Sukošan

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sukošan
Općina
Općina Sukošan
Sukošan, rimokatolička crkva"Gospa od Milosti"
Sukošan, rimokatolička crkva"Gospa od Milosti"
Službeni grb Sukošan
Grb
Sukošan nalazi se u Hrvatska
Sukošan
Sukošan
Lokacija u Hrvatskoj
Koordinate: 44°02′49″N 15°18′54″E / 44.04694°N 15.31500°E / 44.04694; 15.31500Koordinate: 44°02′49″N 15°18′54″E / 44.04694°N 15.31500°E / 44.04694; 15.31500
Država Hrvatska
ŽupanijaFlag of Zadar County.png Zadarska
Vlada
 • GradonačelnikAnte Martinac (HDZ)
Površina
 • Općina53,16 km2
 • Naselje19,82 km2
Najveća nadmorska visina3 m
Stanovništvo (2011)
 • Općina4.583
 • Općina (gustoća)86,21 /km2
 • Naselje2.808
 • Naselje (gustoća)141,68 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj23206 Sukošan
Pozivni broj(+385) 23
Veb-sajtOpćina Sukošan

Sukošan je naseljeno mjesto i općina u Hrvatskoj, u Zadarskoj županiji.

Općini Sukošan, s naseljima Sukošan, Debeljak, Glavica i Gorica, pripada prostor od 53,16 km2, što iznosi 1,44% teritorija u odnosu na cjelokupan teritorij Zadarske županije.

Do političko-teritorijalne reorganizacije Republike Hrvatske 1992, Sukošan je pripadao tadašnjoj općini Zadar.

Uprava[uredi | uredi izvor]

Na lokalnim izborima 16. maja 2021. za općinskog načelnika izabran je Anto Martinac (HDZ). Za 13 vijećnika u novom sazivu Općinskog vijeća natjecalo se 5 lista.

Aktualni sastav općinskog vijeća: HDZ 8 mjesta, neovisna lista Mojmira Torbarine 2 mjesta, koalicija Domovinski pokret i Most 1 mjesto, koalicija SDP-a, HSS-a i Akcije mladih 1 mjesto, i HNS 1 mjesto.

Prethodni sastav općinskog vijeća (2017 – 2021): HDZ 8 mjesta, neovisna lista Mojmira Torbarine 3 mjesta, SDP 1 mjesto, koalicija Akcije mladih i HNS-a 1 mjesto, a HSP dr. Ante Starčević nije prešao izborni prag.

Hrvatska demokratska zajednica održava kontinuitet vlasti od prvih lokalnih izbora u novoformiranoj općini Sukošan 7. veljače 1993. do danas, a Ante Martinac obavlja dužnost općinskog načelnika od 1997. godine (s kraćim prekidom).[1]

Geogeafija[uredi | uredi izvor]

Sukošan je naselje u prostranom zaljevu Zlatna luka (latinski: Portus aureus), 11 km jugoistočno od Zadra. Nalazi se na Jadranskoj turističkoj cesti. Naselja Sukošana su: Čukovice, Vrisje, Dešenj, Ždralovac, Makarska, Vrljica, Goleš, Tratica, Barbir, Punta. Sukošan ima marinu Dalmacija,s 1.200 vezova u moru i više od 500 na kopnu, te s ukupnom površinom od 70 ha, najveća je na hrvatskom dijelu jadranske obale, prirodni kompleks Tustica, više plaža i malih kampirališta, povijesna zdanja, maslinike i vinograde. Prirodne vrijednosti registrirane sukladno Zakonu o zaštiti prirode,[2] su spilja Rupine i spilja Zrakunjača, obje neiskorišteni krški fenomeni.

U blizini Sukošana nalazi se više nacionalnih parkova i parkova prirode.

Udaljenost do nacionalnih parkova: Kornati: 11 Nm, Krka: 60 km, Paklenica: 50 km. Udaljenost do parkova prirode: Telašćica: 9 Nm, Vransko jezero: 22 km, Velebit: 50 km. Udaljenost Sukošana od većih centara: Zadar: 13 km, Šibenik: 63 km, Split: 150 km, Dubrovnik: 377 km, Rijeka: 297 km, Pula: 393 km, Zagreb: 289 km.

