Tadeusz Mazowiecki

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Tadeusz Mazowiecki
Tadeusz Mazowiecki - Europeana 1989 - TV Interview.jpg
Tadeusz Mazowiecki (2013)
Rođenje (1927-04-18) 18. april 1927.
Płock, Poljska
Smrt28. oktobar 2013(2013-10-28) (86 godina)
Varšava, Poljska
Mjesto počivanjaLaski
Zanimanjepublicista, političar
TitulaPremijer
Vrijeme držanja titule24.08.1989–04.01.1991
PrethodnikCzesław Kiszczak
NasljednikJan Krzysztof Bielecki
Religijakatolik
Supružnik/ciKrystyna Kuleszanka (1946–1947)
Ewa Proć (–1970)
DjecaWojciech, Adam, Michał
RoditeljiBronisław Mazowiecki
Jadwiga Szemplińska
NagradePočasni građanin grada Sarajeva
Potpis
Tadeusz Mazowiecki signature.svg
Tadeusz Mazowiecki (1989)
Tadeusz Mazowiecki (2007)
Bista Tadeusza Mazowieckog u Sarajevu
Park Mazowieckog, Poznań

Tadeusz Mazowiecki [fonetski: Tadeuš Mazovjecki, IPA: [taˈdɛuʂ mazɔˈvʲɛt͡skʲi] ( poslušaj)] (rođen 18. aprila 1927. u Płocku – umro 28. oktobra 2013. u Varšavi) je bio poljski pisac, novinar, filantrop i kršćansko-demokratski političar, bivši vođa pokreta Solidarnost, i prvi nekomunistički premijer u centralnoj i istočnoj Evropi nakon 1989.

Biografija[uredi | uredi izvor]

1946. godine završio je srednju školu u Płocku, nakon čega je upisao pravo na Univerzitetu u Varšavi, ali ga nikada nije diplomirao.[1]

Angažman u vrijeme Narodne Republike Poljske[uredi | uredi izvor]

U periodu od 1948. do 1955. Tadeusz Mazowiecki bio je aktivan u udruženju „Pax“. U periodu od 1950. do 1952. bio je zamjenik glavnog urednika dnevnika „Słowo Powszechne“ (bosanski: Univerzalna Riječ), a od 1953. do 1955. godine bio je glavni urednik časopisa „Wrocławski Tygodnik Katolików“ (bosanski: Vroclavski Katolički Nedjeljnik). U to vrijeme Mazowiecki je naznačio da se u javnom životu pojavio kao sekularni katolik u ime hrišćanske odgovornosti u politici.[2]

Nakon što je 1955. napustio „Pax“ 1955. uspostavio je kontakt sa zajednicom „Tygodnik Powszechny“ (bosanski: Univerzalna Sedmica) i ​​klubom „Krzywe Koło“ (bosanski: Krivi krug). Godine 1957. bio je jedan od osnivača Varšavskog kluba katoličke inteligencije.[3] Bio je glavni urednik mjesečnika „Więź“ (bosanski: Veza) od prvog broja objavljenog 1958. godine. Predstavljao je ljevičarske stavove i tražio dijalog sa nekatoličkim intelektualcima neovisnim od vlasti. Godine 1964. Centralni komitet Poljske ujedinjene radničke stranke (poljski: Komitet Centralny Polskiej Zjednoczonej Partii Robotniczej, PZPR) negativno je ocijenio njegov urednički angažman sa prijedlogom da bude smijenjen sa mjesta glavnog urednika časopisa.[4]

Period 1961.–1980.[uredi | uredi izvor]

U periodu od 1961. do 1972. godine bio je poslanik Sejma Narodne Republike Poljske ispred katoličke grupe Znak.[5] Između ostalog, kritikovao je na forumu u Sejmu zakonske norme o razvoju nauke i obrazovnog sistema u kojima je uveden koncept obrazovanja zasnovan na principima materijalizma. Zahtijevao je zakonsku garanciju za vannastavnu vjeronauku.[1] Nakon događaja u decembru 1970. (policija i vojska strijeljali su na desetine radnika koji su protestovali), insistirao je na imenovanju parlamentarne komisije koja će istražiti njihov tok i redoslijed. U januaru 1972. godine vlada Narodne Republike Poljske odbila je prihvatiti njegovu ponovnu kandidaturu za Sejm.[4]

