Razlika između verzija stranice "Kobaška kapetanija"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m {{refspisak|2}} i slika
m greška kod citiranja ispravljena
Red 6: Red 6:


== Kobaška kapetanija ==
== Kobaška kapetanija ==
Godine [[1718]]. je poslije [[Austrijsko-turski rat (1716–1718)|Austrijsko-turskog rata]] (1716–1718) potpisan [[Požarevački mir]] i s tim je Kobaš pripao Habsburškoj monarhiji i sjedište kapetanije je premješteno u [[Kotor (tvrđava)|tvrđavu Kotor]].<ref name="kreseljakovic151" /> Prvi poznati Kobaški kapetan bio je Mustafa-kapetan koji se spominje od 1723. do 1744. godine. Za vrijeme njegove vlast je potpisan [[Beogradski mir]] [[1739]]. i Kobaš oslobođen, a sjedište opet vraćeno u stari grad. Sljedeći poznati kapetan bio je Ahmed-aga koji se jednom 1777. godine spominje. Mustafa-aga je sljedeći kapetan koji se prvi put 27. februar 1788. godine spominje, a za vrijeme [[Dubički rat|Dubičkog rata]] (1788–1791) se njegov brat Avdaga spominje kao zamjenik.<ref name="kreseljakovic152" /> Avdagi je 1788. poslata [[bujruldija]] bosanskog vezira [[Bećir-paša Egribuzli]] (1787–1789) da podjeli onih 1000 nefera (''obični vojnici'')<ref name="roncevic71">{{cite journal |magazine=Od indoeuropeistike do kroatistike|place=Zagreb|last=Brozović Rončević |first=dr. sc. Dunja |publisher=Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|title=Turski jezični sloj u hrvatskim prezimenima|date=2013|page=71}}</ref> što stoje pod zapovjedništvom Kobaškog kapetana, tako da 500 čuva sela i gradove, 250 da dade Hadži-Zulfikaru koji čuva obalu Save, a ostatak od 250 odmah opremi u bosansku vojsku pod zapovjedništvom kotorskog age Saliha. Trećeg marta 1789. godine spominje se kao kapetan u Kobašu Ali-beg, koji je poslat od strane istog vezira za [[Beograd]] da zajedno krenu prema Vidinu. Već u augustu iste godine se vojska vraća kući i Ali-beg navrati u [[Sarajevo]] kod poznatog age Hadži Bešlije gdje je u njegovom konaku nešto prije 30. septembra umro i to bez da djecu iza sebe ostavi.<ref name="kreseljakovic153">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=153}}</ref> Njegov nasljednik bio je Ahmed-kapetan do iza 1815. godine.<ref name="kreseljakovic154">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=154}}</ref> Kapetanija je kao i svi ostale [[Kapetanija|kapetanije]] ukinuta 1835. godine.<ref name="kreseljakovic75">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=75}}</ref> Na mezarju Hudar-efendijne džamije u Kobašu su vjerovatno sahraneni potomci Kobaških kapetana.<ref>Neke nišane nose natpis sa prezimenom Kapetanović, ali nalazimo i na samu titulu Kobaškog kapetana: ''Mustafa, sin Seida, sin kobaškog kapetana''. {{Cite web |url=http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2414 |title=Historijsko područje – Harem Kobaške (Hudar-efendije) džamije u (Bosanskom) Kobašu|work=[[Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine]]|accessdate= 6. 4. 2016}}</ref>