Historija[uredi | uredi izvor]

Antika i srednji vijek[uredi | uredi izvor]

Nije poznato vrijeme nastanka naselja, no pretpostavlja se da je nastalo još u doba rimske vladavine, o čemu svjedoče villa rustica na Barbiru, ostatci starog rimskog vodovoda ("Vilinski zid"), a na više mjesta u selu ima ostataka rimskih građevina i grobova.

Kada su se posve smirile seobe naroda, Sukošan je u teritorijalno-političkom pogledu pripadao Dalmatinskoj Hrvatskoj, i to župi Sidraga. O kontinuitetu života u Sukošanu svjedoče ostaci pleterne ornamentike, karakteristične za hrvatsku predromaničku crkvenu umjetnost, ugrađeni u kasnije građevine.

U vrijeme mletačkog zauzimanja grada Zadra i zadarskih pobuna, Sukošan je, kao zemljište, pripadao zadarskom gradskom ageru, odnosno kasnije užem gradskom kopnenom distriktu, te je narednih stoljeća dijelio sudbinu grada Zadra.[3]

Poslije zadarskih pobuna, Sukošan je zajedno s gradom Zadrom 1358. godine došao pod vlast hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca.

Nakon što je hrvatsko-ugarski kralj Ladislav Napuljski prodao svoja dinastička prava na Dalmaciju Veneciji za 100.000 dukata, Venecija je ponovno preuzela zadarsko područje 31. maja 1409. godine, te je vladala ovim krajevima sve do 1797.

Sukošan se prvi put spominje u ispravi od 24. maja 1289. godine kada je sklopljen jedan ugovor o prodaji zemljišta u mjestu Sanctus Casianus. Mjestu je ime nastalo po titularu mjesne crkve, svetom Kasijanu Imolskom. U kasnijim izvorima na italijanskom jeziku Sukošan se spominje kao San Cassiano.

U razdoblju od 13. do 15. stoljeća, stanovništvo Sukošana se, pored zemljoradnje, stočarstva i ribolova, bavilo i proizvodnjom morske soli, no sukošanske solane je zacijelo uništila mletačka vlast sredinom 15. stoljeća.[4]

Unutar mjesta nalazi se župna crkva svetog Kasijana s detaljima romanike i baroka koja u ovom obliku potječe iz 17. stoljeća, ali mnogo skromnija postojala je i znatno prije prvog pisanog spomena Sukošana.

U srednjem vijeku okolicu Sukošana ("Sutkošana", prema tadašnjim glagoljaškim zapisima) činila su sela i zaselci: Zlošane, Mokro (nadomak Makarske), Prljane (istočno od crkvice sv. Martina), Brižine (jugozapadno od sv. Martina) i Račice (kod današnjeg Debeljaka, ispod Dubrave).

Borbe s Turcima[uredi | uredi izvor]

U doba turskih provala na zadarsko područje u drugoj polovini 15. stoljeća, podignut je obrambeni zid oko Sukošana, te su se u Sukošan sklanjali stanovnici okolnih sela. O sukošanskoj povijesti i danas svjedoče i Gornja vrata koja su ostaci obrambenih zidina podignutih od strane Mletaka između 1468. i 1470. godine.

Usred sukošanske uvale nalaze se ostaci ljetnikovca zadarske nadbiskupije, "Palac", izgrađenog na zahtjev zadarskog nadbiskupa Mathea Valaressa 1470, a koji je također u više navrata poslužio za zaštitu Sukošanaca od turskih napada.

O učestalosti turskih napada svjedoči i podatak da su 29. maja 1482. godine župnici s teritorija zadarske nadbiskupije i ninske biskupije pokušali od Mletaka isposlovati oslobođenje lokalnog stanovništva od plaćanja desetine zbog stalnih provala Turaka. Među župnicima iz zadarske nadbiskupije bio je i župnik Sukošana.

U tim danima, dio njegovih stanovnika je završio u ropstvu, a i samo je selo bilo u više navrata pljačkano i pustošeno, tako da 1527. u njemu ima samo 130 stanovnika, a okolna sela su potpuno napuštena. Velik broj stanovnika sukošanskog kraja se preselio na obližnje otoke, pa i dalje, u Istru i Italiju.

Izvan mjesta Sukošana, nalazi se crkvica svetog Martina koja datira iz 1387. godine, župna crkva srednjovjekovnog sela Prljana koje je potpuno uništeno već u prvim naletima Turaka na zadarsko područje, kao i tadašnje selo Mokro u blizini turske utvrde Vrčevo.

