Julija Džima

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Julija Džima
Lični podaci
Državljanstvo Ukrajina
Rođenje (1990-09-19) 19. septembar 1990 (33 godine)
Kijev, USSR, SSSR
Karijera
TrenerAndrej Prokunin, Uroš Velepec
Statusaktivna
Olimpijske igre
Nastupi (B)3 (2014, 2018, 2022)
Medalje (B)1 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (B)10 (2012, 2013, 2015, 2016, 2017, 2019, 2020, 2021, 2023, 2024)
Medalje (B)5 (0 zlatnih)
Svjetski kup
Nastupi (B)2011/12
Timske pobjede3
Pojedinačne pobjede (B)1
Plasman (B)
Evropski/IBU kup
Nastupi2010/11.
Plasman11. (2010/11.)
Pojedinačne pobjede1
Plasman11. (2010/11.)
Nagrade
Ordeni Orden kneginje Olge III reda
Orden za zasluge II reda
Orden za zasluge III reda
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Julija Valentinivna Džima, (ukrajinski: Ю́лія Валенти́нівна Джі́ма) rođena 19. septembra 1990. u Kijevu, USSR, SSSR (danas Ukrajina), je ukrajinska biatlonka, olimpijska pobjednica i osvajačica dviju srebrnih i triju bronzanih medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ.
Rusija Soči 2014. (Biatlon) 7 42 NS 1
Južna Koreja Pyeongchang 2018. (Biatlon) 20 11 7
Kina Peking 2022. (Biatlon) 10 8 13 7 7 13
Poštanska marka Ukrajine, tiskana povodom osvajanje zlatne medalje u štafeti na ZOI 2014.

Julija Džima je nastupila na trima Olimpijskim igrama i to na: Zimskim olimpijskim igrama 2014, Zimskim olimpijskim igrama 2018. i Zimskim olimpijskim igrama 2022. U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat sedmo mjesto na ZOI 2022. u utrci masovnog starta, kada je s tri promašaja i zaostatkom od 1:25.7 min bila sporija od pobjednice Francuskinje Justine Braisaz-Bouchet, koja je završila utrku sa četiri promašaja. U ekipnim disciplinama najbolji joj je rezultat osvojena zlatna medalja na Zimskim olimpijskim igrama 2014. u štafeti s Vitom, Valentinom Semerenko i Olena Bilosjuk, kada su za 26.4 s bili brži, od kasnije, zbog dopinga diskvalifikovane ruske štafete u sastavu: Jana Romanova, Olga Zajceva, Ekaterina Šumilova i Olga Viljuhina.

Svjetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ.
Njemačka 2012. Ruhpolding 14 39 48
Slovačka 2013. Nové Město na Moravě 13 2 9
Finska 2015. Kontiolahti 38 6 11
Norveška 2016. Oslo 22 31 9 25 5
Austrija 2017. Hochfilzen 9 22 23 6 2 5
Švedska 2019. Östersund 12 54 NS 3
Italija 2020. Antholz 27 22 19 3 5
Slovenija 2021. Pokljuka 32 37 25 3 4
Njemačka 2023. Oberhof 40 29 14 10
Češka 2024. Nové Město 39 21 35 5 7

Julija Džima je nastupila na deset Svjetskih prvenstava od SP 2012. do SP 2024. Osvojila je dvije srebrne i tri bronzane medalje. Prvu srebrnu medalju osvojila je na istom prvenstvu u štafeti s Olenom Bilosjuk, Valentinom Semerenko i Vita Semerenko kada su s 7 s zaostatka bili sporiji iza norveške štafete u sastavu: Hilde Fenne, Ann Kristin Flatland, Synnøve Solemdal i Tora Berger; Drugu srebrnu medalju osvojila je na SP 2017. u štafeti s Irinom Varvinec, Olenom Bilosjuk i Anastasijom Merkušinom, kada su s 6.4 s zaostatka bili sporiji iza njemačke štafete u sastavu: Vanessa Hinz, Maren Hammerschmidt, Franziska Hildebrand i Laura Dahlmeier. Prvu bronzanu medalju osvojila je na SP 2019. u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Vitom Semerenko i Valentinom Semerenko, kada su s 24.3 s zaostatka bili sporiji iza norveške štafete u sastavu: Synnøve Solemdal, Ingrid Landmark Tandrevold, Tiril Eckhoff i Marte Olsbu Røiseland; drugu na SP 2020. u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Olenom Bilosjuk i Vitom Semerenko kada su s 18.4 s zaostatka bili sporiji iza norveške štafete u sastavu: Synnøve Solemdal, Ingrid Landmark Tandrevold, Tiril Eckhoff i Marte Olsbu Røiseland; te na slijedećem prvenstvu u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Olenom Bilosjuk i Darijom Blaško, kada su s 9.2 s zaostatka bili sporiji iza norveške štafete u sastavu: Ingrid Landmark Tandrevold, Tiril Eckhoff, Ida Lien i Marte Olsbu Røiseland.

Svjetski kup[uredi | uredi izvor]

Plasman u Svjetskom kupu
2011/12 2012/13 2013/14 2014/15 2015/16 2016/17 2017/18 2018/19 2019/20 2020/21 2021/22 2022/23 2023/24
60 30 17 23 13 8 11 37 36 17 41 33 24

Prvi nastup Džima u Svjetskom kupu bio je u sezoni 2011/12. Oberhofu 4. januara 2012. u utrci štafete s Olenom Bilosjuk, Vitom i Valentinom Semerenko, kada su osvojile osmo mjesto sa zaostatkom od 3:52.5 min bili sporiji od pobjedničke ruske štafete u sastavu: Ana Bogali-Titovec, Svjetlana Slepcova, Olga Zajceva i Olga Viluhina. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je pobjeda u sezoni SK 2017/18. na slovenskoj Pokljuki 6. decembra 2018. u utrci na 15 km, kada je bez promašaja bila 5.9 s brža od drugoplasitrane poljske biatlonke Monike Hojnisz-Staręga. U ekipnim utrkama pobijedila je tri puta: U Oberhofu 3. januara 2013. u sezoni SK 2012/13. s Valentinom Semerenko, Vitom Semerenko i Olenom Bilosjuk; te u austrijskom Hochfilzenu u sezoni SK 2013/14. u istom sastavu. Treću pobjedu ostvarila je u Ruhpoldingu 17. januara 2016. u sezoni SK 2015/16. s Valentinom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Irinom Petrenko s 1.2 s prednosti ispred drugoplasirane njemačke štafete u sastavu: Karolin Horchler, Miriam Gössner, Maren Hammerschmidt i Laura Dahlmeier.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Julija Džima je kćerka ukrajinskog biatlonca Valentina Džime, koji je učestvovao na ZOI 1994.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "У К А З ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 23. 3. 2008. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Указ Президента України від 4 квітня 2003 року № 290/2003 «Про відзначення державними нагородами України членів збірної команди України XXI Всесвітньої зимової універсіади»" (jezik: ukrajinski). Arhivirano s originala, 24. 10. 2016. Pristupljeno 24. 10. 2016. no-break space character u |title= na mjestu 49 (pomoć)
  3. ^ "УКАЗ ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ №92/2021". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2021. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]