Valentina Semerenko

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Valentina Semerenko
Lični podaci
Državljanstvo Ukrajina
Rođenje (1986-01-18) 18. januar 1986 (38 godina)
Krasnopillja, USSR, SSSR
Karijera
TrenerHrihorij Šamraj
Statusneaktivna
Kraj karijere2022.
Olimpijske igre
Nastupi (B)3 (2006, 2010, 2014, 2018, 2022)
Medalje (B)1 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (B)12 (2007, 2008, 2009, 2011, 2012, 2013, 2015, 2016, 2017, 2019, 2020, 2021)
Medalje (B)5 (1 zlatna)
Svjetski kup
Nastupi (B)2005/06
Timske pobjede4
Pojedinačne pobjede (B)2
Plasman (B)
Evropski/IBU kup
Nastupi2005/06.
Plasman25. (2005/06.)
Pojedinačne pobjede1
Plasman25. (2005/06.)
Medalje
Olimpijske igre
Zlatna medalja – prvo mjesto ZOI 2014. štafeta
Svjetsko prvenstvo u biatlonu
Srebrna medalja – drugo mjesto SP 2008. štafeta
Bronzana medalja – treće mjesto SP 2013. 15 km
Srebrna medalja – drugo mjesto SP 2013. 7,5 km
Bronzana medalja – treće mjesto SP 2015. 7,5 km
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 2015. 12,5 km
Bronzana medalja – treće mjesto SP 2019. štafeta
Takmičenje 1. 2. 3.
Olimpijske igre 1 0 0
Svjetska prvenstva 1 2 3 
                =
Nagrade
Ordeni Orden kneginje Olge I reda
Orden kneginje Olge III reda
Orden kneginje Olge II reda
Orden za zasluge II reda
Orden za zasluge III reda
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Valentina Oleksandrivna Semerenko, (ukrajinski: Валенти́на Олекса́ндрівна Семере́нко) rođena 18. januara 1986. u Krasnopillji, USSR, SSSR (danas Ukrajina), je nekadašnja ukrajinska biatlonka, olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja u biatlonu. U startnim listama i statistikama takmičenja Svjetskog kupa, često se vodi kao Valj Semerenko.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ.
Italija Torino 2006. (Biatlon) 46
Kanada Vancouver 2010. (Biatlon) 13 22 22 18 6
Rusija Soči 2014. (Biatlon) 18 12 5 12 1
Južna Koreja Pyeongchang 2018. (Biatlon) 25 46 NS 19
Kina Peking 2022. (Biatlon) NZ 13
Poštanska marka Ukrajine, tiskana povodom osvajanje zlatne medalje u štafeti na ZOI 2014.

Valentina Semerenko je nastupila na pet Olimpijskih igara i to na: Zimskim olimpijskim igrama 2006, Zimskim olimpijskim igrama 2010, Zimskim olimpijskim igrama 2014, Zimskim olimpijskim igrama 2018. i Zimskim olimpijskim igrama 2022. U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat peto mjesto na ZOI 2014. u utrci potjere, kada je s jednim promašajem i zaostatkom od 52.9 s bila sporija od pobjednice Bjeloruskinje Darje Domračeve. U ekipnim disciplinama najbolji joj je rezultat osvojena zlatna medalja na istim igrama u štafeti s Olenom Bilosjuk, Vitom Semerenko i Julijom Džimom, kada su za 26.4 s bili brži, od kasnije, zbog dopinga diskvalifikovane ruske štafete u sastavu: Jana Romanova, Olga Zajceva, Ekaterina Šumilova i Olga Viljuhina.

Svjetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ.
Italija 2007. Antholz 36 9
Švedska 2008. Östersund 32 16 20 18 2
Južna Koreja 2009. Pyeongchang 26 15 38 16 NZ 11
Rusija 2011. Hanti-Mansijsk 11 10 24 16 DIS
Njemačka 2012. Ruhpolding 49 57 NZ 6
Slovačka 2013. Nové Město na Moravě 3 22 43 NZ 2
Finska 2015. Kontiolahti 15 3 19 1 6 11
Norveška 2016. Oslo 44 38 26 5 6
Austrija 2017. Hochfilzen 80
Švedska 2019. Östersund 36 29 38 3
Italija 2020. Antholz 42 36 43
Slovenija 2021. Pokljuka 50 NZ

