Med

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Med je slatka viskozna tečnost koja dolazi iz medonosnih biljaka. Med je najčešće vodeni rastvor glukoze, fruktoze, te saharoze. Sadrži aromatične materije, šećer i kiseline. Ima visoku kaloričnu vrijednost, sarži hranjive materije. Dijeli se na monoflorni i poliflorni.

Med nastaje tako što ga pčele medarice stvaraju od nektara koji skupljaju na cvjetovima ili slatkim izlučevinama (medene rose) nekih insekata. Med je i najsavršeniji proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam. Nektar koji pčele skupljaju iz cvijeća glavni je izvor ugljikohidrata koji pčele pretvaraju u lako probavljivi šećer - glukozu i fruktozu, koji je glavni sastojak meda. Zreli med ne sadrži više od 20% vode, a pčele ga u saću pokrivaju voštanim poklopcima i tako čuvaju od upijanja vlage i kvarenja. U medu se nalaze minerali, aminokiseline, visoko vrijedne organske kiseline kao što su mravlja, jabučna, limunska, sirćetna, jantarna kiselina, pigmenti, razni derivati hlorofila, vosak, inulin, te elemente kompleksa vitamina B. Medljikovac sadrži 13 puta više mineralnih tvari od cvjetnog meda, a osobito željeza.

Sadržaj 1 Vrste meda 2 Med prema konzistenciji 3 Med s obzirom na postupak dobivanja 4 Čuvanje meda

[uredi] Vrste meda

• Amorfin med
• Bagremov med
• Dračin med
• Facelijin med
• Heljdin med
• Kaduljin med
• Kestenov med
• Lavandin med
• Lipov med
• Livadni med
• Malinov med
• Maslačkov med
• Med od bjelogorične medljike
  • Med od hrastove medljike
  • Med od bukove medljike
• Med od crnogorične medljike
  • Med od jelove medljike
  • Med od smrekove medljike
• Med od matičnjaka
• Metvičin med
• Planičin med
• Repičin med
• Ružmarinov med
• Suncokretov med
• Vrbov med
• Vrijeskov med
• Vrijesov med
• Zlatošipkin med

[uredi] Med prema konzistenciji

• Nektarni med
• Med medljikovac
• Kremasti med

[uredi] Med s obzirom na postupak dobivanja

• Vrcani - dobija se postupkom istresanja tj. vrcanja okvira sa medom u centrifugi.

• Topljeni - Ne koristi se. Med je štetno zagrijavati na veće temperature ^{[citat potreban]} (max do 40 st. celz.), Zagrijavanjem na temperaturi 70 - 80 C dolazi do razdvajanja meda i voska, vosak kao lakši izlazi na površinu.

• Muljani - dobija se iz trnki (trmki) ili pletara, i to tako što se isti gnječi presom, i tom prilikom se dosta peluda pomiješa sa medom što mu daje mutnu boju, otuda i naziv muljani med.

• Med u saću - Isjecaju se komadi poklopljenog meda iz okvira ili se daju pčelama posebno priprepljeni okviri sa boksezima na jakim pašama da iste nadograde i napune ćelije medom.

• Med s komadićima saća - Obično se u tegle sa medom ubacuje izlomljeno saće koje ostalo od vrcanja.

[uredi] Čuvanje meda

Med treba čuvati u čistim, suhim i tamnim prostorijama s dobrim provjetravanjem. Prostorija ne smije biti vlažna, jer med lahko upija vlagu, te stoga lahko prihvaća druge mirise. Relativna vlažnost zraka bi trebala biti između 60% do najviše 80%.

Med se čuva na niskim temperaturama od 5 do 10 stepeni, a vrlo su nepovoljne temperature između 11 i 19 stepeni koje pogoduju rastu bakterija i gljivica.

Med ne treba držati u prostorijama s lukom, kiselim kupusom, naftom, benzinom, plinom i ostalim proizvodima intenzivnog mirisa.

Metalne posude koje nisu posebno pripremljene za med ne treba koristiti, jer u njima može doći do reakcije organskih kiselina i metala. I pri uzimanju meda nije preporučljivo koristiti metalni pribor, već npr. plastični, drveni, porculanski.