Od 1639. Sukošanci su se više puta zalijetali duboko u tursku pozadinu i tamo nanosili znatne štete, a najveći podvig su napravili 1648. kada su provalili čak u Bosnu, gdje su napravili Turcima veliku štetu i ubili nekoliko stotina ljudi.

Ratnim nedaćama pridružila se kuga. Budući da od pošasti u Sukošanu nije stradalo nego samo nekoliko osoba, zahvalni mještani podižu pred vratima sela crkvicu Gospe od Milosti sagrađenu 1650. godine u vrijeme Kandijskog rata.

Tek nakon prestanka opasnosti od Turaka, krajem 17. stoljeća, započela je potpuna obnova Sukošana, kada je i župna crkva svetog Kasijana dobila današnji oblik.

Mapa sjeverne Dalmacije iz 1791. s označenim Sukošanom (S. Cassan)

Od 18. do 20. stoljeća[uredi | uredi izvor]

Dok je u vrijeme turskih navala, broj stanovnika Sukošana bio vrlo mali, od početka 18. stoljeća, čim su nastupili nešto bolji životni uvjeti, broj žitelja Sukošana je počeo rasti.

Nakon pada Mletačke Republike 1797, Sukošan je, kao i čitava mletačka Dalmacija, došao pod austrijsku vlast.

Od početka 1806. do potkraj 1813. ovi su krajevi bili pod francuskom upravom, kao dio Provincije Dalmacije unutar Ilirskih pokrajina.

Mapa Dalmacije i Bosne i Hercegovine iz 1892. s označenim Sukošanom (Sukošen, S. Cassiago)

Nakon bitke kod Leipziga 1813. pa do kraja Prvog svjetskog rata 1918. razdoblje je druge austrijske vladavine kad su ovi krajevi bili unutar Kraljevine Dalmacije. Sukošan je bio u sastavu političkog kotara Zadar i Sudbenog kotara Zadar.

Prema popisu stanovništva iz 1900, Sukošan je zajedno s okolnim naseljima imao 1592 stanovnika, svih 1592 rimokatolici, a po jezicima: hrvatski 1590, talijanski 1 i ostali jezici 1. Stanovništvo prema naseljima: Cerodevo 262, Debeljak 220, Dubrava 195, Goleša 20, Lasac 19, Makarska 59, Nađevica 24, Podvršje 195, Stani 164, Sukošan 413, Vrljica 21.

Po završetku Prvog svjetskog rata, Rapallskim ugovorom 12. novembra 1920. Zadar je pripao Italiji. U političkom pogledu priključen je Biogradu (općina Zemunik, srez Preko-Biogradski, oblast Split), a u vjerskom je pripao zadarskoj apostolskoj administraturi kojom je upravljao šibenski biskup. Nakon kratkotrajne Države SHS, šira politička cjelina kojoj je Sukošan tada pripadao je bila Kraljevina SHS, odnosno kasnije Kraljevina Jugoslavija.

Tijekom Drugog svjetskog rata, od 1941. do 1943, Sukošan je prema Rimskim ugovorima od 18. maja 1941. kao dio općine Zemunik, priključen Zadarskoj provinciji pod italijanskom upravom.

Prikaz jugoslavensko-talijanske granice između dva svjetska rata, s označenim Sukošanom (S. Cassian)

Nakon kapitulacije Italije u septembtu 1943, u Sukošan su ušle ustaše i domobrani, te je Sukošan u skladu s "Proglasom o preuzimanju vlasti u Dalmaciji" od 9. septembra 1943. priključen Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, odnosno velikoj župi Sidraga - Ravni kotari s formalnim sjedištem u Zadru, a stvarnim u Zemuniku.

Grad Zadar je potpao pod njemačku upravu pod kojom je ostao sve do 31. oktobra 1944. kada je njemačka vojska napustila grad, a u grad su ušli partizani. Nakon što je i grad Zadar u skladu s "Odlukom o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj" od 20. septembra 1943. vraćen NR Hrvatskoj, a time i novoj Jugoslaviji.

Od razdruživanja Hrvatske od Jugoslavije 1991, Sukošan je dio današnje Republike Hrvatske.

