Midazolam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Midozolam
Midazolam.svg
Midazolam ball-and-stick model.png
Općenito
Hemijski spoj Midozolam
Druga imena IUPAC ime: 8-hloro-6-(2-fluorofenil)-1-metil-4H-imidazo[1,5-a][1,4]benzodiazepin
Molekularna formula C18H13ClN3
CAS registarski broj 59467-70-8
SMILES FC1=CC=CC=C1C2=NCC3=CN=C
(N3C4=C2C=C(Cl)C=C4)C
InChI 1S/C18H13ClFN3/c1-11-21-9-13-10-22-18
(14-4-2-3-5-16(14)20)15-8-12(19)6-7-17
(15)23(11)13/h2-9H,10H2,1H3
Osobine1
Molarna masa 325,78
Rizičnost
NFPA 704
NFPA 704.svg
0
 
 
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Midazolam je brzodjelujući benzodiazepin sa snažnim anksiolitskim, amnezijskim, uspavljujućim, antiepileptičkim, opuštajućim i sedativnim svojstvima. To je jedan od rijetkih benzodiazepina topivih u vodi i stoga je vrlo pogodan za ubrizgavanje. Javlja se , između ostalog, pod trgovačkim imenima Dormicum iz Roche, a u SAD-u na tržište ga stavljaju Versed i Hypnovel.[1][2][3]Postoje dokazi za rizik ako se koristi tokom trudnoće, ali nema dokaza o šteti s jednom dozom tokom dojenja.[4][5][6]

Midazolam se nalazi na listi modela esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije, najznačajnijih preparata za liječenja koja su potrebna za osnovni zdravstveni sistem.[7] Midazolam je raspoloživ u generičkim lijekovima i nije jako skup.[4]Veleprodajna cijena u zemljama u razvoju po bočici je oko 0,35 USD.[8] U mnogim zemljama je kontrolirana supstanca.

Midazolam su prvi put sintetizirali Fryer i Walser, 1976.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Midazolam se intenzivno koristi za intravensku sedaciju (smirivajuća injekcija), a propisuje se kao sedativ u obliku tableta. Vrijeme kontakta (intravenski) je brzo (u roku od jedne minute). Osim toga, midazolam se redovito koristi kao predanestetik, za izazivanje opće anestezije, nakon čega se anestezija produbljava drugim intravenskim anasteticima, koji služe i za održavanje opće anestezije. Mogu biti korišteni i plinovitih anestetici. Midazolam (za injekcije) je bistra tečnost. Za održavanje anestezije je u širokoj upotrebi, kontinuiranim dodavanjem, ali mana je da pacijenti nakon prestanka primjerne ostaju dugo pospani, tako da je postao manje uobičajen u 2006. godini. Ali midazolam se koriste u intenzivnoj njezi za smirenje tokom disanja. Oblik tableta midazolama se koristi se oralno, za sedaciju (smirenje), anksiolizu (smanjenje napetosti) i uglavnom poremećaje sna. Učinak se pojavljuje za 15-30 minuta. Obično se savjetuje da se uzme do jedna tableta koja stvarno djeluje tako da se 7-8 sati (nesmetano) može spavati. Midazolam može dovesti do problema sa memorijom i uglavnom je pogodan samo kao uspavljivač.[1][9][10][11] Midazolam is effective

Farmakologiija[uredi | uredi izvor]

Za razliku od drugih benzodiazepina kao što su diazepam i lorazepam, midazolam je topiv u vodi, a imidazolski prsten se otvara na pH ispod 4. Kada se midazolam injektira, imidazolski prsten dolazi uz slabo alkalnu okolinu krvotoka (pH oko 7,4) im postaje topiviji u mastima. Ovo svojstvo čini da se vrlo brzo apsorbira u živčano tkivo. To, a vrijednost pKa od 6,15 midozelama ,koji je u fiziološkim uvjetima uglavnom (> 90%) ioniziran, osigurava brzo djelovanje.

