Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazile su se u sastavu stare općine Zadar. Historija Bibinja počinje sa prvim milenijem. Još u doba Rimskog Carstva neki Vibius ili Bibius, vjerovatno patricij ili isluženi vojni veteran, imao je svoj posjed, odnosno villu rusticu ili ljetnikovac na bibinjskom poluotoku. Po njemu je taj lokalitet kasnije nazvan Bibanum, Taj se naziv spominje u knjigama prvi put 1214. godine, dakle u ranom srednjem vijeku. Kasnije se to ime slavenizacijom, a poslije i kroatizacijom, mijenja u Bibinje. Potrebno je ovdje spomenuti da se za vrijeme italijanske okupacije u Drugom svjetskom ratu Bibinje zvalo Bibano.
Bibinje su kao posjed, zemljište, pripadale zadarskom gradskom ageru, odnosno kasnije užem gradskom kopnenom distriktu. U vrijeme hrvatskih narodnih vladara imanje "Točinju" (vjerovatno bibinjski posjed) 1066. godine kralj Petar Krešimir IV. daruje opatici Čiki prilikom osnutka benediktinskog samostana kod Crkve svete Marije u Zadru.
Početkom 15. stoljeća počinju upadi Turaka i Bibinje doživljava svoju kalvariju. Zbog Turaka i kuge, selo će se na poluotoku proširiti, jer se pred Turcima u selo sklanjaju stanovnici Stomorina sela (naselje oko Crkvice svetog Petra iz 8. stoljeća – današnja Petrina).
U doba turskih provala Bibinjci su bili okupljeni na poluotoku, na kojem i danas leži Staro Selo. S vremenom su izvan poluotoka nicali torovi, sjeverno uzduž stare ceste koja vodi od Zadra prema Sukošanu. To su bili Bugarijina tori, Sorića tori, Lisičina tori, Šimunića tori, zatim Karabana, Šindina, Lenkića, Režana tori i drugi. Svi ti torovi nastali su kao sateliti jezgre u samom Starom Selu, najprije kao mjesto gdje su se gradile ograde za držanje stoke, a kasnije za izgradnju kuća. Prirodno povećanje broja članova obitelji u Starom Selu, zbog ograničenog prostora za izgradnju novih kuća, pratilo je stalno iseljavanje mlađih ljudi u ta nova, satelitska naselja – Torove. Preci stanovnika tadašnjih i današnjih Torova gotovo svi potječu iz jezgre sela na poluotoku. Stanovnike Torova i danas ljudi u Starom Selu nazivaju Toralima. Oni su Starom Selu zadržali su naziv Seljani.
Sada se Starim Selom naziva čitavo naselje na poluotoku. Međutim, od davnine pa sve do Drugog svjetskog rata selo na poluotoku se dijelilo na Staro i Novo Selo.
U Starom Selu je dominantni objekt bila Crkvica svetog Ivana sagrađena prije polovine petnaestog stoljeća, a u Novom Selu, Crkva svetog Roka sagrađena u sedamnaestom stoljeću, prije 1673., kada je, kako se zna, bila obnovljena.
S istočne strane Novog Sela zbog obrane od Turaka bio je godine 1468. podignut obrambeni zid s kulom uz more na sjevernoj strani poluotoka, na početku uvale zvane Jaz.
U popisu stanovništva iz 1527. godine postoje "Velike" i "Male" Bibinje. Velike Bibinje s 42 stanovnika su bile naselje na samom kraju poluotoka oko Crkve svetog Ivana, a Male Bibinje s 49 stanovnika podigoše u produžetku sela, oko Crkve svetog Roka, zaštitnika od kuge, doseljenici iz Stomorine (Petrine).
Za zaštitu od Turaka Mlečani su 1468. godine dali na početku poluotoka izgraditi zaštitni zid s kulom na sjeveru (kod Jaza) i Kaštelićem (na današnjim Selavratima). Na geodetskoj karti iz 1885. godine još se vidi trasa tog zida.
Za vrijeme osmanlijskog osvajanja Kipra u Kiparskom ratu 1570. godine, Turci spaljuju i ruše Bibinje, a stanovništvo bježi većinom na otoke. Poslije toga, punih šesnaest godina, ni vojni zapovjednici, ni vizitatori, ne spominju u svojim izvješćima Bibinje.
Bibinje su se ipak obnovile i početkom 17. stoljeća već broje 175 stanovnika.
Bibinje ponovo stradavaju u Kandijskom ratu 1646. i opet 1658. godine.
U borbi s Turcima toga vremena u sjevernoj Dalmaciji i Lici Bibinje su dale velikog junaka - don Stipana Sorića.
Bibinjci su bili zemljoradnici. Bili su kmetovi na imanjima zadarskih samostana, crkava i plemenitaša kao: Sveta Marija, Zmajevići, Perlini itd. Kmetsko-kolonatskog odnosa oslobodili su se tek 1930. godine.