Domovinski rat[uredi | uredi izvor]

Početkom Domovinskog rata, dana 18. septembra 1991. mještani Sukošana i Debeljaka, hrvatski bojovnici i redarstvenici, spriječili su tenkovski prodor agresora na prilazu Sukošanu i Debeljaku, i time onemogućili agresorski pokušaj presijecanja Hrvatske. U maju 1992. vojno-redarstvenom operacijom "Jaguar" oslobođeno je brdo Križ (tzv. "Radar") iznad Bibinja, kada je JNA pretrpjela prve velike gubitke na zadarskom području, a operacijom "Maslenica" u januaru 1993. zauzeta je i Zračna luka Zadar. Kao odmazdu za operaciju Maslenica, 2. veljače 1993. JNA je iz Benkovca prema Zadru uputili željeznički vagon pun eksploziva, kojemu je cilj bilo razaranje kemijskog postrojenja u Zadru (Gaženici), a koji je eksplodirao pred tunelom u Debeljaku.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Gospodarska je osnova poljodjelstvo (najviše povrće: blitva, grašak, grah, krumpir i rajčica), vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo i turizam.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Sukošan je odredište brojnih turista iz svih dijelova Europe. Povijest turizma u Sukošanu je započela dvadesetih godina prošlog stoljeća. Tada su ga posjećivali pretežito Česi i Nijemci koji su i nadjenuli ime najvećoj sukošanskoj plaži "Dječji raj". Danas mjesto ima preko 3.000 ležaja u apartmanima, pansionima i hotelima, a posebno je posjećen velik broj malih autokampova. Sukošan se odlikuje brojnim plažama kao što su pješčana plaža Dječji raj, te plaže Zlatna luka i Makarska. Sukošan ima nekoliko prodavaonica, autopraonica, poštu, ljekarnu, benzinsku pumpu, kozmetički salon. Unutar mjesta nalazi se velik broj restorana i tradicionalnih konoba. Sukošan se smatra pravim rajem za nautičare upravo zbog Marine Dalmacija koja pruža preko 1.200 vezova u moru i 500 na kopnu. Sukošan je pogodno mjesto za windsurfing, boćanje, ribolov, ronjenje, vožnju bicikla, te rafting na rijeci Zrmanji. Posebnu pažnju privlači mjesna fešta na blagdan sv. Kasijana (13. kolovoza), te "Trka tovarov memorijal kenje (magarice) Vijole" i "Svićarenje" (natjecanje u noćnom ribolovu ostima). Tijekom ljeta u Sukošanu se održavaju mnogobrojni koncerti i zabavno-kulturne manifestacije

Općinska obilježja[uredi | uredi izvor]

Grb Sukošana

Grb i zastava[uredi | uredi izvor]

Grb općine Sukošan je plavi štit na kojem je prikazana ruka, u zlatnom rukavu, koja izlazi iz lijevog ruba grba i drži srebreno pisaće pero, a u desnom gornjem kutu je zlatno sidro. Ruka s perom atribut je sv. Kasijana Imolskog, zaštitnika općine. Zlatno sidro odnosi se na zaljev Zlatna luka.

Zastava je žuta s grbom u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1:2. Svečana zastava je žuti gonfalon s tri repa s resama na dnu, s grbom u sredini, natpisom "OPĆINA SUKOŠAN" u luku iznad grba i ukrštenim grančicama vinove loze i masline ispod grba.

Grb i zastava su prihvaćeni Odlukom o grbu i zastavi Općine Sukošan, od 8. travnja 1999., objavljenom u Službenom glasniku Zadarske županije, br. 4/1999.

Dan općine[uredi | uredi izvor]

Dan općine Sukošan i Dan obrane Sukošana i Debeljaka obilježava se 18. septembra, u spomen na dan kad su 1991. godine mještani, hrvatski vojnici spriječili prodor JNA iz pravca aerobaze Zemunik na Jadransku magistralu.

Svetac zaštitnik[uredi | uredi izvor]

Svetac zaštitnik Sukošana, po kojem je Sukošan i dobio ime, je Sveti Kasijan Imolski čiji se blagdan slavi 13. augusta Sveti Kasijan (lat. Sanctus Cassianus, tal. San Cassiano) (oko 240 – 304.) bio je, prema kršćanskoj predaji, liječnik u Rimu, biskup u južnom Tirolu i učitelj i mučenik u Imoli. Svetac zaštitnik je učitelja, župnih činovnika i stenografa.