Od 1975. do 1981. bio je potpredsjednik varšavskog KIK-a. Početkom 1976. godine potpisao je pismo društva „Znak“ protiv promjena Ustava Narodne Republike Poljske.[4] Iste godine dao je intervju za dnevnik „Frankfurter Allgemeine Zeitung“, u kojem je pozvao poljske vlasti na demokratizaciju.[3]

Period 1980.–1989.[uredi | uredi izvor]

Na poziv Lecha Wałęse, 24. avgusta 1980. godine, predvodio je komitet stručnjaka u sklopu Prezidijuma među-kompanijskog štrajkačkog odbora gdanjskog brodogradilišta i podržavao je pregovore sa vlastima Narodne Republike Poljske.[4] Nakon štrajka bio je glavni savjetnik Wałęse i nezavisnog samoupravnog sindikata „Solidarność“ (bosanski: solidarnost).[6] U januaru 1981. godine postao je glavni urednik sedmičnika „Tygodnik Solidarność“, odgovoran za njegovu organizaciju.[7] Prvo izdanje ovog časopisa objavljeno je 3. aprila 1981. godine.[8]

Nakon uvođenja ratnog stanja, Tadeusz Mazowiecki interniran je 13. decembra 1981.[6] U početku su strani mediji izvještavali o njegovoj smrti. Oslobođen je 23. decembra 1982. godine kao jedan od posljednjih interniranih.[9] Tokom 80-ih bio je jedan od najbližih savjetnika Lecha Wałęse.[6] Od 1984. do 1987. ponovo je bio član odbora KIK-a.[4]

Od januara do decembra 1987. godine privremeno je boravio u inostranstvu. U tom periodu održao je niz predavanja u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Austriji, ali i mnogo razgovora sa političarima i sindikalnim aktivistima iz zapadne Evrope, te na taj način podržao težnju usmjerenu ka legalizaciji pokreta „Solidarność“.[9] Godine 1988. bio je savjetnik štrajkačima na brodogradilištu u Gdańsku.[10] Nakon toga, 1989. godine, kao pristalica preuzimanja vlasti od PZPR-a putem pregovora, aktivno je učestvovao u plenarnim razgovorima tzv. okruglog stol, ali i u dodatnim sastancima u Magdalenci. Bio je jedan od glavnih autora sporazuma na osnovu kojih su 4. juna 1989. održani djelomično slobodni izbori.[11] Međutim, sam je odbio da se kandiduje, nakon čega je ponovo postao glavni urednik sedmičnika „Tygodnik Solidarność“.[12]

Vlada Tadeusza Mazowieckog[uredi | uredi izvor]

U 1989. godini Tadeusz Mazowiecki prihvatio je prijedlog Lecha Wałęse da postane premijer. Tada je izgovorio poznate riječi: mogu biti dobar ili loš premijer, ali neću pristati da budem naslikani premijer.[13] Sejm Poljske Narodne Republike 10. mandata (tzv. Ugovorni Sejm) imenovao ga je 24. avgusta na funkciju premijera – 378 poslanika glasalo je za, 4 su bila protiv, a 41 suzdržan. Istog dana, Sejm Narodne Republike Poljske imenovao je njegovu vladu.[14]

Vlada Tadeusza Mazowieckog uspjela je u kratkom periodu realizovati niz osnovnih reformi. Politički sistem je u potpunosti promijenjen, uveden je veliki spektar građanskih sloboda, kao i višestranački sistem, promijenjeni su grb i ime države (iz Narodne Republike Poljske u Republiku Poljsku). 29. decembra 1989. godine sprovedena je značajna promjena ustava, prema kojoj je, između ostalog, uklonjena preambula, dodan novi sadržaj poglavlja o političkom i ekonomskom sistemu, ojačan položaj sindikata i uveden jedinstven koncept vlasništva.[11]

U parlamentarnim izlaganjima, Tadeusz Mazowiecki govorio je o „debeloj liniji“, koja značila odvajanje nove vlade od perioda Narodne Republike Poljske, a posebno od zločina i zloupotrebe te moći. Kritičari Mazowieckog koristili su ovaj izraz koji se odnosi na „debelu liniju“ kako bi opisali toleranciju vlade prema nekažnjivosti komunističkih aktivista i njima podređenih službenika tajnih službi. U vladi Tadeusza Mazowieckog, odsjeke pod upravom Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva nacionalne odbrane u početku su nadzirali komunistički aktivisti.

