Način sklapanja šaka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
L fenotip sklapanja šaka
(Bill Clinton)

Način sklapanja šaka je određen superpozicijom svakog prsta jedne ruke nad odgovarajućim prstom druge, prilikom njihovog sklapanja u jedinstvenu formaciju.

Ako se, prilikom preplitanja prstiju u sklapanjene šake svi prsti desne ruke nalaze iznad prstiju lijeve, osoba se se klasificira kao fenotip R (right; desni tip sklapanja), a ako su u takvoj poziciji prsti lijeve ruke onda se označava kao L (left; lijevi tip sklapanja). Zanimljivo je da se jednom usvojeni način ne mijenja tokom života. Pokušaji svakog pojedinca da šake spoji u alternativnu kombinaciju prstiju, rezultiraju osjećajem da to nije redovni način ove radnje.

Uočeno je da se R tip češće javlja kod žena nego u muškaraca, što je dovelo do popularnih spekulacija das u sve opsobe sa L fenotipom emotivnije od onih sa R.[1]

Lai i Walsh (1965) sumnjaju da su genetički faktori su značajni u određivanju ove osobine. Posmatrali su uzorak od 18 porodica.[2]

Na osnovu komparacije serija monozigotnih I dizigotnih blizanaca, Freire-Maia (1961) je zaključio da na način sklapanja šaka utiču i određeni genetički faktori, u (možda) u značajnoj mjeri.[3]

Falk i Ayala (1971) su našli značajnu korelaciju roditelj-potomstvo i za ovu osobinu predložili model poligenskog nasljeđivanja.[4]

Martin je (1975) predstavio rezultate istraživanja blizanaca I našao da su genetički faktori ipak odlučujući u fenotipskom ispoljavanju ovog svojstva. [5]

Reiss (1999) je utvrdio da 55% populacije pripada fenotipu L , a 44% ima “desni tip” sklapanja šaka; za preostalih 1% je svejedno.[6][7]

U prilog hipotezama o značajnom uticaju genetičkih faktora na fenotipsko ispoljavanje ovog krajnje jasno razgraničenog dimorfizma idu podaci o veoma širokom rasponu variranja učestalosti fenotipova u ispitanim dijelovima svjetskog stanovništva.[8]

Historija[uredi | uredi izvor]

Kod većine bilateralno simetričnih organizama, pa i kod čovjeka, još davno je uočena pojava češće i efikasnije upotrebe lijeve ili desne strane tijela (npr. ekstremiteta). Već i površnim promatranjem grupe osoba, zapaža se da neke spretnije obavljaju neke radnje desnim ekstremitetima, dok druge, pri izvođenju istih pokreta, češće (ili isključivo) aktiviraju lijeve; veoma je mali broj onih koje su indiferentne. Uopće uzev, može se konstatirati da od „idealne“ bilateralne simetrije čovjekovog tijela ima više funkcijskih nego morfoloških i anatomskih odstupanja .[9] Ova činjenica se na određeni način odražava i u individualnom načćinu sklapanja šaka i skrštanja ruku.

Lutz (1908) je prvi opisao pojavu da, pri potpunom međusobnom preplitanju, (1) svi prsti lijeve i desne šake dolaze u jedan od dva alternativna položaje: svaki prst lieve šake je iznad odgovarajućeg prta desne i (2)prsti desne šake nalaze se u superpoziciji nad prstima lijeve. Istovremeno je zapazio da po ovoj osobini nema asortativnog sklapanja braka, kao i pojavu „predomimantnog“ homospecifičnog potomstva iz brakova osoba jednakog fenotipa, pa je na osnovu toga zaključio da se ovdje radi radi o nasljednom dimorfizmu.[10] Osnovni Lutzovi zaključci su potvrđeni i u rezultatima niza autora. Koji su jedinstveni u ocjeni da je način sklapanja šaka genetički određena osobina, čije se nasljeđivanje ne može objasniti jednostavnim Mendelovskim pravilima. Mnogo je manje autora koji smatraju da odlučujuću ulogu u određivanju ove osobile imaju okolinski faktori, ne navodeći koji .[11]

