Vita Semerenko

Vita Semerenko
Vita Semerenko
Lični podaci
Državljanstvo	Ukrajina
Rođenje	18. januar 1986 (38 godina); Krasnopillja, USSR, SSSR
Karijera
Klub	Dinamo Sumi
Trener	Hrihorij Šamraj
Status	neaktivna
Kraj karijere	2022.
Olimpijske igre
Nastupi (B)	3 (2010, 2014, 2018)
Medalje (B)	2 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (B)	10 (2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012, 2013, 2019, 2020, 2021)
Medalje (B)	7 (0 zlatnih)
Svjetski kup
Nastupi (B)	2005/06
Timske pobjede	3
Pojedinačne pobjede (B)	0
Plasman (B)	10. (2012/13); Poj.: 7. (2008/09, 2010/11); Spr.: 10. (2008/09, 2012/13, 2017/18); Pot.: 11. (2017/18); Mas.: 3. (2012/13);
Evropski/IBU kup
Nastupi	2005/06.
Plasman	20. (2006/07.)
Pojedinačne pobjede	1
Plasman	20. (2006/07.)
Medalje
Olimpijske igre
Svjetsko prvenstvo u biatlonu
Nagrade
Ordeni	Orden kneginje Olge I reda; Orden kneginje Olge III reda; Orden za zasluge III reda
	Službeni rezultati; IBU \| Olympedia \| FIS

Vita Oleksandrivna Semerenko, (ukrajinski: Ви́та Олекса́ндрівна Семере́нко) rođena 18. januara 1986. u Krasnopillji, USSR, SSSR (danas Ukrajina), je nekadašnja ukrajinska biatlonka, olimpijska pobjednica i osvajačica dviju srebrnih i pet bronzanih medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu. U startnim listama i statistikama takmičenja Svjetskog kupa, često se vodi kao Viktorija Semerenko, ali prema sestri Valentini Semerenko, pravo ime njezine sestre je Vita.^[1]^[2]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre	Poj.	Spr.	Pot.	Mas.	Šta.
Vancouver 2010. (Biatlon)	22	33	41		6
Soči 2014. (Biatlon)	28	3	9	16	1
Pyeongchang 2018. (Biatlon)	63	14	18	24	11

Vita Semerenko je nastupila na trima Olimpijskim igrama i to na: Zimskim olimpijskim igrama 2010, Zimskim olimpijskim igrama 2014. i Zimskim olimpijskim igrama 2018. U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat bronzana medalja na ZOI 2014. u utrci na 7,5 km, kada je bez promašaja i zaostatkom od 21.7 s bila sporija od pobjednice Slovakinje Anastasiye Kuzmine. U ekipnim disciplinama najbolji joj je rezultat osvojena zlatna medalja na istim igrama u štafeti s Olenom Bilosjuk, Valentinom Semerenko i Julijom Džimom, kada su za 26.4 s bili brži, od kasnije, zbog dopinga diskvalifikovane ruske štafete u sastavu: Jana Romanova, Olga Zajceva, Ekaterina Šumilova i Olga Viljuhina.

Svjetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo	Poj.	Spr.	Pot.	Mas.	Šta.	MŠ.
2007. Antholz	20	12	20	20	9
2008. Östersund	13	35	NS	4	2
2009. Pyeongchang	12	26	19	4	NZ
2010. Hanti-Mansijsk						6
2011. Hanti-Mansijsk	3	18	17	24	DIS	8
2012. Ruhpolding	16	3	8	7	6	14
2013. Nové Město na Moravě	5	3	9	4	2
2019. Östersund		76			3	7
2020. Antholz	29	11	39		3
2021. Pokljuka	41