Jedan od glavnih uzroka pada njegove vlade bio je sukob sa Lechom Wałęsom (tzv. rat na vrhu), koji je rastao od proljeća 1990. godine Ovaj sukob naveo je Mazowieckog da se kandiduje protiv Wałęse na predsjedničkim izborima 1990.godine. Poznati slogan njegove predsjedničke kampanje „snaga smirenja“ (siła spokoju) vremenom se počeo pozitivno koristiti za generalno opisivanje njegovih političkih aktivnosti.[15] Sam slogan posuđen je iz kampanje Françoisa Mitterranda iz 1981. godine („La force tranquille“).[16] U konačnici, Mazowiecki je ipak izgubio ove izbore ne ulazeći u drugi krug (dobio je 18,08% glasova, odnosno 2.973.364 glasa).[17]

Gubitak na predsjedničkim izborima već u prvom krugu Mazowiecki je okarakterisao kao izglasavanje nepovjerenja od strane društva. Kao rezultat toga, dao je ostavku i 4. januara 1991. godine prestao je biti premijer.[18]

Dalji angažman u Trećoj republici Poljskoj[uredi | uredi izvor]

Još 2. decembra 1990. godine Mazowiecki je postao predsjedavajući novoosnovane stranke Unia Demokratyczna (UD), koju su formirali njegovi izborni odbori. Na prvim potpuno demokratskim izborima za Sejm 1991. godine, UD je dobio najveću podršku u zemlji među svim izbornim odborima.[19] Tadeusz Mazowiecki je tada osvojio 63.962 glasa, čime je dobio mjesto poslanika.[20] UD koju je vodio, u početku je bila opoziciona stranka, ali je od 1992. godine ko-kreirao vladu Hanne Suchocke.

Na izborima 1993. Tadeusz Mazowiecki ponovo je izabran u Sejm.[21] Njegova stranka je u tom momentu bila u opoziciji. 1994. godine Demokratska unija ujedinila se sa Liberalno-demokratskim kongresom, te na taj način stvorila stranku Unia Wolności, gdje je Mazowiecki također preuzeo mjesto predsjedavajućeg. Godinu dana kasnije na toj funkciji ga je zamijenio Leszek Balcerowicz, a on je postao počasni predsjedavajući.[19] Bio je autor preambule za ustav Republike Poljske iz 1997.[22]

Na izborima 1997. godine treći put zaredom dobio je poslaničko mjesto.[23] Bio je član Odbora za vanjske poslove i predsjednik Odbora za evropske integracije.[24] 2001. godine kandidovao se ponovo, ali bez uspjeha. Tada Unija slobode nije dosegla izborni prag.

2005. godine ponovo se bezuspješno kandidovao za Sejm ispred Demokratske stranke – demokraci.pl.[25] Kratko poslije toga povukao se iz partijskih aktivnosti. Od 2010. do svoje smrti bio je savjetnik tadašnjeg predsjednika Bronisława Komorowskog za nacionalnu i međunarodnu politiku.