Godine [[1718]]. je poslije [[Austrijsko-turski rat (1716–1718)|Austrijsko-turskog rata]] (1716–1718) potpisan [[Požarevački mir]] i s tim je Kobaš pripao Habsburškoj monarhiji i sjedište kapetanije je premješteno u [[Kotor (tvrđava)|tvrđavu Kotor]].<ref name="kreseljakovic151" /> Prvi poznati Kobaški kapetan bio je Mustafa-kapetan koji se spominje od 1723. do 1744. godine. Za vrijeme njegove vlast je potpisan [[Beogradski mir]] [[1739]]. i Kobaš oslobođen, a sjedište opet vraćeno u stari grad. Sljedeći poznati kapetan bio je Ahmed-aga koji se jednom 1777. godine spominje. Mustafa-aga je sljedeći kapetan koji se prvi put 27. februar 1788. godine spominje, a za vrijeme [[Dubički rat|Dubičkog rata]] (1788–1791) se njegov brat Avdaga spominje kao zamjenik.<ref name="kreseljakovic152" /> Avdagi je 1788. poslata [[bujruldija]] bosanskog vezira [[Bećir-paša Egribuzli]] (1787–1789) da podjeli onih 1000 nefera (''obični vojnici'')<ref name="indokroat_dunja71">{{cite book |last=Brozović Rončević|first=dr. sc. Dunja|publisher=HAZU|title=Od indoeuropeistike do kroatistike: zbornik u čast Daliboru Brozoviću|place=Zagreb|date=2013|page=71}}</ref> što stoje pod zapovjedništvom Kobaškog kapetana, tako da 500 čuva sela i gradove, 250 da dade Hadži-Zulfikaru koji čuva obalu Save, a ostatak od 250 odmah opremi u bosansku vojsku pod zapovjedništvom kotorskog age Saliha. Trećeg marta 1789. godine spominje se kao kapetan u Kobašu Ali-beg, koji je poslat od strane istog vezira za [[Beograd]] da zajedno krenu prema Vidinu. Već u augustu iste godine se vojska vraća kući i Ali-beg navrati u [[Sarajevo]] kod poznatog age Hadži Bešlije gdje je u njegovom konaku nešto prije 30. septembra umro i to bez da djecu iza sebe ostavi.<ref name="kreseljakovic153">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=153}}</ref> Njegov nasljednik bio je Ahmed-kapetan do iza 1815. godine.<ref name="kreseljakovic154">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=154}}</ref> Kapetanija je kao i svi ostale [[Kapetanija|kapetanije]] ukinuta 1835. godine.<ref name="kreseljakovic75">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=75}}</ref> Na mezarju Hudar-efendijne džamije u Kobašu su vjerovatno sahraneni potomci Kobaških kapetana.<ref>Neke nišane nose natpis sa prezimenom Kapetanović, ali nalazimo i na samu titulu Kobaškog kapetana: ''Mustafa, sin Seida, sin kobaškog kapetana''. {{Cite web |url=http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2414 |title=Historijsko područje – Harem Kobaške (Hudar-efendije) džamije u (Bosanskom) Kobašu|work=[[Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine]]|accessdate= 6. 4. 2016}}</ref>


