Seksualno zlostavljanje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Translation Latin Alphabet-cs.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.

Seksualno zlostavljanje – ponekad označavano i kao uznemiravanje – je nametanje neželjenog spolnog ponašanja jedne osobe drugoj. Kada je nametanje neposredno, kratkotrajano ili ne tako često, naziva se seksualnim napadom. Prijestupnik se naziva seksualnim zlostavljačem ili uznemiravačem.[1] Pojam spolnog zlostavljanja također obuhvata i svako ponašanje svake odrasle osobe prema djetetu u cilju seksualnog uzbuđivanja bilo odrasle osobe bilo djeteta. Ako je žrtva mlađa od dobi pristanka, riječ je o seksualnom zlostavljanju djece.

Spolno zlostavljanje u braku[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Zlostavljanje u braku

Seksualno zlostavljanje u braku je oblik nasilja u porodici. Kada zlostavljanje uključuje i prisilni spolni odnos, tada predstavlja silovanje drugog supružnika, a ovisno o zakonodavstvu može također predstavljati i fizički napad. U ovu kategoriju neka zakonodavstva uvrštavaju i bilo koje nasilno ispoljavanje spolnih namjera ili uzbuđivanja, uključujući i mjere zaštite od začeća.

Položaji moći[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Mobing

Neprikladno seksualno ponašanje se može se desiti onda kada jedna osoba koristi položaj autoriteta, kako bi primorala ili ucijenila drugu da se upusti u inače neželjenu spolnu aktivnost. Naprimjer, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu uključuje onog uposlenika koji je prisiljen na seksualno ponašanje iz straha od otkaza. Seksualno uznemiravanje u obrazovanju može uključivati đaka/studenta koji se potčinjava seksualnom nabacivanju autoritativne osobe u strahu od kažnjavanja, iključujući lošu ocjenu ili druge oblike ucjene.

Nekoliko skandala seksualnog zlostavljanja uključivalo je zloporabu religijskog autoriteta i često prikrivanje među nezlostavljačima, uključujući slučajeve u baptističkoj religiji,[2] [[slučajevi seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi (SAD, Irska i drugdje)[3] islamu,[4] Jehovinim svjedocima, Luteranskoj crkvi,[5] Metodističkoj crkvi,[6]Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana,[7] Fundamentalističkoj crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, ortodoksnom judaizmu,[8] ostalim ograncima judaizma[9] i raznim kultovima.

Seksualno zlostavljanje djece[uredi | uredi izvor]

Seksualno zlostavljanje djece je oblik je zlostavljanja djece u kojem se žrtva zlostavlja u cilju seksualnog zadovoljenja odrasle osobe ili starijeg adolescenta.[10][11][12][13] Osim izravnog seksualnog kontakta, seksualno zlostavljanje djece također uključuje slučajeve kada odrasla osoba nedolično razotkriva intimne dijelove tijela (genitalije, ženske dojke i sl.) pred djetetom s namjerom da zadovolji svoje spollne želje, da zaplaši dijete ili se s njim zbliži, da pita ili vrši pritisak nad djetetom da se ono upusti u seksualne aktivnosti, da prikazuje pornografiju djetetu ili koristi dijete za proizvodnju dječje pornografije.[14][15]

Efekti spolnog zlostavljanja djeteta uključuju razne oblike psihičkih trauma, kao što su: krivnja i samooptuživanje, retrospekcija, noćna mora, nesanica, strah od stvari povezanih sa zlostavljanjem (uključujući predmete, mirise, mjesta, posjete liječniku, itd.), probleme samopoštovanja, seksualnu disfunkciju, hroničnu bol, ovisnost o psihoaktivnim supstancama, samoozljeđivanje, suicidnu sklonost, somatske tegobe, depresiju, posttraumatski stresni poremećaj, ostale mentalne bolesti (uključujući granični poremećaj ličnosti) i osam puta više sklonije ponovnom pokušaju samoubojstva. Zlostavljači su također skloniji počinjenju samoubistva. Većina štete prouzročena žrtvama postaje vidljiva godinama nakon zlostavljanja.

