Matija Divković

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Naslovna strana Divkovićeve knjige Nauk krstjanski (prvo izdanje iz 1611)

Matija Divković (Jelaške kod Vareša, 1563 – Olovo, 1631) bio je bosanskohercegovački i hrvatski vjerski pisac,[1] franjevački svećenik, koji ima historijsku zaslugu kao utemeljitelj bosanskohercegovačke književnosti.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Divković se rodio 1563. godine u Jelaškama kod Vareša. O njegovu životu nema mnogo podataka. Postao je franjevcem Bosanske provincije i svoje nauke završio u Italiji. U Sarajevu je služio kao kapelan (od 1609), a kasnije je radio u Kreševu i u Gradovrhu kao lektor. Također je radio u Olovu, gdje je i umro 1631.[2]

Glavna djela su mu vjersko poučni spisi na narodnom jeziku (kojeg on naziva slovinski, ilirski ili bosanski), pisani na bosančici (Besjede, Mletci /1616/, Nauk krstjanski /1616/). Pored njegovog najpoznatijeg djela Nauka krstjanskog Divković je napisao Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice Divice Marije (Venecija 1611) i Besjede svrhu evanđelja nediljni jeh .Pisao je osebujnim istočnobosanskim, šćakavsko-ijekavskim narječjem protakanim ikavizmima.

Citat iz knjige Nauk krstjanski 1611: "I ovo istomači aliti privede iz jezika diačkoga u pravi i istiniti jezik bosanski." [3]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gavran, Ignacije (1988). Putovi i putokazi (I) (jezik: hrvatski). Sarajevo: Svijetlo riječi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ enciklopedija.hr (25. 11. 2022). "Divković, Matija". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 25. 11. 2022.
  2. ^ Ignacije Gavran 1988, p. 14.
  3. ^ Mihaljević, Vine (2007). Prilog znanstvenoj raspravi o djelima bosanskog franjevca fra Mate (Matije) Divkovića. str. 135.