Marija Babović

Marija Babović
Rođenje	(1930-05-06) 6. maj 1930 Karanovac, Kraljevina Jugoslavija
Zanimanje	slikarka, likovni pedagog, pjesnikinja i učiteljica

Marija Babović Bosanka jeste bosanskohercegovačka slikarka, likovni pedagog, pjesnikinja i učiteljica. Rođena je maja 1930. godine u Karanovcu kod Gračanice. Nižu gimnaziju završila je u Doboju, učiteljsku u Tuzli, a višu pedagošku u Sarajevu. Više od dvadeset godina radila je kao učiteljica, potom nastavlja karijeru kao slobodni slikar – umjetnik. Danas živi i radi u Gračanici i Tuzli.

Izložbe

Od 1963. godine kada je počela izlagati, pa sve do danas, imala je više od 30 samostalnih i stotinjak zajedničkih izložbi u gradovima Bosne i Hercegovine, bivše Jugoslavije i inostranstvu: Gračanica, Doboj, Tuzla, Zenica, Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Beograd, Svetozarevo, Rijeka, Omiš, Zagreb, Utreht, Oslo, Beč, Dragstadt, Frankfurt, Duisburg, Bruxelles, Bolonja itd.

Učestvovala je na brojnim likovnim kolonijama, kao što su: "Majsko drugovanje na Sani" (Sanski Most), "Slikarski susreti u Rijeci", "Lukavački susreti" na Svatovcu (Lukavac), Karavana prijateljstva "Zagreb – Beograd", Bijenalni susreti "Svetozarevo" itd.

Za svoje stvaralaštvo dobila je brojna priznanja, od kojih su najznačajniji: Plaketa Mrkonjić grada 1978., Otkupna nagrada "Naiva BiH", Sarajevo 1978., "Medalja grada Bolonje", Bolonja 1981., Počasna specijalna diploma "Inova", Zagreb 1982., "Mostarsko ljeto" 1983., Prva nagrada "Zlatni kist", Zagreb 1984., Prva nagrada "Borba protiv alkoholizma", Gračanica 1985., Prva nagrada "Izvorno stvaralaštvo", Teslić 1985.

Likovno stvaralaštvo

Mnogi likovni kritičari i ljubitelji likovne umjetnosti primijetili su da njene slike govore nekim posebnim, pomalo čudnim jezikom. Riječ je o jednom stvaralačkom opusu koji privlači pažnju svojim obimom, originalnošću i izražajnošću, o likovnom maniru između naive i naturalizma, između klasičnog realističkog crteža i fikcije, između modernosti i postmodernizma. Širinu svog umjetničkog stvaralaštva ona godinama projicira na svoja platna, a njene slike su realne i irealne u isto vrijeme. Likovni kritičari su zaključili da su u njenim slikarskim djelima ljudski likovi glavna preokupacija ove umjetnice, "atomizirani, pomalo deformisani", onakvi kakvi su viđeni okom (kada je Babovićka realista) i srcem (kada Babovićka "crta" poeziju). Motiv žene preovladava na platnima ove slikarke. Grudi žene kao izvorište života, ona slika sa uzbuđenjem trubadura i djeteta. Tu su i folklorni zavičajni motivi koji potvrđuju vezanost umjetnice za svoj rodni kraj. Ističe se "naivno" vjerovanje u svetost rađanja i radost življenja koje je samo po sebi podrazumijeva kao i strah, strepnja, nada i ljubav. Sve to dopunjava motivima s narodnih rukotvorina kao što su vez i tkani predmeti. Mnoge njene slike mogle bi biti dobra ilustracija za dječije knjige i udžbenike "da budu dio dječijeg duhovnog svijeta."

Stručni ljudi uzalud su se trudili tražeći u slikama Marije Babović da pronađu uzore u slikarstvu drugih. “Iz prostog razloga što je izrazila svoj slikarski izraz, svoj jezik. Po nečemu kao da podsjeća na francuskog ranog modernističkog slikara Marca Chagalla, ali to može biti samo privid. Ona ne kopira, već stvara. Njene slike su uistinu nova stvarnost”. U svom stvaralačkom postupku, ona bojom veoma izražajno slika svoj svijet smješten najčešće između poezije i sna. Likovne efekte "proizvodi" postupkom takozvane "kolorističke zasićenosti: crveno, bijelo."

"Sa njenih slika zrači vedrina boja"

U svom likovnom prikazu izložbe slikarke Marije Babović Bosanke u tuzlanskoj galeriji "Solana", likovni hroničar Izet Handžić je, između ostalog, napisao:

Marija Babović Bosanka izlaže punih 40 godina i ostala je kao posebnost među slikarima naivcima, bolje reći u svom izvornom stvaralaštvu. Na prvi pogled izgleda da se dugo probijala do svog stila, postupka, poetike i estetske razine. A to je ustvari, zato što je ostala vjerna izvornom stvaralaštvu. Znala je sačuvati naivizam dječijeg crteža i pristupa motivu, dok sa njenih slika zrači vedrina boja. Ona se probija kroz oporu fakturu i kolorističku zasićenost. Većina prizora i likova su također vedri. Njene kompozicije su jednostavne, a figure kao na dječijem crtežu.