Španska groznica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Erste hilfe.svg Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi s temama o zdravlju (medicini).

Prizor iz vojne bolnice sa bolesnicima od španske groznice (Fort Riley, Kansas, Camp Funston)

Pandemija španske groznice (gripe), od januara 1918. do decembra 1920., bila je neuobičajeno smrtonosna, a prva od dvije velike pandemijske influence A virusa H1N1.[1] Bilo je zaraženo oko 500 miliona ljudi širom svijeta, a uključujući i udaljena otočja Pacifika i Afriku, ubila je oko 50–100 miliona osoba (3–5% svjetske populacije).[2] To je bila jedna od najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa u historiji čovječanstva.[3][4][5][6]

Infektivne bolesti su već smanjile prosjek dužine života u ranom 20-tom stolječu, ali je prosjek trajanja života smanjen za 12 godina u SAD-u u prvoj godini pandemije.

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Žrtve španske gripe (1918.) uveliko su patile. Nekoliko sati nakon osećanja prvih simptoma, javljali su se ekstremni umor, groznica i glavobolja, a žrtve bi pomodrile. Ponekad je plava boja postalja toliko izražena da je bilo teško odrediti originalnu boju kože pacijenta. Pacijenti bi imali tako snažan kašalj da su neki pokidali čak i svoje trbušne mišiće. Pjena i krv su navirali iz usta i nosa. Neki su krvarili i iz ušiju, neki povraćali, a drugi nisu mogli kontrolirati svoje ponašanje ili mokrenje i defekaciju.

Španska gripa pogodila je Svijet tako naglo i teško da su mnoge od njenih žrtava umrle u roku od nekoliko sati od prvog simptoma. Neki su umrli dan ili dva nakon što su shvatili da su bolesni. Ozbiljnost ove gripe bila je alarmantna. Ljudi su diljem svijeta bili zabrinuti da će pogoditi i njih. Neki gradovi naredili svima da nose maske. Pljuvanje i kašalj u javnosti je zabranjeno. Zatvorene su škole i pozorišta, a ograničeno masovnije okupljanja.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Većina epidemija gripe neproporcionalno ubija maloljetnike i starije osobe ili već oslabljene bolesnike. Za razliku od toga, pandemija 1918, je pretežno usmrtila prethodno zdrave i mlade odrasle osobe. Moderna istraživanja, koristeći virus uzet iz tijela smrznutih žrtava, zaključila su da je virus ubijao kroz "citokinsku oluju" (pretjeranu reakciju imuniteta organizma). Snažna imunološka reakcija mladih odraslih je opustošila tijelo, dok je slabiji imunitet djece i odraslih osoba srednjih godina rezultirao manjim brojem smrtnih slučajeva u tim grupama.

Umiranja su bila masovna pa lokalne zajednice po gradovima i selima nisu ilale dovoljno resursa da se nose ni sa uzrocima ni sa posljedicama španske gripe. Mrtvačnice su bile pretijesne. Tijela leševa su truhnula po ulicama, a u bolnicama i prihvatilištima leševi su slagani po dodnicima, kao cjepanice. U nedostatku oficijelne medicine, ljudi su pribjegavali "tradicionalnoj" medicini. Jeli su sirov luk (osobito bijeli), nosili krompir u džepu ili vrećicu kamfora o vratu. Međutim, niti jedna od tih "terapija" nije spriječila nalet drugog, a zatim i trećeg talasa španske gripe.

Historijski i epidemiološki podaci su neadekvatni za identifikaciju geografskog porijakla ove pandemije. Virus je bio je upleten i u izbijanje letargičnog encefalitisa, 1920-ih.[7]

Da bi se održao moral boraca i stanovništva, ratni cenzori su minimizirali izvještaje o bolesti i smrtnosti u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj i SAD-u. Ali su novine izvještavale o epidemijskom efektima u neutralnoj Španiji (kao što je grob oboljelog Alfonsa XIII), stvarajući lažni dojam da je ova zemlja kao posebno teško područje[8] — tako da je pandemija dobila nadimak španska groznica (španska gripa).[9]

Prvi svjetski rat je okončan primirjem, 11. novembra 1918. godine. Međutim, kada su, pri dočecima vojnika-povratnika, ljudi počeli izlaziti na ulice, počeo je i treći val španske gripe, koji je zahvatio i Ameriku.