Valentina Semerenko je nastupila na dvanaest Svjetskih prvenstava od SP 2007. do SP 2021. Osvojila je jednu zlatnu, dvije srebrne i tri bronzane medalje. Zlatnu medalju je osvojila na SP 2015. u utrci masovnog starta, kada je bez promašaja bila brža za 6.2 s od drugoplasirane njemačke biatlonke Franziske Preuß i 12.6 s od trećeplasirane italijanske biatlonke Karin Oberhofer. Jednu srebrnu medalju osvojila je na SP 2008. u štafeti s Oksanom Jakovljevom, Vitom Semerenko i Oksanom Hvostenko, kada su s 30.9 s zaostatka bili sporiji iza njemačke štafete u sastavu: Martina Glagow, Andrea Henkel, Magdalena Neuner, Kati Wilhelm; a drugu na SP 2013. u štafeti s Julijom Džimom, Vitom Semerenko i Olenom Pidrušnom kada su s 7 s zaostatka bili sporiji iza norveške štafete u sastavu: Hilde Fenne, Ann Kristin Flatland, Synnøve Solemdal i Tora Berger. Na istom prvenstvu osvojila je prvu bronzanu medalju u utrci na 15 km s jednim promašajem i zaostatkom od 1:42.5 min iza pobjednice ukrajinske biatlonke Olene Pidrušne, koja je utrku završila bez promašaja; Na SP 2015. u utrci na 7,5 km osvojila je drugu bronzanu medalju s jednim promašajem i zaostatkom od 19.7 s iza pobjednice francuske biatlonke Marie Dorin Habert, koja je utrku završila s jednim promašajem. Treću bronzanu medalju osvojila je na SP 2019. u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Vitom Semerenko i Julijom Džimom. Na SP 2011. je nastupila u štafetnoj utrci s Olenom Bilosjuk, Vitom Semerenko i Oksanom Hvostenko kada su osvojili drugo mjesto, ali su, zbog kasnije dokazanog dopinga Olene Semerenko diskvalifikovani, te im je oduzeta srebrna medalja.[1][2]

Svjetski kup[uredi | uredi izvor]

Plasman u Svjetskom kupu
2005/06 2006/07 2007/08 2008/09 2009/10 2010/11 2011/12 2012/13 2013/14 2014/15 2015/16 2016/17 2017/18 2018/19 2019/20 2020/21 2021/22
47 28 24 14 11 23 20 9 3 47 78 21 48 33 59 60

Prvi nastup Semerenko u Svjetskom kupu bio je u sezoni 2005/06. u njemačkom Oberhofu 5. januara 2006. u štafetnoj utrci s Vitom Semerenko, Ninom Lemeš i Irinom Tananajkom, kada su osvojile 11-o mjesto. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je pobjeda u utrci potjere 15. decembra 2013. u sezoni SK 2012/13. u francuskom Annecy-Le Grand-Bornandu. U ekipnim utrkama pobijedila je četiri puta: U Oberhofu 7. januara 2009. u sezoni SK 2008/09. s Vitom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Oksanaom Hvostenko s 21.2 s prednosti ispres drugoplasirane njemačke štafete u sastavu: Simone Hauswald, Kati Wilhelm, Sabrina Buchholz i Kathrin Hitzer; Ponovo u Oberhofu 3. januara 2013. u sezoni SK 2012/13. s Vitom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Julijom Džimom; U austrijskom Hochfilzenu u sezoni SK 2013/14. u istom sastavu, te njemačkom Ruhpoldingu 17. januara 2016. s Irinom Petrenko, Julijom Džimom i Olenom Bilosjuk.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Njena setra blizankinja Vita Semerenko je takođe ukrajinska biatlonka. Udata je za Olekseja Prohora.

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Decision in KSemerenko case now final, France receives WCH Relay Silver Arhivirano 1. 10. 2011. na Wayback Machine
  2. ^ "IBU Hearing Panel- Valentina KSemerenko, UKR, 2011" (PDF) (jezik: engleski). Arhivirano s originala (PDF), 19. 2. 2014. Pristupljeno 8. 5. 2015.
  3. ^ "У К А З ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 23. 3. 2008. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ "УКАЗ ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ №676/2014". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2014. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "УКАЗ ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ №508/2013". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2013. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ "Указ Президента України від 4 квітня 2003 року № 290/2003 «Про відзначення державними нагородами України членів збірної команди України XXI Всесвітньої зимової універсіади»" (jezik: ukrajinski). Arhivirano s originala, 24. 10. 2016. Pristupljeno 24. 10. 2016. no-break space character u |title= na mjestu 49 (pomoć)
  7. ^ "УКАЗ ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ №92/2021". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2021. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Portal iconPortal Biatlon
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Valentina_Semerenko&oldid=3584188"