Metabolizam se odvija pomoću jetrenog citohroma P450 enzima 3A3 / 3A4. Hidroksilira se do manje aktivnog metabolita 1-hidroksi-midazolam i glukuronizira, nakon čega se uklanja u bubrezima. U bubrezima može se javiti akumulacija 1-hidroksimidazolamglukuronida. Dugo se pretpostavljalo da je glukuronid farmakološki aktivna. Danas je, ipak, poznato da njegova aktivnost iznosi oko 10% aktivnosti midazolama. Uz dovoljno akumulacije, dakle, još uvijek može doći do sedacije.[12][13][14][15][16]

Indicije[uredi | uredi izvor]

Midazolam se često koristi, obično u kombinaciji s drugim sredstvima, kao što su opijati. To su npr. fentanil i njegovi derivati. Anestezija je staloženi tretman bolesnika neposredno prije operacije. Nadalje, midazolam se koristi u drugim invazivnim medicinskim postupcima, kao što je endoskopija (gastroskopija, kolonoskopija). Pacijent ne postane nesvjesna, ali gubi sposobnost unošenja postupaka u memoriju (anterogradna amnezije). Zbog svog jakog i veoma brzog djelovanja, midazolam se rijetko koristi izvan bolnice. Iznimka je midazolam putem bukalne sluznice (usne duplje), kroz nos ili putem rektuma (rektalno) za brzo liječenje dugotrajnih napada. Ova primjenu se odvija između unutrašnjosti obraza i desni, preko nosa ili preko sluznice crijeva, pri čemu se midazolam apsorbira izravno u krvotok. U slučaju hitne pomoći i helikopterskog transporta midazolam intenzivno koriste liječnici mobilnog medicinskog tima, uključujući i bolničara.

U situacijama (medicinske) traume, pacijent može izgledati i vrlo zabrinut i uplašen zbog uključenog sanitetskog tima sa znakovitom djećom, u kombinaciji sa bukom i vreve oko njih. Neki ulaze u stanje hiperadrenaliziuranosti i midazolam ih lišava straha od prometa i liječenja u medicinskom prijevozu (hitna pomoć, preoperacija, šok).

Nakon 20-30 minuta, može se prebaciti na drugi (dugodjelujući) sedativ u pripremi za operaciju ili kao predanestezija kao uvod. Pacijent ne zna događaje od trenutka dolaska hitne pomoći i tretmana , a tek nakon operacije zna šta se prije nje dogodilo jer svi benzodiazepini djeluju na kratkotrajnu memoriju.

Primjena[uredi | uredi izvor]

Doziranje[uredi | uredi izvor]

Preporučljiva doza midazolama je vrlo promjenjiva i ovisi namjeni i stanju pacijenta (kao što su težina i dob) i drugim dodanim lijekovima. Za indukciju anestezije veoma je potreban midazolam (na primjer, reda veličine od 25 &nbsp mg intravenozno za odraslu osobu, što je u isto vrijeme maksimalna doza). Za umirenje (sedaciju), potrebna je manja doza, naprimjer 2,5-10   mg intravenski.

Oralna doza je 7,5   mg-15   mg, za odrasle osobe po tableti. Pacijenti koji uzimaju visoke doze benzodiazepina (a ponekad i ovisnici) često reagiraju mnogo manje, a ponekad gotovo i ne reagiraju kada se midazolam uzima za umirenje. Međutim, on se obično ne daje previše, jer pacijent može i dalje biti pod utjecajem prethodno korištemih lijekova, osobito onih s dugim polu-životom, kao što su diazepami.

  • Preoperativna anksioliza: 0,5 do 2,5 mg do 10 mg tableta (smirenje stanja straha pacijenta).
  • Endoskopija: 3–5 mg do 10   mg, često u kombinaciji s opijatima kratkog djelovanja, normalne doze.
  • Epilepsija: 10  mg kroz nos ili usnu šupljinu.

Nuspojave i moguće zloupotrebe[uredi | uredi izvor]

Uzimanje midazolam ima nizak potencijalnih zloupotreba, naprimjer, sa kokainom i heroinom. U usporedbi s drugim benzodiazepinima, mogućnost zloupotrebe, štoviše, je prilično visoka, zbog kratkog ali jakog učinka. Zlostavljanje je rjeđi zbog činjenice da se uglavnom koristi u bolnicama, a propisuju se male količine. Jaka amnezija uzrokovana midazolamom je posljedica koja se često koristi kao premedikacija. Brza injekcija midazolama može biti potrebna kod apnea i ponekad dugotrajnih respiratornih zastoja.

