Jelena Isinbajeva

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Jelena Isinbajeva
Yelena Isinbayeva Doha 2010.jpg
Lične informacije
Puno ime Jelena Gadžijevna Isinbajeva
Nacionalnost Flag of Russia.svg Ruskinja
Trener Jevgenij Trofimov
Datum rođenja 3. juni 1982.
Mjesto rođenja Volgograd
Visina 174 cm
Težina 65 kg
Lični rekord(i) Na otvorenom: 5,06 m World record icon.svg (video)
U dvorani: 5,01 m (video)
Podaci zadnji put aktualizirani: 1. 6. 2014.

Jelena Gadžijevna Isinbajeva (rus. Елена Гаджиевна Исинбаева; IPA: [jɪˈlʲenə gɐˈdʐɨjɪvnə ɪsʲɪnˈbajɪvə]) ruska je skakačica s motkom. Dvostruka je olimpijska prvakinja (2004. i 2008), trostruka svjetska prvakinja na otvorenom, a četverostruka u dvorani i vlasnica svjetskog rekorda (na otvorenom), kao i olimpijskog rekorda. Zbog svojih rezultata smatra se najvećom skakačicom s motkom svih vremena, iako je ženski skok s motkom mlada disciplina.[1][2]

9 puta osvajala je zlatnu medalju na najvećim takmičenjima (OI te svjetska i evropska prvenstva na otvorenom i u dvorani), a dvaput je osvojila džekpot u Zlatnoj ligi (2007. i 2009). Nakon loših nastupa na SP-ima 2009. i 2010. povukla se iz takmičenja na godinu dana.

2005. postala je prva skakačica u historiji s preskočenih 5 metara. Trenutni svjetski rekord (5,06 m) postavila je u Zürichu u augustu 2009. Njen dvoranski svjetski rekord (5,01 m) trajao je nešto više od 1 godine[3] i bio je njen 28. svjetski rekord u karijeri. 2. marta 2013. Jennifer Suhr pridružila se Isinbajevoj kao druga žena s preskočenih 5 m, srušivši tom prilikom svjetski dvoranski rekord.

Isinbajeva je 3 puta proglašavana svjetskom atletičarkom godine (2004, 2005. i 2008), a još 2 puta Laureusovom sportisticom godine (2007. i 2009). Također je dobitnica i Nagrade princa Asturije za sport (2009). Jedna je od samo 8 atletičara koji su pobjeđivali na kadetskim, juniorskim i seniorskim svjetskim prvenstvima u jednoj disciplini (ostali su Valerie Adams, Usain Bolt, Veronica Campbell-Brown, Jacques Freitag, Jana Pittman, Dani Samuels i David Storl).

Karijera[uredi | uredi izvor]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Rođena je od majke Ruskinje i oca Tabasarana. Od 5. do 15. godine trenirala je gimnastiku, ali na kraju je napustila taj sport jer su je, kako je rasla, počeli smatrati previsokom da bi bila konkurentna.

6 mjeseci nakon što se prebacila na skok s motkom, u dobi od 16 godina, došla je do prve veće pobjede (rezultatom od tačno 4 m). Bilo je to 1998. na Svjetskim igrama mladih u Moskvi. To je za Isinbajevu bilo tek treće atletsko takmičenje uopće u karijeri.[4] Istu visinu preskočila je i na Svjetskom juniorskom prvenstvu 1998. u francuskom Annecyju, ali joj je za medalju trebalo još 10 cm.

Popravila je ovu visinu 1999. na Svjetskom kadetskom prvenstvu u poljskom Bydgoszczu. Preskočila je 4,10 m i osvojila svoje drugo zlato.

Na SJP-u 2000. ponovo je bila prva ispred Njemice Annike Becker, savladavši visinu 4,20 m. Iste godine skok s motkom za žene debitirao je na Olimpijskim igrama u Sydneyu, gdje je slavila Amerikanka Stacy Dragila. Isinbajeva tada nije uspjela proći kvalifikacije za finale.

Ali 2001. osvojila je novo zlato, ovog puta na Evropskom juniorskom prvenstvu s visinom 4,40 m.

Isinbajeva se nastavila poboljšavati i 2002. preskočila je 4,55 m na Evropskom prvenstvu, što joj je donijelo prvu seniorsku medalju s prvenstava (srebrnu). Zlato je odnijela Svjetlana Feofanova za 5 cm.

Prvi svjetski rekordi i olimpijsko zlato[uredi | uredi izvor]

2003. bila je još jedna godina napretka za Isinbajevu. Pobijedila je na Evropskom prvenstvu U-23 u Bydgoszczu preskočivši 4,65 m. 13. jula iste godine, 40 dana nakon 21. rođendana, postavila je svoj prvi svjetski rekord u karijeri na mitingu u britanskom Gatesheadu - 4,82 m, što ju je učinilo favoritkinjom za osvajanje zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu narednog mjeseca. Na kraju je završila sa bronzom, iza Feofanove i Becker.