Specijalni izaslanik UN-a u BiH[uredi | uredi izvor]

Tadeusz Mazowiecki izabran je za specijalnog izaslanika i izvještitelja Ujedinjenih nacija u BiH u turbulentnom ratnom periodu od 1992. do 1995. godine čiji su kasniji izvještaji i govori o situaciji u Bosni bili konstantni alarm međunarodnoj zajednici o situaciji na Balkanu. Mazowiecki je u BiH došao sedmicu dana nakon što je preuzeo funkciju specijalnog izaslanika. Već nakon deset dana pripremio je prvi izvještaj u kom je preko UN-ove komisije za ljudska prava upozorio javnost na masovna kršenja ljudskih prava od strane svih strana u sukobu, kao i na brojne smrtne slučajeve, te da jedinice UN-a na terenu nisu u stanju da efikasno odbrane ugroženo stanovništvo i ne mogu zaustaviti kršenje ljudskih prava. Naredni izvještaji Tadeusza Mazowieckog predstavljali su opštu situaciju u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji, sa posebnim naglaskom na uništavanje vjerskih predmeta, silovanje kao metod etničkog čišćenja i humanitarnu krizu. Ulagao je ogromnu energiju u borbu za stvaranje koncepta tzv. „sigurnosnih zona” (područja za koja je garantovano da će biti sigurna, gdje će ljudi biti osigurani hranom i osnovnim lijekovima) koji je predstavio je Odboru za ljudska prava 1992. godine. Samo osam mjeseci kasnije, u maju 1993. godine, uspostavljene su sigurnosne zone u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Srebrenici, Žepi i Goraždu. Nažalost, kao što je Mazowiecki i istakao, u naredne tri godine ta područja nisu pružala dovoljnu zaštitu stanovništva od vojnih napada, niti su mogla spriječiti blokadu humanitarne pomoći.[26]

Godine 1993. u jednom od svojih izvještaja predstavio je i ideju za Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY), te je kao rezultat ovih izvještaja, ali i pritiska međunarodnog ženskog pokreta, Vijeće Sigurnosti UN-a, u svojim rezolucijama 808/1993 i 827/1993 odlučilo je da osnuje ICTY koji je za cilj imao pružanje doprinosa obnavljanju i održavanju međunarodnog mira i sigurnosti kroz administraciju pravde. Iste godine, Tadeusz Mazowiecki preporučio je UN Komisiji za ljudska prava da: „sve žrtve silovanja, bez obzira da li su izbjeglice ili ne, trebaju da imaju pristup neophodnoj medicinskoj i psihološkoj brizi. Takva pomoć treba da bude pružena u okviru programa rehabilitacije žena i djece traumatizirane ratom”.[27]

Ostavka Mazowieckog, uprkos zahtjevima i insistiranju generalnog sekretara UN-a, prvenstveno zbog činjenice da su UN dopustile da padnu zaštićene zone Srebrenica i Žepa, ali i ogormna tragedija ljudi na području Balkana, bila je njegovo posljednje zvono poznato cijelom svijetu. Svoju odluku detaljno je obrazložio u svom dramatičnom pismu iz Ženeve 1995. godine u kom je predstavio realnu situaciju nemilosrdnog kršenja ljudskih prava u BiH, ali i oštro osudio nedostatak efikasne reakcije i pomoći od strane međunarodne, ali prije svega evropske zajednice:[28]

Mogao bih nastaviti opisivati zločine i kršenja ljudskih prava. Ali sadašnji kritični trenutak je trenutak da shvatimo i prirodu ovih zločina, ali i odgovornost Evrope i međunarodne zajednice za vlastitu nemoć. Kako možete vjerovati u sutra Evrope koju čine djeca onih ljudi koji su danas napušteni?

Tadeusz Mazowiecki je istinski volio BiH i ljude u njoj. Svoju ljubav pokazivao je moralnim, nesebičnim doprinosom u borbi za očuvanje mira i istine na način koji nije uobičajen među političarima i diplomatama. O njegovom moralu, velikom srcu i istrajnosti koji su ga vodili kroz najmračnije trenutke rata pričaće generacije. Bio je ne samo veliki prijatelj svih naroda Bosne i Hercegovine, ali kako je i sam govorio, glas slabih i nemoćnih onda kad ih niko nije želio slušati, zbog čega će mu zauvijek biti zahvalne porodice žrtava balkanskih ratova devedesetih. Lični prevodilac tokom njegove misije je bio Slavko Šantić.

