnjak, Gvozd, Donji Kukuruzari, Dvor i Korenica navedene su kao one u kojima se odredbe zakona ne provode iako su ga te jedinice lokalne samouprave obvezne provoditi.[3] Izvještaj ističe i slučaj Vukovara u kojemu je manjini onemogućeno konzumiranje zakonskih prava iako je njezin udio manje nego 1% niži od zakonom propisanog udjela.[3] Nakon popisa stanovništva u Hrvatskoj 2011. Srbi u Vukovaru su ispunili zakonski preduvjet za uvođenje ćirilice što je međutim ovoga puta dovelo do protesta protiv ćirilice u Hrvatskoj. Uaprilu 2015. Komitet Ujedinjenih nacija za ljudska prava pozvao je Hrvatsku da osigura manjinama pravo na upotrebu njihova jezika i pisama.[4] Izvještaj Komiteta ističe da se poziv primarno odnosi na upotrebu ćirilice u Vukovaru i općinama na koje se zakoni odnose.[4]

Italijanski[uredi | uredi izvor]

Italijanska škola u Rijeci

Italijanska manjina je ostvarila znatno šire pravo na upotrebu vlastitog jezika od svih drugih manjinskih zajednica u Hrvatskoj.[3] La Voce del Popolo su dnevne novine na italijanskom jeziku koje se objavljuju u Rijeci.

Mađarski[uredi | uredi izvor]

Predstavnici mađarske nacionalne manjine su 2004. pozvali na uvođenje mađarskog jezika u službenu upotrebu u gradu Belom Manastiru pozivajući se na prava stečena prije 1991.[3] 2004. ta je manjina činila 8,5% stanovništva u gradu.[3]

Češki[uredi | uredi izvor]

6,287 osoba u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji izjasnilo se kao Česi.[5] 70% njih istaklo je češki kao maternji jezik.[5] 2013. ambasador Češke Republike u Hrvatskoj Martin Košatka istakao je kako će namjera da se ograniči upotreba ćirilice, ako bude provedena, negativno utjecati i na češku i druge manjine u Hrvatskoj.[6]

Slovački[uredi | uredi izvor]

U suradnji sa Slovačkim kulturnim centrom u Našicama, Unija Slovaka u Hrvatskoj izdaje časopis Prameň na slovačkom jeziku.[7]

Rusinski[uredi | uredi izvor]

Njemački[uredi | uredi izvor]

Jidiš i hebrejski[uredi | uredi izvor]

Spomen ploča na mjestu nekadašnje sinagoge u Zagrebu postavljena 1986.

Ukrajinski[uredi | uredi izvor]

Romski[uredi | uredi izvor]

Ostali jezici[uredi | uredi izvor]

Općine sa manjinskim jezicima u službenoj upotrebi[8][uredi | uredi izvor]