Na mitingu u Donjecku u Ukrajini u februaru 2004. postavila je novi svjetski rekord u dvorani savladavši visinu 4,83 m, ali Feofanova ga je već iduće sedmice popravila za 2 cm. Narednog mjeseca, na SP-u u dvorani u Budimpešti, Isinbajeva je osvojila zlato, popravivši usput svjetski rekord za 1 cm i ostavivši iza sebe Stacy Dragilu (tada aktualnu olimpijsku prvakinju) i Feofanovu (tada aktualnu svjetsku prvakinju i na otvorenom i u dvorani). IAAF je sva 3 ova rekorda smatrao općevažećim (i na otvorenom i u dvorani), tako da je novi, zajednički rekord iznosio 4,86 m.

27. juna Isinbajeva je ponovo nastupila u Gatesheadu, gdje je još jednom popravila svjetski rekord za 1 cm. Feofanova je opet odgovorila naredne sedmice u Heraklionu, srušivši rekord također za 1 cm. Ali 25. jula Isinbajeva je vratila rekord preskočivši 4,89 m u Birminghamu, a 5 dana kasnije dodala je još 1 cm na rekord u Londonu.

Na OI 2004. u Atini došla je do zlatne medalje s novim svjetskim rekordom - 4,91 m. Rekord je trajao do mitinga u Bruxellesu, kad ga je opet popravila za 1 cm, što joj je bio 8. svjetski rekord te godine. Zbog svih ovih uspjeha u 2004. IAAF ju je proglasio atletičarkom godine.

Svjetska i evropska prvakinja[uredi | uredi izvor]

Na Evropskom dvoranskom prvenstvu 2005. u Madridu Isinbajeva je osvojila zlato uz novi dvoranski svjetski rekord (4,90 m). U julu 2005. srušila je svjetski rekord 4 puta na 3 mitinga. Prvo je u Lausannei oborila svoj rekord za 1 cm (4,93 m), što joj je bio 14. svjetski rekord, a došao je samo 3 mjeseca nakon što je oborila dvoranski rekord (4,89 m) u francuskom Liévinu. 11 dana kasnije u Madridu dodala je još 2 cm i podigla rekord na 4,95 m. 22. jula u Londonu, nakon što je popravila rekord za još 1 cm (na 4,96 m), zatražila je da se letvica podigne na 5,00 m. Uspjela je preskočiti i tako postala prva žena u historiji koja je prešla nekad mitsku granicu od 5 m, i to iz prvog pokušaja.

Isinbajeva daje intervju nakon pobjede na SP-u 2007. u Osaki

Nakon što je finale skoka s motkom na SP-u 2005. u Helsinkiju bilo pomjereno zbog izuzetno lošeg vremena, Isinbajeva je još jednom srušila svjetski rekord preskočivši 5,01 u drugom pokušaju i ostavivši drugoplasiranu 41 cm iza sebe, što je najveća razlika ikad na SP-u ili Olimpijskim igrama u ovoj disciplini.[5] To je već bio 18. svjetski rekord u karijeri tada 23-godišnje Ruskinje i njena uspješna sezona okrunjena je drugom uzastopnom nagradom za svjetsku atletičarku godine.

Na dvoranskom mitingu 12. februara 2006. u Donjecku popravila je svjetski rekord na 4,91 m. U martu je odbranila titulu na SP-u pred domaćom publikom u Moskvi. Na EP-u na otvorenom iste godine u Göteborgu također je osvojila zlato savladavši 4,80 m, čime je postavila rekord evropskih prvenstava. To je bila jedina zlatna medalja koja joj je dotad nedostajala u kolekciji. U septembru je pobijedila na Svjetskom kupu u Atini, nastupajući za Rusiju.

Sezona 2006. okrunjena je Laureusovom nagradom za svjetsku sportisticu godine.

Drugo svjetsko i olimpijsko zlato[uredi | uredi izvor]

10. februara 2007. u Donjecku još je jednom popravila dvoranski rekord preskočivši 4,93 m, što joj je bio 20. svjetski rekord.

28. augusta iste godine odbranila je titulu svjetske prvakinje na otvorenom u Osaki savladavši visinu 4,80 m, nakon čega je pokušala popraviti rekord na 5,02 m, ali je sva 3 puta srušila letvicu. Njene protivnice nisu mogle više od 4,75 m.