Smrt i sahrana[uredi | uredi izvor]

Tadeusz Mazowiecki umro je rano ujutro 28. oktobra 2013. godine u Varšavi. Sahrana je bila državnog karaktera, a tog dana u cijeloj zemlji proglašena je nacionalna žalost.[29]

Odlikovanja i dekoracije[uredi | uredi izvor]

Mazowiecki je proglašen za počasnog građanina Sarajeva (2002)[30], Varšavi (2009)[31], Poznanja (2009)[32].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Friszke, Andrzej (2002). Koło posłów „Znak” w Sejmie PRL 1957–1976 (jezik: poljski). Warszawa: Wydawnictwo Sejmowe. ISBN 83-7059-527-8.
  2. ^ Dudek, Antoni (1990). Bolesław Piasecki. Próba biografii politycznej (jezik: poljski). Londyn: Aneks. ISBN 0-906601-74-6.
  3. ^ a b Friszke, Andrzej (1994). Opozycja polityczna w PRL 1945–1989 (jezik: poljski). Londyn: Aneks. ISBN 1-897962-03-7.
  4. ^ a b c d e Friszke, Andrzej (1997). Oaza na Kopernika. Klub Inteligencji Katolickiej. 1956–1989 (jezik: poljski). Warszawa: Biblioteka „Więzi”. ISBN 83-85124-90-X.
  5. ^ Łętowski, Maciej (1998). Ruch i koło poselskie Znak 1957–1976 (jezik: poljski). Katowice: Unia. ISBN 83-86250-10-0.
  6. ^ a b c Friszke, Andrzej (2000). Skórzyński, Jan (ured.). Opozycja w PRL. Słownik biograficzny 1956–89. T. 1 (jezik: poljski). Warszawa: Ośrodek Karta. ISBN 83-88288-65-2.
  7. ^ Friszke, Andrzej (2005). "Tygodnik „Solidarność" 1981" (PDF). sierpien1980.pl (jezik: poljski). Arhivirano s originala (PDF), 2. 11. 2013. Pristupljeno 1. 4. 2021.
  8. ^ Skórzyński, Jan; Pernal, Marek (2005). Gdy niemożliwe stało się możliwe. Kalendarium Solidarności 1980–1989 (jezik: poljski). Warszawa: Świat Książki. ISBN 83-247-0114-1.
  9. ^ a b Wołek, Tomasz (1997). Tadeusz Mazowiecki. Polityk zgody. W: Rodem z „Solidarności”. Sylwetki twórców NSZZ „Solidarność” (jezik: poljski). Warszawa: Stowarzyszenie Archiwum Solidarności i Niezależna Oficyna Wydawnicza. ISBN 83-7054-099-6.
  10. ^ Codogni, Paulina (2009). Okrągły Stół, czyli polski Rubikon (jezik: poljski). Warszawa: Prószyński i S-ka. ISBN 978-83-7648-015-2.
  11. ^ a b Dudek, Antoni (2004). Reglamentowana rewolucja. Rozkład dyktatury demokratycznej w Polsce 1988–1990 (jezik: poljski). Kraków: Arcana. ISBN 83-89243-95-4.
  12. ^ Friszke, Andrzej (2006). Komitet Obywatelski. Geneza i historia. Komitet Obywatelski przy Przewodniczącym NSZZ „Solidarność” Lechu Wałęsie. Stenogramy posiedzeń 1987–1989 (jezik: poljski). Warszawa: Rosner & wspólnicy. ISBN 978-83-60336-10-6.
  13. ^ Lech, Lesław (3. 10. 2014). "Premier niemalowany | Przegląd Dziennikarski" (jezik: poljski). Pristupljeno 1. 4. 2021.
  14. ^ Hall, Aleksander (2011). Osobista historia III Rzeczypospolitej (jezik: poljski). Warszawa: Rosner & Wspólnicy. ISBN 978-83-60336-42-7.
  15. ^ "Henryk Wujec i Jan Lityński wspominają Tadeusza Mazowieckiego". www.prezydent.pl (jezik: poljski). 29. 10. 2013. Pristupljeno 1. 4. 2021.
  16. ^ Smełka-Leszczyńska, Zofia (2020). Usunąć do 30 dni Semiotyka polskich plakatów wyborczych (jezik: poljski). Warszawa: Wydawnictwo Naukowe Scholar. str. 92. ISBN 978-83-653-9060-8.
