Natalija Snitina

Natalija Snitina
Natalija Snitina
Lični podaci
Puno ime	Natalija Anatoljevna Snitina
Državljanstvo	RUS
Rođenje	13. februar 1971.; Zlatoust, Čeljabinska oblast, RSFSR, SSSR
Karijera
Status	neaktivna
Kraj karijere	1994.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)	1 (1994)
Medalje (b.)	1 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)	1 (1994)
Medalje (b.)	0
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)	1993/94
Pojedinačne pobjede (b.)	0
Timske pobjede	0
Plasman (b.)	21. (1993/94)
Medalje
Olimpijske igre
Svjetsko prvenstvo u biatlonu
Fusnote
	↑ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.; ↑ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.; ↑ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.;
	Službeni rezultati; IBU \| Olympedia \| FIS

Natalija Anatoljevna Snitina, (ruski: Наталья Анатольевна Снытина) rođena 13. februara 1971. Zlatoustu, u Čeljabinskoj oblasti, RSFSR, SSSR (danas Rusija), nekadašnja je ruska biatlonka i olimpijska pobjednica u štafetnoj utrci.

Karijera

Olimpijske igre	Poj.	Spr.	Šta.
Lillehammer 1994. (Biatlon)	22		1

Snitina je osvojila zlatnu medalju na prvom nastupu na ZOI 1994. u Lillehammeru sa Nadeždom Talanovom, Anfisom Rezcovom i Luizom Noskovom osvojila je zlatnu medalju u štafetnoj utrci.^[1] Bez promašaja i prednošću od 3:57.0 min bili su brži od njemačke štafete u sastavu: Uschi Disl, Antje Harvey, Simone Greiner-Petter-Memm i Petra Schaaf. Najbolji rezultat u pojedinačnoj utrci bilo joj je 22-o mjesto u utrci na 15 km kada je sa četiri promašaja i zaostatkom od 3:52.11 min iza pobjednice Kanađanke Myriam Bédard.

Svjetsko prvenstvo	Poj.	Spr.	Šta.	Eki.
Canmore 1994.				NZ

Prvi nastup u Svjetskom kup u biatlonu Snitina je imala 9. decembra 1993. godine u austrijskom Bad Gasteinu u sezoni 1993/94., kada je osvojila 26-o mjesto u utrci na 15 km s pet promašaja i zaostatkom od 6:14.1 min u odnosu na pobjednicu Nathalie Santer, koja je završila utrku s jednim promašajem. Najbolji plasman u pojedinačnim disciplinama bilo joj je drugo mjesto 16. decembra na Pokljuki, sa zaostatkom od 35.1 s sa dva promašaja, kao i pobjednica Anne Briand. U istoj sezoni 16. januara 1994. u njemačkom Ruhpoldingu u štafetnoj utrci s Olgom Simušinom, Anfisom Rezcovom i Luizom Noskovom, osvojila je treće mjesto s zaostatkom od 16.4 s u odnosu na pobjedničku francusku štafetu u sastavu: Corinne Niogret, Véronique Claudel, Delphyne Heymann i Anne Briand.

Bila je u braku s sovjetskim biatloncem Valerijem Medvedcevom.

↑ Tačan broj pobjeda nije poznat jer nedostaju podaci za sezone 1985/86, 1986/87. i 1989/90.

↑ "Lillehammer 1994 Official Report - Volume 4" (PDF). Lillehammer Olympic Organizing Committee. LA84 Foundation. 1994. Pristupljeno 1. 12. 2016.

p r u Olimpijske pobjednice u biatlonu – štafeta
3 × 7,5 km	1992: Corinne Niogret, Véronique Claudel, Anne Briand (FRA)
4 × 7,5 km	1994: Nadežda Talanova, Natalija Snitina, Luiza Noskova, Anfisa Rezcova (RUS) 1998: Uschi Disl, Martina Zellner, Katrin Apel, Petra Behle (GER) 2002: Katrin Apel, Uschi Disl, Andrea Henkel, Kati Wilhelm (GER)
4 × 6 km	2006: Ana Bogali, Svjetlana Išmuratova, Olga Zajceva, Albina Ahatova (RUS) 2010: Svjetlana Sljepcova, Ana Bogali, Olga Medvedceva, Olga Zajceva (RUS) 2014: Vita Semerenko, Julija Džima, Valentina Semerenko, Olena Pidhrušna (UKR) 2018: Nadzeja Skardzina, Irina Krjuko, Dinara Alimbekava, Darja Domračeva (BLR) 2022: Linn Persson, Mona Brorsson, Hanna Öberg, Elvira Öberg (SWE)