Željeznički saobraćaj u Bosni i Hercegovini

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Mreža željezničkih pruga na teritoriji Bosne i Hercegovine
Putnički voz Željeznica Federacije BiH
Lokomotiva Željeznica Republike Srpske u Dobrljinu

Željeznički saobraćaj u Bosni i Hercegovini predstavlja značajan vid transporta koji datira još od polovine 19. vijeka. Prva željeznička pruga na području Bosne i Hercegovine puštena je u promet 24. decembra 1872. godine, na relaciji Dobrljin – Banja Luka. Ekspanzija u izgrađnji željezničkih pruga nastupila je za vrijeme komunističke Jugoslavije, kada su izgrađene nove pruge a neke od postojećih su modernizovane i elektrificirane. Krajem 1980-ih željeznice Bosne i Hercegovine su ostvarile rekorde po pitanju prevezene količine robe i broja putnika. Rat u Bosni i Hercegovini je uticao na drastičan pad privrednih aktivnosti što se odrazilo na brojke o prevezenoj robi i broju putnika a devastirajući karakter rata se odrazio i na željezničku infrastrukturu.

Ukupna dužina željezničkih pruga iznosi 1031 km[1], od čega je u Federaciji BiH 608,495 km[2] čemu treba dodati i industrijske kolosijeke do svakog značajnijeg proizvodnog kapaciteta. Ovo željezničkim operatorima daje mogućnost direktnog pristupa u preuzimanju i isporuci svih vrsta robe.

Željeznički transport na području Bosne i Hercegovine trenutno obavljaju dva operatora tj. javna preduzeća u oblasti željezničkog transporta: Željeznice Federacije BiH sa sjedištem u Sarajevu i Željeznica Republike Srpske sa sjedištem u Doboju.[3] Oba operatera su članovi Međunarodne željezničke unije, od 1992. odnosno 1998. godine respektivno. Za upravljanje željezničkom infrastrukturom osnovana je Željeznička BH javna korporacija Željeznice Bosne i Hercegovine ili ŽBH, sa sjedištem u Doboju.

Najvažnije željezničke linije su:

Historija[uredi | uredi izvor]

Historija željezničkog saobraćaja na području Bosne i Hercegovine datira još od 1872. godine kada je 24. decembra iste godine puštena u promet prva željeznička pruga Dobrljin – Banja Luka. Pruga je bila dužine od 101,6 km i predstavljala je dio planirane željezničke trase unutar Osmanlijskog carstva koja je trebala povezivati Istanbul sa Bečom.

Promet na ovoj pruzi je obustavljen 14. novembra 1875. godine zbog nedovoljnog broja putnika a promet je ponovo uspostavljen dolaskom Austro-Ugarske vlasti na ove prostore.

Godine 1879. započela je izgradnja željezničke pruge kojom bi se spojio Bosanski Brod sa Sarajevom. Nakon što je pruga završena 1882. godine nastavljeno je sa izgradnjom kraka prema jugu čijim završetkom 1886. godine je ostvarena veza glavnog grada Bosne i Hercegovine sa Jadransko more. Do prvog svjetskog rata izgrađeni su još neki kraći kraci glavnog željezničkog pravca, uglavnom lokalnog značaja kao i započeta pruga prama Tuzli.

U periodu između dva svjetska rata, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, situacija se nije mnogo popravila uglavnomnedovoljno finansijskih sredstava. Gradnju pruge od Tuzle ka Zvorniku prekinuo je Drugi svjetski rat.

Značaj željeznice[uredi | uredi izvor]

Željeznice predstavljaju značajan vid transporta, pogotovo na područjima gdje preovladava bazična industrija a koja je u uskoj vezi sa industrijskim i rudarskim bazenima gdje se značajne privredne aktivnosti ostvaruju na polju prevoza ruda i sirovina kao i poluproizvoda. Značaj željeznica utoliko je veći usljed nedostatka plovnih puteva što je slučaj sa industrijskim područjima Bosne i Hercegovine.

Glavni korisnici usluga željezničkog transporta roba na području Bosne i Hercegovine su veliki kombinati, uglavnom iz oblasti bazične industrije i rudarstva. Neka od takvih preduzeća su: hemijska industrija u Tuzli, Mittal Steel Zenica, rudnici mrkog uglja bazena u Zenici i Tuzli, termoelektrane, Rudnik željezne rude u Prijedoru, Aluminijski kombinat u Mostaru, industrijski kompleks u Sarajevu, distributeri naftnih derivata i dr.

Pored osnovne djelatnosti, prijevoza robe i putnika, željeznički operatori u BiH obavljaju i komplementarne djelatnosti kao što su; specijalni prevozi, skladištenje, kombinirani transport, pretovar i td. Robno transportni centri za prihvat, pretovar ili skladištenje pojedinačnih, paletnih i grupnih pošiljki, već funcioniraju ili se obnavljaju u svim većim industrijskim centrima u BiH (Mostar, Sarajevo, Doboj, Banja Luka, Tuzla, Zenica, Brčko Distrikt, Bosanski Šamac...), kao i u Pločama (R Hrvatska).

Modernizacija[uredi | uredi izvor]

S obzirom na ratna dešavanje s kraja 20. vijeka, i nedovoljnog finansijskog ulaganja u održavanje iste, željeznička infrastruktura je u nezavidnoj situaciji. Sa sličnom situacijom se susreću i javni operateri željezničkog transporta zbog zastarjelih željezničkih kompozicija kojima se vrši prevoz robe i putnika. Neki pomaci na tom polju su se desili započinjanjem rekonstrukcije željezničke mreže na relaciji Sarajevo - Mostar kao i kupovinom novih željezničkih kompozicija. Naime Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine su nabavile nove kompozicije Talgo vozova namijenjenih putničkom prevozu. Projekat je koštao oko 67,5 miliona eura[4]. Ovi putnički vozovi, simboličnog naziva BH voz već saobraćaju na relaciji Sarajevo - Banja Luka i Sarajevo - Čapljina.[5] Maksimalna brzina voza je 220 km/h. Vozovi koriste najmoderniju tehnologiju. Krajem 2017. započeo je projekat revitalizacije kontaktne mreže na Unskoj pruzi, na dionici između Blatne i Bihaća. Ponovnom elektrifikacijom ove dionice, koja se očekuje da će se okončati do kraja juna ili jula 2018, uspostavit će se redovna putnička i teretna linija između Krajine i ostatka Bosne i Hercegovine. Projekat je vrijedan oko 2,26 miliona KM.[6]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]