== Reference ==
== Reference ==

Verzija na dan 7 april 2016 u 12:28

Datoteka:Kotor kula2.jpg
Ostaci tamnice u tvrđavi Kotor, 1960-tih

Kobaška kapetanija je bila kapetanija u sastavu Bosanskog pašaluka na teritoriji manjih dijelova Banjolučkog i Jajačkog kadiluka sa sjedištem u Bosanskom Kobašu na desnoj obali Save[1], a za vrijeme Austrijske vladavine (1718–1739) u Kotorgradu (naselje Kotor današnjeg Kotor-Varoši).[2] Osnovana je poslije Karlovačkog mira, a prije 1716. godine[3][4], kada je izbio Austrijsko-turski rat, i spominje se prvi put 1723/24. godine (1136. po Hidžri).[1] Kapetanija je obuhvaćala dva grada Kobaš i Kotor u kojima je držala i dizdare.[5]

Pozadina

Uvjeti za formiranje ove kapetanije su stvoreni 1535. godine,[6] kada su Osmanlije definitivno zauzeli Kobaš od slavonskih plemića Berislavića.[1] Poslije osvajanja je Gazi Husrev-beg sagradio gradić i u njega stavio posadu,[1] a priključen je Bosanskom sandžaku i nešto kasnije novostvorenom Kobaškom kadiluku kojem je Kobaš postao sjedište.[6] Zbog širenja granica Bosanskog pašaluka prema sjeveru u sklopu Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata je grad izgubio svoje značenje i bio već oko 1626. godine zapušten, a u njegovoj blizini bilo je oko 100 kuća s jednim agom.[1] Nakon Velikog turskog rata (1683–1699) su bosanske posjede u Slavoniji sa Karlovačkim mirom prešle u ruke Habsburške monarhije i s tim je Kobaš opet postao granični grad i Bosanski pašaluk najsjevernozapadnija provincija Osmanlijskog carstva. Zbog tog novog položaja je bilo potrebno utvrditi stari grad i opet postaviti stalnu posadu i s tim je osnovana Kobaška kapetanija.[3]

Kobaška kapetanija

Godine 1718. je poslije Austrijsko-turskog rata (1716–1718) potpisan Požarevački mir i s tim je Kobaš pripao Habsburškoj monarhiji i sjedište kapetanije je premješteno u tvrđavu Kotor.[1] Prvi poznati Kobaški kapetan bio je Mustafa-kapetan koji se spominje od 1723. do 1744. godine. Za vrijeme njegove vlast je potpisan Beogradski mir 1739. i Kobaš oslobođen, a sjedište opet vraćeno u stari grad. Sljedeći poznati kapetan bio je Ahmed-aga koji se jednom 1777. godine spominje. Mustafa-aga je sljedeći kapetan koji se prvi put 27. februar 1788. godine spominje, a za vrijeme Dubičkog rata (1788–1791) se njegov brat Avdaga spominje kao zamjenik.[2] Avdagi je 1788. poslata bujruldija bosanskog vezira Bećir-paša Egribuzli (1787–1789) da podjeli onih 1000 nefera (obični vojnici)[7] što stoje pod zapovjedništvom Kobaškog kapetana, tako da 500 čuva sela i gradove, 250 da dade Hadži-Zulfikaru koji čuva obalu Save, a ostatak od 250 odmah opremi u bosansku vojsku pod zapovjedništvom kotorskog age Saliha. Trećeg marta 1789. godine spominje se kao kapetan u Kobašu Ali-beg, koji je poslat od strane istog vezira za Beograd da zajedno krenu prema Vidinu. Već u augustu iste godine se vojska vraća kući i Ali-beg navrati u Sarajevo kod poznatog age Hadži Bešlije gdje je u njegovom konaku nešto prije 30. septembra umro i to bez da djecu iza sebe ostavi.[8] Njegov nasljednik bio je Ahmed-kapetan do iza 1815. godine.[5] Kapetanija je kao i svi ostale kapetanije ukinuta 1835. godine.[9] Na mezarju Hudar-efendijne džamije u Kobašu su vjerovatno sahraneni potomci Kobaških kapetana.[10]

Reference

  1. ^ a b c d e f Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 151.
  2. ^ a b Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 152.
  3. ^ a b Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 29–30.
  4. ^ Kobaš se nalazio poslije 1718. godine u rukama Habsburške monarhije, a kapetanija je sigurno osnovana u Kobašu, jer se ime kapetanija nikad nije mijenjalo i uvijek sadržalo prvo mjesto osnivanja kapetanije. Iz toga možemo zaključiti da je osnovana prije 1718. godine i vjerovatno prije početka rata 1716. godine, kako to i Kreševljaković pretpostavlja.
  5. ^ a b Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 154.
  6. ^ a b Šabanović, Hazim (1982). Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost. str. 177.
  7. ^ Brozović Rončević, dr. sc. Dunja (2013). Od indoeuropeistike do kroatistike: zbornik u čast Daliboru Brozoviću. Zagreb: HAZU. str. 71.
  8. ^ Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 153.
  9. ^ Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 75.
  10. ^ Neke nišane nose natpis sa prezimenom Kapetanović, ali nalazimo i na samu titulu Kobaškog kapetana: Mustafa, sin Seida, sin kobaškog kapetana. "Historijsko područje – Harem Kobaške (Hudar-efendije) džamije u (Bosanskom) Kobašu". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 6. 4. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kobaška_kapetanija&oldid=2714578"