Vita Semerenko

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vita Semerenko
Lični podaci
Državljanstvo Ukrajina
Rođenje (1986-01-18) 18. januar 1986 (38 godina)
Krasnopillja, USSR, SSSR
Karijera
KlubDinamo Sumi
TrenerHrihorij Šamraj
Statusneaktivna
Kraj karijere2022.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)3 (2010, 2014, 2018)
Medalje (b.)2 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)10 (2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012, 2013, 2019, 2020, 2021)
Medalje (b.)7 (0 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)2005/06
Pojedinačne pobjede (b.)[a]0
Timske pobjede[b]3
Plasman (b.)[c]
IBU kup[d]
Prvi nastup2005/06.
Plasman20. (2006/07.)
Pojedinačne pobjede1
Nagrade
Ordeni Orden kneginje Olge I reda
Orden kneginje Olge III reda
Orden za zasluge III reda
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Vita Oleksandrivna Semerenko, (ukrajinski: Ви́та Олекса́ндрівна Семере́нко) rođena 18. januara 1986. u Krasnopillji, USSR, SSSR (danas Ukrajina), je nekadašnja ukrajinska biatlonka, olimpijska pobjednica i osvajačica dviju srebrnih i pet bronzanih medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu. U startnim listama i statistikama takmičenja Svjetskog kupa, često se vodi kao Viktorija Semerenko, ali prema sestri Valentini Semerenko, pravo ime njezine sestre je Vita.[1][2]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ.
Kanada Vancouver 2010. (Biatlon) 22 33 41 6
Rusija Soči 2014. (Biatlon) 28 3 9 16 1
Južna Koreja Pyeongchang 2018. (Biatlon) 63 14 18 24 11
Poštanska marka Ukrajine, tiskana povodom osvajanje zlatne medalje u štafeti na ZOI 2014.

Vita Semerenko je nastupila na trima Olimpijskim igrama i to na: Zimskim olimpijskim igrama 2010, Zimskim olimpijskim igrama 2014. i Zimskim olimpijskim igrama 2018. U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat bronzana medalja na ZOI 2014. u utrci na 7,5 km, kada je bez promašaja i zaostatkom od 21.7 s bila sporija od pobjednice Slovakinje Anastasiye Kuzmine. U ekipnim disciplinama najbolji joj je rezultat osvojena zlatna medalja na istim igrama u štafeti s Olenom Bilosjuk, Valentinom Semerenko i Julijom Džimom, kada su za 26.4 s bili brži, od kasnije, zbog dopinga diskvalifikovane ruske štafete u sastavu: Jana Romanova, Olga Zajceva, Ekaterina Šumilova i Olga Viljuhina.

Svjetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ.
Italija 2007. Antholz 20 12 20 20 9
Švedska 2008. Östersund 13 35 NS 4 2
Južna Koreja 2009. Pyeongchang 12 26 19 4 NZ
Rusija 2010. Hanti-Mansijsk 6
Rusija 2011. Hanti-Mansijsk 3 18 17 24 DIS 8
Njemačka 2012. Ruhpolding 16 3 8 7 6 14
Slovačka 2013. Nové Město na Moravě 5 3 9 4 2
Švedska 2019. Östersund 76 3 7
Italija 2020. Antholz 29 11 39 3
Slovenija 2021. Pokljuka 41

Vita Semerenko je nastupila na deset Svjetskih prvenstava od SP 2007. do SP 2021. Osvojila je dvije srebrne i pet bronzanih medalja. Prvu srebrnu medalju osvojila je na SP 2008. u štafeti s Oksanom Jakovljevom, Valentinom Semerenko i Oksanom Hvostenko, kada su s 30.9 s zaostatka bili sporiji iza njemačke štafete u sastavu: Martina Glagow, Andrea Henkel, Magdalena Neuner, Kati Wilhelm; a drugu na SP 2013. u štafeti s Julijom Džimom, Valentinom Semerenko i Olenom Pidrušnom kada su s 7 s zaostatka bili sporiji iza norveške štafete u sastavu: Hilde Fenne, Ann Kristin Flatland, Synnøve Solemdal i Tora Berger. Prvu bronzanu medalju osvojila je na SP 2011. u utrci na 15 km s tri promašaja i zaostatkom od 2:52.1 min iza pobjednice švedske biatlonke Helene Ekholm, koja je utrku završila bez promašaja; Drugu bronzanu medalju osvojila je na SP 2012. u utrci na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 37.6 s iza pobjednice njemačke biatlonke Magdalene Neuner, koja je utrku završila bez promašaja; Treću na SP 2013. u utrci na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 22.8 s iza pobjednice ukrajinske biatlonke Olene Pidrušne, koja je utrku završila bez promašaja; Četvrtu bronzanu medalju osvojila je na SP 2019. u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Valentinom Semerenko i Julijom Džimom, a petu na narednom prvenstvu, ponovo u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Olenom Pidrušnom i Julijom Džimom. Na SP 2011. je nastupila u štafetnoj utrci s Olenom Bilosjuk, Valentinom Semerenko i Oksanom Hvostenko kada su osvojili drugo mjesto, ali su, zbog kasnije dokazanog dopinga Olene Semerenko diskvalifikovani, te im je oduzeta srebrna medalja.[3][4]