Vita Semerenko je nastupila na deset Svjetskih prvenstava od SP 2007. do SP 2021. Osvojila je dvije srebrne i pet bronzanih medalja. Prvu srebrnu medalju osvojila je na SP 2008. u štafeti s Oksanom Jakovljevom, Valentinom Semerenko i Oksanom Hvostenko, kada su s 30.9 s zaostatka bili sporiji iza njemačke štafete u sastavu: Martina Glagow, Andrea Henkel, Magdalena Neuner, Kati Wilhelm; a drugu na SP 2013. u štafeti s Julijom Džimom, Valentinom Semerenko i Olenom Pidrušnom kada su s 7 s zaostatka bili sporiji iza norveške štafete u sastavu: Hilde Fenne, Ann Kristin Flatland, Synnøve Solemdal i Tora Berger. Prvu bronzanu medalju osvojila je na SP 2011. u utrci na 15 km s tri promašaja i zaostatkom od 2:52.1 min iza pobjednice švedske biatlonke Helene Ekholm, koja je utrku završila bez promašaja; Drugu bronzanu medalju osvojila je na SP 2012. u utrci na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 37.6 s iza pobjednice njemačke biatlonke Magdalene Neuner, koja je utrku završila bez promašaja; Treću na SP 2013. u utrci na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 22.8 s iza pobjednice ukrajinske biatlonke Olene Pidrušne, koja je utrku završila bez promašaja; Četvrtu bronzanu medalju osvojila je na SP 2019. u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Valentinom Semerenko i Julijom Džimom, a petu na narednom prvenstvu, ponovo u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Olenom Pidrušnom i Julijom Džimom. Na SP 2011. je nastupila u štafetnoj utrci s Olenom Bilosjuk, Valentinom Semerenko i Oksanom Hvostenko kada su osvojili drugo mjesto, ali su, zbog kasnije dokazanog dopinga Olene Semerenko diskvalifikovani, te im je oduzeta srebrna medalja.^[3]^[4]

Svjetski kup[uredi | uredi izvor]

Plasman u Svjetskom kupu
2006/07	2007/08	2008/09	2009/10	2010/11	2011/12	2012/13	2013/14	2014/15	2015/16	2016/17	2017/18	2018/19	2019/20	2020/21	2021/22
46	38	13	19	15	12	10	30				15	46	41

Prvi nastup Semerenko u Svjetskom kupu bio je u sezoni 2006/07. u švedskom Östersundu 1. decembra 2006. u utrci na 7,5 km, kada je osvojila 49-o mjesto s dva promašaja i zaostatkom od 2:43.5 min bila sporija od poljske biatlonke Magdalene Gwizdoń, koja je završila utrku bez promašaja. Najbolji rezultati u pojedinačnim utrkama su joj tri druga mjesta: U sezoni SK 2008/09. u austrijskom Hochfilzenu 20. decembra 2008. u utrci na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 16.6 s iza pobjednice ruske biatlonke Svjetlane Slepcove, koja je utrku završila s jednim promašajem; U sezoni SK 2008/09. u norveškom Holmenkollenu 21. marta 2010. u utrci masovnog starta na 12,5 km bez promašaja i zaostatkom od 14.7 s iza pobjednice njemačke biatlonke Simone Hauswald, koja je utrku završila s dva promašaja; te treći put u sezoni SK 2011/12. u russkom Hanti-Mansijsku 16. marta 2012. u utrci sprinta na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 3.2 s iza pobjednice njemačke biatlonke Magdalene Neuner, koja je utrku završila s dva promašaja. U ekipnim utrkama pobijedila je tri puta: U Oberhofu 7. januara 2009. u sezoni SK 2008/09. s Valentinom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Oksanaom Hvostenko s 21.2 s prednosti ispres drugoplasirane njemačke štafete u sastavu: Simone Hauswald, Kati Wilhelm, Sabrina Buchholz i Kathrin Hitzer; Ponovo u Oberhofu 3. januara 2013. u sezoni SK 2012/13. s Valentinom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Julijom Džimom; te u austrijskom Hochfilzenu u sezoni SK 2013/14. u istom sastavu.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Ukrajinski Orden kneginje Olge III reda. (4. 4. 2003.)^[5]
Ukrajinski Orden kneginje Olge I reda.^[6]
Ukrajinski Orden za zasluge III reda. (17. 3. 2008.)^[7]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Njena setra blizankinja Valentina Semerenko je takođe ukrajinska biatlonka.

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ "На Олімпіаду у Ванкувер поїдуть 41 український спортсмен". lb.ua (jezik: ukrajinski). 20. 1. 2020. Pristupljeno 9. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Валя Семеренко: «Да выиграем мы эту эстафету!»". lb.ua (jezik: ruski). Pristupljeno 9. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ Decision in KSemerenko case now final, France receives WCH Relay Silver Arhivirano 1. 10. 2011. na Wayback Machine
^ "IBU Hearing Panel- Valentina KSemerenko, UKR, 2011" (PDF) (jezik: engleski). Arhivirano s originala (PDF), 19. 2. 2014. Pristupljeno 8. 5. 2015.
^ "У К А З ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 23. 3. 2008. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "УКАЗ ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ №676/2014". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2014. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ "Указ Президента України від 4 квітня 2003 року № 290/2003 «Про відзначення державними нагородами України членів збірної команди України XXI Всесвітньої зимової універсіади»" (jezik: ukrajinski). Arhivirano s originala, 24. 10. 2016. Pristupljeno 24. 10. 2016. no-break space character u |title= na mjestu 49 (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Portal Biatlon

Vita Semerenko na Wikimedia Commonsu
Vita Semerenko na firstskisport.com (en)

[1] "На Олімпіаду у Ванкувер поїдуть 41 український спортсмен". lb.ua (jezik: ukrajinski). 20. 1. 2020. Pristupljeno 9. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[2] "Валя Семеренко: «Да выиграем мы эту эстафету!»". lb.ua (jezik: ruski). Pristupljeno 9. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[3] Decision in KSemerenko case now final, France receives WCH Relay Silver Arhivirano 1. 10. 2011. na Wayback Machine

[4] "IBU Hearing Panel- Valentina KSemerenko, UKR, 2011" (PDF) (jezik: engleski). Arhivirano s originala (PDF), 19. 2. 2014. Pristupljeno 8. 5. 2015.

[5] "У К А З ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 23. 3. 2008. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[6] "УКАЗ ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ №676/2014". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2014. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[7] "Указ Президента України від 4 квітня 2003 року № 290/2003 «Про відзначення державними нагородами України членів збірної команди України XXI Всесвітньої зимової універсіади»" (jezik: ukrajinski). Arhivirano s originala, 24. 10. 2016. Pristupljeno 24. 10. 2016. no-break space character u |title= na mjestu 49 (pomoć)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

p r u Olimpijske pobjednice u biatlonu – štafeta
3 × 7,5 km	1992: Corinne Niogret, Véronique Claudel, Anne Briand (FRA)
4 × 7,5 km	1994: Nadežda Talanova, Natalija Snitina, Luiza Noskova, Anfisa Rezcova (RUS) 1998: Uschi Disl, Martina Zellner, Katrin Apel, Petra Behle (GER) 2002: Katrin Apel, Uschi Disl, Andrea Henkel, Kati Wilhelm (GER)
4 × 6 km	2006: Ana Bogali, Svjetlana Išmuratova, Olga Zajceva, Albina Ahatova (RUS) 2010: Svjetlana Sljepcova, Ana Bogali, Olga Medvedceva, Olga Zajceva (RUS) 2014: Vita Semerenko, Julija Džima, Valentina Semerenko, Olena Pidhrušna (UKR) 2018: Nadzeja Skardzina, Irina Krjuko, Dinara Alimbekava, Darja Domračeva (BLR) 2022: Linn Persson, Mona Brorsson, Hanna Öberg, Elvira Öberg (SWE)