  17. ^ "Obwieszczenie Państwowej Komisji Wyborczej z dnia 26 listopada 1990 r. o wynikach głosowania i wyniku wyborów Prezydenta Rzeczypospolitej Polskiej, zarządzonych na dzień 25 listopada 1990 r." isap.sejm.gov.pl (jezik: poljski). 26. 11. 1990. Pristupljeno 1. 4. 2021.
  18. ^ "Rząd Tadeusza Mazowieckiego". premier.gov.pl (jezik: poljski). Arhivirano s originala, 20. 1. 2015. Pristupljeno 1. 4. 2021.
  19. ^ a b Paszkiewicz, Krystyna, ured. (2000). Partie i koalicje polityczne III Rzeczypospolitej (jezik: poljski). Wrocław: Wydawnictwo Uniwersytetu Wrocławskiego. ISBN 83-229-2148-9.
  20. ^ "Obwieszczenie Państwowej Komisji Wyborczej z dnia 31 października 1991 r. o wynikach wyborów do Sejmu Rzeczypospolitej Polskiej, przeprowadzonych w dniu 27 października 1991 r." isap.sejm.gov.pl (jezik: poljski). 31. 10. 1991. Pristupljeno 1. 4. 2021.
  21. ^ "Obwieszczenie Państwowej Komisji Wyborczej z dnia 23 września 1993 r. o wynikach wyborów do Sejmu Rzeczypospolitej Polskiej przeprowadzonych w dniu 19 września 1993 r." isap.sejm.gov.pl (jezik: poljski). 23. 9. 1993. Pristupljeno 1. 4. 2021.
  22. ^ Sawicki, Konrad (10. 8. 2012). "Lekcja z preambuły". wyborcza.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 1. 4. 2021.
  23. ^ "Obwieszczenie Państwowej Komisji Wyborczej z dnia 25 września 1997 r. o wynikach wyborów do Sejmu Rzeczypospolitej Polskiej przeprowadzonych w dniu 21 września 1997 r." isap.sejm.gov.pl (jezik: poljski). 25. 9. 1997. Pristupljeno 1. 4. 2021.
  24. ^ "Poseł Tadeusz Mazowiecki". orka.sejm.gov.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 1. 4. 2021.
  25. ^ "Wybory 2005". wybory2005.pkw.gov.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 1. 4. 2021.
  26. ^ Divjak, Jovan (29. 5. 2018). "Człowiekowi, który zmieniał świat. O bośniackiej misji Tadeusza Mazowieckiego". Więź (jezik: poljski). Pristupljeno 14. 5. 2021.
  27. ^ "'Whose Justice?' The Women of Bosnia and Herzegovina Are Still Waiting" (PDF). Amnesty International (jezik: engleski). London. 2009. str. 51. Pristupljeno 14. 5. 2021.
  28. ^ "Sześć słów o Tadeuszu Mazowieckim - Tadeusz Mazowiecki i Bałkany" (PDF). solidarna.ceo.org.pl (jezik: poljski). 18. 11. 2016. Pristupljeno 14. 5. 2021.
  29. ^ "3 listopada żałoba narodowa po śmierci Tadeusza Mazowieckiego". prezydent.pl (jezik: poljski). 29. 10. 2013. Arhivirano s originala, 30. 10. 2013. Pristupljeno 1. 4. 2021.
  30. ^ "Mazowiecki, čovjek koji nije mogao podnijeti srebrenički genocid". Cazin.NET. 2013-10-28. Pristupljeno 4. 6. 2020.
  31. ^ "Zmarł Tadeusz Mazowiecki, honorowy obywatel Warszawy". www.um.warszawa.pl (jezik: poljski). 28. 10. 2013. Pristupljeno 4. 6. 2020.
  32. ^ Zabawny, Zenon (29. 6. 2009). "Mazowiecki honorowym obywatelem Poznania". Poznań Nasze Miasto (jezik: poljski). Pristupljeno 1. 4. 2021.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Tadeusz_Mazowiecki&oldid=3316436"