Od sezone 1984/85., pa sve do sezone Svjetskog kupa 1999/2000. koristi se novi sistem bodovanja u kome pobjednik dobija 30 bodova, drugi 26, treći 24 itd.[5] Ovaj sistem je zamijenio stari sistem od prve sezone 1978. po kojem je pobjednik dobijao 25 bodova, drugi 24, treći 23 i svaki slijedeći plasman bod manje.[6]
U prvim godina Svjetskog kupa u biatlonu, takmičenja u pojedinačnim discipinama, nisu pojedinačno vrednovana, tako da ne postoje podaci o pobjednicima po disciplinama. Takmičenja u štafeti su od ove sezone bodovana, kao i rezultati iz timske discipline. te tzv. Kup nacija, ali nisu proglašavani pobjednici.
Takmičenja u biatlonu od sezone 1982/83., nazivala su se Evropski kup, mada su u kupu mogle učestvovati takmičarke iz čitavog svijeta. Od sezone 1987/88. takmičenja u ženskoj konkurenciji nazivaju se Svjetski kup i održavaju se istovremeno sa takmičenjima u muškoj konkurenciji. Od ove sezone, sprint u ženskoj konkurenciji trči se na 7,5 km, a pojedinačna utrka na 15 km, umjesto sa tri, sa četiri gađanja.
^ abHolm, Knut E. Sportsboken 89-90 [The Sports Book 89-90] (jezik: Norwegian). Oslo: Verdens Gang. ISBN82-90773-02-1.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)(no)
^"Det største i vintersesongen – Skiskyting" [The greatest in the winter season – Biathlon]. Aftenposten (jezik: Norwegian). 1. 11. 1988. Pristupljeno 1. 2. 2015.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)(no)(Pretplata potrebna)