Kombinacija midazolama s tvarima kao što su alkohol, opijati (ne miješati sa opioidniima) i "pretjerana uporaba" može dovesti do jake respiratorne depresije, kome, prestanka disanja i uzrokovati smrt. U pepdoziranju, mogu se pojaviti srčane aritmije koje mogu dovesti u ventrikularne fibrilacije.

Kontraindikacije[uredi | uredi izvor]

Preosjetljivost, akutni glaukom (uskog ugla), šok, nizak krvni pritisak, ozljede glave, upotrerba droga ili alkohola, slabost mišića, smanjena reaktivnost , mučnin i povraćanje.

Predoziranje[uredi | uredi izvor]

Simptomi predoziranja midazolamom:

  • Somnolencija (pospanost, sanjivost);
  • Zbunjenost;
  • Hipotenzija (niski krvni pritisak);
  • Smanjenje motornih funkcija (lokomotornih)
    • Refleksi nagluhosti
    • Poremećena koordinacija (pijanstvo, teturanje, nesuvisli govor)
    • Poremećena ravnoteža (teška nespretnost, padanje, sudaranje)
    • Vrtoglavica
    • Pretjerano povraćanje bez slinjenja
    • Hiperhidroza (prekomjerno znojenje)
  • Koma.

Predoziranje midazolam zahtijeva hitnu medicinsku pomoć i hitnu akciju kvalificiranog osoblja. Protuotrov za predoziranje midazolamom (ili nekim drugim benzodiazepinom) je flumazenil.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Midazolam Hydrochloride". The American Society of Health-System Pharmacists. Pristupljeno 2015. 
  2. ^ Brigo, F; Nardone, R; Tezzon, F; Trinka, E (August 2015). "Nonintravenous midazolam versus intravenous or rectal diazepam for the treatment of early status epilepticus: A systematic review with meta-analysis.". Epilepsy & behavior : E&B 49: 325–36. PMID 25817929. doi:10.1016/j.yebeh.2015.02.030. 
  3. ^ Riss, J.; Cloyd, J.; Gates, J.; Collins, S. (2008). "Benzodiazepines in epilepsy: pharmacology and pharmacokinetics.". Acta Neurol Scand 118 (2): 69–86. PMID 18384456. doi:10.1111/j.1600-0404.2008.01004.x. 
  4. ^ a b Hamilton, Richart (2015). Tarascon Pocket Pharmacopoeia 2015 Deluxe Lab-Coat Edition. Jones & Bartlett Learning. str. 21. ISBN 9781284057560. 
  5. ^ "Midazolam use while Breastfeeding". Pristupljeno 29 August 2015. 
  6. ^ Agasti, TK (2011). Textbook of anaesthesia for postgraduates (First edition. iz.). str. 351. ISBN 9789380704944. 
  7. ^ "WHO Model List of Essential Medicines". World Health Organization. October 2013. Pristupljeno 2014. 
  8. ^ "Midazolam". International Drug Price Indicator Guide. Pristupljeno 29 August 2015. 
  9. ^ Isojärvi, JI; Tokola RA. (December 1998). "Benzodiazepines in the treatment of epilepsy in people with intellectual disability". J Intellect Disabil Res. 42 (1): 80–92. PMID 10030438. 
  10. ^ Appleton, R.; Macleod, S.; Martland, T.; Appleton, Richard (2008). Appleton, Richard, ur. "Drug management for acute tonic-clonic convulsions including convulsive status epilepticus in children" (PDF). Cochrane Database of Systematic Reviews (3): CD001905. PMID 18646081. doi:10.1002/14651858.CD001905.pub2. 
  11. ^ Walker, M. (2005). "Status epilepticus: an evidence based guide". BMJ 331 (7518): 673–7. PMC 1226249. PMID 16179702. doi:10.1136/bmj.331.7518.673. 
  12. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo. ISBN 9958-21-091-6. 
  13. ^ Voet D., Voet J. G. Biochemistry, 3rd Ed.[publisher= Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0. 
  14. ^ Alberts B. et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. 
  15. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005). Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 9958-9344-3-4. 
  16. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]