Općine sa službenim manjinskim jezicima
Općina Naziv na manjinskom jeziku Jezik Naselja Osnova uvođenja Populacija (2011) Udio u ukupnoj populaciji Županija
Končanica Končenice Češki sva naselja Ustavni zakon 2,360 47,03% Bjelovarsko-bilogorska
Daruvar Daruvar Češki Ljudevit Selo, Daruvar, Donji Daruvar, Gornji Daruvar i Doljani lokalni statut 11,633 21.36% Bjelovarsko-bilogorska
Kneževi Vinogradi Herczegszöllös Mađarski sva naselja Ustavni zakon 4,614 38,66% Osječko-baranjska
Bilje Bellye Mađarski sva naselja lokalni statut 5,642 29.62% Osječko-baranjska
Ernestinovo Ernestinovo Mađarski Laslovo lokalni statut 2.225 (2001) 22% (2001) Osječko-baranjska
Petlovac Baranyaszentistván Mađarski Novi Bezdan lokalni statut 2,405 13.72% Osječko-baranjska
Tompojevci Tompojevci Mađarski Čakovci lokalni statut 1,561 9.01% Vukovarsko-srijemska
Tordinci Tardhoz Mađarski Korog lokalni statut 2,251 (2001) 18% (2001) Vukovarsko-srijemska
Punitovci Punitovci Slovački sva naselja Ustavni zakon 1.850 (2001) 36,94% Osječko-baranjska
Našice Slovački Jelisavac lokalni statut 16,224 5.57% (2001) Osječko-baranjska
Vrbovsko Врбовско Srpski sva naselja Ustavni zakon 5,076 35,22% Primorsko-goranska
Vukovar Вуковар Srpski sva naselja Ustavni zakon 27,683 34,87% Vukovarsko-srijemska
Biskupija Бискупија Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,699 (2001) 85,46% Šibensko-kninska
Borovo Борово Srpski sva naselja Ustavni zakon 5,056 89,73% Vukovarsko-srijemska
Civljane Цивљане Srpski sva naselja Ustavni zakon 239 78,66% Šibensko-kninska
Donji Kukuruzari Доњи Кукурузари Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,634 34,82% Sisačko-moslavačka
Dvor Двор Srpski sva naselja Ustavni zakon 6,233 71,90% Sisačko-moslavačka
Erdut Ердут Srpski sva naselja Ustavni zakon 7,308 54,56% Osječko-baranjska
Ervenik Ервеник Srpski sva naselja Ustavni zakon 1 105 97,19% Šibensko-kninska
Gračac Грачац Srpski sva naselja Ustavni zakon 4,690 45,16% Zadarska
Gvozd Гвозд ili Вргинмост Srpski sva naselja Ustavni zakon 2,970 66,53% Sisačko-moslavačka
Jagodnjak Јагодњак Srpski sva naselja Ustavni zakon 2,040 65,89% Osječko-baranjska
Kistanje Кистање Srpski sva naselja Ustavni zakon 3,481 62,22% Šibensko-kninska
Krnjak Крњак Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,985 68,61% Karlovačka
Markušica Маркушица Srpski sva naselja Ustavni zakon 2.576 90,10% Vukovarsko-srijemska
Negoslavci Негославци Srpski sva naselja Ustavni zakon 1.463 96,86% Vukovarsko-srijemska
Plaški Плашки Srpski sva naselja Ustavni zakon 2,292 (2001) 45,55% Karlovačka
Šodolovci Шодоловци Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,653 82,58% Osječko-baranjska
Trpinja Трпиња Srpski sva naselja osim Ćelije[9] Ustavni zakon 5,572 89,75% Vukovarsko-srijemska
Udbina Удбина Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,874 51,12% Ličko-senjska
Vojnić Војнић Srpski sva naselja Ustavni zakon 4,764 44,71% Karlovačka
Vrhovine Врховине Srpski sva naselja Ustavni zakon 1,381 80,23% Ličko-senjska
Donji Lapac Доњи Лапац Srpski sva naselja Ustavni zakon 2,113 80,64% Ličko-senjska
Kneževi Vinogradi Кнежеви Виногради Srpski sva naselja lokalni statut 4,614 18.43% Osječko-baranjska
Nijemci Нијемци Srpski Banovci i Vinkovački Banovci lokalni statut 4,705 10,95% Vukovarsko-srijemska
Grožnjan Grisignana Italijanski sva naselja Ustavni zakon 785 (2001) 39,40% Istarska
Brtonigla Verteneglio Italijanski sva naselja Ustavni zakon (2001) 1,873 (2001) 37.37% (2001) Istarska
Buje Buie Italijanski sva naselja lokalni statut 5,127 Istarska
Cres Cherso Italijanski sva naselja lokalni statut 2,959 (2001) Primorsko-goranska
Novigrad Cittanova Italijanski sva naselja lokalni statut 4,345 10.20% Istarska
Poreč Parenzo Italijanski sva naselja lokalni statut 16,696 3.2% Istarska
Pula Pola Italijanski sva naselja lokalni statut 57,460 4.43% Istarska
Rijeka Fiume Italijanski sva naselja lokalni statut 128,624 1.90%% Primorsko-goranska
Rovinj Rovigno Italijanski sva naselja lokalni statut 14,294 11,5% (2001) Istarska
Umag Umago Italijanski sva naselja lokalni statut 13,467 (2001) 18.3% (2001) Istarska
Vodnjan Dignano Italijanski sva naselja lokalni statut 6,119 16.62% Istarska
Bale Valle d'Istria Italijanski sva naselja lokalni statut 1,127 36,61% (1991) Istarska
Fažana Fasana Italijanski sva naselja lokalni statut 3.635 4,82% (1991) Istarska
Funtana Fontane Italijanski sva naselja lokalni statut 831 (2001) 3,12% (1991) Istarska
Kaštelir-Labinci Castellier-Santa Domenica Italijanski sva naselja lokalni statut 1,334 (2001) Istarska
Ližnjan Lisignano Italijanski Šišan lokalni statut 3.965 Istarska
Motovun Montona Italijanski sva naselja lokalni statut 983 (2001) 9,87% (2001) Istarska
Oprtalj Portole Italijanski sva naselja lokalni statut 850 Istarska
Tar-Vabriga Torre-Abrega Italijanski sva naselja lokalni statut 1,506 (2001) Istarska
Višnjan Visignano Italijanski Višnjan, Markovac, Deklevi, Benčani, Štuti, Bucalovići, Legovići, Strpačići, Barat i Farini lokalni statut 2,187 (2001) 9.1% (2001) Istarska
Vrsar Orsera Italijanski sva naselja lokalni statut 2,703 (2001) 5,66% (1991) Istarska
Bogdanovci Богдановци Rusinski Petrovci lokalni statut 1,960 22.65% Vukovarsko-srijemska
Tompojevci Томпојевци Rusinski Mikluševci lokalni statut 1,561 17.38% Vukovarsko-srijemska

