Anne Briand-Bouthiaux

Anne Briand-Bouthiaux
Anne Briand-Bouthiaux
Država	Francuska
Rođenje	2. juli 1968 (54 godine); Mulhouse, Francuska,
Olimpijske igre
Nastup	3 (1992, 1994, 1998)
Medalje	3 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastup	8 (1991, 1992, 1993, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999)
Medalje	7 (2 zlatne)
Svjetski kup
Prvi nastup	1990/91
Pobjede	6 (11 u štafeti)
Plasman	1. (1994/95) Poj.: 24. (1996/97); Spr.: 18. (1997/98); Pot.: 13. (1996/97); Mas.: 32. (1998/99);
Pobjede u disciplinama	2 – sprint; 4 – pojedinačno;
IBU kup
Prvi nastup	1994/95
Aktivnost
Status	neaktivna
Kraj karijere	2000.
Medalje
	Ažurirano: 17. 10. 2020.

Anne Briand, rođena 2. juna 1968. u Mulhouse, Haut-Rhin u Francuskoj je nekadašnja francuska biatlonka. Udata je za francuskog bialonca i trenera Stéphana Bouthiaux. Briand je olimpijska pobjednica i dvostruka svjetska prvakinja, kao i pobjednica Svjetskog kupa u biatlonu.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre	Poj.	Spr.	Šta.
Albertville 1992. (Biatlon)	19	7	1
Lillehammer 1994. (Biatlon)	2	30	3
Nagano 1998. (Biatlon)	20	54

Anne Briand je četiri puta nastupila na Zimskim olimpijskim igrama: ZOI 1992, ZOI 1994 i ZOI 1998. Na prvom nastupu osvojila je zlatnu medalju u štafeti sa Véroniquom Claudel i Corinnom Niogret sa prednošću od 23 sekunde u odnosu na drugoplasiranu njemačku štafetu.^[1]^[2] U drugom nastupu dvije godine kasnije, osvojila je bronzanu medalju u štafeti sa Véronique Claudel, Delphyne Heymann i Corinne Niogret zaostavši više od pet minute iza ruske štafete i jednu srebrnu u utrci na 15 km.^[3]^[4]

Plasman u Svjetskom kupu
1990/91	1991/92	1992/93	1993/94	1994/95	1995/96	1996/97	1997/98	1998/99
51	2	3	3	1	8	20	26	33

Svjetsko prvenstvo	Poj.	Spr.	Pot.	Mas.	Šta.	Eki.
1991. Lahti	35	31				8
1992. Novosibirsk						4
1993. Borovec	34	4			2	1
1995. Antholz	9	1			2	3
1996. Ruhpolding	9	18			2	3
1997. Osrblie	7	23	12		4
1998. Pokljuka 1998. Hochfilzen						5
1999. Kontiolahti 1999. Oslo	23	18	27	22

Briand je nastupila na devet Svjetskih prvenstava od SP 1991. do SP 1999, te je sa dvije zlatne, tri srebrne i dvije bronzane medalje je druga najuspješnija francuska biatlonka po broju osvojenih medalja. Jednu zlatnu medalju osvojila je u ekipnoj utrci na SP 1993 sa Nathalie Beausire, Delphyne Heymann i Corinne Niogret, a drugu u sprintu na 7,5 km na SP 1995. sa 5 s prednosti u odnosu na Njemicu Uschi Disl i 6 s u odnosu na trećeplasiranu Corinne Niogret.

^ Pobjede u timskim utrkama i utrkama štafeta Svjetskog kupa u biatlonu, se zvanično ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
^ IBU kup se do 2008. godine službeno nazivao Evropski kup.

^ Biatlon na ZOI 1992. na sports-reference.com Arhivirano 10. 12. 2008. na Wayback Machine (en)
^ "Albertville 1992 Official Report" (PDF). Le Comite d'Organisation des Jeux Olympiques Albertville. LA84 Foundation. 1992. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 12. 2. 2013.
^ Biatlon na ZOI 1994. na sports-reference.com Arhivirano 10. 12. 2008. na Wayback Machine (en)
^ "Lillehammer 1994 Official Report - Volume 4" (PDF). Lillehammer Olympic Organizing Committee. LA84 Foundation. 1994. Pristupljeno 1. 12. 2016.

p r u Olimpijske pobjednice u biatlonu – štafeta
3 × 7,5 km	1992: Corinne Niogret, Véronique Claudel, Anne Briand (FRA)
4 × 7,5 km	1994: Nadežda Talanova, Natalija Snitina, Luiza Noskova, Anfisa Rezcova (RUS) 1998: Uschi Disl, Martina Zellner, Katrin Apel, Petra Behle (GER) 2002: Katrin Apel, Uschi Disl, Andrea Henkel, Kati Wilhelm (GER)
4 × 6 km	2006: Ana Bogali, Svjetlana Išmuratova, Olga Zajceva, Albina Ahatova (RUS) 2010: Svjetlana Sljepcova, Ana Bogali, Olga Medvedceva, Olga Zajceva (RUS) 2014: Vita Semerenko, Julija Džima, Valentina Semerenko, Olena Pidhrušna (UKR) 2018: Nadzeja Skardzina, Irina Krjuko, Dinara Alimbekava, Darja Domračeva (BLR) 2022: Linn Persson, Mona Brorsson, Hanna Öberg, Elvira Öberg (SWE)