Sporadična mišljenja da na ispoljavanje fenotipova načina sklapanja šaka može uticati i spol osobe.[12] i starost [13], te desnorukost/ljevorukost [14] također su kontradiktorna brojnim saopćenjima ostalih autora. Veoma je mali broj osoba (0,2%,[15] ili 1% [16]) koje redovno primjenjuju oba načina sklapanja šaka, a jednom usvojeni način se, izgleda, rijetko mijenja. Tokom 18-mjesečnom promatranja 22 osobe, Wiener (1932)[17] ni kod jedne nije primijetio promjhenu karakterističmog fenotipa, kao ni Leguebe (1967) u toku jednogodišnjeg praćenja 10 lica.[18]

Učestalost fenotipa R[uredi | uredi izvor]

Odabrane svjetske populacije[uredi | uredi izvor]

Populacija N R (%) Reference
Belgija 644 48,1 Leguebe (1967)[19]
Bosna i Hercegovina 10.073 55,1 Hadžiselimović et al. (1979)[20]
Bugarska ? 70,1 Boev , Todorov (1970)[21]
Grčka ? 81, 2 Pelecanos (1969)[22]
Poljska 771 48,0 Wolanski et al. (1973)[23]
Srbija: Užice 2.217 54,0 Hadžiselimović et al.(1979)[24]
Srbija: Vojvodina 2.686 51,9 Gavrilović, Božić (1972)[25]
Škotska 598 60,0 Lutz (1908)[26]
Španija 486 52,1 Pons (1961)[27]
Švedska 981 52,1 Beckman, Elston (1962)[28]

Bosna i Hercegovina[uredi | uredi izvor]

Populacija N R (%)
Goražde 502 63,36
Hutovo 358 51,68
Memići 478 50,21
Miljevina 827 52,96
Modran 541 53,97
Odžak 459 45,97
Orahova 453 52,98
Posušje 1.078 69,76
Prekaja 366 51,37
Prijedor 353 65,16
Rakitno 370 57,03
Sarajevo 1.290 50,16
Strgačina 299 40,13
Šiprage 722 51,11
Velika Kladuša 613 52,69
Vlasenica 878 54,21
Ukupno 10.073 55,08

