Arapsko proljeće
 |
Ovaj članak nije uopće ili je loše kategorisan. Za pomoć pogledajte spisak glavnih kategorija. Nakon dodavanja kategorija uklonite ovaj šablon. |
 |
Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije. |
Protesti u arapskom svijetu 2010.-2011. (zvani i Arapsko proljeće (arapski: الربيع العربي), su jedinstveni talas protesta, koji su počeli u Tunisu 18. decembra 2010. i proširili se na Sjevernu Afriku i Bliski istok.
Sadržaj |
Područje zahvaćeno protestima[uredi]
| Protesti u arapskom svijetu i okolini |
|---|
| Srušena vlast Građanski rat Masovni protesti i političke promjene Protesti i političke promjene Značajniji protesti Manji protesti Bez incidenata Manji protesti izvan arapskog svijeta |
| Velika slova - arapski svijet Mala slova - nearapski svijet |
Razvoj događaja[uredi]
Protesti i nemiri do danas su doveli do rata u Libiji, revolucije u Tunisu i egipatske revolucije. U Alžiru, Bahreinu, Džibutiju, Iraku, Jordanu, Omanu, Siriju i Jemenu nastali veliki protesti. Manji incidenti su se dogodili u Kuvajtu, Libanu , Mauritaniji, Maroku, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Zapadnoj Sahari.[1][2][3][4][5].
Pored protesta i građanskog otpora uključuju i štrajkove, marševe i okupljanja, kao i upotrebu socijalnih mreža kao što su Facebook i Twitter za organiziranje i komunikaciju, uprkos pokušaja državne represije i cenzure Interneta. Nemiri u arapskom svijetu utjecali su i na poticanje protesta u brojnim nearapskim državama širom Evrope, Azije i Afrike.
Odnose se protiv autoritarnih režima na vlasti kao političke i društvene strukture tih zemalja.
Tunis[uredi]
U Tunisu, protesti su započeli 17. decembra 2010. godine, samozapaljenjem Mohameda Bouazizija u gradu Sidi Bouzidu na jugu Tunisa. Već idući dan u tom gradu počeli su protesti.[6] 27. prosinca u gradu Tunisu organiziran je protest solidarnosti na kojem se okupilo oko 1000 ljudi.[7] Isti dan protesti su održani i u mnogim drugim gradovima diljem Tunisa. 14. siječnja 2011. godine, predsjednik Zine El Abidine Ben Ali pobjegao je iz zemlje. Glavni razlozi protesta u Tunisu su bili korupcija, inflacija i nezaposlenost.
Ostatak arapskog svijeta[uredi]
Protesti u Tunisu poslužili i kao nadahnuće sličnom pokretu u Egiptu, koji je u februaru 2011. doveo do ostavke Hosnija Mubaraka. U veljači 2011. protesti Libiji u prerasli u sveopću pobunu protiv režima Muammar al Gaddafija. Veliki protesti praćeni policijskom i vojnom brutalnošću događaju se i u Siriji i Jemenu.
Vanjski linkovi[uredi]
 |
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
- Protest spreads in the Middle East The Big Picture orrialdean. (engl.)
Reference[uredi]
- ↑ Benin, Senegal, Mauritania Impacted by Protest Movements.
- ↑ Somalia: Government Forces Fire on Demonstrators, Killing 5.
- ↑ Thousands in Yemen Protest Against the Government.
- ↑ Protest spreads in the Middle East - The Big Picture.
- ↑ Lebanon: Protests against Sectarian Political System.
- ↑ Rania Abouzeid. "Bouazizi: The Man Who Set Himself and Tunisia on Fire", časopis Time, 21. siječnja 2011..
- ↑ Tunisia jobless protests rage – Africa – Al Jazeera English.