Isinbajeva preskače letvicu u Osaki

Te godine osvojila je i džekpot u Zlatnoj ligi (koji je podijelila sa Sanyom Richards) nakon pobjeda na svim mitinzima. U ovoj sezoni ostala je neporažena, pobijedivši 18 puta u 18 nastupa.[6]

Tokom dvoranske sezone 2008. postavila je svoj 21. svjetski rekord preskočivši 4,95 m u Donjecku 16. februara. Idućeg mjeseca treći put zaredom postala je svjetska dvoranska prvakinja na SP-u u Valenciji, ostavivši iza sebe Jennifer Stuczynski.[7]

11. jula, na njenom prvom nastupu na otvorenom te sezone, na mitingu Golden Gala u Rimu popravila je svjetski rekord na 5,03 m. To je bio njen prvi svjetski rekord na otvorenom nakon SP-a 2005. Izjavila je da je toliko puta neuspješno pokušavala napasti 5,02 m da joj je trener rekao da nešto promijeni, pa je tako pokušala na 5,03 m.[8] Ovaj rekord došao je baš u trenutku kad se počelo špekulirati o njenom padu s vrha ove discipline, a nakon što je Stuczynski preskočila 4,92 m na američkim kvalifikacijama za Olimpijske igre. Isinbajeva je rekla da ju je ovo motiviralo da zadrži svoju reputaciju najveće svjetske skakačice s motkom.[9] Nekoliko sedmica kasnije, na London Grand Prixu, Isinbajeva i Stuczynski prvi su put skakale jedna protiv druge na otvorenom u toj sezoni. Isinbajeva je pobijedila ispred Amerikanke. Obje su pokušale napasti 5,04 m. Isinbajeva je u svom posljednjem pokušaju bila nevjerovatno blizu uspjeha - letvica je pala tek kad je Isinbajeva sletjela na strunjaču.[10]

Novi svjetski rekord, 23. u karijeri, ipak je uspjela postaviti 29. jula na mitingu u Monte Carlu.[11]

Na OI 2008. u Pekingu, 18. augusta, za nastavak njene olimpijske vladavine bila su joj dovoljna samo 2 skoka. Na kraju je ponovo srušila svjetski rekord savladavši 5,05 m.[12]

23. novembra u Monaku izabrana je za svjetsku atletičarku godine treći put u karijeri, zajedno s jamajčanskim sprinterom Usainom Boltom.

Pauza i povratak[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2009. počela je tako što je postala prva žena koja je preskočila 5,00 m u dvorani. Prvo je popravila tada važeći rekord za 1 cm (na 4,97 m), a zatim je podigla letvicu na 5,00 m i preskočila i to. Sve se to desilo 15. februara u Donjecku na mitingu Zvijezde skoka s motkom. To je bila šesta uzastopna godina u kojoj je Isinbajeva postavila svjetski rekord na ovom mitingu.[13]

Na SP-u 2009. u Berlinu doživjela je drugi poraz te sezone nakon što je ostala bez ijedne preskočene visine (prvi pokušaj imala je na 4,75 m i rušila, zatim je preostala 2 pokušaja prenijela na 4,80 i također rušila). Zlato je osvojila Poljakinja Anna Rogowska, koja je pobijedila Isinbajevu i na London Grand Prixu u maju.[14] Ipak, Isinbajeva je na mitingu Zlatne lige Weltklasse u Zürichu ponovo popravila svjetski rekord preskočivši 5,06 m. 2. septembra dobila je Nagradu princa Asturije za sport za 2009. godinu. Također je ponovo izabrana za Laureusovu sportisticu godine u svijetu - to joj je bila 5. nominacija za ovu nagradu u isto toliko godina.[15]

Nadala se da će neuspjeh iz Berlina ostaviti iza sebe ciljajući na rušenje svjetskog rekorda na SP-u u dvorani 2010.[16] Preskočila je početnu visinu (4,60 m), ali je zatim triput rušila na 4,75 m i završila takmičenje na 4. mjestu, ostavši bez medalje drugi put zaredom.[17] Nakon razočarenja na drugom uzastopnom većem prvenstvu odlučila je napraviti pauzu i privremeno se povući iz sporta kako bi se oporavila, rekavši: "Pauza od takmičenja apsolutno mi je potrebna. Nakon više od 8 godina vrlo napornog treniranja i takmičenja na najvišem nivou i na otvorenom i u dvorani trebam zastati kako bi se moje tijelo adekvatno oporavilo."[18]

Propustila je priliku da odbrani titulu na EP-u 2010, pa je zlato otišlo Feofanovoj, dok je Brazilka Fabiana Murer pobijedila u ukupnom poretku inauguralne sezone Dijamantne lige. Tokom pauze Isinbajeva je nastavila trenirati s Vitalijem Petrovim, ali se na takmičenjima nije pojavljivala sve do početka dvoranske sezone 2011.[19] Vratila se na mitingu "Ruska zima" u februaru i demonstrirala povratak u formu preskočivši 4,81 m iz prvog pokušaja, uvjerljivo pobijedivši Feofanovu.[20]

U martu je prekinula saradnju s Petrovim i vratila se svom prijašnjem treneru, Jevgeniju Trofimovom[21], koji ju je trenirao od njene 15. godine do 2005. Tokom ljetne sezone 2011. učestvovala je na tek nekoliko mitinga, pobijedivši na mitingu Dijamantne lige u Stockholmu 29. jula i postavivši najbolji rezultat sezone: 4,76 m. Međutim, na SP-u 2011. u Daeguu opet je ostala bez medalje, završivši na 6. mjestu.