Svjetski kup[uredi | uredi izvor]

Plasman u Svjetskom kupu
2006/07 2007/08 2008/09 2009/10 2010/11 2011/12 2012/13 2013/14 2014/15 2015/16 2016/17 2017/18 2018/19 2019/20 2020/21 2021/22
46 38 13 19 15 12 10 30 15 46 41

Prvi nastup Semerenko u Svjetskom kupu bio je u sezoni 2006/07. u švedskom Östersundu 1. decembra 2006. u utrci na 7,5 km, kada je osvojila 49-o mjesto s dva promašaja i zaostatkom od 2:43.5 min bila sporija od poljske biatlonke Magdalene Gwizdoń, koja je završila utrku bez promašaja. Najbolji rezultati u pojedinačnim utrkama su joj tri druga mjesta: U sezoni SK 2008/09. u austrijskom Hochfilzenu 20. decembra 2008. u utrci na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 16.6 s iza pobjednice ruske biatlonke Svjetlane Slepcove, koja je utrku završila s jednim promašajem; U sezoni SK 2008/09. u norveškom Holmenkollenu 21. marta 2010. u utrci masovnog starta na 12,5 km bez promašaja i zaostatkom od 14.7 s iza pobjednice njemačke biatlonke Simone Hauswald, koja je utrku završila s dva promašaja; te treći put u sezoni SK 2011/12. u russkom Hanti-Mansijsku 16. marta 2012. u utrci sprinta na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 3.2 s iza pobjednice njemačke biatlonke Magdalene Neuner, koja je utrku završila s dva promašaja. U ekipnim utrkama pobijedila je tri puta: U Oberhofu 7. januara 2009. u sezoni SK 2008/09. s Valentinom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Oksanaom Hvostenko s 21.2 s prednosti ispres drugoplasirane njemačke štafete u sastavu: Simone Hauswald, Kati Wilhelm, Sabrina Buchholz i Kathrin Hitzer; Ponovo u Oberhofu 3. januara 2013. u sezoni SK 2012/13. s Valentinom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Julijom Džimom; te u austrijskom Hochfilzenu u sezoni SK 2013/14. u istom sastavu.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Njena setra blizankinja Valentina Semerenko je takođe ukrajinska biatlonka.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
  4. ^ IBU kup se do 2008. službeno zvao Evropski kup.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "На Олімпіаду у Ванкувер поїдуть 41 український спортсмен". lb.ua (jezik: ukrajinski). 20. 1. 2020. Pristupljeno 9. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Валя Семеренко: «Да выиграем мы эту эстафету!»". lb.ua (jezik: ruski). Pristupljeno 9. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ Decision in KSemerenko case now final, France receives WCH Relay Silver Arhivirano 1. 10. 2011. na Wayback Machine
  4. ^ "IBU Hearing Panel- Valentina KSemerenko, UKR, 2011" (PDF) (jezik: engleski). Arhivirano s originala (PDF), 19. 2. 2014. Pristupljeno 8. 5. 2015.
  5. ^ "У К А З ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 23. 3. 2008. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ "УКАЗ ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ №676/2014". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2014. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  7. ^ "Указ Президента України від 4 квітня 2003 року № 290/2003 «Про відзначення державними нагородами України членів збірної команди України XXI Всесвітньої зимової універсіади»" (jezik: ukrajinski). Arhivirano s originala, 24. 10. 2016. Pristupljeno 24. 10. 2016. no-break space character u |title= na mjestu 49 (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]