Kulturno - umjetničko društvo Ivan Goran Kovačić[uredi | uredi kôd][uredi | uredi izvor]
Utemeljeno je davne 1955. godine i od tada do danas djeluje neprekidno. Tijekom dugogodišnjeg postojanja u njegovu sastavu djelovalo je nekoliko sekcija: dramska, folklorna, klapska, te mandolinski sastav 'Moba', koji su imali uspješne nastupe na brojnim smotrama, festivalima, susretima, koncertima, kako u svom mjestu tako i diljem Lijepe naše i inozemstvu (Austrija, Mađarska, Njemačka, Slovenija). KUD je bio 25 godina organizator «Raspivanog Bibinja», a sada je organizator Večeri folklora koja se održava tijekom turističke sezone. Ima preko 40 članova različite životne dobi. KUD već 25 godina održava veoma uspješnu međunarodnu kulturnu suradnju s Gradišćanskim Hrvatima iz Mađarske, odnosno s Koljnofskim hrvatskim društvom iz mjesta Koljnof. Svojim dugogodišnjim marljivim radom članovi KUD-a dali su veliki obol kulturnome životu i promidžbi svojega mjesta.
Danas pri KUD-u djeluju: folklorna skupina 'Veseli Bibinjci', dramska sekcija i klapa 'Garofuli'
Klapa postoji već 18 godina, dio je KUD Ivan Goran Kovačić, a afirmirala se otkad ju vodi maestro Tomislav Košta. Garofuli broje 10 članica - Nela Šarić (prvi sopran), Ivana Gambiraža, Martina Bugarija (drugi soprani), Bernardica Šindija, Mirjana Lisica, Mirjana Bralić, Anita Lonić, Anamarija Sović, Jadranka Sikirić, Katarina Kandić (altovi).
Najpoznatiji i najstariji klapski događaj u Zadarskoj županiji je susret dalmatinskih klapa 'Raspivano Bibinje'. Na ovoj posjećenoj manifestaciji, koja nije natjecateljskog karaktera nego služi isključivo u svrhu druženja klapa i neopterećenog uživanja u klapskoj pismi, redovito nastupaju sudionici ili pobjednici najpoznatijeg klapskog događaja Omiškog festivala. Održava se svake godine početkom mjeseca kolovoza.
Folklorna skupina Veseli Bibinjci[uredi | uredi kôd][uredi | uredi izvor]
Folklorna skupina koja djeluje već preko 20 godina i iza sebe ima brojne i uspješne nastupe. U dva navrata nastupili su na državnoj smotri folklora 'Vinkovačke jeseni', na regionalnoj smotri folklora u Metkoviću, te na smotrama folklora u Sisku, Betini, Ogorju, Selima (kraj Siska), Otoku na Cetini (kraj Sinja), Polači, Pridrazi, Slivnici, Dobropoljani, Stankovcima, Radovinu, Biogradu, Škabrnji, Jasenicama, Raštanima, Galovcu, Popovićima. Više puta nastupili su u Mađarskoj (Koljnof), u sklopu međunarodne suradnje između KUD-a i Koljnofskog Hrv. društva – Gradišćanskih Hrvata, zatim na poznatoj Zadarskoj kulturnoj manifestaciji «Noći punog miseca» na Zadarskoj rivi, te na brojnim kulturnim priredbama u svojem mjestu, posebice tijekom ljeta. Svi članovi ove vesele družine aktivno su uključeni u organiziranje tradicionalne večeri folklora u Bibinjama. Ova marljiva skupina, čiji članovi su od dobi od 35 do 75 godina, svojim dugogodišnjim radom dali su veliki doprinos u očuvanju narodne kulturne baštine i kulturnog života svojega mjesta.
MOBA postoji od 1982. godine, a sastav je osnovao KUD I. G. Kovačić Bibinje. Sastoji se od više generacija Bibinjskih svirača. Voditelji MOBE su bili: Profesor Jakuš, Damir Kinda, Marin Šimunić i Ivica Kinda. Godine 2010. MOBA osjeća potrebu da osnuje svoju udrugu za promicanje mandolinske glazbe. Nastupi MOBE: Više puta Moba nastupa u Mađarskoj kod Gradišćanskih Hrvata U Koljnofu i Frakanavi u Austriji. Moba je redovni gost na susretu klapa Raspivano Bibinje. Mandolinski sastav nastupa na niz manifestacija organiziranih u Bibinju, nastup u Sesvetskom Kraljevcu, snimanje za HRT Lijepom našom u Bibinjama, snimanje Lijepom našom u Sukošanu, nastup u Filip i Jakovu. Sastav ima 10 aktivnih svirača a postoji i podmladak kojemu se nastoji usaditi ljubav prema mandolini koji bi trebao uroditi novim sviračima zaljubljenim u mandolinu.
U Bibinjama se, u sklopu Osnovne škole Stjepana Radića, nalazi Sportska dvorana, otvorena 2003. godine, u kojoj se osim školskih događaju i izvanškolske aktivnosti kao što su treninzi, utakmice, koncerti i sl.
Osim Sportske dvorane, Bibinje ima i 2 malonogometna igrališa: igralište kod željezničke postaje i Sportski centar "Crljenica" koji je 2010. godine obnovljen, a na kojem se ljeti održavaju i koncerti. Također, u Bibinjama je i igralište Franka Lisice, poznatije kao "Kobiljak", dom NK Bibinje.
U Bibinjama se održava tradicijski turnir u odbojci na pijesku Hvala braniteljima koji organizira lub odbojke na pijesku Bibinje povodom Dana domovinske zahvalnosti, Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja.
O Uskrsu održava se turnir u malom nogometu koji nosi ime poginulog hrvatskog branitelja Franka Lisice.
[1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
Knjiga: "Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima, autor: Jakov Gelo, izdavač: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 1998., ISBN953-6667-07-X, ISBN978-953-6667-07-9;
.gif)
Hrvatska
Zadarska
Nedovršeni članak Bibinje koji govori o općini u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