Sezonu 2012. počela je na Governor's Cupu u rodnom Volgogradu, gdje je preskočila 4,70 m.[22] Na OI 2012. s lahkoćom se plasirala u finale i na kraju osvojila bronzanu medalju, također s visinom 4,70 m. Ovu bronzu smatrala je uspjehom iako je spomenula da bi se voljela povući kao aktualna olimpijska pobjednica.[23] Tokom Igara u Londonu izazvala je iznenađenje i zabavu u Britaniji kad je preneseno da je za rusku televiziju rekla kako ljudi u Britaniji nisu zainteresirani za Igre i da mnogi Londonci nisu čak bili ni svjesni da se one održavaju u njihovom gradu.[24]

Isinbajeva s pobjedničkim buketom

Kad je švedska skakačica u vis Emma Green Tregaro, koja podržava prava LGBT-osoba, lakirala svoje nokte u dugine boje tokom SP-a 2013. u Moskvi u znak protesta protiv nedavne zabrane homoseksualne "propagande" u Rusiji[25][26], Isinbajeva je na konferenciji za novinare osudila taj njen potez, što je izazvalo izraze zaprepaštenja (uključujući tu i njene kolege sportiste iz drugih zemalja) nakon što je to svjetska štampa prenijela, pa je Isinbajeva naknadno izdala objašnjenje svojih stavova.[27]

Razlozi uspjeha[uredi | uredi izvor]

Postavivši 28 svjetskih rekorda (15 na otvorenom i 13 u dvorani), ostavši praktično neporažena od 2004. do 2009 (osvojivši 9 uzastopnih zlatnih medalja na prvenstvima na otvorenom i u dvorani), te s nagradom za IAAF-ovu atletičarku godine 2004, 2005. i 2008, Isinbajeva se etablirala kao jedna od najuspješnijih atletičarki svoje generacije.

U augustu 2005. vodeći britanski motkaški trener Steve Rippon rekao je za BBC da je "ona jedna od tek nekoliko skakačica s motkom za koju mislim da joj je tehnika jednako dobra kao kod muškaraca kad je gledam. Ustvari, drugi dio njenog skoka vjerovatno je bolji nego kod bilo kojeg skakača koji se trenutno takmiči. Ona ima fantastičnu tehniku, prilično je visoka i izuzetno dobro trči."[28]

Ove izjave potvrđuju se pažljivim posmatranjem njenih skokova; detaljnije, njen visok nivo kontrole tijela (koji ima zahvaljujući gimnastičkoj pozadini) naročito se isplaćuje u tzv. "L-fazi", kad je od ključne važnosti da se iskoristi trzaj motke kako bi se horizontalna brzina pretvorila u visinu. Česte greške jesu da vas motka svojim trzajem izbaci pod uglom (umjesto vertikalno nagore) ili nemogućnost držanja udova ukočenima, a oboje rezultira gubitkom vertikalne brzine, a time i manjom visinom. U slučaju Isinbajeve njena L-faza je egzemplarna.

Zarada i sponzorstva[uredi | uredi izvor]

Isinbajeva je jedna od rijetkih osoba koje se bave atletikom (zajedno s Usainom Boltom) koja ima vrlo unosne sponzorske ugovore. Pod ugovorom je s Toyotom, a potpisala je ugovor i s kineskim proizvođačem sportske opreme Li Ningom (prethodno je nosila Adidasovu sportsku opremu), po kojem dobija 1,5 miliona dolara godišnje, odnosno 7,5 miliona za 5 godina.[29][30]

Pojavljuje se u reklamama za Toshibu promovirajući čitavu njenu proizvodnu liniju u Rusiji. Također se pojavljuje u reklami za dezodorans Lady Speed Stick.

2007. podijelila je jednomilionski džekpot Zlatne lige sa Sanyom Richards. 2 godine kasnije desila se ista stvar, samo što im se tada pridružio i Kenenisa Bekele. Iste godine pobijedila je i na Svjetskom atletskom finalu, za što je dobila 30.000 dolara (oko 20.500 ).