Spolno zlostavljanje članova obitelji, oblik je incesta i rezultira ozbiljnijom i dugotrajnijom psihičkom traumom, posebno u slučajevima roditeljskog incesta.[16] Prema relevannim procjenama, približno oko 15% do 25% žena i 5% do 15% muškaraca je, tokom djetinjstva, bilo je seksualno zlostavljeno.<re>http://www.ptsd.va.gov/public/pages/child-sexual-abuse.asp, Child Sexual Abuse.</ref>[17][18][19][20]

Većina dosadašnjih počinitelja seksualnog zlostavljanja je prethodno poznavala svoje žrtve. Oko 30% ih su srodnici djeteta, a često su to očevi, ujaci, stričevi ili nećaci; oko 60% čine ostali poznanici poput porodičnih prijatelja, pazitelj(ic)a ili komšija. Neznanci su počinitelji u približno 10% slučajeva seksualnog zlostavljanja djece. Većinu ukupnog broja spolnih zlostavljanja djece učine muškarci, a žene su izvršitelji u približno 14% prijestupa koje su počinile protiv dječaka i 6% prijestupa prijavljenih protiv djevojčica. Većina počinitelja koji zlostavljaju pretpubertetsku djecu su pedofili,[21][22] ali ovaj mali postotak ne zadovoljava dijagnostičke kriterije za pedofiliju.[23]

Seksualno zlostavljanje osoba sa poteškoćama u razvoju[uredi | uredi izvor]

Žrtve seksualnog nasilja često su i osobe s poteškoćama u razvoju. Prema nekim istraživanjima, ljudi sa takvi smetnjama su izloženi većem riziku viktimizacije seksualnog napada ili seksualnog zlostavljanja, osobito zbog pomanjkanja razumijevanja nasilnog ili neshvaćenoh čina. Stopa spolnog zlostavljanja koje dožive ljudi s poteškoćama je zaprepašćujuća, pa ipak većina ovih slučajeva ostaje neprijavljeno ili nekažnjeno.

Seksualno zlostavljanje pripadnika manjina[uredi | uredi izvor]

Spollno zlostavljanje je veliki problem u manjinskim zajednicama. U 2007. latinoameričke žrtve bile su uključene u utvrđivanje masovnog skandala seksualnog zlostavljanja u katoličkoj Nadbiskupiji Los Angelesa.[24] U naglašavanju označivanja problema seksualnog zlostavljanja u afroameričkoj zajednici, prestižna zaklada Leeway[25] je dodijelila je potporu za razvoj www.blacksurvivors.org,[26] nacionalne online grupe za podršku i resursni centar za Afroamerikance koji su doživili spolno zlostavljanje. Sylvia Coleman, Afroamerikanka koja je preživjela seksualno zlostavljanje i nacionalni ekspert za prevenciju seksualnog zlostavljanja, osnovala je, 2008. godine neprofitnu grupu za prevenciju te pojave i ublažavanje njenih posljedica.

Preživjeljavanje[uredi | uredi izvor]

Pojam preživjeli ponekad je oznaka za živuću žrtvu, čak i onu s nefatalnim posljedicama, a u cilju ohrabrivanja i osnaživanja pojedinca u ozdravljenju, posebno ako se radi o živućoj žrtvi seksualnog zlostavljanja ili napada.[27] Primjerice, u toj namjeri su osnovane članice asocijacije pod nazivom Mreža osoba koje su preživjele zlostavljanje svećenika i Vjera preživjelih (The Survivors Trust).

Pojave zlostavljanja među životinjama[uredi | uredi izvor]