Treći talas španske gripe nije bio toliko smrtonosan kao drugi val, ali i dalje smrtonosniji od prvog. Iako je također zahvatio stanovništvo širom svijeta, ubijajući mnoge od svojih žrtava, privukao je mnogo manje pažnje. Ljudi su bili spremni za novi početak svojih života i više nisu bili zainteresirani za strah ili smrtonosnu gripu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Hipoteze o izvoru[uredi | uredi izvor]

Grupisanje vojske i vojna bolnica u Etaplesu, Francuska se pominje kao centar Španske gripe. Istraživanje je obavio 1999. britanski tim, koji je vodio virologist John Oxford. Krajem 1917. vojni patolozi izvještavaju o novoj veoma smrtonosnoj bolesti koju su kasnije prepoznali kao gripu. Prenatrpani kampovi i bolnice su bili idealna mjesta za širenje respiratornog virusa. Bolnice su tretirarale hiljade žrtava hemijskog rata. Vojna bolnici Etaples je dnevno obrađivala oko 100.000 pacijenata. Tu je također bio svinjac, a i perad su donošena iz okolnih sela. Oxford i tim tvrde da je virus sa ptica mutirao, prešao na svinje.

Postoje tvrdnje da je virus nastao u SAD-u. Historičar Alfred W. Crosby tvrdi da je gripa nastala u Kansasu. Popularni autor John Barry opisuje Haskell okrug u Kanzasu, kao žarište početka gripe. Tvrdi se da je krajem 1917, prvi talas epidemije zahvatio 14 američkih vojnih kampova.

Godine 2014. historičar Mark Humphries tvrdi da je mobilizacija 96.000 kineskih radnika koji su radili iza Britansko-francuskih ratnih linija izvor pandemije.

Širenje[uredi | uredi izvor]

Kada inficirana osoba kihne ili kašlje, više od pola miliona virusnih čestica preplavi prostor. Zatvoreni prostori i masivni pokreti trupa u Prvom Svjetskom ratu je proširilo pandemiju, i vrlo vjerovatno ubrzalo mutaciju virusa. Rat je vjerovatno uzrokovao i smrtnost virusa. Neki tvrde da su imuni sistemi vojnika bili oslabljeni neadekvatnom ishranom, kao i stresovima borbe i hemijskih napada.

Velik faktor svjetskog širenja pandemije je povećanje putovanja. Moderni transportni sistemi su omogučavali vojnicima, mornarima, i civilima da rašire bolest.

Augusta 1918, mutacija virusa se simultano pojavila u Brestu, Francuska, Freetown, Sierra Leone, i u Bostonu, SAD. Španska gripa se preselila u Irsku sa irskim borcima koji su se vratili sa fronta.

Smrtnost[uredi | uredi izvor]

Smatra se da se trećina svjetske populacije zarazila virusom. Oko 2–3% zaraženih je umrlo. Ova gripa je u 24 sedmice ubila više ljudi nego HIV u 24 godine. Crna Smrt (kuga) je ubila mnogo veći procenat svjetske populacije.

Bolest je ubijala u svim dijelovima svijeta. 17 miliona u Indiji, oko 5% populacije. Kina oko 5–9 miliona.

Iran je imao veliku smrtnost. Od 8–22% populacije je umrlo.

U SAD-u oko 28% populacije je bilo zaraženo.Oko 0,48 do 0,64 posto populacije je umrlo. Američki domorodci su bili posebno pogođeni. Čitava sela Inuit i domorodaca sa Aljaske su pomrla. Kanada je imala 50.000 umrlih.

U Brazilu je umrlo 300.000 uključujući predsjednika. U Engleskoj je bilo 250.000 umrlih. U Francuskoj preko 400.000.

Smrtnost gripe je bila oko 2,5% zaraženih dok je kod obične gripe smrtnost 0,1%.

Osobine Gripe[uredi | uredi izvor]

Širenje gripe se nastavilo u ljeto i jesen, dok kod obične gripe širenje je ograničeno na zimu.

Moderna analiza ukazuje da je virus posebno smrtonosan jer pokreće citokinsku oluju (prekomjernu reakciju imunog sistema) što uništava jači imuni sistem mlađih ljudi. Jedna grupa istraživača je izvukla virus iz zaleđenih žrtava i inficirala životinje sa njim. Životinje su dobile progresivno uništenje respiratornog sistema i smrt kroz citokinsku oluju.

Slučajevi sa brzom smrtnošću su uglavnom uzrokovani upalom pluća. Sporiji slučajevi su dobijali sekundarne bakterijske infekcije sa zahvatanjem nerva što je uzrokovalo mentalne bolesti u nekim slučajevima.