Ona je i jedna od atletičarki za čiji su nastup organizatori mitinga trebali izdvojiti najviše: po mitingu je dobijala 50.000 €, uz još 11.000 € premije za pobjedu. U cilju ostvarivanja veće zarade svjetske rekorde rušila je centimetar po centimetar (kao što je svojevremeno radio i Sergej Bubka), prekršivši to "pravilo" samo 3 puta dosad.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Njen otac, Gadži Gadžijevič Isinbajev, po struci je vodoinstalater i pripadnik manje etničke grupe Tabasarana (ima ih oko 200.000) koja živi uglavnom u Dagestanu. Majka joj je Ruskinja, a po zanimanju je prodavačica. Ima mlađu sestru Inu. Isinbajeva potječe iz skromne porodice i sjeća se kako su njeni roditelji morali podnijeti dosta finansijskih žrtava u počecima njene karijere.[31][32]

Nakon što je diplomirala na Volgogradskoj državnoj akademiji za tjelesni odgoj završila je i bačelor i master studij. Trenutno je tu na postdiplomskom studiju, a studira i na Nacionalnom tehničkom univerzitetu u Donjecku.[33]

U ruskim klupskim takmičenjima predstavlja željeznički vojni tim; formalno je oficir Ruske armije i 4. augusta 2005. dodijeljen joj je čin starijeg poručnika[34], a 3 godine kasnije promovirana je u kapetana.[35]

2. decembra 2010. održala je govor pred delegatima FIFA-e u Zürichu. Nešto kasnije tog dana objavljeno je da će Rusija biti domaćin SP-a u nogometu 2018.[36]

Članica je kluba "Šampioni za mir", grupe od 54 slavna sportista koji služe miru u svijetu kroz sport. Grupu je formirala međunarodna organizacija "Peace and Sport" (Mir i sport), čije je sjedište u Monaku.[37]

15. augusta 2013. izazvala je kontroverze podržavši zakon koji zabranjuje "homoseksualnu propagandu" u Rusiji, koji je dobio oštre kritike međunarodne zajednice i podstakao aktiviste da traže bojkot ZOI 2014. u Sočiju.[38] Isinbajeva je ambasadorica ovih Igara i pozdravljat će sportiste kao "gradonačelnica" olimpijskog sela.[39] Kasnije je izdala izjavu preko IAAF-a pojašnjavajući svoje stavove. Rekla je da je protiv diskriminacije homoseksualnih osoba na temelju njihove seksualnosti (što je protiv Olimpijske povelje).[40]

7. februara 2014. Isinbajeva je, sada već u drugom stanju, bila jedan od posljednjih nosilaca olimpijske baklje na ceremoniji otvaranja ZOI 2014.

Postignuća[uredi | uredi izvor]

Isinbajeva slavi pobjedu na SP-u 2007.
Godina Takmičenje Mjesto Plasman Napomena
1998. Svjetske igre mladih Moskva 1.
1999. Svjetsko kadetsko prvenstvo Bydgoszcz 1. Novi SKR: 4,10 m
2000. Svjetsko juniorsko prvenstvo Santiago de Chile 1. Novi SJR: 4,20 m
2001. Evropsko juniorsko prvenstvo Grosseto 1. Novi RP: 4,40 m
2002. Evropsko prvenstvo München 2.
2003. Svjetsko dvoransko prvenstvo Birmingham 2.
Svjetsko prvenstvo Pariz 3.
Evropsko prvenstvo U-23 Bydgoszcz 1.
2004. Svjetsko dvoransko prvenstvo Budimpešta 1. Novi SR: 4,86 m
Olimpijske igre Atina 1. Novi SR: 4,91 m
Svjetsko atletsko finale Monte Carlo 1.
2005. Evropsko dvoransko prvenstvo Madrid 1. Novi dvoranski SR: 4,90 m
Svjetsko prvenstvo Helsinki 1. Novi SR: 5,01 m
Svjetsko atletsko finale Monte Carlo 1.
2006. Svjetsko dvoransko prvenstvo Moskva 1. 4,80 m
Evropsko prvenstvo Göteborg 1. Novi RP: 4,80 m
Svjetsko atletsko finale Stuttgart 1.
Svjetski kup Atina 1. Novi RP: 4,60 m
2007. Svjetsko prvenstvo Osaka 1. 4,80 m
Zlatna liga 6/6 pobjeda 1. Osvajačica džekpota
Svjetsko atletsko finale Stuttgart 1. Novi RP: 4,87 m
2008. Svjetsko dvoransko prvenstvo Valencia 1. 4,75 m
Golden Gala Rim 1. Novi SR: 5,03 m
Herculis Monte Carlo 1. Novi SR: 5,04 m
Olimpijske igre Peking 1. Novi SR: 5,05 m
2009. Weltklasse Zürich 1. Novi SR: 5,06 m
Zlatna liga 6/6 pobjeda 1. osvajačica džekpota
Svjetsko atletsko finale Solun 1. 4,80 m
2010. Svjetsko dvoransko prvenstvo Doha 4. 4,60 m
2011. Svjetsko prvenstvo Daegu 6. 4,65 m
2012. Svjetsko dvoransko prvenstvo Istanbul 1. 4,80 m
Olimpijske igre London 3. 4,70 m
2013. Svjetsko prvenstvo Moskva 1. 4,89 m