Spolno zlostavljanje je odavno zabilježeno i u mnogim životinjskim vrtama, primjerice među adelijskim pingvinima, nekim rasama peradi, goveda.[28]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Peer commentaries on Green (2002.) and Schmidt (2002.)". Archives of Sexual Behavior. 31. Child molester is a pejorative term applied to both the pedophile and incest offender. 2002. 
  2. ^ http://stopbaptistpredators.org/index.htm Stop Baptist Predators.
  3. ^ Episcopalian Ministers
  4. ^ {{cite web|author=Joe Murphy |url=http://www.thisislondon.co.uk/news/politics/baroness-warsi-some-pakistani-men-think-young-white-girls-are-fair-game-for-sex-abuse-7766319.html |title=Baroness Warsi: Some Pakistani men think young white girls are "fair game" for sex abuse - Politics - News - Evening Standard |publisher=Thisislondon.co.uk.
  5. ^ The LutheranLutheran abuse
  6. ^ Methodist abuse
  7. ^ Anderson, Lavina (1995). Case Reports of the Mormon Alliance Volume 1. ISBN 0-10-878835-0. 
  8. ^ http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=99913807 Abuse Scandal Plagues Hasidic Jews In Brooklyn] Barbare Bradley Hagerty. All Things Considered, National Public Radio. 2. 2. 2009.
  9. ^ Amy, Neustein, ur. (2009). Tempest in the Temple: Jewish Communities and Child Sex Scandals. Brandeis Series in American Jewish History, Culture, and Life. Waltham, Massachusetts: Brandeis University Press. ISBN 978-1-58465-671-5. 
  10. ^ http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/childsexualabuse.html |title=Child Sexual Abuse |work=Medline Plus, U.S. National Library of Medicine
  11. ^ Committee on Professional Practice and Standards (COPPS), Board of Professional Affairs (BPA), American Psychological Association (APA); Acuff C. et al.(1999): Guidelines for Psychological Evaluations in Child Protection Matters, 54 (8): 586–593.
  12. ^ http://www.apa.org/practice/childprotection.html.
  13. ^ http://psycnet.apa.org/index.cfm?fa=main.doiLanding&uid=1999-03403-007 | laysource = APA PsycNET, Abuse, sexual (child): generally defined as contacts between a child and an adult or other person significantly older or in a position of power or control over the child, where the child is being used for sexual stimulation of the adult or other person.
  14. ^ {{cite journal | last1 = Martin | first1 = J. | last2 = Anderson | first2 = J. | last3 = Romans | first3 = S. | year = 1993 | last4 = Mullen | first4 = P | last5 = O'Shea | first5 = M | title = Asking about child sexual abuse: methodological implications of a two-stage survey | url = | journal = Child Abuse and Neglect., 17 (3): 383–392.
  15. ^ Child sexual abuse definition from the NSPCC.
  16. ^ Courtois, Christine A. (1988). Healing the Incest Wound: Adult Survivors in Therapy. W. W. Norton & Company. str. 208. ISBN 0-393-31356-5. 
  17. ^ Finkelhor D. (1994): Current Information on the Scope and Nature of Child Sexual Abuse. The Future of Children (1994) 4(2): 31-53, http://www.unh.edu/ccrc/pdf/VS75.pdf.
  18. ^ Goray K. M. Donald R. Lesli D. R.: Crimes against Children Research Center
  19. ^ Family Research Laboratory
  20. ^ {{cite journal|title=The prevalence of child sexual abuse: Integrative review adjustment for potential response and measurement biases |journal=Child Abuse & Neglect |volume= 21| issue = 4, 1997. |pages=391–398 |doi=10.1016/S0145-2134(96)00180-9, http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleURL&_udi=B6V7N-3SWVJJ8-6&_user=10&_rdoc=1&_fmt=&_orig=search&_sort=d&view=c&_acct=C000050221&_version=1&_urlVersion=0&_userid=10&md5=3bf4125ab05f663f306a1ca792f4339, Elsevier Science Ltd.
  21. ^ http://www.mayoclinicproceedings.com/content/82/4/457.full, PDF, A Profile of Pedophilia: Definition, Characteristics of Offenders, Recidivism, Treatment Outcomes, and Forensic Issues.
  22. ^ http://www.springerlink.com/content/g8g66p6370731x85/ | journal = Archives of Sexual Behavior,19 (4): 333–342.
  23. ^ Laws R., O'Donohue W. T. (1997): Sexual Deviance: Theory, assessment, and treatment. Guilford Press, ISBN 1-57230-241-0, Barbaree H. E., Seto M. C.
  24. ^ NPR.org
  25. ^ Leeway.org
  26. ^ Blacksurvivors.org
  27. ^ {{Cite web |url=http://www.clarku.edu/offices/dos/survivorguide/definition.cfm |title=Dean of Students Office; Clark University |publisher=Clarku.edu.
  28. ^ "McKie R. (2012): Sexual depravity' of penguins that Antarctic scientist dared not reveal.". Guardian.co.uk. Pristupljeno 28. 12. 2015. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]