[29]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ferronato S., Thomas D., Sadava D. Preferences for handedness, arm folding, and hand clasping in families. Hum. Hered., 24: 345-351, 1974. [PubMed: 4461659, related citations]
  2. ^ Lai L. Y. C., Walsh R. J. (1965): The patterns of hand clasping in different ethnic groups. Hum. Biol. 37: 312-319.[PubMed: 5836191, related citations]
  3. ^ Freire-Maia A. (1961): Twin data on hand clasping: a reanalysis. Acta Genet. Statist. Med. 10: 207-211.
  4. ^ Falk C. T., Ayala F. J. (1971): Genetic aspects of arm folding and hand clasping. Jpn. J. Hum. Genet. 15: 241-247.
  5. ^ Martin N. G (1975): No evidence for a genetic basis of tongue rolling or hand clasping. J. Hered., 66: 179-180. [PubMed: 1236879, related citations] [Full Text: HighWire Press]
  6. ^ Pons J. (1961): Hand clasping . Ann. Hum. Genet., 25: 141-144. [PubMed: 14487797, related citations]
  7. ^ Reiss M. (1999): The genetics of hand-clasping-a review and a familial study. Ann. Hum. Biol., 26: 39-48. [PubMed: 9974082, related citations]
  8. ^ Hadžiselimović R., Berberović Lj., Sofradžija A. (1979): Distribucija fenotipova načina sklapanja šaka i prekrštanja ruku u stanovništvu Bosne i Hercegovine. God.Biol. inst. Univ. u Sarajevu, 32: 101-116.
  9. ^ Ludwig W. (1932): Das Rechts – Links Problem im Tierreich und bei Menschen. J. Springer Verlag.
  10. ^ Lutz F. E. (1908): The inheritance of the manner of clasping the hands. Am. Nat., 42: 195-196.
  11. ^ Lai L. Y. C., Walsh R. J. (1965): The patterns of hand clasping in different ethnic groups. Hum. Biol. 37: 312-319.[PubMed: 5836191, related citations],
  12. ^ Freire-Maia N., Quelce –Saldago A., Freire-Maia A. (1958) : Hand clasping in different ethnic groups. Hum. Biol., 30: 281-291.
  13. ^ Pons J. (1961): Hand clasping . Ann. Hum. Genet., 25: 141-144. [PubMed: 14487797, related citations],
  14. ^ Downey J. E, (1926): Further observations on the manner of clasping the hands. Am.Nat., 60: 387-390.
  15. ^ Kawabe M. (1949): A study of the mode of clasping of the hands.Trans. Sapporo Nat. Hist. Soc., 18: 49-52.
  16. ^ Collins E. H. (1961): The concept of relative limb dominance. Hum. Biol. 33 (4): 294-318.
  17. ^ Wiener A. S. (1932): Observation on the manner of clasping the hands and folding the arms. Am Nat., 66: 365-370.
  18. ^ Leguebe 1967 hand clasping: étude anthropologique et génétique. Bull. Soc. Roy. Antrop. Préhist., 78: 81-107.
  19. ^ Leguebe 1967 hand clasping: étude anthropologique et génétique. Bull. Soc. Roy. Antrop. Préhist., 78: 81-107.
  20. ^ Hadžiselimović R., Berberović Lj., Sofradžija A. (1979): Distribucija fenotipova načina sklapanja šaka i prekrštanja ruku u stanovništvu Bosne i Hercegovine. God.Biol. inst. Univ. u Sarajevu, 32: 101-116.
  21. ^ Boev , Todorov, 1970, in: Gavrilović Ž., Božić V. (1972): Proučavanje načina sklapanja šaka i pekrštanja ruku kod stanovništva u Vojvodini. Genetika, 4 (1): 59-61.
  22. ^ Pelecanos 1969, in: Pyżuk M. (1976): Hand clasping , and arm- and leg-folding in Polish rural population. Acta F. R. N. Univ Come., Anthropologia, 23: 219-223.
  23. ^ Wolanski et al 1973, in: Pyżuk M. (1976): Hand clasping , and arm- and leg-folding in Polish rural population. Acta F. R. N. Univ Come., Anthropologia, 23: 219-223.
  24. ^ Hadžiselimović R., Berberović Lj., Sofradžija A. (1979): Distribucija fenotipova načina sklapanja šaka i prekrštanja ruku u stanovništvu Bosne i Hercegovine. God.Biol. inst. Univ. u Sarajevu, 32: 101-116.
  25. ^ Gavrilović Ž., Božić V. (1972): Proučavanje načina sklapanja šaka i pekrštanja ruku kod stanovništva u Vojvodini. Genetika, 4 (1): 59-61.
  26. ^ Lutz F. E. (1908): The inheritance of the manner of clasping the hands. Am. Nat., 42: 195-196.
  27. ^ Pons J. (1961): Hand clasping (Spanish data). Ann. Hum. Genet., 25: 141-144.
  28. ^ Beckman L. Elston R. 1962 Data on bilateral variations in man: handedness, hand clasping and arm folding in Swedes. Hum. Biol., 34: 99-103.
  29. ^ Hadžiselimović R., Berberović Lj., Sofradžija A. (1979): Distribucija fenotipova načina sklapanja šaka i prekrštanja ruku u stanovništvu Bosne i Hercegovine. God.Biol. inst. Univ. u Sarajevu, 32: 101-116.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]