Rezultati[uredi | uredi izvor]

2004.
  • Pobjeda - 4,83 m – "Zvijezde skoka s motkom", Donjeck
  • Pobjeda – 4,86 m – SP u dvorani, Budimpešta
  • Pobjeda – 4,87 m – Gateshead
  • Pobjeda – 4,89 m – Birmingham
  • Pobjeda – 4,90 m – London
  • Pobjeda – 4,91 m – Olimpijske igre, Atina
  • Pobjeda – 4,92 m – Zlatna liga (Bruxelles)
  • Pobjeda – 4,83 m – Svjetsko atletsko finale, Monte Carlo
2005.
  • Pobjeda – 4,87 m – "Zvijezde skoka s motkom", Donjeck
  • Pobjeda – 4,90 m – EP u dvorani, Madrid
  • Pobjeda – 4,93 m – Lausanne
  • Pobjeda – 4,95 m – Madrid
  • Pobjeda – 5,00 m – London
  • Pobjeda – 4,79 m – Stockholm
  • Pobjeda – 5,01 m – SP, Helsinki
  • Pobjeda – 4,93 m – Zlatna liga (Bruxelles)
  • Pobjeda – 4,74 m – Svjetsko atletsko finale, Monte Carlo
2006.
  • Pobjeda – 4,91 m – "Zvijezde skoka s motkom", Donjeck
  • Pobjeda – 4,79 m – Birmingham
  • Pobjeda – 4,72 m – Liévin
  • Pobjeda – 4,80 m – SP u dvorani, Moskva
  • Pobjeda – 4,76 m – Paris Saint-Denis
  • Pobjeda – 4,90 m – Lausanne
  • Pobjeda – 4,91 m – London
  • Pobjeda – 4,80 m – EP, Göteborg
  • Pobjeda – 4,81 m – Zlatna liga (Bruxelles)
  • Pobjeda – 4,75 m – Svjetsko atletsko finale, Stuttgart
2007.
  • Pobjeda – 4,93 m – "Zvijezde skoka s motkom", Donjeck
  • Pobjeda – 4,91 m – Pariz
  • Pobjeda – 4,90 m – Zlatna liga (Rim)
  • Pobjeda – 4,82 m – London
  • Pobjeda – 4,80 m – SP, Osaka
  • Pobjeda – Zlatna liga (Bruxelles)
  • Pobjeda – 4,87 m – Svjetsko atletsko finale, Stuttgart
2008.
  • Pobjeda – 4,95 m – "Zvijezde skoka s motkom", Donjeck
  • Pobjeda – 4,75 m – SP u dvorani, Valencia
  • Pobjeda – 5,03 m – Golden Gala, Rim
  • Pobjeda – 5,04 m – Super Grand Prix, Monte Carlo
  • Pobjeda – 5,05 m – Olimpijske igre, Peking
  • Pobjeda – 4,88 m – Zlatna liga (Zürich)
2009.
  • Pobjeda – 5,00 m – "Zvijezde skoka s motkom", Donjeck
  • Pobjeda – 4,82 m – Birmingham
  • Pobjeda – 4,83 m – ISTAF Berlin
  • Pobjeda – 4,65 m – Pariz
  • 2. mjesto – 4,68 m – London
  • Bez plasmana – SP, Berlin
  • Pobjeda – 5,06 m – Zlatna liga (Zürich)
2010.
  • Pobjeda – 4,85 m – "Ruska zima", Moskva
  • Pobjeda – 4,85 m – "Zvijezde skoka s motkom", Donjeck
  • 4. mjesto – 4,60 m – SP u dvorani, Doha
2011.
  • Pobjeda – 4,81 m – "Ruska zima", Moskva
  • Pobjeda – 4,85 m – "Zvijezde skoka s motkom", Donjeck
  • Pobjeda – 4,60 m – Heusden
  • Pobjeda – 4,76 m – Dijamantna liga (Stockholm)
  • 6. mjesto – 4,65 m – SP, Daegu
2012.
  • Pobjeda – 5,01 m – XL-Galan, Stockholm
  • Pobjeda – 4,80 m – SP u dvorani, Istanbul
  • 3. mjesto – 4,70 m – Olimpijske igre, London
2013.
  • Pobjeda – 4,89 m – SP, Moskva

Razvoj njenih svjetskih rekorda[uredi | uredi izvor]