Smrtonosni drugi val bolesti[uredi | uredi izvor]

Drugi val bolesti je bio puno smrtonosniji od prvog. Prvi val je ličio na tipičnu epidemiju gripe. On je najviše pogodio stare i bolesne, dok su mlađi ljudi lako prebrodili simpotome. Do augusta kada je drugi val počeo u Francuskoj, Sierra Leoneu, i SAD-u, virus je mutirao u puno smrtonosniji oblik. Oktobar 1918. je bio najsmrtonosniji mjesec čitave pandemije.

Činjenica da si oni koji su se oporavili od prvog vala postali imuni ukazuje da je to bila ista vrsta gripe. Drugi val je najviše pogodio mlade zdrave ljude.

Uništene zajednice

Čak i u područjima sa malom stopom smrtnosti, mnogi su bili pogođeni jer je svakodnevni život bio poremećen. Neke zajednice su zatvorili sve radnje ili zahtjevali od mušterija da naruče robu ispred radnje. Zdravstveni radnici nisu mogli pomagati bolesnim, niti su kopači grobova mogli ukopavati mrtve jer su bili previše bolesni. U mnogim mjestima masovne grobnice su bile iskopane parnim mašinama, i leševi ukopani bez kovčega.

Trovanje Aspirinom

U djelu Kliničke Infektivne Bolesti, Karen Starko 2009. godine predlaže da je trovanje aspirinom bilo uzrok mnogih umora od gripe. Ovo se desilo kada je Glavni Doktor Američke Armije u Žurnalu Američke Medicinske Asocijacije predložio veoma visoke doze 8-31 gram aspirina dnevno kao dio tretmana bolesti. Ovo je uzrokovalo hiperventilaciju u 33% pacijenata, kao i plučnu edemu u 3% pacijenata.

Starko ukazuje da su rane smrti pokazivale "mokra" pluča, dok su kasniji slučajevi pokazivali bakterijsku upalu pluča. Ova hipoteza je kasnije opovrgnuta jer je stopa smrtnosti u Indiji bila izuzetno visoka a tamo nije bilo aspirina.


Kraj Epidemije

Poslije smrtonosnog drugog vala kasne 1918, novi slučajevi su naglo opali. Jedno od objašnjenja naglog pada smrtnosti jeste to da su doktori postali bolji u prevenciji i liječenju upale pluča kao popratnog stanja bolesti, ali John Barry tvrdi da nema dokaza za ovu tvrdnju.

Druga teorija tvrdi da je 1918 virus naglo mutirao u manje smrtonosnu verziju. Ovo je česta pojava kod virusa gripe: postoji tendencija da patogeni virusi postanu manje smrtonosni kako vrijeme prolazi, i domačini opasnijih verzija virusa imaju tendenciju da umru.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.pasteur.fr/infosci/conf/CRC/Grippe_CRC.ppt Archived 2015-11-17 na Wayback Machine Institut Pasteur. La Grippe Espagnole de 1918(Powerpoint prezentacija na francuskom).
  2. ^ https://www.census.gov/population/international/data/worldpop/table_history.php%7C[mrtav link]
  3. ^ Taubenberger J. K., Morens D. M. (2006): 1918Influenza: the Mother of All Pandemics.
  4. ^ http://wwwnc.cdc.gov/eid/article/12/1/05-0979_article.htm%7Ctitle= 2009|archiveurl=http://www.webcitation.org/kCUlGdKu%7Cdeadurl=no%7Cdoi=10.3201/eid1201.05097
  5. ^ Patterson K. D., Pyle G. F . (1991): The geography and mortality of the 1918 influenza pandemic. Bull. Hist. Med., 65 (1): 4–21 |pmid=2021692}}
  6. ^ Johnson N. P., Mueller J. (2002): Updating the accounts: global mortality of the 1918–1920"Spanish" influenza pandemic. Bull. Hist. Med., 76 (1): 105–115
  7. ^ Vilensky J. A., Foley P., Gilman S. (2007): Children and encephalitis lethargica: a historical. Pediatr. Neurol., 37 (2): 79–84.
  8. ^ Barry J. M. (2004): The great influenza: The epic story of the greatest plague in history. Viking Penguin, ISBN 0-670-89473-7
  9. ^ Galvin J. (2011): Spanish Flu Pandemic: 1918|url=http://www.popularmechanics.com/science/environment/natural-disasters/4219884%7Cpublisher=Popular[mrtav link] Mechanics
  10. ^ "Spanish flu". Wikipedia (jezik: engleski). 2020-03-11.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]