Arapsko proljeće

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Crystal Clear app klipper.png Ovaj članak nije uopće ili je loše kategorisan.
Za pomoć pogledajte spisak glavnih kategorija. Nakon dodavanja kategorija uklonite ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Protesti u arapskom svijetu:
• Gore lijevo - Egipat
• Gore desno - Tunis
• Dole lijevo - Sirija
• Dole desno - Jemen

Protesti u arapskom svijetu 2010.-2011. (zvani i Arapsko proljeće (arapski: الربيع العربي), su jedinstveni talas protesta, koji su počeli u Tunisu 18. decembra 2010. i proširili se na Sjevernu Afriku i Bliski istok.

Područje zahvaćeno protestima[uredi | uredi izvor]

Protesti u arapskom svijetu i okolini
     Srušena vlast     Građanski rat     Masovni protesti i političke promjene     Protesti i političke promjene     Značajniji protesti     Manji protesti     Bez incidenata     Manji protesti izvan arapskog svijeta
Velika slova - arapski svijet
Mala slova - nearapski svijet

Razvoj događaja[uredi | uredi izvor]

Protesti i nemiri do danas su doveli do rata u Libiji, revolucije u Tunisu i egipatske revolucije. U Alžiru, Bahreinu, Džibutiju, Iraku, Jordanu, Omanu, Siriju i Jemenu nastali veliki protesti. Manji incidenti su se dogodili u Kuvajtu, Libanu , Mauritaniji, Maroku, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Zapadnoj Sahari.[1][2][3][4][5].

Pored protesta i građanskog otpora uključuju i štrajkove, marševe i okupljanja, kao i upotrebu socijalnih mreža kao što su Facebook i Twitter za organiziranje i komunikaciju, uprkos pokušaja državne represije i cenzure Interneta. Nemiri u arapskom svijetu utjecali su i na poticanje protesta u brojnim nearapskim državama širom Evrope, Azije i Afrike.

Odnose se protiv autoritarnih režima na vlasti kao političke i društvene strukture tih zemalja.

Tunis[uredi | uredi izvor]

U Tunisu, protesti su započeli 17. decembra 2010. godine, samozapaljenjem Mohameda Bouazizija u gradu Sidi Bouzidu na jugu Tunisa. Već idući dan u tom gradu počeli su protesti.[6] 27. prosinca u gradu Tunisu organiziran je protest solidarnosti na kojem se okupilo oko 1000 ljudi.[7] Isti dan protesti su održani i u mnogim drugim gradovima diljem Tunisa. 14. siječnja 2011. godine, predsjednik Zine El Abidine Ben Ali pobjegao je iz zemlje. Glavni razlozi protesta u Tunisu su bili korupcija, inflacija i nezaposlenost.

Ostatak arapskog svijeta[uredi | uredi izvor]

Protesti u Tunisu poslužili i kao nadahnuće sličnom pokretu u Egiptu, koji je u februaru 2011. doveo do ostavke Hosnija Mubaraka. U veljači 2011. protesti Libiji u prerasli u sveopću pobunu protiv režima Muammar al Gaddafija. Veliki protesti praćeni policijskom i vojnom brutalnošću događaju se i u Siriji i Jemenu.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

Reference[uredi | uredi izvor]