Isinbajeva je postavila 17 svjetskih rekorda na otvorenom i 13 dvoranskih. Nekoliko njenih dvoranskih svjetskih rekorda također su bili ratificirani kao svjetski rekordi.[41]


Svjetski rekordi
Visina Mjesto Datum
4,82 m Gateshead 14. juli 2003.
4,83 m (d) Donjeck 15. februar 2004.
4,86 m (d) Budimpešta 6. mart 2004.
4,87 m Gateshead 27. juni 2004.
4,89 m Birmingham 25. juli 2004.
4,90 m London 30. juli 2004.
4,91 m Atina 24. august 2004.
4,92 m Bruxelles 3. septembar 2004.
4,93 m Lausanne 5. juli 2005.
4,95 m Madrid 16. juli 2005.
4,96 m London 22. juli 2005.
5,00 m London 22. juli 2005.
5,01 m Helsinki 12. august 2005.
5,03 m Rim 11. juli 2008.
5,04 m Monako 29. juli 2008.
5,05 m Peking 18. august 2008.
5,06 m Zürich 28. august 2009.
Dvoranski svjetski rekordi
Visina Mjesto Datum
4,81 m Donjeck 15. februar 2004.
4,83 m Donjeck 15. februar 2004.
4,86 m Budimpešta 6. mart 2004.
4,87 m Donjeck 12. februar 2005.
4,88 m Birmingham 15. februar 2005.
4,89 m Liévin 18. februar 2005.
4,90 m Donjeck 26. februar 2005.
4,91 m Madrid 6. mart 2005.
4,93 m Donjeck 12. februar 2006.
4,95 m Donjeck 10. februar 2007.
4,97 m Donjeck 16. februar 2008.
5,00 m Donjeck 15. februar 2009.
5,01 m Stockholm 23. februar 2012.

Spisak rekorda[uredi | uredi izvor]

(Podebljani rekordi su trenutno važeći.)

