Oksana Hvostenko
| Oksana Hvostenko | ||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Lični podaci | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Puno ime | Oksana Jurijvna Hvostenko | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Državljanstvo | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Rođenje | 27. novembar 1977 Černigiv, USSR, SSSR | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Karijera | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Trener | Mikola Soz | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Status | neaktivna | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Kraj karijere | 2011. | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Olimpijske igre | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nastupi (b.) | 3 (2002, 2006, 2010,) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Medalje (b.) | 0 (0 zlatnih) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Svjetska prvenstva | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nastupi (b.) | 9 (1999, 2002, 2003, 2005, 2007, 2008, 2009, 2010, 2011) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Medalje (b.) | 4 (0 zlatnih) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Svjetski kup | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Prvi nastup (b.) | 1996/97 | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Pojedinačne pobjede (b.)[I] | 1 | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Timske pobjede[II] | 1 | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Plasman (b.)[III] | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| IBU[IV] | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Prvi nastup | 1998/99. | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Plasman | 39. (2004/05.) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Pojedinačne pobjede | 1 | |||||||||||||||||||||||||||||||
Medalje
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nagrade | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Ordeni | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Fusnote | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS | ||||||||||||||||||||||||||||||||
Oksana Jurijvna Hvostenko, (ukrajinski: Окса́на Ю́ріївна Хвосте́нко) rođena 27. novembra 1977. u Černigivu, USSR, SSSR (danas Ukrajina), je nekadašnja ukrajinska biatlonka i dvostruka osvajačica srebrne i bronzane medalje na Svjetskim prvenstvima u biatlonu.
Karijera
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Olimpijske igre
[uredi | uredi izvor]| Olimpijske igre | Poj. | Spr. | Pot. | Mas. | Šta. |
|---|---|---|---|---|---|
| 29 | |||||
| 20 | 49 | KRU | 11 | ||
| 8 | 10 | 21 | 28 | 6 |
Oksana Hvostenko je nastupila na trima Olimpijskim igrama i to na: Zimskim olimpijskim igrama 2002, Zimskim olimpijskim igrama 2006. i Zimskim olimpijskim igrama 2010. U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat osmo mjesto u utrci na 15 km, kada je bez promašaja i zaostatkom od 1:45.8 min bila sporija od pobjednice Norvežanke Tora Berger. U ekipnim disciplinama najbolji joj je rezultat bilo šesto mjesto na istim igrama u štafeti s Olenom Bilosjuk, Vitom i Valentinom Semerenko.
Svjetska prvenstva
[uredi | uredi izvor]| Svjetsko prvenstvo | Poj. | Spr. | Pot. | Mas. | Šta. | MŠ. |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 39 | ||||||
| 29 | ||||||
| 43 | 20 | 10 | 27 | 2 | ||
| 9 | 8 | 15 | 8 | 7 | 7 | |
| 10 | 16 | 13 | 12 | 9 | 10 | |
| 3 | 3 | 10 | 21 | 2 | ||
| 21 | 34 | 22 | 21 | NZ | 11 | |
| 11 | ||||||
| DIS | 8 |
Oksana Hvostenko je nastupila na devet Svjetskih prvenstava od SP 1999. do SP 2011. Osvojila je dvije srebrne i dvije bronzane medalje. Jednu srebrnu na SP 2003. u štafeti s Oksanom Jakovljevom, Olenom Petrovom i Irinom Merkušinom kada su s 1:23.8 min zaostatka bili sporiji iza ruske štafete u sastavu: Albina Ahatova, Svjetlana Išmuratova, Galina Kukljeva i Svjetlana Černousova; a drugu na SP 2008. u štafeti s Oksanom Jakovljevom, Vitom i Valentinom Semerenko, kada su s 30.9 s zaostatka bili sporiji iza njemačke štafete u sastavu: Martina Glagow, Andrea Henkel, Magdalena Neuner, Kati Wilhelm. Na istom prvenstvu osvojila je bronzanu medalju u utrci na 15 km s jednim promašajem i zaostatkom od 2:24.4 min iza pobjednice ruske biatlonke Jekaterine Jurjeve, koja je utrku završila bez promašaja; a drugu na utrci na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 11.3 s iza pobjednice njemačke biatlonke Andreje Henkel, koja je utrku završila bez promašaja. Na SP 2011. je nastupila u štafetnoj utrci s Olenom Bilosjuk, Vitom i Valentinom Semerenko kada su osvojili drugo mjesto, ali su, zbog kasnije dokazanog dopinga Olene Hvostenko diskvalifikovani, te im je oduzeta srebrna medalja.[1][2]