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Vrcevo

Ostali spomenici kulture[uredi | uredi izvor]

Prema evidenciji Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, na prostoru općine Sukošan nepokretni spomenici kulture su još i:

  • Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Debeljaku
  • Crkva svetog Ivana Krstitelja u Gorici
  • Vrčevo, prapovijesna gradina "Turska kula", Glavica
  • Čičikan, prapovijesna gradina, Debeljak
  • Kosmatac, ostaci rimske građevine u blizini trase rimskog akvadukta
  • Polačine s ostacima ville rustike podno brda Kaštelina i Crkve sv. Martina
  • Crkvina, ostaci srednjovjekovne crkve u blizini Račanske lokve, Debeljak
  • Barbir, podmorski arheološki lokalitet južno od rta Plitkača
  • podmorski arheološki lokalitet nedaleko uvale Vodotoč i rta Kažela
  • ostaci grobnih humaka u blizini Gorice
  • urbanistička cjelina Sukošana (stara jezgra naselja)
  • pučko graditeljstvo u Debeljaku
  • etnološke građevine u Glavi

Poznate osobe[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Još početkom 19. stoljeća bilo je prijedloga da se u Sukošanu otvori osnovna škola, ali ta zamisao tada nije bila ostvarena. Tek 1846. uspostavljena je pomoćna muška niža pučka škola. Bila je to trorazredna škola u kojoj je župnik don Krševan Torbarina dječake podučavao čitanju, pisanju, računanju i katekizmu. Sredinom 1875. godine školske vlasti su dale privolu da u Sukošanu počne djelovati redovita državna pučka škola, iako u neprikladnom prostoru privatne kuće.

Današnja zgrada Osnovne škole Sukošan je useljena 1986. godine.[5]

Na području općine Sukošan djeluju sljedeće obrazovne ustanove:

  • Dječji vrtić Zlatna lučica u Sukošanu
  • Osnovna škola Sukošan
  • Dječji vrtić Debeljak
  • Područna škola Debeljak
  • Područna škola Gorica

Kultura[uredi | uredi izvor]

Najveća mjesna fešta je blagdan sv. Kasijana (13. augusta) kada se održava svečana misa i procesija, a u tjednu prije blagdana sv. Kasijana, od 1966. održava se "Trka tovarov memorijal kenje Vijole" i "Svićarenje" (natjecanje u noćnom ribolovu ostima, održava se od 2004.).

Ljeti se u Sukošanu održavaju mnogobrojni koncerti pjevača i klapa, uključujući klapske koncerte "Ispod kampanela" i "Zapivajmo Kasijanu". A održavaju se i manifestacije "Domovini s ljubavlju" za Dan državnosti, "Glazbena večer u Sv. Kasijanu", "Dječji festival poznatih melodija", "Smotra pisme, plesa i folklora", "Folklorna večer", "Kreativna večer", "Brudetijada", "Ribarske feštice četvrtkom" i drugo.

Za vrijeme karnevala Sukošanci su poznati po lužarima (babe luže, "ružne maškare") – maškarama koje se oblače u krzna ovaca i s vrećom luga i zvonima obješenim o pas obilaze cijelo selo. Na večer se pali slamnati did optužen za sve nedaće koje su protekle godine zadesile ovo mjesto. Pored toga, još uvijek se čuvaju i drugi stari narodni običaji vezani uz pojedine crkvene blagdane.[6][7]

U izdanju komunalnog društva "Zlatna luka" izdaje se "Sukošanski glasnik", glasilo Sukošana sa zanimljivostima, informacijama i reportažama iz Sukošana.[8]

Na području općine Sukošan djeluju kulturno-umjetnička društva:

  • Ženska klapa "Uzorita"
  • Muška klapa "Sukošan"
  • Kulturno-umjetničko društvo "Zlatna luka" iz Sukošana
  • Kulturno-umjetničko društvo "Debeljak"
  • Kulturno-umjetničko društvo "Sveti Ivan Krstitelj" iz Gorice

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, općina Sukošan je imala 4.583 stanovnika, od čega u samom Sukošanu 2.808.

Općina Sukošan[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[9]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001 2011
1.190 1.342 1.491 1.795 2.048 2.167 2.568 2.690 3.069 3.314 3.825 3.839 3.894 4.363 4.402 4.583

Napomena: Nastala iz stare općine Zadar.

