Španska groznica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Erste hilfe.svg Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi s temama o zdravlju (medicini).

Prizor iz vojne bolnice sa bolesnicima od španske groznice (Fort Riley, Kansas, Camp Funston)

Pandemija španske groznice (gripe), od januara 1918. do decembra 1920., bila je neuobičajeno smrtonosna, a prva od dvije velike pandemijske influence A virusa H1N1.[1] Bilo je zaraženo oko 500 miliona ljudi širom svijeta, a uključujući i udaljena otočja Pacifika i Afriku, ubila je oko 50–100 miliona osoba (3–5% svjetske populacije).[2] To je bila jedna od najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa u historiji čovječanstva.[3][4][5][6]

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Žrtve španske gripe (1918.) uveliko su patile. Nekoliko sati nakon osećanja prvih simptoma, javljali su se ekstremni umor, groznica i glavobolja, a žrtve bi pomodrile. Ponekad je plava boja postalja toliko izražena da je bilo teško odrediti originalnu boju kože pacijenta. Pacijenti bi imali tako snažan kašalj da su neki pokidali čak i svoje trbušne mišiće. Pjena i krv su navirali iz usta i nosa. Neki su krvarili i iz ušiju, neki povraćali, a drugi nisu mogli kontrolirati svoje ponašanje ili mokrenje i defekaciju.

Španska gripa pogodila je Svijet tako naglo i teško da su mnoge od njenih žrtava umrle u roku od nekoliko sati od prvog simptoma. Neki su umrli dan ili dva nakon što su shvatili da su bolesni. Ozbiljnost ove gripe bila je alarmantna. Ljudi su diljem svijeta bili zabrinuti da će pogoditi i njih. Neki gradovi naredili svima da nose maske. Pljuvanje i kašalj u javnosti je zabranjeno. Zatvorene su škole i pozorišta, a ograničeno masovnije okupljanja.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Većina epidemija gripe neproporcionalno ubija maloljetnike i starije osobe ili već oslabljene bolesnike. Za razliku od toga, pandemija 1918, je pretežno usmrtila prethodno zdrave i mlade odrasle osobe. Moderna istraživanja, koristeći virus uzet iz tijela smrznutih žrtava, zaključila su da je virus ubijao kroz "citokinsku oluju" (pretjeranu reakciju imuniteta organizma). Snažna imunološka reakcija mladih odraslih je opustošila tijelo, dok je slabiji imunitet djece i odraslih osoba srednjih godina rezultirao manjim brojem smrtnih slučajeva u tim grupama.

Umiranja su bila masovna pa lokalne zajednice po gradovima i selima nisu ilale dovoljno resursa da se nose ni sa uzrocima ni sa posljedicama španske gripe. Mrtvačnice su bile pretijesne. Tijela leševa su truhnula po ulicama, a u bolnicama i prihvatilištima leševi su slagani po dodnicima, kao cjepanice. U nedostatku oficijelne medicine, ljudi su pribjegavali "tradicionalnoj" medicini. Jeli su sirov luk (osobito bijeli), nosili krompir u džepu ili vrećicu kamfora o vratu. Međutim, niti jedna od tih "terapija" nije spriječila nalet drugog, a zatim i trećeg talasa španske gripe.

Historijski i epidemiološki podaci su neadekvatni za identifikaciju geografskog porijakla ove pandemije. Virus je bio je upleten i u izbijanje letargičnog encefalitisa, 1920-ih.[7]

Da bi se održao moral boraca i stanovništva, ratni cenzori su minimizirali izvještaje o bolesti i smrtnosti u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj i SAD-u. Ali su novine izvještavale o epidemijskom efektima u neutralnoj Španiji (kao što je grob oboljelog Alfonsa XIII), stvarajući lažni dojam da je ova zemlja kao posebno teško područje[8] — tako da je pandemija dobila nadimak španska groznica (španska gripa).[9]

Prvi svjetski rat ("totalni rat") je okončan primirjem, 11. novembra 1918. godine. Međutim, kada su, pri dočecima vojnika-povratnika, ljudi počeli izlaziti na ulice, počeo je i treći val španske gripe, koji je zahvatio i Ameriku.

Treći talas španske gripe nije bio toliko smrtonosan kao drugi val, ali i dalje smrtonosniji od prvog. Iako je također zahvatio stanovništvo širom svijeta, ubijajući mnoge od svojih žrtava, privukao je mnogo manje pažnje. Ljudi su bili spremni za novi početak svojih života i više nisu bili zainteresirani za strah ili smrtonosnu gripu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.pasteur.fr/infosci/conf/CRC/Grippe_CRC.ppt Institut Pasteur. La Grippe Espagnole de 1918(Powerpoint prezentacija na francuskom).
  2. ^ https://www.census.gov/population/international/data/worldpop/table_history.php%7C
  3. ^ Taubenberger J. K., Morens D. M. (2006): 1918Influenza: the Mother of All Pandemics.
  4. ^ http://wwwnc.cdc.gov/eid/article/12/1/05-0979_article.htm%7Ctitle= 2009|archiveurl=http://www.webcitation.org/kCUlGdKu%7Cdeadurl=no%7Cdoi=10.3201/eid1201.05097
  5. ^ Patterson K. D., Pyle G. F . (1991): The geography and mortality of the 1918 influenza pandemic. Bull. Hist. Med., 65 (1): 4–21 |pmid=2021692}}
  6. ^ Johnson N. P., Mueller J. (2002): Updating the accounts: global mortality of the 1918–1920"Spanish" influenza pandemic. Bull. Hist. Med., 76 (1): 105–115
  7. ^ Vilensky J. A., Foley P., Gilman S. (2007): Children and encephalitis lethargica: a historical. Pediatr. Neurol., 37 (2): 79–84.
  8. ^ Barry J. M. (2004): The great influenza: The epic story of the greatest plague in history. Viking Penguin, ISBN 0-670-89473-7
  9. ^ Galvin J. (2011): Spanish Flu Pandemic: 1918|url=http://www.popularmechanics.com/science/environment/natural-disasters/4219884%7Cpublisher=Popular Mechanics

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]