Svjetski kup
[uredi | uredi izvor]| Plasman u Svjetskom kupu | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1996/97 | 1997/98 | 1998/99 | 1999/00 | 2000/01 | 2001/02 | 2002/03 | 2003/04 | 2004/05 | 2005/06 | 2006/07 | 2007/08 | 2008/09 | 2009/10 | 2010/11 |
| 62 | 38 | 41 | 33 | 41 | 9 | 16 | 22 | 26 | 42 | |||||
Prvi nastup Hvostenko u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1996/1997. u švedskom Östersundu u utrci sprinta na 7,5 km kada je 7. decembra 1996. sa četiri promašaja i zaostatkom od 3:47.1 min bila sporija od pobjednice ruske biatlonke Olge Melnik, koja je završila utrku bez promašaja. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je pobjeda 21. januara 2007. u sezoni SK 2006/07. na slovenskoj Pokljuki, kada je bez promašaja bila 13.4 s brža od drugoplasirane njemačke biatlonke Kati Wilhelm, a 23.5 s od trećeplasirane slovenske biatlonke Tadeje Brankovič-Likozar. U ekipnim utrkama u sezoni SK 2008/09. u njemačkom Oberhofu 7. januara 2009, s Olenom Bilosjuk, Vitom Semerenko i Valentinom Semerenko pobijedila je u štafetnoj utrci s 21.2 s prednosti ispres drugoplasirane njemačke štafete u sastavu: Simone Hauswald, Kati Wilhelm, Sabrina Buchholz i Kathrin Hitzer.
Doping
[uredi | uredi izvor]Nakon SP 2011. utvrđeno je da je koristila efedrin kao doping, te je dobila godinu dana zabrane nastupanja, a srebrna medalja je dodijeljena francuskoj štafeti.[3][4]
Nagrade
[uredi | uredi izvor]- Ukrajinski Orden kneginje Olge III reda. (4. 4. 2003.)[5]
- Ukrajinski Orden za zasluge III reda. (17. 3. 2008.)[6]
- Medalja za rad i hrabrost (18. 4. 2005.)[7]
Privatni život
[uredi | uredi izvor]Udata je od 2001 za ukrajinskog biatlonca Vjačeslava Derkača i s njim ima sina Mikitu i kćerku Ganu.[8]
Napomene
[uredi | uredi izvor]- ↑ Utrka u mješovitoj štafeti održana je u Hanti-Mansijsku 20. marta.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Decision in Khvostenko case now final, France receives WCH Relay Silver Arhivirano 1. 10. 2011. na Wayback Machine
- ↑ "IBU Hearing Panel- Oksana Khvostenko, UKR, 2011" (PDF) (jezik: engleski). Arhivirano s originala (PDF), 19. 2. 2014. Pristupljeno 8. 5. 2015.
- ↑ Zurückgetretene Oksana Khvostenko für ein Jahr suspendiert biathlon.xc-ski.de 11. August 2011 na: biathlon.xc-ski.de [Error: unknown archive URL] (archived [Date missing])
- ↑ Urteil im Fall Khvostenko rechtskräftig, Frankreich bekommt Silbermedaille
- ↑ "У К А З ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2008. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ↑ "Указ Президента України від 4 квітня 2003 року № 290/2003 «Про відзначення державними нагородами України членів збірної команди України XXI Всесвітньої зимової універсіади»" (jezik: ukrajinski). Arhivirano s originala, 24. 10. 2016. Pristupljeno 24. 10. 2016. no-break space character u
|title=na mjestu 49 (pomoć) - ↑ "Указ Президент України від 17 березня 2008 року № 227/2008 «Про відзначення державними нагородами України»" (jezik: ukrajinski). Arhivirano s originala, 3. 4. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2017. no-break space character u
|title=na mjestu 50 (pomoć) - ↑ "XSport". Arhivirano s originala, 16. 11. 2020. Pristupljeno 7. 3. 2024.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Oksana Hvostenko na Wikimedia Commonsu- Oksana Hvostenko na firstskisport.com (en)
- Webarchive template unknown archives
- Rođeni 1977.
- Biografije, Černigiv
- Osvajači medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu
- Ukrajinski biatlonci
- Ukrajinski olimpijci u biatlonu
- Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2002.
- Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2006.
- Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2010.
- Nosioci Ordena kneginje Olge III reda
- Nosioci Ordena za zasluge (Ukrajina) III reda
- Nosioci Medalja za rad i hrabrost