Kategorija rekorda Rezultat Lokacija Datum
Svjetski kadetski rekord 4,10 m Flag of Poland.svg Bydgoszcz 18. juli 1999.
Svjetsko juniorsko prvenstvo 4,20 m Flag of Chile.svg Santiago 8. oktobar 2000.
Evropsko juniorsko prvenstvo 4,40 m Flag of Italy.svg Grosseto 21. juli 2001.
Svjetski juniorski rekord 4,46 m Flag of Germany.svg Berlin 2. august 2001.
Svjetski juniorski rekord 4,47 m Flag of Hungary.svg Budimpešta 10. februar 2001.
Evropsko prvenstvo U-23 4,65 m Flag of Poland.svg Bydgoszcz 19. juli 2003.
Olimpijski rekord 4,91 m Flag of Greece.svg Atina 24. august 2004.
Olimpijski rekord 5,05 m Flag of the People's Republic of China.svg Peking 18. august 2008.
Svjetsko dvoransko prvenstvo 4,86 m Flag of Hungary.svg Budimpešta 6. mart 2004.
Svjetsko prvenstvo 5,01 m Flag of Finland.svg Helsinki 12. august 2005.
Evropsko dvoransko prvenstvo 4,90 m Flag of Spain.svg Madrid 6. mart 2005.
Evropsko prvenstvo 4,80 m Flag of Sweden.svg Göteborg 12. august 2006.
Svjetski rekord (dvorana) 5,01 m Flag of Sweden.svg Stockholm 23. februar 2012.
Svjetski rekord (na otvorenom) 5,06 m Flag of Switzerland.svg Zürich 28. august 2009.
Zlatna liga 5,06 m Flag of Switzerland.svg Zürich 28. august 2009.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Pole-Vaulter Keeps a Low Profile During Her Ambitious Ascent", 2. 2. 2007. Postavljeno dana 19. 6. 2011. 
  2. ^ "Athletics: Pole-vault diva toys with foes and fans", 29. 8. 2007. Postavljeno dana 19. 6. 2011. 
  3. ^ New world record for Isinbayeva.
  4. ^ Russia’s pole vault champ hails Moscow’s 2010 Youth Olympics bid | Sports | RIA Novosti, En.rian.ru, 18. 12. 2007.
  5. ^ "Bekele and Isinbayeva win Athletes of the Year titles for second year", IAAF.org, 10. 9. 2005.
  6. ^ "Shaheen, Isinbayeva, Klüft... athletics' current best win streaks", IAAF.org.
  7. ^ "Ten to watch: Yelena Isinbayeva", BBC Sport, 5. 8. 2008.
  8. ^ "I run faster, I long jump longer, but more important, inside I feel so happy" – Isinbayeva – ÅF Golden League, Rome, IAAF.org, 12. 7. 2008.
  9. ^ "Yelena Isinbayeva (RUS) is the female Waterford Crystal European Athlete of the Year 2008", European-athletics.org.
  10. ^ "Silnov scales 2.38 m world lead in London – IAAF World Athletics Tour", IAAF.org, 25. 7. 2008.
  11. ^ "Isinbayeva 5.04 m World record; another four season leads in Monaco – IAAF World Athletics Tour", IAAF.org, 29. 7. 2008.
  12. ^ "BBC SPORT | Olympics | Results – Monday 18 August", BBC News, 24. 8. 2008.
  13. ^ "Isinbayeva debuts with 5.00m World Record in Donetsk!"
  14. ^ Cherry, Gene. ""Poland's Rogowska ends Isinbayeva's streak"", 17. 8. 2009. 
  15. ^ "Isinbayeva wins prestigious world sports award again", IAAF, 27. 5. 2009.
  16. ^ "World Indoor Athletics 2010: Yelena Isinbayeva aims for new pole vault record", The Daily Telegraph, 11. 3. 2010.
  17. ^ Bob Ramsak, "Doha 2010 – Murer upgrades to gold in women's Pole Vault", IAAF, 14. 3. 2010.
  18. ^ "Pole vaulter Yelena Isinbayeva takes indefinite break", BBC Sport, 10. 4. 2010.
  19. ^ David Martin, "INTERVIEW – Nerveless Isinbayeva back to reclaim throne", Reuters, 3. 2. 2011.
  20. ^ N. Dolgopolov i R. Orlov, "Isinbayeva makes 4.81m comeback in Moscow", IAAF, 6. 2. 2011.
  21. ^ "Isinbayeva returns to former mentor Trofimov".
  22. ^ N. Dolgopolov i R. Orlov, "Isinbayeva clears 4.70m in Volgograd", IAAF, 21. 1. 2012.
  23. ^ Елена Исинбаева: "Вы хотите сказать, кто-то прыгает лучше меня? Абсурд!". (rus)
  24. ^ BBC Sport – London 2012 Olympics: Day 12 afternoon session.
  25. ^ Tamara Škelj, "Закон под браво! Депутаты защитили чувства верующих и запретили гей-пропаганду", rg.ru, 13. 6. 2013 (rus)
  26. ^ "Rainbow nail varnish could get Swedish athlete imprisoned", Channel4, 15. 8. 2013.
  27. ^ "Olympics: Isinbayeva says 'misunderstood' over anti-gay remarks", Global Post, 16. 8. 2013.
  28. ^ Steve Rippon, "Yelena's in pole position", BBC News, 12. 8. 2005.
  29. ^ Isinbayeva quitte Adidas pour Li Ning. Šablon:Fra simboli jezika
  30. ^ Source: Isinbayeva quits adidas for rich Chinese deal.
  31. ^ "Vaulting towards Bubka's benchmark", The Guardian, 3. 1. 2006.
  32. ^ "Athletics: Isinbayeva raises the bar", The Guardian.
  33. ^ "Успеть всё! Как совместить учебу с работой", donbass.ua (ukr)
  34. ^ "Елена Исинбаева стала старшим лейтенантом железнодорожных войск", Lenta.ru (rus)
  35. ^ "Прыгнув на 5,05 метров, старший лейтенант Исинбаева стала капитаном", Novopol.ru (rus)
  36. ^ "Russian pole vault champion impresses FIFA with girl power appeal", Radio Novi Zeland, 3. 12. 2010. Postavljeno dana 15. 2. 2012. 
  37. ^ Accueil, Peace-sport.org.
  38. ^ "Russian pole vault champ Yelena Isinbayeva condemns homosexuality, supports new anti-gay law", 15. 8. 2013. Postavljeno dana 15. 8. 2013. 
  39. ^ Gold, Michael. "'Mayor' of Sochi Olympic Village criticizes athletes for supporting LGBT rights", 15. 8. 2013. Postavljeno dana 16. 8. 2013. 
  40. ^ "Yelena Isinbayeva claims 'I have been misunderstood' after backlash for backing Russia's anti-gay law", 16. 8. 2013. Postavljeno dana 16. 8. 2013. 
  41. ^ "Od 2000. IAAF-ovo Pravilo 260.18s (bivše 260.6.a) prepravljeno je i sada kaže da svjetski rekordi (u suprotnosti prema svjetskim dvoranskim rekordima) mogu biti postavljeni u objektu 's krovom ili bez njega'. Dosad je ova promjena utjecala na samo jednu disciplinu - ženski skok s motkom, ali ona nije primijenjena retrospektivno. Stoga se svjetski rekordi iz 2000. i 2001, koje su postavile Dragila i Feofanova, mogu smatrati 'apsolutnima' i pojaviti na ovom spisku." [1] (str. 546) Ovo pravilo također važi i za visine Isinbajeve i Feofanove iz 2004.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: