Petra Behle

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Petra Behle
Država Zapadna Njemačka
Njemačka
Rođenje 5. januar 1969.
Offenbach am Main, Zapadna Njemačka
Karijera
Klub SC Willingen
Olimpijske igre
Nastup 3 (1992, 1994, 1998)
Medalje 3 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastup 12 (1987, 1988, 1989, 1990, 1991, 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998)
Medalje 13 (9 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup 1986/87
Pobjede 8[a], (13 u štafeti)[b]
Plasman 3. (1991/92, 1995/96)
Pojedinačno: 14. (1997/98)
Sprint: 4. (1996/97)
Potjera: 9. (1997/98)
Status neaktivna
Ažurirano: 10. 6. 2018.

Petra Behle, rođena 5. januara 1969. u Offenbachu na Maini, tada Zapadna Njemačka, kao Petra Schaaf je bivša njemačka biatlonka, koja je isprva nastupala za biatlonski savez Zapadne Njemačke, a nakon ujedinjenja, za Njemački biatlonski savez. Olimpijska pobjednica je postala u štafetnoj utrci, te je devetostruka svjetska prvakinja. Po broju osvojenih medalja na Svjetskim prvenstvima je na trećem mestu iza Magdalene Neuner i Jelene Golovine.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon preseljanja sa porodicom u Mittenwald, sa osam godina počinje da se bavi skijanjem i to skijaškim trčanjem, a sa sedamnaest godina 1986. dolazi u skijaški školski internat u Willingenu, gdje je tadašnja trenerka Renate Schinze obučava za biatlon. Od tada nastupa za SC Willingen, a 1988. godine postaje najmlađa prvakinja Njemačke u biatlonu.

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre Poj. Spr. Šta.
Francuska 1992. Albertville (Biatlon) 13 6 2
Norveška 1994. Lillehammer (Biatlon) 15 5 2
Japan 1998. Nagano (Biatlon) 27 16 1

Petra Behle je tri puta nastupila na Zimskim olimpijskim igrama: ZOI 1992, ZOI 1994 i ZOI 1998. Na prvom nastupu osvojila je srebrnu medalju u štafeti sa Uschi Disl i Antje Harvey sa zaostatkom od 23 sekunde za francuskom štafetom.[1][2] U pojedinačnim disciplinama bolji rezultat joj je bio šesto mjesto u utrci sprinta na 7,5 km. U drugom nastupu dvije godine kasnije, ponovo je osvojila srebrnu medalju u štafeti sa Uschi Disl, Simone Greiner-Petter-Memm i Antje Harvey zaostavši gotovo četiri minute iza ruske štafete.[3][4] Plasman u sprintu je poboljšala zauzevši peto mjesto sa 25 sekundi zaostatka i sa dva promašaja kao i pobjednica Myriam Bédard. Tek na trećem nastupu u štafeti 1998. sa Uschi Disl, Martinom Zellner i Katrin Apel osvojila je jedinu zlatnu medalju, sa dva promašaja više nego ruska štafeta u sastavu Olga Melnik, Galina Kukleva, Albina Ahatova i Olga Romasko, ali sa 12 sekundi prednosti.[5][6]

Svjetski kup[uredi | uredi izvor]

Prvi nastup Petre Behle u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1987/88, kada je u italijanskom Antholzu zauzela šesto mjesto u utrci sprinta na 5  km. U ukupnom plasmanu je zauzelo četvrto mjesto, sa dva druga i jednim trećim mjestom, te ukupno osam plasmana među prvih deset. Slijedeće sezone u bugarskom Borovecu pobijedila je u štafeti sa Martinom Stede i Dorinom Pieper, što joj je bio i najbolji rezultat. I u narednim je sezonama (SK 1989/90 i SK 1990/91) pobjeđivala u ekipnim i štafetnim utrkama, a prvu zvaničnu pojedinačnu pobjedu ostvarila je 24. februara 1991. u utrci na 15 km, u Lahtiju u sklopu Svjetskog prvenstva u biatlonu, čiji su se rezultati brojali za plasman u Svjetskom kupu, pobjedivši ubjedljivo bez promašaja sa gotovo dvije minute zaostatka Grete Ingeborg Nykkelmo i Ivu Škodrevu. Te je sezone završila na šestom mjestu sa 150 osvojenih bodova. Ukupno je pobijedila osam puta i to dva puta u utrkama na 15 km i šest puta u utrkama sprinta na 7,5 km. Najviše pobjeda ostvarila je u sezoni SK 1996/97. pobijedivši u tri utrke. Dva puta je bila treća u ukupnom plasmanu: SK 1991/92 sa 173 boda iza Anfise Rescove i Anne Briand; te u SK 1995/96. sa 191 bodom iza Emmanuelle Claret i Uschi Disl.

Svjetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Šta. Eki.
Finska 1987. Lahti 25 19
Francuska 1988. Chamonix 10 1 5
Austrija 1989. Feistritz 1 15 4 3
Sovjetski Savez 1990. Minsk
Norveška 1990. Oslo
Finska 1990. Kontiolahti
3 33 8 2
Finska 1991. Lahti 1 10 4
Rusija 1992. Novosibirsk 1
Bugarska 1993. Borovec 1 6 4
Kanada 1994. Canmore 4
Italija 1995. Antholz 16 23 1 2
Njemačka 1996. Ruhpolding 19 11 1 1
Slovačka 1997. Osrblie 12 9 9 1
Slovenija 1998. Pokljuka
Austrija 1998. Hochfilzen
5

Behle je nastupila na dvanaest Svjetskih prvenstava od SP 1987. do SP 1998. Na prvom nastupu na SP 1987. u finskom Lahtiju, najbolji joj je plasman bilo 19-o mjesto u utrci sprinta. Na slijedećem prvenstvu u Chamonixu u utrci sprinta na 5 km osvojila je prvu zlatnu medalju, bez promašaja i sa 14 sekundi prednosti u odnosu na drugoplasiranu Evu Korpelu i 23 s na trećeplasiranu Anne Elvebakk. Osvojila je ukupno devet zlatnih medalja, od čega tri u štafeti: na SP 1995. sa Uschi Disl, Antje Harvey i Simone Greiner-Petter-Memm i na SP 1996. i SP 1997. sa Uschi Disl, Katrin Apel i Simone Greiner-Petter-Memm. U timskim utrkama pobijedila je SP 1992. sa Petrom Bauer, Uschi Disl i Ingom Kesper; te na SP 1996. sa Uschi Disl, Simone Greiner-Petter-Memm i Katrin Apel. U pojedinačnim utrkama, osvojila je još zlatne medalje u pojedinačnoj utrci na 15 km na SP 1989. pobjedivši Anne Elvebakk i Svjetlanu Pečorsku, SP 1991. i na SP 1993.

Svjetska juniorska prvenstva[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Njemačka prvenstva[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Petra Behle se 1994. udala za njemačkog skijača-trkača Jochena Behle, od kog se razvela 1999. godine, a od 30. januara 2009. je udata za partnera sa kojim živi od 2003. godine. Trenutno živi u Biebertalu. Počasna je pokroviteljica biciklističke utrke Tour der Hoffnung, od kojih se zarađenih sredstava potpomažu od raka oboljela djeca.[7][8] Za regionalne zasluge proglašena je počasnom ambasadoricom regije Mittelhessen. Za sportske zasluge nagrađena je 6. maja 2002 godine najvišom njemačkom sportskom nagradom Srebrni lovorov list (njemački: Silbernes Lorbeerblatt).[9]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tačan broj pobjeda nije poznat, nedostaju podaci za sezone 1985/86, 1986/87. i 1989/90.
  2. ^ Pobjede u utrkama štafeta Svjetskog kupa u biatlonu, se zvanično ne ubrajaju u statistiku pobjeda.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Biatlon na ZOI 1992. na sports-reference.com (en)
  2. ^ "Albertville 1992 Official Report". Le Comite d'Organisation des Jeux Olympiques Albertville. LA84 Foundation. 1992. Pristupljeno 12. 2. 2013.. 
  3. ^ Biatlon na ZOI 1994. na sports-reference.com (en)
  4. ^ "Lillehammer 1994 Official Report - Volume 4". Lillehammer Olympic Organizing Committee. LA84 Foundation. 1994. Pristupljeno 1. 12. 2016.. 
  5. ^ Biatlon na ZOI 1998. na sports-reference.com (en)
  6. ^ "Nagano 1998 Official Report - Volume 3". Nagano Olympics Organizing Committee. LA84 Foundation. 1998. Pristupljeno 8. 2. 2013.. 
  7. ^ Tour der Hoffnung: Organisation Archived 20 December 2015[Date mismatch] at the Wayback Machine., abgerufen am 5. Oktober 2012
  8. ^ Rheinische Post vom 15. August 2009: Kindern ein bisschen Hoffnung geben Rheinische Post vom 17. August 2007: Radeln für den guten Zweck, abgerufen am 21. Februar 2010
  9. ^ Pressemitteilung des Bundespräsidialamtes vom 6. Mai 2002: Grußwort von Bundespräsident Johannes Rau aus Anlass der Verleihung des Silbernen Lorbeerblattes an die Medaillengewinnerinnen und Medaillengewinner der Olympischen Winterspiele 2002, der Paralympischen Winterspiele 2002 und der Deaflympics 2001, abgerufen am 23. November 2017

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]