Sukošan (naseljeno mjesto)[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[9]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001 2011
943 1.055 1.155 900 939 1.030 1.430 1.563 1.415 1.486 1.619 1.855 2.020 2.275 2.603 2.808

Napomena: Sadrži podatke za naselje Debeljak u 1857. i 1869. te dio podataka u 1880.

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mjesto Sukošan je imalo 2.275 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:

Sukošan
1991.

ukupno: 2,275

  Hrvati 2,175 (95,60%)
  Srbi 33 (1,45%)
  Muslimani 10 (0,43%)
  Albanci 5 (0,21%)
  Jugoslaveni 3 (0,13%)
  Mađari 2 (0,08%)
  Makedonci 2 (0,08%)
  Česi 1 (0,04%)
  Slovenci 1 (0,04%)
  ostali 8 (0,35%)
  neopredijeljeni 12 (0,52%)
  region. opr. 5 (0,21%)
  nepoznato 18 (0,79%)

Sport[uredi | uredi izvor]

Sukošan ima Sportski centar u kojem se osim utakmica i treninga, održavaju i koncerti i drugi zabavni programi. Nogomet i mali nogomet vrlo su popularni, te se svakog ljeta u Sportskom centru održavaju malonogometni turniri. Sukošan ima i nogometno igralište Dešenj koje može primiti 1.000 gledatelja.

U sklopu osnovne škole smještena je sportska dvorana, a postoji i više otvorenih košarkaških igrališta. Preko ljeta se organizira i dječji kamp košarke, a organiziraju se i turniri, te natjecanja u street ballu.

Odbojka na pijesku igra se na igralištima na plaži „kod Križa” i u „Makarskoj”, a svake godine krajem srpnja održava se turnir u odbojci na pijesku.

Boćanje je tipična igra za dalmatinska mjesta pa tako i za Sukošan. Svake nedjelje i blagdana muškarci se okupljaju na sukošanskim boćalištima.

Na području općine Sukošan aktivno je više sportskih klubova:

  • Košarkaški klub "Sukošan"
  • Nogometni klub "Zlatna luka", Sukošan
  • Malonogometni klub "Sukošan"
  • Odbojkaški klub "Sukošan"
  • Ronilački klub "Zlatna luka", Sukošan
  • Boćarski klub "Zlatna luka", Sukošan
  • Sportsko-ribolovno društvo "Lostura", Sukošan
  • Nogometni klub "Gorica"
  • Nogometni klub "Vrčevo", Glavica
  • Nogometni klub "Debeljak"
  • Košarkaški klub "Debeljak"
  • Boćarski klub "Debeljak"
  • Boćarski klub "Gornje Podvršje", Debeljak

Udruge[uredi | uredi izvor]

Na području Sukošana djeluju sljedeće udruge:

  • Dobrovoljno vatrogasno društvo općine Sukošan
  • Ekološko društvo "Zlatna luka", Sukošan
  • Matica umirovljenika Sukošan
  • Udruga dobrovoljnih darivatelja krvi, Sukošan
  • Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, općina Sukošan

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • [1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  • Knjiga: "Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima, autor: Jakov Gelo, izdavač: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 1998., ISBN 953-6667-07-X, ISBN 978-953-6667-07-9;

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Općina Sukošan. "Općina Sukošan" (PDF).
  2. ^ "Zakon o zaštiti prirode". narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 2022-04-20.
  3. ^ Eduard Peričić (jezik: hrvatski), 2020-12-28, pristupljeno 2022-04-20 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ Šime Peričić (jezik: hrvatski), 2021-12-25, pristupljeno 2022-04-20 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "Osnovna škola Sukošan - Povijest". os-sukosan.skole.hr. Pristupljeno 2022-04-20.
  6. ^ "Tradicija i običaji Sukošana i okolice". Narodni.NET (jezik: hrvatski). 2012-03-08. Pristupljeno 2022-04-20.
  7. ^ "Tradicija i Uskršnji običaji na Sukošanu". Narodni.NET (jezik: hrvatski). 2016-02-14. Pristupljeno 2022-04-20.
  8. ^ "Sukošanski glasnik". Općina Sukošan (jezik: hrvatski). 2014-11-02. Pristupljeno 2022-04-20.
  9. ^ a b - Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Republički zavod za statistiku Republike Srbije

Flag of Croatia.svg Nedovršeni članak Sukošan koji govori o općini u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.