Historija[uredi | uredi izvor]

Evropska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima stupila je na snagu u Hrvatskoj 1997. godine.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Minorities in Croatia Report, stranica 24". Minority Rights Group International. Arhivirano s originala (PDF), 3. 1. 2015. Pristupljeno 12. jul 2015.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  2. ^ "Language Policy in Istria, Croatia–Legislation Regarding Minority Language Use, stranica 61" (PDF). Acta Universitatis Sapientiae, European and Regional Studies, 3 (2013) 47-64. Pristupljeno 12. jul 2015.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  3. ^ a b c d e "The Position of National Minorities in the Republic of Croatia–Legislation and Practice, stranica 18" (PDF). ombudsman.hr. Arhivirano s originala (PDF), 24. 9. 2015. Pristupljeno 12. jul 2015.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  4. ^ a b "UN calls on Croatia to ensure use of Serbian Cyrillic". B92.net. Pristupljeno 12. jul 2015.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  5. ^ a b "DAN MATERINJEG JEZIKA". Bjelovar-Bilogora County. 22. 2. 2015. Pristupljeno 12. jul 2015.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  6. ^ "Košatka: Reći 'ne može' ćirilici znači biti i protiv Čeha". Večernji list. Pristupljeno 12. jul 2015.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  7. ^ "Prameň-KULTÚRNO-SPOLOČENSKÝ ČASOPIS SLOVÁKOV V CHORVÁTSKU". Union of Slovaks. Arhivirano s originala, 21. 6. 2015. Pristupljeno 12. jul 2015.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  8. ^ "PETO IZVJEŠĆE REPUBLIKE HRVATSKE O PRIMJENI EUROPSKE POVELJE O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA, stranica 36" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 18. 5. 2015. Pristupljeno 12. jul 2015.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  9. ^ "Statut Općine Trpinja" (PDF). Pristupljeno 23. 6. 2015.
  10. ^ "Europe and Croatia are living and protecting multilingualism". GONG. Arhivirano s originala, 19. 6. 2015. Pristupljeno 12. juli 2015.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Manjinski_jezici_u_Hrvatskoj&oldid=3423033"